Samostalno putovanje u Japan

Japan je fascinantna ravnoteža tradicije i modernosti, gdje stoljetni hramovi supostoje s ultramodernim metropolama, dojmljivim prirodnim krajolicima i jednom od najcjenjenijih gastronomskih kultura na svijetu. Bez obzira želiš li šetati među hramovima u Kjotu, uroniti u vrevu Tokija, planinariti po japanskim Alpama ili diviti se divljoj prirodi Hokkaida, Japan je jedinstvena zemlja koja može ponuditi nešto svakoj vrsti putnika.

Tri sam mjeseca putovao s ruksakom od Kjušua, na dubokom jugu, sve do Hokkaida, na sjeveru zemlje, a u ovom ćeš vodiču naći mnoštvo praktičnih informacija i korisnih savjeta za što bolju organizaciju putovanja u Japan.

Brzi izbornik

↑ Izbornik

Svetište Fushimi Inari-Taisha, Kjoto.

Kada posjetiti Japan

Najbolje vrijeme za posjet Japanu jako ovisi o tome što namjeravaš raditi i koje regije želiš istražiti. Ipak, općenito gledano, za većinu putnika idealna su razdoblja proljeće (ožujak, travanj i svibanj) tijekom čuvenog cvjetanja trešanja „Sakura” te jesen (rujan, listopad i studeni). U oba razdoblja klima je uglavnom blaga u gotovo cijeloj zemlji, što ih čini savršenima za putovanje s mnogo premještanja.

Ako planiraš dugoročno putovanje, s logističkog je stajališta preporučljivo u proljeće krenuti s juga i kretati se prema sjeveru, „prateći” cvjetanje, dok se u jesen isplati napraviti suprotno: krenuti sa sjevera i postupno se spuštati prema jugu.

Ljeto može biti izvrsno razdoblje za ljubitelje planinarenja: japanska mreža staza je vrhunske razine i, baš kao u europskim Alpama, prava planinarska sezona počinje između lipnja i srpnja, ali osim na krajnjem sjeveru, u ostatku zemlje očekuj vrlo vruće i vlažne dane, što nije baš ugodno vrijeme.

Naposljetku, zima je izvrstan izbor za skijaše zahvaljujući izvanrednim uvjetima koje zemlja nudi, osobito u sjevernim regijama poput Hokkaida i Nagana.

Dolina Kiso.

Dokumenti i cijepljenja za ulazak u Japan

Posjednici talijanske putovnice (s rokom valjanosti duljim od 6 mjeseci) dobivaju besplatnu turističku vizu u trajanju od 90 dana od trenutka ulaska u zemlju (pravila ovise o državljanstvu, zato provjeri što vrijedi za tebe). Koliko mi je poznato, turističku vizu nije moguće produljiti osim iz razloga više sile, kao što su bolest, nesreće itd. itd.

Ovo je službena stranica o useljavanju.

Službeno Japan traži dokaz o izlasku iz zemlje unutar granica vlastite vize. To nije problem za sve koji imaju povratni let ili let u neku drugu zemlju, ali bi mogao biti za one koji imaju kartu u jednom smjeru.

Provjere su prepuštene odluci graničnog službenika i zrakoplovnih kompanija pri ukrcaju prije polaska. Možda sam imao smolu, ali prije ukrcaja na let s Tajvana zaista su od mene zatražili da pokažem let za izlazak iz zemlje. Ako ga nemaš, savjetujem ti da unajmiš kartu (pravu, uz naplatu) na stranici poput Onward Ticket.

Japan ne zahtijeva nikakvo obvezno cijepljenje, ali kao i za svako putovanje preporučuju se hepatitis A i B. U svakom slučaju, porazgovaraj o tome sa svojim liječnikom.

Za ažurirane informacije o vizama i ostalom preporučujem da pogledaš preporuke za putovanja ministarstva vanjskih poslova svoje zemlje (na primjer, hrvatskog Ministarstva vanjskih i europskih poslova).

Tokio.

Što vidjeti i raditi u Japanu

U ovom se vodiču cijene često izražavaju u lokalnoj valuti. Službena valuta Japana zove se „japanski jen” ili jednostavno „jen”, a skraćuje se „JPY” ili „¥”. Tečaj je otprilike 1€ = 177 JPY. Za trenutačni tečaj preporučujem da pogledaš ovu stranicu.

Naposljetku, opisana su odredišta navedena počevši od Fukuoke i nastavljajući prema sjeveru, čime zapravo slijede moj put. Ovaj je redoslijed vjerojatno najbolji način da optimiziraš premještanja tijekom proljeća, ali naravno jako ovisi o tome odakle dolaziš i što namjeravaš.

Napomena: Više puta u vodiču naći ćeš poveznice na https://www.alltrails.com/. Ako želiš koristiti offline navigaciju izravno iz aplikacije Alltrails, moraš prijeći na pro verziju. Problem možeš zaobići tako da koordinate preuzmeš s desktop verzije stranice u formatu „Google Earth KML” i zatim ih učitaš u Organic Maps, koja je apsolutno jedna od mojih omiljenih aplikacija za putovanja.

KJUŠU

Kjušu je treći otok po veličini japanskog arhipelaga. Budući da se nalazi relativno daleko od klasičnih turističkih ruta, izvrstan je kompromis za one koji traže manje prenapučena odredišta u usporedbi s velikim klasicima zemlje.

Ovaj je otok koncentrat povijesti, prirode i kulture: bio je jedna od kolijevki feudalnog Japana i imao je ključnu ulogu u razdoblju samuraja i u stoljećima trgovinskog otvaranja prema Zapadu. Posebno je Nagasaki grad velike povijesne vrijednosti, simbol kako kontakata s Europom tako i tragedija Drugog svjetskog rata.

Kjušu je i zemlja spektakularnih krajolika, obilježena aktivnim vulkanima, prirodnim toplim izvorima (poput poznatih u Beppuu i Yufuinu) te bujnom i divljom prirodom, savršenom za one koji vole planinarenje, onsene i autentična mjesta.

Vulkan Sakurajima, Kagošima.

Fukuoka

Fukuoka je najveći grad na otoku Kjušu i jedan od deset najnaseljenijih u Japanu. Zahvaljujući zemljopisnom položaju, bližem Seulu nego Tokiju, već je stoljećima jedan od glavnih ulaza u zemlju prema azijskom kontinentu. U prošlosti je bila važno trgovačko i kulturno središte, kao i točka na kojoj su se mongolske snage pokušale iskrcati tijekom invazija u 13. stoljeću.

Danas je Fukuoka moderan i živahan grad u kojem je, za razliku od drugih velikih gradova, masovni turizam još uvijek ograničen, pa upravo zato čuva autentičan šarm.

Što vidjeti i raditi u Fukuoki

Kao što sam nagovijestio, Fukuoka nije baš turističko odredište, u gradu nema nekih posebnih atrakcija, ali sigurno možeš provesti barem pola dana istražujući ruševine dvorca i park koji ih okružuje (Google Maps), a zatim preporučujem da svratiš do hrama Shofukuji (Google Maps), koji je dovršen 1195. godine i najstariji je zen hram u Japanu. Naposljetku, navečer bi mogao prošetati uz rijeku, gdje se nalaze štandovi koji poslužuju hranu (Yatai) (Google Maps). Područje je lijepo, ali doista turističko i skupo za jelo.

Ruševine dvorca.

Dazaifu

Dazaifu, oko pola sata vlakom od Fukuoke, doista je popularan jednodnevni izlet koji preporučujem. Kolodvor do kojeg trebaš doći je ovaj (Google Maps), a za red vožnje možeš jednostavno koristiti Google Maps.

Svetište Dazaifu Tenmangu (Google Maps), glavno svetište, bilo je u obnovi tijekom mog posjeta, ali vrtovi i razni okolni hramovi svejedno su vrlo lijepi i zasigurno zaslužuju posjet, pogotovo ako si već u Fukuoki. Preporučujem da ideš tijekom tjedna, jer je čak i u četvrtak bilo jako puno lokalnih turista; ne usudim se zamisliti kako je vikendom.

Isplati se prošetati do svetišta Tenkai Inari (Google Maps): šetnja je ugodna. Ako želiš, možeš nastaviti do svetišta Kamado Jinja (Google Maps): postoji shuttle autobus, ali ja sam išao pješice.

Osim toga, mogao bi posjetiti Nacionalni muzej Kjušua (Google Maps); ulaz za stalni postav košta 700 JPY. Zgrada je nova i vrlo lijepa, s brojnim izlošcima koji idu od glinenih posuda starih 4000 godina do novijih predmeta. Osobno sam ga smatrao pomalo dosadnim, ali naravno, riječ je o subjektivnoj ocjeni.

Ako kreneš rano ujutro, možeš vidjeti praktički sve u jednom danu, uključujući gradske atrakcije spomenute ranije.

Dazaifu.

Yanagawa

Nisam bio u Yanagawi, ali riječ je o još jednom popularnom jednodnevnom izletu iz Fukuoke, i u ovom je slučaju riječ o otprilike pola sata vlakom. Ovdje je glavna atrakcija golemi kip Bude u hramu Nanzō-in (Google Maps).

Smještaj u Fukuoki

Ja sam spavao u UNPLAN Fukuoka i sve u svemu ga preporučujem: jeftin je, strateški smješten na dva koraka od stanice metroa, zajednički prostori su čisti i prostrani, doručak je uključen.

Kako doći do Fukuoke

Fukuoka ima izravne autobusne linije od svih glavnih turističkih odredišta na otoku Kjušu (Nagasaki, Kumamoto, Beppu i Kagošima) i do njih, ali i do Hirošime na istoku; možeš rezervirati online na stranicama poput global.atbus-de i Willer. Postoje dva autobusna terminala, Nishitetsu Tenjin Expressway Bus Terminal (Google Maps) i Hakata Bus Terminal (Google Maps); mnogi autobusi staju na oba pa možeš birati ovisno o tome koji ti je prikladniji s obzirom na to gdje odsjedaš.

Glavni željeznički kolodvor, gdje po želji možeš uhvatiti shinkansene, je Hakata Station (Google Maps). Naposljetku, ako stižeš u zračnu luku, od terminala za domaće letove (koji je s terminalom za međunarodne letove povezan besplatnim shuttleom) možeš se izravno ukrcati u metro i stići do centra.

U odjeljku „Kako se kretati po Japanu” naći ćeš mnoštvo drugih korisnih informacija.

Hram Shofukuji.

Nagasaki

Smješten na zapadnoj obali Kjušua, Nagasaki je grad velike povijesne i kulturne vrijednosti. Tijekom razdoblja Edo bio je jedna od rijetkih japanskih luka otvorenih za trgovinu sa Zapadom, postavši točka susreta različitih kultura. Stoljećima kasnije grad je tragično pogodila druga atomska bomba 1945., ostavivši sjećanje koje i danas obilježava njegov identitet.

Što vidjeti i raditi u Nagasakiju

Muzej atomske bombe i Park mira

Preporučujem da posjet Nagasakiju započneš Muzejem atomske bombe (Google Maps). Ulaz košta 200 jena i osobno sam ga smatrao vrlo zanimljivim i bogatim značenjem za buduće generacije. Zatim možeš otići do obližnjeg Parka epicentra (Google Maps) i završiti u Parku mira (Google Maps).

Po želji, nedaleko se nalazi i katedrala Urakami (Google Maps), koja se jasno vidi iz Parka mira; nisam bio u njoj, ali navodno je nekoć bila najveća crkva u Aziji.

Park mira.

Chinatown i okolica

Nagasaki Shinchi Chinatown (Google Maps) najstarija je kineska četvrt u Japanu. Kao što sam nagovijestio, Nagasaki je bio jedina velika luka otvorena za vanjsku trgovinu tijekom razdoblja izolacije Japana, a Kinezi su uz Nizozemce bili jedini trgovci kojima je bio dopušten ulazak u grad. Chinatown je u početku bio nasipom stvoren otok (otuda ime Shinchi, doslovno „nova zemlja”). Zahvaljujući daljnjem nasipavanju, danas četvrt više nije otok. Iskreno, nije mi se činio ništa posebno, ali glavna je ulica zasigurno lijepa.

Chinatown.

Ako se odlučiš zaputiti u ove krajeve, preporučujem da svratiš i do mosta Megane (Google Maps), izgrađenog oko 1634., najstarijeg kamenog lučnog mosta u Japanu. Nedaleko se nalazi i hram Sofuku-ji (Google Maps). Izvorno izgrađen 1629. za kineske stanovnike Nagasakija, hram je sagrađen u kineskom arhitektonskom stilu pa se stoga malo razlikuje od ostalih hramova. Postoji natpis koji traži da za ulaz doniraš 300 jena. Lijepo, ali ništa posebno. Naposljetku, mogao bi se spustiti do vrtova Glover (Google Maps), gdje se nalaze neke od najstarijih rezidencija u zapadnjačkom stilu u Japanu.

Most Megane.

Mount Inasa

Sa vrha planine Inasa (Google Maps), gdje se nalazi vidikovac, pružaju se fantastični pogledi na cijeli grad i zaljev. Toplo preporučujem da se popneš za zalazak sunca i ostaneš i za noćni pogled. Do parkirališta (Google Maps) vodi više autobusnih linija odakle je dovoljno pješačiti otprilike kilometar, što sam osobno i učinio, ali po želji postoji i neka vrsta vlakića (Google Maps) koji bi trebao koštati 500 jena za povratnu kartu ili 300 jena samo u jednom smjeru.

Mount Inasa.

Gunkanjima

Gunkanjima (Hashima), oko 20 km od Nagasakija (Google Maps), poznata je po tome što je bila jedan od najgušće naseljenih otoka na svijetu zahvaljujući rudnicima ugljena. Danas se može posjetiti samo djelomično; izlet brodom čini se popularnim, ali navodno se vodi samo na japanskom, a kao što sam upravo rekao, područje koje se može posjetiti doista je ograničeno. Osobno nisam išao jer mi se činilo da se ne isplati, ali prosudbu prepuštam tebi. Alternativa bi mogla biti posjet Gunkanjima Digital Museumu (Google Maps), koji rekonstruira život na otoku digitalnim instalacijama i proširenom stvarnošću.

Smještaj u Nagasakiju

Mezame Hostel odličan je hostel na dva koraka od muzeja atomske bombe i autobusnog kolodvora.

Kako doći do Nagasakija

Nagasaki ima izravne autobusne linije do Fukuoke i Kumamota i od njih; možeš rezervirati online na stranicama poput global.atbus-de i Willer. Glavni autobusni terminal je Nagasaki Ekimae (Google Maps). Glavni željeznički kolodvor, gdje po želji možeš uhvatiti shinkansene, je Nagasaki Station (Google Maps).

U odjeljku „Kako se kretati po Japanu” naći ćeš mnoštvo drugih korisnih informacija.

Hram Sofuku-ji.

Kumamoto

Kumamoto je grad velikog povijesnog i prirodnog šarma. Poznat po svom veličanstvenom feudalnom dvorcu, jednom od najimpozantnijih i najdojmljivijih u Japanu, simbol je razdoblja samuraja i moći lokalnih klanova. Oko grada se prostire spektakularna priroda kojom dominira planina Aso, jedan od najvećih i najaktivnijih vulkana u zemlji.

Što vidjeti i raditi u Kumamotu

Dvorac Kumamoto i okolica

Dvorac Kumamoto (Google Maps) jedan je od najljepših dvoraca u Japanu i treći po veličini. Nažalost, kao i većina dvoraca u Japanu, riječ je o novijoj replici, jer je original zapaljen tijekom pobune 1877., a kao da to nije dovoljno, mnoge su zgrade u parku teško stradale u potresu 2016.; glavna kula ponovno je otvorena za javnost, ali obnova ostalih okolnih zgrada trajat će godinama. Ja svejedno preporučujem posjet. Ulaz košta 800 jena, a uz službenu aplikaciju dostupan je besplatan audiovodič, ponesi slušalice, postoji besplatan Wi-Fi. Za izvrstan pogled na dvorac koji je potpuno besplatan popni se na četrnaesti kat Gradske vijećnice Kumamota (Google Maps).

Dvorac Kumamoto.

Također unutar parka dvorca nalazi se Hosokawa Gyōbutei (Google Maps), odnosno drevna rezidencija obitelji Hosokawa, važnog samurajskog klana koji je vladao feudom Kumamoto. Riječ je o tradicionalnoj kući u japanskom stilu, okruženoj elegantnim vrtom, koja pruža autentičan uvid u život i arhitekturu samurajske aristokracije razdoblja Edo. Nažalost, tijekom mog posjeta pristup je bio potpuno zabranjen zbog šteta pretrpljenih u potresu. Pored njega mogao bi razmotriti Gradski muzej Kumamota (Google Maps).

Pogled s Gradske vijećnice Kumamota.

Razni hramovi

Hram Honmyo-ji (Google Maps) jedan je od najpoznatijih u Kumamotu. Sam hram nije ništa posebno, ali nalazi se na vrhu brda odakle se pružaju izvrsni pogledi na grad, a u daljini, ako vrijeme dopušta, i na planinu Aso. Tu je i aleja s trešnjama s obje strane koja je, vjerujem, u punom cvatu vrlo dojmljiva. Navodno se ovdje održava i festival cvjetanja trešanja. Ako se odlučiš popeti, preporučujem da nastaviš do parka Honmyoji (Google Maps), gdje je panorama još ljepša i gdje se nalazi kip Katōa Kiyomase, slavnog samuraja koji je dao sagraditi dvorac Kumamoto.

Ako ti se ne da naprezati, u gradu postoji lijep hram za koji se ne treba penjati nikakvim stubama, Fujisaki Hachimangu (Google Maps). Ako pak tražiš još koju vidikovnu točku, preporučujem da se popneš do pagode Hanaokayama (Google Maps); i ovdje, osim izvrsne panorame grada, postoji lijepa aleja trešanja koja, zamišljam, nije nimalo loša tijekom razdoblja cvatnje.

Fujisaki Hachimangu.

Planina Aso

Planina Aso jedan je od najvećih i najaktivnijih vulkana u Japanu. Njezina golema kaldera nudi dojmljive krajolike; osobno vjerujem da ga se apsolutno isplati posjetiti. Preporučujem da uhvatiš prvi izravni vlak do kolodvora Aso (Google Maps) kako bi se ukrcao na prvi autobus koji ide do vulkana. Stajalište je ispred izlaza iz kolodvora, ovo je službena stranica autobusa. Karta košta 1500 jena i omogućuje ti da tijekom cijelog dana ulaziš u razne autobuse i izlaziš iz njih koliko god puta želiš (po želji bi mogao uzeti autobus za spuštanje od terminala Asosanjo do centra za posjetitelje ili obrnuto). Prvi je autobus u srijedu bio gotovo pun, pa zamišljam da vikendom netko gotovo sigurno ostane bez mjesta. Izađi na posljednjem stajalištu, terminalu Asosanjo (Google Maps).

Krater vulkana.

Odavde postoji nekoliko mogućnosti: ja sam prošao stazu opisanu na ovoj stranici (All Trails); htio sam proći ovaj krug (All Trails), ali doslovno sam se smrzavao. Uhvatio sam doista hladan dan krajem ožujka, s naletima vjetra od oko 60 km na sat i osjetnom temperaturom od -5 stupnjeva. Staza nije bila osobito teška, ali ni šetnja parkom. U svakom slučaju, mogućnosti ne nedostaje: postoje pristupačnije staze, poput ove (All Trails) i, iako je pristup krateru tijekom mog posjeta bio zatvoren zbog prevelike aktivnosti, po želji bi se jednostavno mogao popeti do kratera.

Nakon malo planinarenja preporučujem da svratiš do centra za posjetitelje (Google Maps), gdje se nalazi mala izložba posvećena parku. Ako želiš posjetiti pravi muzej, na drugom katu zgrade (Google Maps) moraš platiti 1100 jena. Sudeći prema komentarima na Google Mapsu, većina informacija dostupna je samo na japanskom, pa nisam ušao. S druge strane ceste nalazi se lako dostupan vidikovac (Google Maps). Ipak, ako je postalo kasno ili ti se jednostavno ne da, možeš mirno sići u dolinu preskočivši centar za posjetitelje.

Klanac Takachiho

Osobno nisam bio jer je prilično nezgodan za dolazak javnim prijevozom, ali klanac Takachiho (Google Maps) vrlo je popularno odredište. Smješten na manje od dva sata vožnje automobilom od Kumamota, može se posjetiti i u jednom danu ako se unajmi automobil. Klanac je poznat po okomitim stijenama, kristalno bistrim vodama rijeke i dojmljivim slapovima koji stvaraju spektakularan prirodni krajolik. Na ovoj stranici (na engleskom) naći ćeš nešto više informacija.

Smještaj u Kumamotu

Ja sam spavao u HOTEL CARNA A i preporučujem ga. Objekt je prilično zastario, toliko da kapsule imaju TV s katodnom cijevi, ali cijena je doista poštena, a ponajviše postoji izvrstan Daiyokujō (veliko javno kupalište) sa saunom.

Kako doći do Kumamota

Kumamoto ima izravne autobusne linije do Fukuoke, Nagasakija i Kagošime i od njih. Možeš rezervirati online na stranicama poput global.atbus-de i Willer. Glavni autobusni terminal je Sakuramachi Bus Terminal (Google Maps). Glavni željeznički kolodvor, gdje po želji možeš uhvatiti shinkansene, je Kumamoto Station (Google Maps).

U odjeljku „Kako se kretati po Japanu” naći ćeš mnoštvo drugih korisnih informacija.

Pagoda Hanaokayama.

Beppu

Na istočnoj obali Kjušua nalazi se Beppu, jedno od najpoznatijih termalnih odredišta u Japanu. Grad je poznat po svojim onsenima (tradicionalnim prirodnim japanskim toplim izvorima) i spektakularnim „hellsima”, odnosno prirodnim toplim izvorima iznenađujućih boja i oblika.

Osobno nisam bio: mreža javnog prijevoza na Kjušuu čini praktičnijim doći do Beppua iz Fukuoke, ali to znači da se poslije moraš vratiti u Fukuoku kako bi nastavio put. S obzirom na to da u mom itineraru nije nedostajalo drugih prilika za doživljaj klasičnog onsena, radije sam vrijeme posvetio drugim etapama. Ipak je to vrlo popularno odredište, koje, vjerujem, vrijedi barem spomenuti.

Osim toga, ako planiraš posjetiti Šikoku, iz Saganosekija, mjesta nedaleko od Beppua, polazi trajekt koji izravno povezuje ta dva otoka. U osnovi, ovisno o tvojim planovima za put, Beppu se može pokazati zanimljivom etapom.

Na ovoj stranici (na engleskom) možeš naći dodatne informacije o raznim onsenima u okolici.

Vulkan Sakurajima.

Kagošima

Smještena uz prekrasan zaljev kojim dominira veličanstveni vulkan Sakurajima, i danas aktivan, Kagošima je bila jedna od kolijevki samurajske kulture i domovina Saigōa Takamorija, simbola obnove Meiji. Danas povezuje svoju prošlost s opuštenom atmosferom i jednim od najdojmljivijih prirodnih okruženja u Japanu.

Što vidjeti i raditi u Kagošimi

Grad Kagošima

Preporučujem da obilazak grada započneš Muzejem obnove Meiji (Google Maps). Ulaz košta 300 jena, a uključen je i besplatan audiovodič na engleskom. U redovitim razmacima prikazuju se i dva zanimljiva filma, također na engleskom. Možda nije najbolji muzej koji sam ikad vidio, ali nije ni loš, sve u svemu ga preporučujem. Zatim se uputi prema onome što je ostalo od dvorca Tsurumaru (Google Maps); jedini doista zanimljiv dio su drevna vrata s obzirom na nedavnu obnovu (Google Maps). Nakon ovog kratkog posjeta preporučujem da se popneš na vidikovac u parku Shiroyama (Google Maps), odakle se pružaju fantastični pogledi na grad s vulkanom Sakurajima u pozadini. Naposljetku, nisam bio, ali vrtovi Sengan-en (Google Maps) često se preporučuju. Ulaznica je relativno skupa u usporedbi s mnogim drugim tradicionalnim vrtovima, ali prema mnogim komentarima apsolutno se isplati.

Vidikovac u parku Shiroyama.

Sakurajima

Sakurajima je jedan od najaktivnijih vulkana u Japanu i simbol Kagošime. Vulkan neprestano dimi, a često se nekoliko puta na dan događaju manje erupcije. Trajekt (Google Maps) do otoka u zaljevu na kojem se nalazi vulkan plovi doista često, doslovno 24 sata na dan, i košta samo 200 jena. Kad stigneš na otok, od luke (Google Maps) preporučujem da pješice odeš do centra za posjetitelje (Google Maps) gdje se može pogledati film i postoji mala izložba, neka vrsta malog muzeja u kojem se priča povijest otoka i njegov nastanak. Kad završiš obilazak, spusti se u područje gdje se nalaze toplice za stopala (Google Maps). U tom trenutku, ako budeš sretniji od mene, mogao bi uhvatiti autobus (vozi svakih pola sata, a dnevna karta trebala bi koštati 500 jena) koji vodi do javno dostupnog vidikovca najbližeg krateru (Google Maps). Nažalost, tijekom mog posjeta vrh vulkana bio je potpuno zavijen u oblake pa se radije nisam penjao jer ne bi bilo nikakve panorame. Informativno, mogao bi se popeti i pješice kako je opisano na ovoj stranici (All Trails). Samo da prođe vrijeme prije povratka u Kagošimu, ja sam na kraju prošao kratku obalnu stazu (Google Maps) do vidikovca Karasujima (Google Maps), ništa posebno.

Toplice za stopala.

Planina Kaimondake

Zbog gotovo savršenog stožastog oblika, koji podsjeća na planinu Fuji, planina Kaimondake često se naziva „Fujijem Kagošime”. Riječ je o vrlo lijepom izletu s malo polupenjanja blizu vrha, staza je dobro održavana i relativno prometna čak i tijekom tjedna, čini se da je to doista popularan izlet među lokalcima. S vrha se pruža fantastičan pogled na jezero Ikeda i zaljev Kagošime. Stazu nalaziš opisanu na ovoj stranici (All Trails).

Ako se poput mene krećeš javnim prijevozom i obožavaš putovati vlakom, izvedivo je uhvatiti vlak u 10:00 iz Kagošime, sići na kolodvoru Kaimon (Google Maps), popeti se na vrh i zatim se vratiti u grad vlakom u 16:37, ali treba održavati dobar tempo. Ja nisam imao problema, ali ako želiš sve odraditi opuštenije, navodno je moguće uzeti autobus do Ibusukija ili iz njega, odakle su željezničke veze prema Kagošimi češće.

Ipak, u svakom bi se slučaju mogao zaustaviti u Ibusukiju i posjetiti poznate „pješčane kupelji” u Sunamushi Onsenu (Google Maps), gdje se umjesto namakanja u vrućoj vodi „namače” u pijesku zagrijanom vulkanskom aktivnošću. Ja nisam bio, ali sudeći prema broju turista koje sam vidio kako ulaze u vlak i izlaze iz njega, čini se da je doista popularno.

Planina Kaimondake.

Yakushima

Yakushima je najkišovitiji otok u Japanu. Ta neprestana kiša hrani bujnu vegetaciju i tisućljetne šume cedrova koje kao da su izašle iz Miyazakijeva filma, nije slučajno da je Princess Mononoke inspiriran upravo tim krajolicima.

Otok i njegov nacionalni park doista djeluju kao izvanredno mjesto koje mogu preporučiti na temelju vlastitog istraživanja i svjedočanstava drugih putnika. Nažalost, ne mogu govoriti iz osobnog iskustva jer je vremenska prognoza bila loša nekoliko dana, a nije mi se dalo predugo stajati čekajući bolji vremenski prozor, pa sam tako, uz malo žaljenja, napustio Kagošimu a da nisam posjetio Yakushimu.

Ipak, do otoka se može doći na tri načina: dva trajekta i brzi brod. Na službenoj stranici Green Guesthousea naći ćeš vrlo koristan sažeti pregled sa svim redovima vožnje i cijenama. Na ovoj stranici (na engleskom) naći ćeš nekoliko zanimljivih ideja za planiranje itinerara.

Nacionalni park Kirishima-Kinkōwan

Za kraj, ako te zanimaju drugi izleti s Kagošimom kao bazom, nacionalni park Kirishima-Kinkōwan sjeverno od grada nije previše daleko, ali barem tijekom mog posjeta javni je prijevoz bio toliko slab da sam odustao od posjeta; no kad bi bio spreman unajmiti automobil, vjerujem da bi to moglo biti zanimljivo odredište. Ja sam bio pronašao ovaj izlet, a na ovoj stranici naći ćeš mnoštvo drugih zanimljivih ideja.

Vrata dvorca Tsurumaru.

Smještaj u Kagošimi

Ja sam spavao u Green Guesthouseu, ništa posebno, ali izvrstan položaj na dva koraka i od terminala Kosokusen i od luke iz koje polaze trajekti za Sakurajimu i Yakushimu. Sve u svemu ga preporučujem.

Kako doći do Kagošime

Kagošima ima izravne autobusne linije do Kumamota, ali i do Fukuoke, te od njih. Možeš rezervirati online na stranicama poput global.atbus-de i Willer. Glavni autobusni terminal je Kagoshima Chūō (Google Maps), ali mnogi autobusi staju i na terminalu Kosokusen (Google Maps) nedaleko od Green Guesthousea. Glavni željeznički kolodvor, gdje po želji možeš uhvatiti shinkansene, je Kagoshimachuo Station (Google Maps). Naposljetku, s obzirom na to koliko je Kagošima daleko na jugu, apsolutno se isplati razmisliti o nekom unutarnjem letu, osobito ako namjeravaš napustiti otok Kjušu. Ako se rezerviraju unaprijed, letovi imaju vrlo konkurentne cijene. U odjeljku „Kako se kretati po Japanu” naći ćeš mnoštvo drugih korisnih informacija.

Nagasaki.

ŠIKOKU

Šikoku je najmanji od četiri glavna japanska otoka i jedan od najmanje posjećenih među međunarodnim turistima. Poznat je ponajprije po hodočašću na 88 hramova, duhovnoj ruti koja prolazi cijelim otokom i privlači i vjernike i putnike koji traže kontemplativnija iskustva.

Daleko od mahnitog ritma velikih metropola, Šikoku nudi dojmljive prirodne krajolike, tradicionalna sela i tople izvore. Njegove razvedene obale, viseći mostovi koji ga povezuju s Honšuom i srdačna lokalna gostoljubivost čine ga idealnim odredištem za one koji žele istražiti intimniji i iskreniji Japan.

Doslovno nisam kročio na Šikoku pa nemam nekih posebnih informacija o njemu, ali kao što sam nagovijestio, mogao bi uzeti trajekt iz Saganosekija ako si na Kjušuu ili jedan od raznih mostova koji ga povezuju s Honšuom. U osnovi, nije tako teško uključiti Šikoku u vlastiti itinerar. Na ovoj stranici (na engleskom) naći ćeš ideje o tome što vidjeti i raditi.

HONŠU

Honšu je najveći i najnaseljeniji otok japanskog arhipelaga, ujedno kulturno, gospodarsko i političko srce zemlje. Ovdje se nalaze glavne japanske metropole (Tokio, Kjoto, Osaka i Hirošima) zajedno s nekim od najikoničnijih i najreprezentativnijih odredišta Japana poput planine Fuji. Upravo se ovdje, duž osi koja ide od Tokija do Hirošime, koncentrira najveći dio međunarodnog turizma.

Iwakuni.

Hirošima

Smještena u regiji Chūgoku, na otoku Honšuu, Hirošima je grad dubokog povijesnog i simboličnog značenja. Postavši tužno poznata po tome što je 6. kolovoza 1945. bila meta prve atomske bombe, danas je Hirošima moderan i živahan grad koji spaja sjećanje i nadu.

Što vidjeti i raditi u Hirošimi

Hirošima ima lijepo gradsko središte, čija je glavna arterija Hondori Street (Google Maps), duga natkrivena pješačka galerija, puna trgovina i restorana. To je klasična trgovačka ulica kakva se nalazi u mnogim japanskim gradovima: ugodna za šetnju, ali ništa osobito posebno.

Memorijalni park mira u Hirošimi.

Memorijalni park mira u Hirošimi

Preporučujem da posjet započneš Memorijalnim muzejem mira u Hirošimi (Google Maps); u glavnoj sezoni već u 9:00 bio je red za ulazak, a unutra je bila doista velika gužva pa vjerujem da se zaista isplati doći što prije. Muzej prati povijest Hirošime i dolazak nuklearne bombe. Glavna je pozornost ipak usmjerena na događaje od 6. kolovoza: bacanje bombe i njezin ishod u smislu ljudske patnje. Ulaz košta 200 jena; ja nisam uzeo audiovodič, ali po želji postoji za 400 jena.

Zatim prošeći kroz Memorijalni park mira (Google Maps), koji je bio političko i trgovačko srce grada i upravo je zbog toga odabran kao meta. Naposljetku posjeti poznatu Kupolu atomske bombe (Google Maps). Izvorno sjedište Palače za promicanje industrije, bila je jedna od rijetkih zgrada koje su ostale stajati nakon eksplozije 6. kolovoza 1945. Danas je očuvana u istom stanju kao tada, kao spomenik sjećanja i univerzalno upozorenje protiv nuklearnog rata.

Dvorac Hirošima.

Dvorac Hirošima

Dvorac Hirošima (Google Maps), poznat i kao Dvorac šarana, sagradio je 1589. moćni feudalac Mōri Terumoto, a stoljećima je bio važno središte moći u zapadnom Japanu. Pošteđen rušenja u razdoblju Meiji, ipak je zajedno s ostatkom grada potpuno uništen atomskom bombom 1945. Ono što se danas može vidjeti stoga je rekonstrukcija. Ulaz košta 370 jena i uključuje besplatan audiovodič (preporučujem da poneseš slušalice). Unutarnja izložba, posvećena povijesti dvorca i grada, nije osobito nezaboravna, ali panoramski pogled s posljednjeg kata isplati se. Nedjeljom popodne u 13:00 i 15:00 trebala bi postojati potpuno besplatna samurajska predstava.

Vrt Shukkeien

Vrt Shukkeien (Google Maps) otmjen je japanski vrt iz 1620., stvoren neposredno nakon izgradnje dvorca Hirošima. Brežuljci, doline i šume u minijaturi preslikavaju prirodne krajolike u mjerilu, sa stazama koje se vijugaju oko središnjeg jezerca. Vrlo je njegovano i mirno mjesto, savršeno za opuštajuću stanku tijekom obilaska grada nakon posjeta muzeju atomske bombe. Ulaz košta samo 260 jena i bez sumnje vrijedi posjeta.

Vrtovi Shukkeien.

Muzej Mazde

Muzej Mazde nalazi se unutar glavne tvornice tvrtke u Hirošimi (Google Maps). Obilazak, besplatan i dostupan i na engleskom, prati povijest proizvođača automobila kroz modele iz različitih razdoblja i dio proizvodne linije. Potrebno je rezervirati unaprijed jer je vrlo tražen. Ja osobno nisam bio, pa ne mogu govoriti iz izravnog iskustva, ali čini se zanimljivim iskustvom za ljubitelje motora.

Vrata torii.

Otok Itsukushima

Itsukushima je mali otok smješten otprilike pola sata južno od Hirošime. Poznat je ponajprije po golemim vratima torii koja se za plime čine kao da plutaju na vodi. Riječ je o vrlo popularnom izletu za one koji posjećuju Hirošimu. Ne očekuj ipak mirnu atmosferu: otok je gotovo uvijek pretrpan, ali ostaje odredište koje mogu preporučiti.

Do Itsukushime iz Hirošime imaš dvije mogućnosti: možeš uzeti vlak do kolodvora Miyajimaguchi (Google Maps) ili liniju 2 tramvaja do posljednje stanice Hiroden-Miyajimaguchi (Google Maps); vlak je malo brži, ali doslovno košta dvostruko, tvoj je izbor. Kad stigneš na odredište, trajekti prema otoku voze neprestano; ako imaš JR Pass, taj je trajekt uključen, a inače je 200 jena u jednom smjeru, koje možeš platiti izravno svojom IC karticom pa se ne moraš mučiti s redom za kupnju karte.

Kad stigneš na otok, preporučujem da se uputiš prema svetištu Hokoku-jinja (Google Maps); mirno možeš preskočiti ulazak, a iskreno isto vrijedi i za poznatije Itsukushima Jinja (Google Maps); ulaz košta samo 300 jena, ali osim reda ima doista malo toga za vidjeti, po mom mišljenju većina ljudi ulazi samo da bi se fotografirala s vratima torii u pozadini. Za muzej traže još 200 jena koje nisam platio pa ne znam što se nalazi unutra. Odluči sam.

Park Omoto.

Nakon toga preporučujem da prošetaš do parka Omoto (Google Maps), gdje obično ima mnoštvo jelena, kao i trešanja u cvatu u pravo vrijeme. Ako ti se da malo potrošiti snage, odavde postoji staza ucrtana i na Google Mapsu koja vodi do planine Komagabayashi (Google Maps), odakle se pružaju izvrsni pogledi na zaljev, a zatim možeš nastaviti prema planini Misen (Google Maps), koja nudi sličnu panoramu, ali je puno prometnija jer se postaja žičare nalazi nedaleko. Odavde preporučujem da siđeš glavnom stazom (All Trails), koja je najmanje strma i najbolje održavana, uz zaustavljanje u hramu Daisho-in (Google Maps). Ako ti se iz bilo kojeg razloga ne da penjati pješice, kao što sam nagovijestio, postoji žičara koja polazi s ove točke (Google Maps) i stiže do postaje Shishiiwa (Google Maps). Mogao bi se odlučiti i za uspon žičarom pa silazak pješice, kako izgleda da čine mnogi; ja preporučujem pješački krug, ali malo se što mijenja. Tvoj je izbor.

Pogled s vrha.

Iwakuni

Iwakuni je gradić otprilike sat vremena južno od Hirošime (i pola sata od Itsukushime), poznat ponajprije po svom ikoničnom mostu Kintai-kyo, drvenoj konstrukciji s pet lukova koja se smatra remek-djelom tradicionalnog japanskog inženjerstva, izgrađenoj potpuno bez metalnih čavala. Iz Hirošime postoje česte veze do kolodvora Iwakuni (Google Maps); kad stigneš na kolodvor, uhvati autobus do ovog stajališta (Google Maps). Odavde možeš odlučiti prijeći poznati most pješice (Google Maps), za to traže 300 jena; ja iskreno to nisam ni znao pa sam se uputio izravno do mosta koji je više na sjeveru jer sam jednostavno želio vidjeti Kintai-kyo iz drugog kuta. Zatim sam istražio park koji okružuje svetište Kikko (Google Maps) i krenuo stazom ucrtanom na Organic Mapsu koja vodi do dvorca Iwakuni (Google Maps); zasigurno nije najupečatljiviji u Japanu, ali posjet mi je ipak bio ugodan, za ulaz traže 270 jena, a unutra se nalazi neka vrsta malog muzeja s katanama, raznim oružjem i poviješću dvorca.

Pogled s dvorca.

Ipak, ako imaš ograničen budžet, mogao bi se jednostavno popeti pješice i prošetati oko dvorca, ulazak uopće nije nužan. Ako ti pak novac nije problem, ne da ti se hodati ili jednostavno želiš uzeti žičaru koja vodi do dvorca (Google Maps) umjesto ranije spomenute staze, zasigurno se isplati kupiti kombiniranu kartu na ulazu u most (Google Maps), koja košta 970 jena i omogućuje prijelaz mosta Kintai-kyo, vožnju žičarom i ulazak u dvorac. Za kraj, tijekom sezone cvatnje trešanja, koja se ovdje obično događa početkom travnja, aleja s trešnjama i svjetiljkama u parku Ukai (Google Maps) uz rijeku doista je vrlo dojmljiva. Informativno, ako kreneš rano ujutro, svakako bi mogao posjetiti i otok i Iwakuni unutar istog dana.

Most Kintai-kyo.

Smještaj u Hirošimi

Proveo sam par noći u Guesthouse Akicafe Inn, doista vrlo lijep objekt, ljubazno osoblje i praktički savršen položaj na dva koraka od kolodvora. Jedan od najboljih hostela u kojima sam bio tijekom putovanja po Japanu. Imaju i privatne sobe. Proveo sam par noći i u Hiroshima Guesthouse HARU, objekt nije jednako njegovan, a položaj je malo nezgodniji, ali ostaje dobar hostel s odličnim omjerom cijene i kvalitete. (Ažuriranje 2026.: Hiroshima Guesthouse HARU zatvoren je. Slična alternativa je GuestHouse Hostel MangeTak.)

Kako doći do Hirošime

Hirošima ima izravne autobusne linije do Fukuoke na zapadu i Osake na istoku te od njih. Možeš rezervirati online na stranicama poput Willer. Glavni autobusni terminal je Bus Station Hiroshima Station North Gate (Google Maps), ali mnogi autobusi staju i na Hiroshima Bus Centeru (Google Maps). Glavni željeznički kolodvor, gdje po želji možeš uhvatiti shinkansene, je Hiroshima Station (Google Maps). Naposljetku, ovisno o tvom itineraru, mogao bi razmotriti letove do Hirošime i iz nje. Ako se rezerviraju unaprijed, cijene mogu biti vrlo konkurentne i uštedjeti ti priličnu količinu vremena. U odjeljku „Kako se kretati po Japanu” naći ćeš mnoštvo drugih korisnih informacija.

Kupola atomske bombe.

Onomichi

Onomichi je gradić na pola puta između Hirošime i Himejija, savršen za svakoga tko želi prekinuti putovanje i malo izaći iz klasičnog turističkog itinerara.

Što vidjeti i raditi u Onomichiju

Atrakcija broj jedan Onomichija nesumnjivo je tzv. „Temple Walk” koji na manje od 3 km povezuje čak 25 hramova. Riječ je o iznimno ugodnom načinu da se provede pola dana. Ruta je dobro označena, počinje na ovoj točki (Google Maps) i prolazi i kroz poznatu „mačju ulicu” (Google Maps). Preporučujem i da uključiš „stazu književnosti” koja vodi do vidikovca na vrhu planine Senkoji (Google Maps). Po želji bi mogao uzeti i žičaru (Google Maps).

Temple Walk.

U osnovi, sve bi mogao kombinirati slijedeći GPS trag koji nalaziš na ovoj stranici, a koji uključuje i hram Saikoku (Google Maps), službeno izvan „Temple Walka” i stoga puno manje prometan, ali lijep i s izvrsnim pogledima. Ako ti nije bilo dosta hodanja i razgledavanja hramova, ja sam bio i u hramu Jodoji Okunoin Manpuku (Google Maps), koji na stražnjoj strani ima lijep vidikovac (Google Maps).

Temple Walk.

Smještaj u Onomichiju

Ja sam proveo par noći u Onomichi Guest Houseu, ni dobar ni loš. Ako tražiš jeftinu opciju, nije tako loše.

Kako doći do Onomichija

Dolazio ti iz Hirošime, na jugu, ili iz Himejija/Osake, na sjeveru, savjetujem ti da uzmeš vlak na liniji San-yo do kolodvora Onomichi (Google Maps). Ako žuriš i ne smeta ti potrošiti puno više, možeš uzeti Shinkansen do Fukuyame, odakle ćeš svejedno morati nastaviti linijom San-yo. U odjeljku „Kako se kretati po Japanu” naći ćeš mnoštvo drugih korisnih informacija.

Onomichi.

Okayama, Naoshima i Teshima

Iz Onomichija sam ja išao ravno prema Himejiju, ali po želji postoji nekoliko zanimljivih odredišta usput koja, vjerujem, vrijedi spomenuti. Prije svega dvorac Okayama (Google Maps), prozvan Crnim dvorcem zbog tamne boje vanjskih zidova, i obližnji vrt Kōraku-en (Google Maps), koji se smatra jednim od najljepših u Japanu.

Okayama je ujedno izvrsna baza za istraživanje otoka Naoshima (na engleskom) i Teshima (na engleskom), osobito popularnih među ljubiteljima suvremene umjetnosti. Na poveznicama nalaziš nešto informacija.

Hram Saikoku.

Himeji

Himeji je grad poznat po svom veličanstvenom dvorcu, koji se smatra najljepšim u Japanu. Poznat i kao „Dvorac bijele čaplje”, dvorac Himeji, iz 1609., jedan je od rijetkih primjera japanske feudalne arhitekture koji je neokrnjen preživio ratove, potrese i bombardiranja. Danas je jedan od najikoničnijih simbola Japana i svjetska baština UNESCO-a.

Dvorac Himeji.

Što vidjeti i raditi u Himejiju

Dvorac Himeji

Dvorac Himeji (Google Maps) nesumnjivo je atrakcija broj jedan u gradu. Imao sam zadovoljstvo posjetiti ga tijekom cvatnje trešanja i usprkos gužvi, nesumnjivo je bio jedan od vrhunaca mog putovanja po Japanu. Pogotovo u glavnoj sezoni preporučujem da uđeš što prije kako bi izbjegao duge redove. Otvaraju u 9:00, a kad sam izašao u 10:30 već je bio golemi red. Ulaz košta 1000 jena. Nažalost, glavna je kula u biti prazna, posjet se uglavnom sastoji od niza stubišta za stubištem. Iskreno, ako imaš doista ograničen budžet, mogao bi se odreći ulaska u sam dvorac. No ako se ipak odlučiš ući, preporučujem da platiš dodatnih 50 jena za posjet unutarnjim vrtovima. U suprotnom bi jednostavno mogao uživati u dvorcu iz vanjskog parka.

Ni vrtovi Koko-en (Google Maps) nedaleko nisu nimalo loši, ali i u ovom slučaju očekuj prilično veliku gužvu. Za kraj, na ovoj točki (Google Maps) pruža se lijep pogled na dvorac, čiju fotografiju vidiš ispod, a ako tražiš mirno mjesto s lijepom panoramom ne samo dvorca nego cijelog grada, preporučujem da se popneš do parka Otokoyama Haisui’ike (Google Maps).

Hram Shoshazan Engyoji

Smješten na planini Shosha, sjeverozapadno od Himejija, kompleks hrama Shoshazan Engyoji drevno je budističko svetište osnovano u 10. stoljeću. Uronjen u dojmljivu šumu, čuva drvene zgrade velike povijesne i duhovne vrijednosti. Njegova atmosfera i arhitektonski šarm poslužili su kao kulisa brojnim filmovima, među ostalima Posljednjem samuraju.

Da bi stigao do njega, uzmi bilo koji autobus do stajališta Shosha (Google Maps), a zatim preporučujem da se popneš pješice, otprilike 20 minuta; staza počinje na ovoj točki (Google Maps), lako ju je pratiti i ucrtana je na Google Mapsu. Naravno, kao što se u Japanu često događa, postoji i žičara, postaja se nalazi na ovoj točki (Google Maps), povratna karta trebala bi koštati 900 jena. Staza izlazi izravno na mjesto gdje se nalazi dolazna postaja žičare (Google Maps). Bez obzira hoćeš li se popeti pješice ili žičarom, odavde do samog kompleksa treba hodati još dvadesetak minuta. Alternativno postoje i plaćeni shuttle autobusi koji povezuju gornju postaju s područjem hrama. Opet, ja preporučujem hodanje, uostalom ova je dionica puno manje strma. Nedugo nakon dolazne postaje nalazi se mjesto gdje se plaća ulaz, koji košta 500 jena. Dvije zgrade koje apsolutno moraš vidjeti su Engyoji – Maniden (Google Maps) i Engyoji Three Halls (Google Maps), ali postoji mnoštvo drugih svetišta, hramova i ostalog; preporučujem da istražiš cijelo područje koje je po mom mišljenju vrlo lijepo i barem tijekom mog posjeta nimalo prepuno.

Engyoji Three Halls.

Smještaj u Himejiju

Ja sam spavao u Himeji 588 Guest Houseu, izvrstan položaj na pola puta između kolodvora i dvorca. Vrlo su strogi oko vremena prijave i čuvanja prtljage, ali inače nije nimalo loše.

Kako doći do Himejija

Himeji Station (Google Maps) ima iznimno česte veze i prema Onomichiju/Hirošimi na zapadu i prema Kobeu/Osaki na istoku. U odjeljku „Kako se kretati po Japanu” naći ćeš mnoštvo drugih korisnih informacija.

Himeji Gokoku.

Kōbe

Smješten između planina i mora, a poznat po svojoj cijenjenoj govedini, Kōbe je drevna trgovačka luka koja u profinjenom urbanom krajoliku spaja zapadnjačke utjecaje i japansku tradiciju.

Što vidjeti i raditi u Kobeu

Za domaći turizam jedna od glavnih atrakcija Kōbea je četvrt Kitano (Google Maps), u kojoj su nekoć živjeli europski diplomati i trgovci. Ovdje ima mnogo kuća u zapadnjačkom stilu, od kojih mnoge danas ugošćuju male muzeje i kafiće. Najpoznatija je kuća Moegi (Google Maps), ja nisam ni ušao pa ne znam isplati li se ili ne. Za one koji dolaze iz Europe posjet ipak možda neće biti osobito zanimljiv. Svejedno je ugodna šetnja, idealna ako imaš malo slobodnog vremena ili ako želiš napraviti poludnevnu stanku na putu prema nekom drugom odredištu. Isplati se posjetiti i kinesku četvrt u Kōbeu (Google Maps), po mom mišljenju najfascinantniju od onih koje sam vidio u Japanu, živahnu i punu štandova i restorana. Naposljetku, kušati poznato meso iz Kōbea gotovo je obveza.

Četvrt Kitano.

Planina Rokko

Ja sam u Kobeu proveo samo pola dana, posjetivši ga iz Osake, i nisam se želio zadržavati do kasno pa sam otišao u kasno prijepodne, ali ako se odlučiš zadržati dulje ili možda ovdje prenoćiti, mogao bi se popeti na promatračnicu Tenran (Google Maps); pogled se smatra jednim od najljepših u Japanu, često opisivan kao jedan od „triju velikih noćnih pogleda” u zemlji (Nihon Sandai Yakei), zajedno s onima na Hakodate i Nagasaki. Žičaru možeš uzeti na ovom mjestu (Google Maps), koje je s gradom povezano autobusom.

Kako doći do Kobea

Kobe ima iznimno česte vlakove i prema sjeveru i prema jugu, do svih glavnih turističkih odredišta u okolici. U odjeljku „kako se kretati po Japanu” naći ćeš mnogo drugih korisnih informacija.

Kineska četvrt.

Osaka

Osaka je nakon Tokija drugo najveće metropolitansko područje Japana i već stoljećima predstavlja gospodarsko srce regije Kansai. Nekoć poznata kao Naniwa, bila je prva prijestolnica Japana prije razdoblja Nara, kada se carsko sjedište mijenjalo sa svakim novim vladarom. Danas je Osaka moderna i živahna metropola, poznata po svojoj trgovačkoj duši i veličanstvenom dvorcu.

Dvorac u Osaki.

Što vidjeti i raditi u Osaki

Dvorac u Osaki

Dvorac u Osaki (Google Maps) sa svojim prostranim parkom (Google Maps) bez sumnje je jedno od najsimboličnijih mjesta u gradu. Ja, iskreno, nisam ni ušao u sam dvorac. Osaku sam posjetio usred cvatnje trešnjinih stabala i bio je apsurdno dugačak red za ulaz. Prema onome što sam pročitao, kao i u drugim japanskim dvorcima, unutrašnjost nije osobito zanimljiva, pa sam si uštedio beskrajno čekanje i 1200 jena za ulaznicu. Ne mogu ipak govoriti iz izravnog iskustva. Ako se odlučiš ući, kupnja ulaznice online navodno bi ti trebala uštedjeti malo vremena u glavnoj sezoni. Ušao sam, međutim, u vrtove Nishinomaru (Google Maps); više nego o vrtovima radi se o parku punom trešanja koji po mom mišljenju nudi najljepše poglede na dvorac, ulaz košta 200 jena, a za vrijeme cvatnje postoji i posebna rasvjeta.

Za kraj, ja ondje nisam bio, ali u blizini dvorca nalazi se i Povijesni muzej Osake (Google Maps), koji bi mogao biti zanimljiv posjet.

Dvorac u Osaki iz vrtova Nishinomaru.

Namba i Dotonbori

Namba (Google Maps) je četvrt poznata po kupovini i zabavi, među najpopularnijima u Osaki. Dotonbori (Google Maps) je najživlji dio uz kanal, poznat po lokalima, svjetlećim reklamama i restoranima. Preporučujem da se tamo prošetaš navečer i svratiš i do hrama Hozen-ji (Google Maps), koji se nalazi u srcu četvrti. Ovdje je i tržnica Kuromon Ichiba (Google Maps).

Shinsekai

Ako tražiš manje turističku, ali svejedno fascinantnu četvrt za večernju šetnju, preporučujem da svratiš u Shinsekai (Google Maps), vrlo šareni i užurbani kvart. Spaja moderne značajke, sa živopisnim i upadljivim reklamama, s tradicionalnim elementima. Ja to nisam učinio, ali ako želiš, možeš se popeti na vrh tornja Tsutenkaku (Google Maps), gdje je panoramska platforma koja bi trebala nuditi odlične poglede na grad.

Toranj Tsutenkaku.

Sumiyoshi Taisha

Sumiyoshi Taisha (Google Maps) lijepo je svetište uronjeno u zelenilo, zbog kojeg gotovo zaboraviš da si u Osaki. Ovdje je poznati crveni most koji omogućuje lijepu fotografiju s njegovim odrazom u vodi.

Park Minoh

Park Minoh (Google Maps) na periferiji Osake jedno je od najboljih mjesta u regiji Kansai za gledanje jesenskih boja lišća. Budući da sam Osaku posjetio u proljeće, nisam bio ondje, ali u jesen vjerujem da može biti zanimljivo odredište. Ima nekoliko hramova poput Ryuan-jija (Google Maps), jedan slap (Google Maps) i niz staza.

Za kraj, još dva odredišta koja vjerujem da vrijedi spomenuti su Universal Studios Japan (Google Maps) i akvarij Kaiyukan (Google Maps).

Sumiyoshi Taisha.

Smještaj u Osaki

Ja sam spavao u hostelu IMANO OSAKA SHINSAIBASHI HOSTEL, dobar hostel i dobra lokacija, ali moram reći da su spavaonice bile pomalo tijesne. Sve u svemu, nije loše.

Kako doći do Osake

Osaka ima iznimno česte vlakove i prema sjeveru i prema jugu, do svih glavnih turističkih odredišta u okolici. Osim toga, grad opslužuje međunarodna zračna luka Kansai (Google Maps). U odjeljku „kako se kretati po Japanu” naći ćeš mnogo drugih korisnih informacija.

Dotonbori.

Kjoto

Smješten u srcu regije Kansai, Kjoto je više od tisuću godina, od 794. do 1868., bio prijestolnica Japana i carska rezidencija. Unatoč sukobima i požarima koji su ga tijekom stoljeća više puta stavljali na kušnju, grad je uspio sačuvati jedinstvenu povijesnu baštinu, izbjegavši čak i bombardiranja u Drugom svjetskom ratu.

Danas je Kjoto velik moderan grad koji s ponosom čuva svoju prošlost: hramovi, svetišta i tradicionalni vrtovi čine ga jednim od najfascinantnijih i najreprezentativnijih mjesta japanske kulture.

Svetište Yasaka.

Što vidjeti i raditi u Kjotu

U Kjotu ima golema količina stvari koje treba vidjeti, toliko da se čovjek može osjećati preplavljeno. Čak i nakon gotovo tjedan dana otišao sam a da nisam posjetio nekoliko hramova koje mnogi smatraju obveznima. Vrijedi svugdje, ali u Kjotu više nego igdje: pokušati vidjeti „sve” nemoguće je. Bolje je to prihvatiti i uživati u onome što uspiješ uključiti bez stresa.

Osim toga, iako je grad očaravajuć, možda je to bilo zbog razdoblja cvatnje trešanja, ali često sam ga zatekao iznimno prenapučenim, ponekad preko granice podnošljivoga. Koliko god Kjoto bio nezaobilazna etapa svakog putovanja po Japanu, mislim da ima smisla ne opsjedati se svakim pojedinim hramom, nego razmisliti o tome da dio vremena posvetiš manje posjećenim odredištima.

Razni hramovi

U gradu ima više od 1600 hramova. U skladu s upravo rečenim, posjetiti ih sve doista je nerealno, kao što je nerealno spomenuti ih jedan po jedan. Zato ću pokušati preporučiti one koji su, iz ovog ili onog razloga, najpopularniji: dat ću sud o onima koje sam posjetio i predložiti mogući itinerar. Ipak, kao što sam najavio, popis nikako nije potpun: znam da se netko možda neće složiti sa mnom, ali vjerujem da je ovo što slijedi dobra polazna točka za boravak od nekoliko dana u Kjotu.

Filozofova staza.

Preporučujem da počneš s Ginkaku-jijem (Google Maps), zen hramom iz 15. stoljeća poznatim po jednostavnoj estetici i elegantnim vrtovima od pijeska i mahovine. Ulaz košta 1000 jena. Ako imaš ograničen budžet, zasigurno ima dojmljivijih hramova koje vrijedi posjetiti. Ipak, hram se dobro kombinira s obližnjom Filozofovom stazom ili Tetsugaku no Michi (Google Maps), koja je potpuno besplatna i počinje točno nekoliko koraka od hrama. Osobito je dojmljiva za vrijeme cvatnje trešanja jer je cijela ruta puna njih, a zasigurno je ugodna šetnja tijekom cijele godine. Također u blizini hrama nalazi se staza koja vodi na vrh planine Daimonjiyama (All Trails), nisam bio gore, ali čini se da je prilično popularan i ne pretjerano zahtjevan izlet koji nudi odlične poglede na grad.

Vratimo se Filozofovoj stazi: ruta je prilično očita i u biti se svodi na hodanje uz kanal, ali preporučujem malo skretanje do hrama Hōnenin (Google Maps), ulaz je besplatan. Odavde nastavi prema južnom kraju staze (Google Maps). Nedaleko je hram Eikandō Zenrinji (Google Maps), koji je barem po veličini možda među najvećima koje sam posjetio i daje dojam da ima što vidjeti, za razliku od mnogih drugih. Uz to, vrt je pun javora zbog kojih je jesenje lišće osobito dojmljivo. Ulaz košta 1000 jena. Nedaleko je još jedan hram, Nanzen-ji (Google Maps), ja sam ga preskočio jer sam ih tog dana već vidio dovoljno pa ne komentiram. Ulaz košta 600 jena. S druge strane, bio sam u obližnjem Keage Inkurainu (Google Maps), bivšoj željezničkoj pruzi uz koju rastu trešnje koje je za vrijeme cvatnje čine osobito dojmljivim mjestom.

Hram Ginkaku-ji.

Nastavljajući prema jugu, dolazimo do okruga Higashiyama (Google Maps), jedne od najbolje očuvanih povijesnih četvrti u gradu. Nisam bio ondje, ali mogao bi početi s hramom Chionin (Google Maps), poznatim po impozantnim drvenim vratima i golemom brončanom zvonu teškom 70 tona. Tijekom godišnje novogodišnje ceremonije (Joya no Kane) u zvono se udara 108 puta kako bi se otjerale zemaljske želje uoči nove godine. Nedaleko je hram Kodaiji (Google Maps), ni ovdje nisam bio pa se ne izjašnjavam, ali poznat je po vrtovima njegovanima do najsitnijih detalja (osobito dojmljivima u jesen zbog brojnih javora), lakiranim predmetima ukrašenima zlatnim prahom i slikovitom bambusovom šumarku.

Shōgunzuka Mound.

Odatle možeš nastaviti prema parku Maruyama (Google Maps), koji se izravno spaja sa svetištem Yasaka (Google Maps); ulaz je besplatan na oba mjesta. U tom području ima mnogo štandova s uličnom hranom, a posebno je ugodno za vrijeme cvatnje trešanja, kada se cijeli park ispuni stablima u cvatu. Ako ti se šeće, iz parka se možeš pješice popeti do Shōgunzuka Mounda (Google Maps), drevne nekropole na vrhu brda, uz hram koji nudi dvije prekrasne panoramske platforme s pogledom od 360° na grad i okolicu. Tehnički se ulaz plaća, ali kad sam ja bio ondje, blagajna je bila zatvorena, a vrata otvorena, s mnogo ljudi već unutra. Staza počinje na ovom mjestu (Google Maps) i u svakom je slučaju ucrtana na Organic Maps. Nedaleko je i ikonična pagoda (Google Maps), korištena kao pozadina poznate fotografije koju si zasigurno vidio više nego jednom. Snima se na ovom mjestu (Google Maps). Žarko preporučujem da dođeš u zoru ako želiš „čistu” fotografiju bez gužve.

Ikonična fotografija.

Hram Kiyomizu Dera (Google Maps) jedan je od najpoznatijih hramova u gradu, ali i u Japanu. Poznat je ponajprije po drvenoj terasi koja strši iz glavne dvorane i nudi lijep pogled na brojne trešnje i javore ispod, koji u proljeće i u jesen eksplodiraju u moru boja, kao i na grad Kjoto u daljini. Preporučujem da dođeš u kasno poslijepodne i ostaneš do zatvaranja kako bi vidio zalazak sunca; bit će milijun drugih ljudi, ali vjerujem da se isplati. Ulaz košta 600 jena.

Hram Kiyomizu Dera.

Za završetak ovog odjeljka posvećenog okrugu Higashiyama, nisam bio ondje, ali mogao bi razmisliti o posjetu hramu Kenninji (Google Maps), osnovanom 1202., najstarijem zen hramu u Kjotu, poznatom ponajprije po „dva zmaja”, golemoj slici tintom na papiru koja prekriva cijeli strop i koja, iako izgleda staro, naslikana je 2002. kako bi se obilježila osamstota obljetnica hrama. Naposljetku, na krajnjem jugu Higashiyame nalaze se Tōfuku-ji (Google Maps) i Komyo-in (Google Maps). Oba su osobito preporučljiva u jesenskoj sezoni.

Svi dosad spomenuti hramovi relativno su blizu jedni drugima ili barem nisu predaleko od centra, ali očito ima još mnogo drugih mogućnosti. Ja sam bio u To-jiju (Google Maps), koji je za vrijeme cvatnje trešanja otvoren navečer i potpuno osvijetljen te nudi jedinstven spektakl, ali očito ne očekuj da ćeš tamo biti sam; ulaz tom prigodom košta 1000 jena.

Hram To-ji.

Hram Bishamondō (Google Maps) osobito je dojmljiv u jesen zahvaljujući lišću javora. Ulaz košta 500 jena i daje pristup nekoliko prostorija koje čuvaju predmete vezane uz povijest samostana; iskreno, međutim, ne mislim da se isplati. Vrtove, nasuprot tome, možeš posjetiti potpuno besplatno, uključujući poznate stepenice koje se u jesen napune lišćem.

Daigo-ji (Google Maps), gdje se nalazi najstarija petokatna pagoda u Kjotu (Google Maps). Ulaz košta čak 1500 jena i daje pristup trima zasebnim područjima: onom s pagodom, vrtovima i hramom. Sve je simpatično, ali malo preskupo za moj ukus.

Pagoda hrama Daigo-ji.

Kinkakuji (Zlatni paviljon) (Google Maps) je zen hram na sjeveru Kjota potpuno prekriven zlatnim listićima. Bez sumnje jedan od najpoznatijih, najikoničnijih i najprenapučenijih u Japanu. Ja sam se odlučio da ga neću posjetiti jer sam radije radio nešto drugo, ali ako odlučiš otići rano ujutro, situacija vjerojatno nije tako loša. U okolici bi mogao posjetiti i Hojo Teien (Google Maps), poznat po svom „vrtu kamenja”, i Ninna-ji (Google Maps). Ako grad posjećuješ u jesen, mogao bi uključiti i ne previše udaljeni Kitano Tenmangu Momiji-en (Google Maps), ikonični crveni most okružen javorima.

Za kraj ovog odjeljka posvećenog hramovima u gradu, ako tražiš drukčije iskustvo, Saihōji (Kokedera) (Google Maps), poznat i kao hram mahovine, jedno je od najekskluzivnijih i najduhovnijih mjesta u Kjotu. Slavan je po svom bajkovitom vrtu prekrivenom s više od 120 vrsta mahovine. Pristup je strogo ograničen: rezervacija je obvezna, a prije ulaska u vrtove posjetitelji su pozvani sudjelovati u kratkom budističkom obredu (poput prepisivanja sutri), što jamči intimno iskustvo daleko od gužve. Ako te to zanima, ovo je službena stranica za rezervaciju. Ulaz košta 4000 jena.

Hram Bishamondō.

Svetište Fushimi Inari-Taisha

Svetište Fushimi Inari-taisha (Google Maps) vjerojatno je moje omiljeno mjesto u gradu. Poznato je po stotinama cinoberocrvenih torii vrata koja duž mreže staza vode sve do vrha planine Inari (Google Maps).

I u ovom slučaju preporučujem da odeš što prije, idealno u zoru ako želiš izbjeći gužvu. Već oko sedam ujutro, kad sam ja silazio, ljudi su se uspinjali u hordama. U svakom slučaju, većina ljudi prijeđe samo prvi dio (Google Maps), a zatim se okrene i vrati. Stoga ti toplo preporučujem da se popneš sve do vrha: ima mnogo lijepih pogleda i, prije svega, mnogo manje ljudi.

Svetište Fushimi Inari-Taisha.

Šuma bambusa u Arashiyami

Ikonična šuma bambusa (Google Maps) može biti fascinantno, a istodobno i razočaravajuće mjesto; sve ovisi o vremenu u koje je posjetiš i o tome što očekuješ. Osobno mi nije bila tako izvanredna: osim ako nisi zaljubljenik u fotografiju i ne želiš po svaku cijenu ikoničnu fotografiju, može se razmisliti i o tome da je potpuno preskočiš.

Ipak, osobito u glavnoj sezoni, ako želiš uživati u miru bez gužve, i ovdje ti žarko preporučujem da dođeš u zoru. Posebno preporučujem da uzmeš prvi vlak izravno do ove stanice (Google Maps), koja je malo udaljenija od ove stanice (Google Maps), ali prvi jutarnji vlak stiže otprilike 20 minuta ranije, što nije mnogo, ali je taman dovoljno za 10–15 minuta mira. Ja sam se vratio u krevet, ali ako odlučiš posjetiti to područje tijekom dana, posjet možeš kombinirati s vrtovima Sogenchi Teien (Google Maps), vožnjom brodom kroz klanac (Google Maps), obližnjim hramom Daikaku-ji (Google Maps), hramom Adashino Nenbutsuji (Google Maps), koji ima šumu bambusa vrlo sličnu onoj u Arashiyami pa se često preporučuje onima koji žele izbjeći gužvu, i naposljetku hramom Otagi Nenbutsuji (Google Maps), poznatim po više od 1200 kamenih glava.

Šuma bambusa u Arashiyami.

Carska palača

U Kjotu se nalazi jedna od dviju japanskih carskih palača (druga je u Tokiju). Iako je područje otvoreno za razgledavanje ograničeno, vjerujem da se svejedno isplati. Ulaz je potpuno besplatan. Ulaz za javnost nalazi se na ovom mjestu (Google Maps). Preporučujem i da preuzmeš službenu aplikaciju koja sadrži audiovodič. Ponesi slušalice! Ako ti hramova još nije dosta, Shokoku-ji (Google Maps) nalazi se nedaleko, a ako želiš, mogao bi posjetiti i dvorac Nijō-jō (Google Maps). Ja nisam posjetio nijedno od to dvoje pa se ne izjašnjavam.

Carska palača.

Dvorac u Kjotu

Sam dvorac (Google Maps) zatvoren je za javnost, ali pristup parku je dopušten i potpuno besplatan; kad sam ja bio ondje, bilo je vrlo malo drugih ljudi pa mislim da je izvrstan izbor za svakoga tko želi pobjeći od gužve u središtu Kjota i uživati u malo mira. Ako se odlučiš otići, preporučujem da vlakom odeš do stanice Momoyama-Minamiguchi (Google Maps) kako bi se uspeo uz ove impozantne stepenice (Google Maps).

Dvorac u Kjotu.

Željeznički muzej u Kjotu

Željeznički muzej u Kjotu (Google Maps) jedan je od triju velikih japanskih željezničkih muzeja, zajedno s onim u Saitami (odmah izvan Tokija) i onim u Nagoji. Ja sam posjetio potonji jer sam u Kjotu radije radio nešto drugo, ali ovisno o itineraru i interesima, siguran sam da može biti vrlo zanimljiv posjet.

Smještaj u Kjotu

Sauna & Capsule Hostel Rumor Plaza: toplo preporučujem. Doista luksuzno iskustvo po skromnoj cijeni, pod uvjetom da ti ne smeta spavati u kapsuli. Objekt ima i zasebno wellness područje sa saunom, masažama i javnom kupelji u japanskom stilu: doista vrlo njegovano, čisto i ugodno. Osoblje je ljubazno, a švedski stol za doručak je obilan i ukusan: zaista ne postoji ništa što bi me spriječilo da ga preporučim, no nažalost je samo za muškarce. Središnji položaj.

Kako doći do Kjota

Kjoto ima iznimno česte vlakove i prema sjeveru i prema jugu, do svih glavnih turističkih odredišta u okolici. U odjeljku „kako se kretati po Japanu” naći ćeš mnogo drugih korisnih informacija.

Kjoto.

Nara

Nara je bila prva stalna prijestolnica Japana (710.–794.), s carskim dvorom smještenim u Heijō-kyōu (čini se da se ondje nema mnogo vidjeti), čime je okončana tradicija selidbe sjedišta vlasti sa svakim novim vladarom. Danas je poznata po povijesnim hramovima, velikim parkovima i ikoničnim slobodnim jelenima, koji se smatraju božanskim glasnicima.

Što vidjeti i raditi u Nari

Nara je prilično kompaktna i barem se glavne atrakcije mogu obići u jednom danu, bez obveznog noćenja, koristeći kao bazu Kjoto ili Osaku, ali ako imaš vremena, mislim da se isplati ondje provesti nekoliko dana i Naru koristiti kao bazu za istraživanje drugih odredišta u okolici grada.

Park u Nari.

Središte Nare

Preporučujem da razgledavanje započneš vrtovima Yoshikien (Google Maps). Ulaz je potpuno besplatan. Nisam bio ondje, ali alternativa su obližnji vrtovi Isuien (Google Maps), koji se međutim plaćaju, a više komentara kao da upućuje na to da se isplati posjetiti samo besplatne.

Iz vrtova se uputi prema Todaijiju (Google Maps), jednom od najpoznatijih i povijesno najznačajnijih hramova u Japanu. Hram je izgrađen 752. kao glavni hram svih provincijskih budističkih hramova u Japanu i postao je toliko moćan da je prijestolnica 784. premještena iz Nare kako bi se smanjio utjecaj hrama na državne poslove. Ulaz košta 800 jena; sam hram je vrlo lijep, a kip Bude unutra nedvojbeno je dojmljiv, ali osim toga i nema baš mnogo toga što bi se moglo vidjeti. Ako se odlučiš prenoćiti u Nari i želiš izbjeći gužvu, preporučujem da dođeš čim se ujutro otvori.

Hram Todaiji.

Odavde možeš ući u sam park Nara (Google Maps) s njegovim bezbrojnim jelenima i trešnjama u cvatu (ako sezona dopušta). Paviljon Ukimido (Google Maps) okružen trešnjama može biti osobito dojmljiv. Još jedno mjesto koje bi mogao posjetiti je Međunarodni forum (Google Maps); iako nije izniman, vrt iza njega (Google Maps) vrlo je mirno mjesto za šetnju, ulaz je besplatan.

Naposljetku posjeti svetište Kasugataisha (Google Maps), koje se nalazi na kraju parka pa je to lijep način da završiš posjet Nari. Ima mnogo svjetiljki zbog kojih je doista posebno i vrlo lijepo, a ulaz u „posebno” područje košta 500 jena. Iskreno, možeš se ograničiti na to da ga pogledaš izvana.

Svetište Kasugataisha.

Hramovi izvan grada

Odmah izvan glavnog turističkog područja nalaze se barem još dva hrama vrijedna spomena. Prvi je Yakushiji (Google Maps), ulaz košta 1000 jena, možda nije mnogo, ali ako imaš ograničen budžet, bolje bi bilo da novac potrošiš drugdje. Ipak, kompleks je lijep i mnogo manje prenapučen nego središte Nare.

Nedaleko je hram Toshodai-ji (Google Maps), ni ovdje nisam bio pa se ne izjašnjavam, ali mogao bi mirne duše pješačiti od jednog hrama do drugog i tako kombinirati posjet. Ulaz košta 1000 jena.

Hōryū-ji (Google Maps) jedan je od najstarijih hramova u zemlji, ali i najstarija drvena građevina na svijetu koja još postoji, izgrađena spojevima bez čavala. Ni ovdje nisam bio, ali pretpostavljam da može biti zanimljiv posjet. Ulaz košta 2000 jena.

S druge strane, bio sam u hramu Hase-dera (Google Maps), lijepom kompleksu do kojeg je lako doći zahvaljujući obližnjoj željezničkoj stanici (Google Maps). Ulaz košta 500 jena. Posjet se može kombinirati sa stazom Yamanobe-no-michi, o kojoj govorim u nastavku.

Hram Hase-dera.

Hram Murō-ji (Google Maps) nalazi se otprilike sat vremena od Hase-dere, ja nisam bio zbog nedostatka vremena, ali poznat je po mirnom šumskom okruženju i drevnim drvenim građevinama. Osnovan u 8. stoljeću, često ga nazivaju „Kōyasan za žene” jer je povijesno dopuštao pristup vjernicama kad to drugi sveti lokaliteti nisu dopuštali.

Osobito ako imaš unajmljen automobil, mogao bi razmotriti Tanzan Jinja (Google Maps) i hram Tsubosaka Dera (Google Maps); potonji je hram u kojem se nalazi divovski kip Bude okružen trešnjama. Nisam bio ni u jednom od njih, ali prijatelj mi je preporučio oba.

Naposljetku, tu je Okunoin (Google Maps), jedno od najvećih japanskih groblja, s više od 200.000 grobova i svjetiljki koje obrubljuju stazu dugu oko 2 km. Nažalost, ni ovdje nisam bio, ali djeluje kao doista fascinantno mjesto.

Staza Yamanobe-no-michi.

Staza Yamanobe-no-michi

Staza Yamanobe-no-michi smatra se najstarijom cestom u Japanu, a danas je fascinantan izlet uronjen u ruralni krajolik narskog zaleđa. Među hramovima, trešnjama u cvatu, rižinim poljima i bez ijednog drugog turista, riječ je o jednom od najljepših iskustava mog putovanja po Japanu. Od stanice (Google Maps) do stanice (Google Maps) ima otprilike 15 km bez većih uspona, pa je dostupna mnogima. GPS trag nalaziš na ovoj stranici (All Trails). Meni je trebalo nepunih pet sati od stanice do stanice, s mnogo pauza i ručkom iz ruksaka, ali ako želiš, duž puta ima nekoliko mjesta gdje možeš nešto pojesti, poput Cafe WaWa Tenri (Google Maps), Cafe & Culture Tea House (Google Maps), Yamanobenomichi hana mori (Google Maps) itd. itd. Na kraju staze nalazi se spomenik (Google Maps) koji označava simboličko mjesto dolaska budizma u Japan u 6. stoljeću, događaja koji je duboko preobrazio kulturu i religiju zemlje. Ovdje je lijepa aleja puna trešanja koju navečer osvjetljavaju svjetiljke pa bi mogao tako organizirati da stigneš u kasno poslijepodne ili posjetiti hram Hase-dera (Google Maps) kao što sam ja učinio i svratiti na povratku.

Staza Yamanobe-no-michi.

Yoshino

Yoshino, u prefekturi Nara, planinsko je mjesto poznato po više od 30.000 trešanja, koje u proljeće pejzaž pretvaraju u jedinstven spektakl. Podrazumijeva se da je najbolje razdoblje za posjet Yoshinu, ujedno i najprenapučenije, ono cvatnje trešanja. Bio sam ondje za vikend i bila je ogromna količina ljudi, ali vjerujem da se svejedno isplati. Preporučujem da dođeš poslijepodne i ostaneš do zalaska sunca, kad trešnje u dolini obasjane zlatnom svjetlošću stvaraju nadrealan krajolik.

Yoshino.

Od stanice Yoshino (Google Maps) ja preporučujem da se popneš pješice, ali ako želiš, postoji autobus koji te, koliko sam shvatio, vozi do ovog mjesta (Google Maps) i vrlo kratka žičara (Google Maps) koja prelazi prvi dio uspona (navodno najstarija u zemlji). Pazi jer se za vrijeme cvatnje trešanja za autobus mora čekati u beskonačnom redu. Što god odabrao, preporučujem da se popneš do promatračnice Hanayagura (Google Maps). Ima poprilično uspona, ali čak i vrlo laganim tempom ne bi ti trebalo više od dva sata od stanice. Usput bi mogao svratiti u hram Kinpusen-ji (Google Maps). Ako ti se ne da penjati sve do same promatračnice, duž puta ima drugih lijepih pogleda.

Yoshino.

Smještaj u Nari

Ja sam spavao u hostelu Nara Deer Hostel, izvrsna lokacija nedaleko od željezničke stanice i glavnog turističkog područja. Sve u svemu, preporučujem ga.

Kako doći do Nare

Nara ima iznimno česte vlakove i prema Kjotu na sjeveru i prema Osaki na zapadu. U oba slučaja otprilike sat vremena. U odjeljku „kako se kretati po Japanu” naći ćeš mnogo drugih korisnih informacija.

Aleja puna trešanja na kraju staze Yamanobe-no-michi.

Kumano Kodo

Kumano Kodo mreža je drevnih hodočasničkih staza na poluotoku Kii (Google Maps), kojima se više od tisuću godina dolazi do triju velikih svetih svetišta Kumana. Staze prolaze kroz šume cedra, planinske prijevoje i male seoske zaselke. Povijesno su bile duhovni putovi careva, redovnika i hodočasnika, a danas su, uz Camino de Santiago, jedno od rijetkih mjesta na svijetu priznatih kao UNESCO-ova baština zbog tradicije živog hodočašća.

Riječ je o ugodnom pješačenju, pod uvjetom da imaš prava očekivanja. Ako očekuješ stazu s alpskim krajolicima koji oduzimaju dah, riskiraš da ostaneš vrlo razočaran. Ako, naprotiv, želiš pretežno kulturno iskustvo uz dobru dozu tjelesne aktivnosti, Kumano Kodo postaje zanimljiva opcija.

Kumano Kodo.

Kao što sam najavio, postoji nekoliko staza (karta), ali i unutar glavnih ruta postoje moguće varijante, prečaci itd. itd. Nakon ovog uvoda, najpopularnija je varijanta Nakahechi, duga otprilike 70–100 km, koja se ovisno o polaznoj točki obično prijeđe za 4–6 dana.

Još jedan važan aspekt koji treba uzeti u obzir je smještaj: iako duž puta ima nekoliko guesthouseova, staza je postala relativno popularna i u glavnoj sezoni (proljeće i jesen) rijetki se kreveti rezerviraju mjesecima unaprijed. Pokušao sam napraviti nekoliko rezervacija krajem ožujka i mnogi guesthouseovi nisu imali nikakvu dostupnost do svibnja! Ja sam na kraju usvojio hibridnu strategiju: preskočio sam prvi odjeljak, spavao uz stazu gdje je ponuda malo veća i koristio prijevoz na kraju dana kako bih otišao spavati negdje drugdje, a zatim se sljedećeg jutra vratio na stazu. Tehnički bi se moglo i kampirati.

Za rezervaciju guesthouseova duž puta ovo je referentna stranica, većina objekata ne pojavljuje se na drugim stranicama za rezervacije. Na istoj stranici nude se i potpuni paketi sa smještajem, obrocima, autobusom, prijevozom prtljage itd. itd. Ako nemaš problema s budžetom, zasigurno su zanimljiva opcija, a svima ostalima preporučujem „hibridni” sustav. Ako te zanima samo prijevoz prtljage, ovo je poveznica. Ipak, ja sam sve prošao noseći cijeli svoj ruksak (na talijanskom, ali možeš uključiti titlove), ako putuješ dovoljno lagano, ne bi trebao imati problema.

Kumano Kodo.

Itinerar Kumano Kodo Nakahechi

Glavno polazište za svakoga tko želi proći varijantu Nakahechi staze Kumano Kodo je grad Tanabe, udobno povezan vlakom s ostatkom zemlje (Google Maps). Iz Nare je to otprilike 3–4 sata. Ovdje sam spavao u Buddha Guest Houseu, vrlo tradicionalnom guesthouseu, s gostoljubivim vlasnikom i središnjim položajem. Preporučujem.

Na ovoj stranici nalaziš „službenu rutu” podijeljenu u pet odjeljaka s ciljem u Kumano Nachi Taishi (gdje se nalazi slap Nachi) u ukupnoj duljini od 70,7 km s polaskom iz Takijirija do kojeg se autobusom stiže iz Tanabea; ovdje je službeni posjetiteljski centar Kumano Koda (Google Maps), a ako te zanima, moguće je uzeti knjižicu koja omogućuje skupljanje pečata raznih hramova/svetišta kojima se potvrđuje završetak hodočašća. Ovo je službena stranica autobusne tvrtke koja posluje u regiji, ali možeš jednostavno koristiti i Google Maps.

Kumano Kodo.

Ako kreneš iz Takijirija, prvu noć moraš provesti u Takahari ili Nakahechicho Chikatsuyuu; budući da nisam pronašao nijedan guesthouse sa slobodnim mjestom u kojem bih odsjeo, odlučio sam preskočiti prvi odjeljak i izašao sam na ovoj autobusnoj stanici (Google Maps), odakle sam za otprilike pet sati stigao do J-Hoppers Kumano Yunomine Guesthousea, koji možeš udobno rezervirati online i koji je jedan od mojih omiljenih objekata na cijelom putovanju po Japanu. Iako službeno nije na službenoj stazi, riječ je o kratkoj varijanti koju preporučujem. Uz to, druga opcija mogla bi biti proći ravno do Hongua i spavati u Kumano Backpackersu. Ja sam i ovdje proveo jednu noć, a sljedeći dan hodao sam do Koguchija (Google Maps), gdje sam poslijepodne uzeo autobus prema Shinguu i spavao u Hanareu jer su svi guesthouseovi u blizini staze bili popunjeni. Ako se odlučiš za isto, razmisli o tome da rezerviraš dvije noći kako bi se sljedeći dan mogao vratiti u Koguchi prvim autobusom u danu (ostavljajući veći dio prtljage u Shinguu), dovršiti stazu stigavši do Kumano Nachi Taishe (Google Maps), snimiti uobičajenu fotografiju ikonične pagode (Google Maps), spustiti se do slapa Nachi (Google Maps) i zatim uzeti autobus prema Shinguu na ovom mjestu (Google Maps).

Slap Nachi.

Ise

Ise nije osobito popularna etapa, ali ako imaš vremena kao ja, ako ti se izlazi iz klasičnih turističkih krugova i želiš prekinuti put prema Nagoji, onda ondje prenoćiti ima savršenog smisla.

Što vidjeti i raditi u Iseu

U Iseu se nalazi jedno od najvažnijih japanskih svetišta, posvećeno Amaterasu, mitskoj pramajci carske obitelji; njegova središnja uloga proizlazi i iz snažne veze s carem te iz tradicije obnavljanja svetišta svakih 20 godina. Svetište je podijeljeno na dva glavna kompleksa, Naikū (Google Maps) i Gekū (Google Maps); prvi, ujedno i važniji od njih dvaju, nalazi se malo izvan grada, ali ih povezuje praktičan shuttle autobus.

Svetište Futami Okitama.

Još jedno zanimljivo mjesto za posjet je svetište Futami Okitama (Google Maps), poznato po Meoto Iwa, dvjema svetim stijenama povezanima užetom, simbolu sjedinjenja i harmonije u šintoističkoj tradiciji. Smješteno na moru, jedno je od najikoničnijih mjesta u području Isea. Možeš jednostavno uzeti vlak do stanice Futamino-Ura (Google Maps), šetnica uz more je lijepa i ugodna, ja sam bio ondje u vrijeme zalaska sunca i gotovo nikoga nije bilo.

Smještaj u Iseu

Ja sam spavao u hostelu FOLK FOLK Hostel, Cafe & Bar, ništa posebno, ni dobro ni loše. Ako tražiš jeftinu opciju, uopće nije loše.

Kako doći do Isea

Stanica Ise (Google Maps) ima česte veze i prema Shinguu na jugu i prema Nagoji na sjeveru.

U odjeljku „kako se kretati po Japanu” naći ćeš mnogo drugih korisnih informacija.

Dvorac u Nagoji.

Nagoja

S više od dva milijuna stanovnika, Nagoja je četvrti najnaseljeniji grad u Japanu nakon Tokija, Jokohame i Osake. Nažalost, velik dio grada, uključujući većinu povijesnih zgrada, uništen je zračnim bombardiranjem 1945.

Što vidjeti i raditi u Nagoji

Nagoja nije osobito turističko odredište i, kao što sam upravo natuknuo, nije ostalo mnogo povijesnoga što se može vidjeti, ali ipak nudi više od nekoliko zanimljivih atrakcija, ovisno o interesima.

Dvorac u Nagoji

Dvorac u Nagoji (Google Maps) zasigurno nije među najimpresivnijima u zemlji i kao da to nije dovoljno, glavni je toranj zatvoren za javnost barem do 2028. zbog restauratorskih radova. Može se, međutim, posjetiti ostatak kompleksa, uključujući palaču Honmaru (Google Maps), koja je nedavno obnovljena i vjerna je rekonstrukcija ceremonijalnog kompleksa iz japanskog feudalnog doba, poznata po bogato ukrašenim unutrašnjostima sa slikama na kliznim pločama i obilnoj upotrebi zlatnog lista. Ulaz košta 500 jena.

Slike na kliznim pločama.

SCMAGLEV and Railway Park

Otvoren 2011., SCMAGLEV and Railway Park (Google Maps) jedan je od glavnih željezničkih muzeja u Japanu. Izložba prati razvoj velikih brzina u zemlji, s bogatom zbirkom pravih vlakova: od povijesnih parnih lokomotiva do eksperimentalnih rekordnih šinkansena, sve do najnovijih vlakova na magnetsku levitaciju (maglev). Ulaznica košta 1000 jena i uključuje besplatan audiovodič (bolje je ponijeti vlastite slušalice). Dostupan je i Wi-Fi. Muzej nudi simulatore vožnje šinkansenom, brojna interaktivna područja osmišljena za djecu i malo kino koje prikazuje kratke dokumentarce. Posjet mi je bio zanimljiv, osobito s obzirom na izrazito kišan dan u koji sam se odlučio otići.

SCMAGLEV and Railway Park.

Toyota Commemorative Museum of Industry and Technology

Toyota Commemorative Museum of Industry and Technology (Google Maps) zanimljiv je muzej podijeljen na dva paviljona: jedan posvećen tekstilnoj industriji, koji govori o počecima Toyote, i jedan posvećen automobilu. Dostupna su besplatna vođenja na engleskom u 14:00 za paviljon posvećen tekstilnoj industriji i u 15:15 za paviljon automobila (službena stranica za provjeru termina), s najviše 20 sudionika i bez mogućnosti rezervacije. Posjet mi je bio ugodan; osobito, vođena tura omogućuje bolje cijeniti izložene sadržaje. Ulaz košta 1000 jena.

Toyota Auto Museum

Toyota Automobile Museum (Google Maps) još je jedan zanimljiv muzej s Toyotinim imenom, ovaj put u cijelosti posvećen automobilu. Ulaz košta 1200 jena, a slanjem e-pošte unaprijed moguće je rezervirati besplatno vođenje. Zbirka je doista impresivna i proteže se od prvih ikad izrađenih modela do modernih automobila. Muzej prati globalnu povijest automobila i automobilske kulture, s oko 140 vozila iz Japana, Sjedinjenih Država i Europe, koja prikazuju razvoj i širenje motorizacije u različitim zemljama. Posjet je ugodan i onima koji, kao ja, nisu osobito zaljubljeni u motore.

Za kraj, Toyota ima i treći muzej, Kaikan Museum (Google Maps), u kojem se javnosti predstavljaju najnoviji modeli i nove tehnologije. Nisam ga osobno posjetio pa ne mogu izreći sud, ali je vjerojatno zanimljiva opcija koju vrijedi razmotriti.

Toyota Automobile Museum.

Klanac Korankei

Ako ti se dogodi da posjetiš Nagoju u jesen, možeš razmotriti izlet u klanac Korankei (Google Maps). Cijela je dolina prekrivena javorima koji za vrijeme jesenskog lišća nude osobito dojmljiv spektakl. Budući da sam u Nagoji bio u proljeće, nisam ga posjetio, ali zasigurno ostaje izvrsna sezonska opcija.

Inuyama

Ni u Inuyami nisam bio, ali preporučio mi ju je jedan Amerikanac kojeg sam upoznao pri posjetu dvorcu u Nagoji, koji u Japanu živi već mnogo godina. Prema njegovim riječima, idealno je odredište za jednodnevni izlet s Nagojom kao bazom. Među glavnim atrakcijama je dvorac Inuyama (Google Maps). Ovdje nalaziš zanimljiv članak.

Dolina Kiso

Za kraj, ovisno o tvom itineraru, može imati smisla posjetiti dolinu Kiso polazeći iz Nagoje. Iz više razloga radije sam je uvrstio kao sljedeću etapu s bazom u Matsumotu, pa ću o njoj govoriti kasnije u vodiču, ali svejedno je apsolutno valjana opcija koju vrijedi razmotriti ako se nalaziš u Nagoji.

Dolina Kiso.

Smještaj u Nagoji

Ja sam spavao u 9h nine hours Nagoya station, lijep, čist i moderan objekt. Preporučujem.

Kako doći do Nagoje

Nagoja ima vrlo česte veze prema Osaki, Kjotu, Nari, Iseu i Shinguu na jugu. Ako stižeš iz Osake, Kjota ili Nare i želiš uštedjeti u odnosu na cijenu vlaka, postoje izravni autobusi koje možeš rezervirati na Willeru. Prema sjeveru postoje česte veze prema Tokiju, naravno, i u tom slučaju, ako želiš uštedjeti, autobusi na autocesti koštaju manje od vlaka. Nagoja ima i međunarodnu zračnu luku s nekoliko veza prema ostatku zemlje, ali i šire (Google Maps). U odjeljku „kako se kretati po Japanu” naći ćeš mnogo drugih korisnih informacija.

Hram Sensō-ji, Tokio.

Tokio

Tokio, glavni grad Japana i najnaseljenije metropolitansko područje na svijetu, s više od 37 milijuna stanovnika, prava je destinacija unutar destinacije. Ovdje se lako može provesti i nekoliko tjedana, osobito ako uključiš popularne izlete poput Nikka, Hakonea i Kamakure.

Ja sam ondje proveo deset noći i otišao a da nisam uspio vidjeti sve što sam planirao. Moj je savjet stoga isti kao za Kjoto: pokušati vidjeti „sve” nemoguće je. Bolje je to prihvatiti i uživati u onome što uspiješ napraviti, bez stresa.

Što vidjeti i raditi u Tokiju

Radi praktičnosti ovaj ću odjeljak podijeliti na zemljopisna područja unutar Tokija, kako bih optimizirao kretanje i dao logičniji slijed onome što slijedi. Riječ je, naravno, o potpuno osobnoj podjeli.

Hram Sensō-ji viđen iz Informacijskog centra.

Sjeverni Tokio

Govorimo općenito o području u blizini stanice Ueno i stanice Asakusa. Preporučujem da počneš parkom Ueno (Google Maps), ovdje ima nekoliko muzeja koji bi trebali zadovoljiti više-manje sve ukuse, ja sam bio samo u Nacionalnom muzeju u Tokiju (Google Maps), koji je najstariji i najvažniji muzej u Japanu, s golemom zbirkom umjetnina i nalaza koji govore o povijesti i kulturi zemlje. Ulaz košta 1000 jena, ali ondje se mirne duše može provesti najmanje 2–3 sata; osobno mi nije bio osobito zanimljiv, ali već sam bio više od mjesec dana u Japanu pa sam artefakata, komada porculana, mačeva i ostalog već vidio prilično mnogo. Unutar parka nalazi se i malo svetište (Google Maps).

Kad završiš s posjetom parku Ueno, preporučujem da svratiš na tržnicu Ameyoko (Google Maps) i možda ovdje ručaš. Odavde možeš otići prema Asakusi, nisam bio ondje, ali kad bih se vratio u Tokio, zasigurno bih svratio u Muzej samurajskih nindža (Google Maps), a alternativno idi izravno do ikoničnog hrama Sensō-ji (Google Maps), ulaz je besplatan. Žarko preporučujem da uđeš i u obližnji Turističko-kulturni informacijski centar Asakusa (Google Maps), i ovdje je ulaz besplatan, a s posljednjeg kata pruža se prekrasan pogled i na hram, osobito dojmljiv navečer kad je osvijetljen, ali i na Tokyo Skytree (Google Maps).

Potonji zasigurno može biti opcija za uživanje u panoramskom pogledu na Tokio navečer, ali postoji barem nekoliko potpuno besplatnih alternativa spomenutih kasnije u vodiču. Preporučujem da dan završiš u Akihabari (Google Maps), četvrti koja je simbol otaku kulture i elektronike u Tokiju, poznatoj po trgovinama tehnologije, animea, mange, videoigara i karakterističnim maid kafićima. Tijekom dana, ovisno o tome što odlučiš posjetiti ili ne (možda te muzeji uopće ne zanimaju), mogao bi obići vrtove Koishikawa Korakuen (Google Maps), jedan od mnogih tipičnih tokijskih vrtova, ulaz košta samo 300 jena. Nedaleko od vrtova nalazi se i Bunkyo City Office (Google Maps), koji nudi potpuno besplatnu panoramsku platformu na 25. katu. Zatvoreno vikendom.

Akihabara.

Središnji Tokio

Govorimo o području oko središnje stanice u Tokiju. Ovdje bi mnogi preporučili da dan započneš posjetom zloglasnoj ribljoj tržnici Tsukiji (Google Maps), gdje su mnogi restorani otvoreni od 5:00 ujutro i poslužuju vrlo svježu ribu. Pozivam te da svratiš, ali osobno sam je našao iznimno prenapučenom, turističkom i skupom. S druge strane, jako su mi se svidjeli vrtovi Hamarikyu (Google Maps) koji se nalaze nedaleko, osobito kontrast s obližnjim neboderima, ulaz košta 300 jena. Odavde bi mogao proći avenijom Chuo-dori (Google Maps), koja je vikendom zatvorena za promet, hodajući prema Tokyo International Forumu (Google Maps); čak i bez uzimanja u obzir njegove funkcije prostora za izložbe, koncerte i konferencije, zgradu apsolutno treba vidjeti. Ulaz je besplatan, arhitektura moderna, od stakla, čelika i velikih prostora koji stvaraju svijetao i futuristički ambijent.

Riblja tržnica Tsukiji.

Još jedna moguća kratka stanka je Sukiyabashi Crossing (Google Maps), pješački prijelaz gotovo jednako prometan kao onaj u Shibuyi, ali manje popularan; najbolji se pogledi imaju iz trgovačkog centra GinzaNovo (Google Maps), na šestom katu nalazi se lounge iz kojeg su pogledi pristojni, a alternativno se možeš popeti na rooftop gdje, međutim, s pravom traže da nešto konzumiraš. Odavde nastavi prema Carskoj palači (Google Maps), gdje možeš posjetiti uglavnom Vanjske vrtove (Google Maps), koji su glavni dio otvoren za javnost. Nisam to učinio pa ne govorim iz osobnog iskustva, ali ako rezerviraš unaprijed, možeš sudjelovati i u vođenom obilasku koji ulazi u neka unutarnja područja kompleksa, ali ne i u samu zgradu palače, koja uvijek ostaje zatvorena. Ovdje nalaziš službenu stranicu. Kad završiš s posjetom Carskoj palači, preporučujem da svratiš do svetišta Hie (Google Maps), gdje se nalazi lijepo stubište puno torii vrata u stilu Fushimi Inari Taishe, iako u znatno manjem opsegu.

Sukiyabashi Crossing.

Zapadni Tokio

Govorimo o području oko stanica Shinjuku i Shibuya. Preporučujem da počneš od Shibuye, ali možeš mirne duše ići obrnutim redoslijedom ako ti je draže posjetiti je navečer. Shibuya je jedna od najikoničnijih četvrti Tokija, poznata po prometnom pješačkom raskrižju, mladenačkoj energiji, neonskim svjetlima i živahnom noćnom životu. Ako želiš vidjeti poznati pješački prijelaz (Google Maps) odozgo, dvije potpuno besplatne opcije su hodnik koji povezuje stanicu Shibuya (Google Maps) sa Shibuya Mark Cityjem (Google Maps) i trgovački centar Shibuya Hikarie (Google Maps), koji na jedanaestom katu ima besplatnu panoramsku platformu (Google Maps); ako bude jako gužva, siđi jedan kat niže, pogled je gotovo identičan, ali s mnogo manje ljudi. Ako ti ne smeta potrošiti 1800 jena, postoji rooftop bar doslovno iznad pješačkog prijelaza koji uz ulaz uključuje i piće (Google Maps) (službena stranica), a druga je opcija Starbucks na drugoj strani ulice (Google Maps).

Shibuya crossing.

Nakon što neko vrijeme uživaš u atmosferi Shibuye, preporučujem da prošetaš prema svetištu Meiji Jingu (Google Maps). Ako ti se da, usput možeš svratiti u trgovački centar Tokyu Plaza Omotesando (Google Maps): ovdje nalaziš poznate pokretne stepenice prekrivene zrcalima i ugodan rooftop vrt. Vraćajući se svetištu, ulaz je besplatan, ali ako želiš posjetiti pripadajući park, moraš platiti 500 jena. Ja nisam ušao u park, ali vjerujem da je klasičan vrt u japanskom stilu. S druge strane, bio sam u obližnjem Shinjuku Gyoen National Gardenu (Google Maps), i ovdje ulaz košta 500 jena, ima klasičan japanski vrt i staklenik s tropskim biljkama, po mom mišljenju ništa posebno, ni dobro ni loše.

Tokyo Metropolitan Government Building.

Zatim nastavi prema Tokyo Metropolitan Government Buildingu (Google Maps), otvorenom samo od ponedjeljka do petka do 18:45, pa se prilagodi, ovdje je potpuno besplatna panoramska platforma na četrdeset petom katu koja nudi prekrasne poglede na grad, a uz povoljno vrijeme i na planinu Fuji u daljini. Kad završiš posjet, zaustavi se na trgu ispred zgrade kako bi gledao projekciju kratkog filma na pročelju zgrade; predstava pod nazivom Tokyo Night & Light potpuno je besplatna i doslovno vrijedna svjetskog rekorda (zbog čega preporučujem da u Shibuyu odeš ujutro, a u Shinjuku navečer). Ovo je službena stranica s rasporedom predstava. Za kraj dana preporučujem šetnju uličicama Omoide Yokocho (Google Maps), poznatima po malim izakayama i štandovima s yakitorijem koji nude retro i autentičnu atmosferu poslijeratnog Tokija.

Pogled iz Tokyo Metropolitan Government Buildinga.

Južni Tokio

Preporučujem da dan započneš ikoničnim teamLab Planetsom (Google Maps), imerzivnim muzejem digitalne umjetnosti u kojem se hoda bos među interaktivnim instalacijama od svjetla, vode i zrcala. Ulaz nije jeftin, ali osobno mislim da se isplati. Preporučujem da rezerviraš prvi termin ujutro kako bi koliko god je moguće izbjegao gužvu. Kad završiš posjet, možeš svratiti do sjedišta Fujija (Google Maps), sama je zgrada vrlo zanimljiva, a za 800 jena može se pristupiti promatračkoj platformi unutar divovske kugle s koje se pružaju fantastični pogledi na grad s druge strane zaljeva. Alternativno možeš jednostavno prošetati uz more gdje se nalazi potpuno besplatna platforma (Google Maps).

TeamLab Planets.

Odavde, ako te zanima, mogao bi posjetiti hram Sengakuji (Google Maps) u kojem se nalaze grobovi legendarnih 47 ronina (Google Maps) i mali muzej; ako ne znaš tu priču, pogledaj ovaj video. 300 jena za grobove i još 500 jena za muzej. Alternativno idi izravno do hrama Zojo-ji (Google Maps), ulaz je potpuno besplatan, a straga je i zanimljiv mauzolej (Google Maps), simpatičan hram i lijep kontrast s Tokyo Towerom (Google Maps) u pozadini. Potonji je sa svoja 333 metra visine za 3 metra viši od svog uzora, Eiffelova tornja. Simbol japanskog poslijeratnog preporoda kao velike gospodarske sile, Tokyo Tower bio je najviša građevina u zemlji od dovršetka 1958. do 2012., kad ga je nadmašio Tokyo Skytree. Ja se nisam popeo na vrh, ali naravno da je to opcija, košta 1500 jena. Ikonična fotografija sa stepenicama može se snimiti na ovom mjestu (Google Maps), u biti je to ulaz u podzemnu garažu.

Hram Zojo-ji.

Ostala odredišta u Tokiju

Ovdje navodim neka odredišta do kojih je malo nezgodnije doći, koja se kombiniraju s drugim atrakcijama u gradu ili su jednostavno nišna i nisu relevantna za većinu putnika.

Ghibli Museum (Google Maps) obvezna je stanica za ljubitelje filmova Studija Ghibli, dok može biti manje zanimljiv onima koji ne poznaju njegova djela. Muzej nudi imerzivno iskustvo, s izložbama i scenografijama inspiriranima filmovima studija. Ulaznice se stavljaju u prodaju 10. u mjesecu prije mjeseca posjeta (na primjer, one za svibanj izlaze 10. travnja) i rasprodaju se u roku od nekoliko minuta. Ja sam odustao, ali moja sestra i njezin muž, spojivši se usred noći s tri različita uređaja, uspjeli su ih rezervirati. U biti, ako te zanima, ključno je organizirati se na vrijeme.

Vrtovi Kiyosumi.

Vrtovi Kiyosumi (Google Maps) blizu su centra, ali „daleko” od ostalih glavnih turističkih središta, da se razumijemo, ništa što se ne smije propustiti, klasični vrtovi u japanskom stilu, ali ako si u ovom kraju, preporučujem ih. Ja sam bio ondje da prekratim vrijeme čekajući sumrak jer je nedaleko most Eitai (Google Maps) s kojeg se može snimiti ikonična fotografija sa svjetlosnim tragovima koje stvaraju brodovi, s neboderima u pozadini, koju vidiš ovdje ispod.

Ashikaga Flower Park (Google Maps) nalazi se par sati izvan grada, nisam bio ondje, ali riječ je o cvjetnom parku poznatom ponajprije po spektakularnim glicinijama s tunelima i osvijetljenim stablima koja stvaraju vrlo scenske prizore, osobito u proljeće i tijekom noćnih rasvjeta.

Napomena: Odredišta koja slijede sve su izleti izvan grada: ako je moguće, organiziraj ih tijekom tjedna kako bi izbjegao vikend-egzodus iz Tokija.

Tokyo International Forum.

Nikko

Nikko je nedvojbeno među najpopularnijim izletima, riječ je o povijesnom planinskom gradu sjeverno od Tokija, poznatom po svetištima i hramovima, koji su UNESCO-ova baština, a okružen je mnogo prirode, uključujući slapove, šume i jezero Chuzenji. Ako ga odlučiš posjetiti u jednom danu, preporučujem da uzmeš Limited Express koji za otprilike dva sata stiže do stanice Tōbu-nikkō (Google Maps), ja sam ušao u vlak u Asakusi (Google Maps). Sa stanice možeš mirne duše nastaviti pješice prema raznim hramovima, ja sam ušao i u vrt Shōyō-en (Google Maps), klasičan vrt u japanskom stilu, vjerojatno ljepši u jesen. Ovisno o tome što odlučiš posjetiti, vrijedi razmotriti kombiniranu ulaznicu koja uključuje i hram Rinnōji (Google Maps), hram Taiyuin (Google Maps) i muzej (Google Maps) za 1000 jena.

Nikko Futarasan.

Svetište Nikkō Tōshōgū (Google Maps) općenito je najpoznatija atrakcija tog područja. Vjerojatno je najbogatiji i najukrašeniji šintoistički kompleks u Japanu, izgrađen kao mauzolej Tokugawe Ieyasua, šoguna koji je ujedinio zemlju. Ja nisam ni ušao jer je zbog Zlatnog tjedna na ulazu bio beskrajan red, a dan sam provodio s prijateljem koji pazi na budžet (ulaz košta 1600 jena) pa smo odlučili posjetiti obližnje svetište Nikko Futarasan (Google Maps), ulaz košta 300 jena, ništa izvanredno, iskreno. Nakon toga smo se spustili do Kanmangafuchija (Google Maps), gdje se uz rijeku nalaze doista slikovite statue prekrivene mahovinom.

Kanmangafuchi.

Odavde je ideja bila uzeti autobus do slapa Kegon (Google Maps), ali je za autobus bio beskrajan red, a automobili su se kretali tempom pješaka duž glavne ceste (Zlatni tjedan!!) pa smo radije to izbjegli i pješice otišli do slapa Choji (Google Maps) i slapa Kirifuri (Google Maps), nisu baš najimpresivniji slapovi koje sam ikad vidio, ali barem gotovo nikoga nije bilo. U običan dan vjerujem da se isplati otići do glavnog slapa, a ako ostaneš nekoliko dana, mogao bi razmotriti uspon na planinu Nantai (Google Maps) (All Trails) radi spektakularnih pogleda na jezero Chuzenji.

Kamakura

Samo sat vremena vlakom od Tokija nalazi se Kamakura, koja je nakratko bila prijestolnica Japana od 1185. do 1333., prije nego što se vlast vratila u Kjoto. Tijekom stoljeća pretvorila se u jedno od najvažnijih duhovnih središta Japana i odredište je hodočašća. Dolaziš li iz Tokija, preporučujem da siđeš na stanici Kita-Kamakura (Google Maps) i pješice prijeđeš ovu kratku, vrlo ugodnu „stazu” koju nalaziš na AllTrailsu. Duž puta nalazi se niz hramova i svetišta: Jōchi-ji (Google Maps), Kuzuharaoka (Google Maps), Zeniarai Benten (Google Maps), Sasuke Inari (Google Maps) i naposljetku veliki Buddha iz Kamakure (Google Maps) u hramu Kotoku-in. Ovdje za ulaz traže 300 jena.

Veliki Buddha iz Kamakure.

Ako ti hramova i svetišta još nije dosta, nedaleko je Hase-dera (Google Maps), vrlo simpatičan, s brojnim građevinama na više razina. Naposljetku, tu je svetište Tsurugaoka Hachiman-gu (Google Maps). Ako ti se ne da ići kratkom stazom spomenutom prije, preporučujem da svoj posjet Kamakuri započneš upravo ovdje, silaskom na glavnoj stanici (Google Maps), a zatim možda odeš pogledati velikog Buddhu. U svakom slučaju, ovdje je ulaz potpuno besplatan, a unutar kompleksa nalazi se mali muzej umjetnosti koji se plaća (Google Maps). Nisam ušao pa se ne izjašnjavam. Za kraj, na plaži u Kamakuri (Google Maps) može se i surfati, ili se jednostavno možeš zaustaviti na kupanju, ovisno o sezoni.

Plaža u Kamakuri.

Hakone

Hakone, manje od sto kilometara od Tokija, još je jedno popularno odredište za izlet izvan grada. Poznat je osobito po termalnim izvorima i pogledu na obližnju planinu Fuji preko jezera Ashinoko. Hakone sam posjetio tijekom Zlatnog tjedna nakon što sam jutro proveo u Kamakuri; zbog kasnog polaska, autobusa koji su kasnili i gužvi na cesti ondje sam proveo nekih dva sata pa nisam imao prilike učiniti baš mnogo. Nakon ovog uvoda, ako stižeš iz Tokija, uzmi prvi vlak izravno do stanice Odawara (Google Maps), odavde polaze svi izravni autobusi za Hakone; ako jednostavno želiš istražiti područje oko jezera, uzmi izravni autobus do ove stanice (Google Maps). Na drugoj strani ceste nalazi se Muzej umjetnosti Narukawa (Google Maps), nije baš moja vrsta muzeja pa nisam ušao, ali mnogi ga preporučuju, osobito zbog pogleda na jezero iz kafića unutar muzeja.

Fuji viđen iz Hakonea.

Ako želiš, nedaleko je potpuno besplatan park koji nudi lijepe poglede na jezero i Fuji, ako vrijeme dopušta (Google Maps). Ja sam jednostavno pješice otišao do ikoničnih torii vrata na drugoj strani jezera (Google Maps) i obližnjeg svetišta (Google Maps), vratio sam se, pogledao zalazak sunca i zatim ušao u autobus prema stanici Odawara. Ako u Hakone stigneš ujutro ili možda odlučiš ondje i prenoćiti, razmisli o posjetu Muzeju na otvorenom u Hakoneu (Google Maps), svrati u toplice (ovdje nalaziš popis raznih objekata) ili se možda popni na vrh planine Komagatake (Google Maps) scenskom žičarom (Google Maps). Ako želiš, može se popeti i pješice (All Trails). Ako namjeravaš uzeti žičaru ili ionako provesti barem nekoliko dana u Hakoneu, pogledaj Hakone Freepass koji, među mnogim stvarima, uključuje i popust na vlak od Shinjukua do Hakonea.

Jokohama

Za kraj ovog dugog odjeljka posvećenog Tokiju i okolici, možeš razmotriti posjet Jokohami. Nekoć mirno ribarsko selo, otvorena je za vanjsku trgovinu 1859., nakon završetka japanske izolacije, i brzo je postala jedna od glavnih vrata međunarodne razmjene, osobito tijekom razdoblja Meiji. Nisam je osobno posjetio, ali ta je povijest ostavila u nasljeđe zanimljivu arhitekturu iz tog doba, uz moderne zgrade koje danas obilježavaju obalu, te najveću i najpoznatiju kinesku četvrt u Japanu (Google Maps).

Tokyo Tower.

Smještaj u Tokiju

Gotovo tjedan dana proveo sam u Hotel Plus Hostel TOKYO ASAKUSA 1, izvrstan omjer cijene i kvalitete i izvrsna lokacija nekoliko koraka od stanice Asakusa, sauna i tradicionalne kupelji su šlag na torti. Nekoliko sam noći proveo i u Hotelu Tomariya Ueno, ništa posebno, ni dobro ni loše, nekoliko koraka od stanice Ueno.

Kako doći do Tokija

Tokio ima mnogo izravnih veza s ostatkom zemlje, šinkansenom se u samo 5 sati može stići do Fukuoke na jugu i Hakodatea na sjeveru! Naravno, postoji i mnogo autobusnih veza te dvije najprometnije zračne luke u zemlji, Narita (Google Maps), koja se nalazi otprilike sat vremena izvan grada, i Haneda (Google Maps), mnogo bliže centru, ali koja uglavnom opslužuje domaći promet. Ako iz bilo kojeg razloga moraš prenoćiti blizu zračne luke, Toyoko Inn Narita Airport Shinkan simpatičan je i nije preskup, s čestim shuttle prijevozom do zračne luke i iz nje. U odjeljku „kako se kretati po Japanu” naći ćeš mnogo drugih korisnih informacija.

Svetište Hie.

Regija pet jezera (planina Fuji)

Regija pet jezera nalazi se u podnožju planine Fuji i sastoji se od pet jezera, a poznata je po spektakularnim pogledima na vulkan i aktivnostima na otvorenom.

Što vidjeti i raditi u regiji pet jezera

Za početak, proveo sam šest noći u okolici, a Fuji sam rijetko vidio, pa ako planiraš ostati samo jednu noć, moraš računati na mogućnost da vrijeme neće surađivati. Toliko o tome, ovisno o tvojim interesima, u okolici pet jezera ima mnogo aktivnosti i mogućih odredišta. Ovisno o tome što odlučiš raditi, može imati smisla kupiti jednodnevnu ili dvodnevnu propusnicu koja omogućuje neograničene vožnje lokalnim autobusima, a sve potrebne informacije nalaze se na ovoj stranici.

Planina Fuji.

Planina Ashiwada i vidikovac Sankodai

Ovaj izlet možeš udobno započeti u Kawaguchikou i nastaviti pješice. Uz put se nalaze brojni vidikovci, poput vrha planine Ashiwada (Google Maps) i vidikovca Sankodai (Google Maps) s prekrasnim pogledima na planinu Fuji, jezero Kawaguchi i jezero Saiko. Riječ je o ruti kraćoj od 10 km, s otprilike 500 metara visinske razlike, pa je dostupna mnogima. Staza je dobro održavana i lako ju je pratiti. GPS trag možeš pronaći na ovoj stranici (All Trails). Meni je to bilo doista ugodno jutro: sreo sam samo jednu skupinu učenika. Ako tražiš mir i lijepe poglede na planinu Fuji, odličan je izbor, ako vrijeme dopusti.

Narusawa Ice Cave.

Narusawa Ice Cave, Fugaku Wind Cave, šuma Aokigahara i Fuji Yurari Hot Spring

Na kraju upravo opisane staze, otprilike s druge strane ceste, nalazi se Narusawa Ice Cave (Google Maps), ulaz košta samo 300 jena, ali po mom mišljenju je to potpuno sranje: dio koji se može razgledati doista je malen, ima nekoliko blokova leda i ništa više, vrlo razočaravajuće, toliko da sam umjesto da posjetim i obližnju Fugaku Wind Cave (Google Maps) sa sličnim recenzijama, uhvatio prvi autobus natrag u Kawaguchiko. Ipak, zanimljivija opcija mogla bi biti posjet šumi Aokigahara (Google Maps), poznatoj i kao šuma samoubojica, slavnoj po sugestivnom krajoliku među korijenjem, mahovinom i tišinom. Nisam bio, ali prijatelj mi je rekao da uopće nije loše. Druga opcija mogla bi biti Fuji Yurari Hot Spring (Google Maps), onog dana kad sam posjetio ovo područje bilo je vruće pa mi se nije činilo prikladnim, ali po hladnom danu ili možda jednostavno navečer mogao bi se ovdje zadržati prije povratka u Kawaguchiko.

Pagoda Chureito.

Pagoda Chureito

Pagoda Chureito (Google Maps) možda je jedno od najikoničnijih mjesta u cijelom Japanu, barem među ljubiteljima fotografije. Što se mene tiče, jedan od najupečatljivijih pogleda na svim mojim putovanjima. Snažno preporučujem da dođeš u zoru kako bi izbjegao gužvu. Nažalost, ako ne odsjedaš dovoljno blizu da dođeš pješice, jedini je način taksi jer javni prijevoz počinje voziti prekasno. Ipak, ako ne dođeš u zoru, to apsolutno nije tragedija, a iako je gužva veća, zalazak sunca i dalje je odlična opcija. Najbliža je postaja Shimoyoshida Station (Google Maps), odakle se do pagode uspinje otprilike 10 minuta.

Fujiyoshida Street

Fujiyoshida Street (Google Maps) poznata je ulica koja se savršeno poravnava s planinom Fuji u pozadini. Vrlo je popularno mjesto za fotografiranje, osobito uz zoom objektiv kako bi se postigao klasični efekt kompresije perspektive. Ipak, riječ je o prometnoj ulici: izbjegavaj nepromišljeno ponašanje samo zbog fotografije. Ne zadržavaj se nasred kolnika i poštuj lokalne upute; nije slučajno što postoje znakovi koji mole turiste da se ne zaustavljaju na cesti. Ako odlučiš posjetiti pagodu Chureito u zoru, savjet je da odmah nakon toga svratiš ovamo, dok je svjetlo još povoljno, a promet ograničen.

Fujiyoshida Street.

Planina Mitsutoge

Planina Mitsutoge (Google Maps) nudi jedan od najboljih vidikovaca na planinu Fuji. S otprilike 1200 metara visinske razlike, riječ je o zahtjevnijem izletu od prethodno opisanog, ali i dalje dostupnom mnogima. Ja preporučujem da slijediš ovu rutu (All Trails) polazeći sa stanice Mitsutōge (Google Maps), tik ispod vrha nalazi se i planinarski dom (Google Maps) u kojem bi, ako želiš, mogao i prenoćiti, ali sigurno možeš nešto pojesti ili popiti nakon uspona. Zanimljiva varijanta staze opisane na All Trails mogla bi biti da se spustiš prema pagodi Chureito za zalazak sunca, promijenivši stazu na ovom mjestu (Google Maps). Za one koji se ne žele previše umarati, druga opcija mogla bi biti da rutu prijeđeš obrnutim smjerom i uštediš nešto visinske razlike uz Mt. Fuji Panorama Ropeway (Google Maps), u blizini dolazne stanice nalazi se i ikonična ljuljačka (Google Maps). Odavde bi mogao nastaviti sve do staze koja vodi do pagode Chureito ili se možda zaustaviti i ranije te se vratiti istom stazom. Ukratko, ovisno o tome koliko ti se hoda, možeš stvoriti itinerar po vlastitoj mjeri.

Jezero Kawaguchiko, jezero Saiko i selo Saiko Iyashi-no-Sato Nemba

Oishi park (Google Maps) na obali jezera Kawaguchiko popularno je mjesto, osobito u proljeće kad ima mnogo cvijeća. Ipak, cijela sjeverna obala jezera nudi odlične poglede na planinu Fuji, osobito za zalazak sunca. Ja sam išao autobusom, ali ako želiš, mogao bi unajmiti bicikl i obići cijelo jezero. U tom slučaju, oni s najviše volje mogli bi doći sve do jezera Saiko, gdje se nalazi selo Saiko Iyashi-no-Sato Nemba (Google Maps), rekonstrukcija tradicionalnog japanskog sela. Nisam bio, ali trebalo bi biti slično Oshino Hakkaiju o kojem govorim malo niže.

Sjeverna obala jezera Kawaguchiko.

Planina Fuji

Naravno, moguće se popeti i na sam vrh planine Fuji, najviše planine u Japanu. Ja to nažalost nisam uspio, jer je u svibnju još prerano da bi se smatralo običnim trekingom: snijeg i led i dalje predstavljaju značajan rizik. Službena sezona traje, naime, od srpnja do otprilike sredine rujna. Najpopularnija je staza Yoshida, koja danas zbog velikog broja posjetitelja ima ograničenje broja dozvola pa je treba pravodobno rezervirati. Postoje ipak i druge, manje pretrpane staze, bez pravog ograničenja ulaza, ali koje svejedno zahtijevaju registraciju i plaćanje ulazne pristojbe. Za više informacija upućujem te na službenu stranicu.

Fuji Motosuko Resort

Ako si ikad vidio fotografije cvjetnih polja s planinom Fuji u pozadini, Fuji Motosuko Resort (Google Maps) vrlo je vjerojatno upravo to mjesto. Ovdje se održava Fuji Shibazakura Festival, proljetni događaj u podnožju planine Fuji tijekom kojeg prostrana cvjetna polja stvaraju šareni sag od ružičaste do ljubičaste, uglavnom između travnja i svibnja. Nisam bio, i zato što je vrhunac cvatnje već prošao i zato što je bez automobila malo nezgodno doći. Ipak postoji shuttle autobus iz Kawaguchikoa, ali karta košta oko 2400 jena. Ako te zanima, na službenoj stranici moguće je rezervirati i autobus i ulaz.

Oshino Hakkai

Oshino Hakkai (Google Maps) popularno je turističko odredište koje čini 8 malih jezera s izvorskom vodom s planine Fuji, smještenih između jezera Kawaguchiko i jezera Yamanakako. Ovdje je rekonstrukcija tradicionalnog japanskog sela s planinom Fuji iza njega. Iako apsolutno fotogenično, meni se činilo vrlo turistično i relativno prepuno, iako sam bio rano ujutro; ne usuđujem se zamisliti kakva je situacija tijekom dana. Što se mene tiče, mislim da ima boljih stvari za raditi. Ako se odlučiš otići, preporučujem da posjet kombiniraš sa svetištem Kitaguchi Hongu Fuji Sengen (Google Maps) koje se nalazi usput.

Oshino Hakkai.

Jezero Motosu i jezero Shōji

Od pet jezera, ova su dva zasigurno najnezgodnija za posjet javnim prijevozom. Osobno sam odustao, ali ako si odlučniji od mene, na jezeru Motosu nalazi se doista poseban vidikovac, odnosno kut s kojeg je snimljena fotografija otisnuta na starim novčanicama od tisuću jena (Google Maps) dok se na jezeru Shōji nalazi ova vidikovna platforma (Google Maps) do koje se dolazi na kraju ove staze (All Trails).

Smještaj u regiji pet jezera

Iako je regija pet jezera vrlo prostrana, većina putnika kao bazu koristi Fujiyoshidu ili Kawaguchiko. Osobito ako se planiraš kretati javnim prijevozom, to su dvije opcije koje imaju „najviše smisla”. Ja sam proveo nekoliko noći u Mt Fuji Hostel Michael’s, dobar hostel, prostori su malo tijesni, ali sve u svemu izvrstan omjer cijene i kvalitete te neusporediv položaj za svakoga tko želi vidjeti zoru s pagode Chureito. Zatim sam proveo par noći u K’s House MtFuji, središnji položaj na dva koraka od jezera, lijepi i prostrani zajednički prostori, objektivno udobniji objekt.

Kako doći do regije pet jezera

Iako je tehnički moguće stići vlakom iz Tokija, autobus ne samo da je jeftiniji nego je i brži. Highway bus možeš rezervirati na ovoj stranici. Riječ je o liniji Tokio – Yamanashi. Ovisno o tome gdje odlučiš odsjesti, dvije dolazne postaje za većinu ljudi trebale bi biti Kawaguchiko Station (Google Maps) ili Fujisan Station (Google Maps), ali postoje i druga stajališta, a na poveznici nalaziš cijeli popis. Osobito u glavnoj sezoni preporučujem da autobus rezerviraš barem nekoliko dana unaprijed. Alternativno, možeš uzeti vlak sa stanice Tokyo ili Shinjuku u smjeru stanice Otsuki (Google Maps). Odavde postoje veze prema stanici Mt.Fuji (Google Maps) i Kawaguchiko Station (Google Maps). Za kraj, ovisno o tvom itineraru, možeš razmotriti noćni autobus koji povezuje regiju pet jezera s Osakom i Kjotom; postoji samo jedan polazak dnevno pa je preporučljivo rezervirati unaprijed, ovo je službena stranica. U odjeljku „kako se kretati po Japanu” nalazi se još mnogo korisnih informacija.

Tokio.

Planine Yatsugatake

Planine Yatsugatake planinski su lanac između Nagana i Yamanashija, cijenjen zbog panoramskih trekinga, relativno pristupačnih vrhova i alpskih krajolika koji podsjećaju na europske Alpe. Tijekom mog posjeta, međutim, na visini je još bilo mnogo snijega, pa sam radije nastavio prema Matsumotu. Konkretno, preporučen mi je uspon na planinu Akadake (Google Maps), i od prijatelja i od jednog lokalnog mladića kojeg sam upoznao na Kumano Kodou. Međutim, završni dio prilično je tehnički, s lancima i izloženim prijelazima: početkom svibnja, sa snijegom i ledom koji su još bili prisutni, radije sam ga izbjegao. Čini se da je najpopularnija ruta ona koja obuhvaća i vrh planine Yokodake i planinu Iodake, kako je opisano na ovoj stranici (All Trails). Mogao bi i prenoćiti u Yatsugatake Honzawa Hot Spring (Google Maps), koje su na 2150 metara najviše prirodne toplice u Japanu.

Kako doći do planina Yatsugatake

Javnim prijevozom glavno je čvorište postaja Chino (Google Maps), odavde postoje izravni autobusi do parkirališta s kojeg počinje prethodno opisana staza (Google Maps).

Cesta Nakasendō.

Matsumoto

Matsumoto je povijesni grad poznat po svom prekrasnom crnom dvorcu, jednom od najbolje očuvanih u Japanu, te po mirnoj atmosferi s pogledom na Japanske Alpe.

Što vidjeti i raditi u Matsumotu

Kao što je najavljeno, atrakcija broj jedan u samom Matsumotu je njegov dvorac (Google Maps), postoje besplatne ture za razgledavanje dvorca od 10:00 do 15:00. Apsolutno ne žele novac, izričito piše da ne prihvaćaju napojnice. Ja sam se ograničio na obilazak dvorca izvana jer sam doslovno imao odbrojane minute, ali to sigurno može biti lijep način da provedeš par sati. Još jedna atrakcija nedaleko koja se često preporučuje je svetište Yōhashira-jinja (Google Maps). Ipak, grad služi i kao izvrsna baza za istraživanje i Japanskih Alpa (Kamikōchi) i doline Kiso.

Dvorac Matsumoto.

Dolina Kiso

Dolina Kiso bila mi je jedno od omiljenih odredišta u Japanu. Riječ je o povijesnoj dolini kroz koju prolazi drevna cesta Nakasendō, poznatoj po savršeno očuvanim poštanskim selima koja stvaraju atmosferu Japana iz razdoblja Edo. Dok sam je ja posjetio u jednom danu polazeći iz Matsumota, po želji je moguće i ostati prespavati. Kao što sam ranije spomenuo u vodiču, do doline Kiso može se doći i iz Nagoje te, ovisno o itineraru, to može biti logistički najprikladnije rješenje, osobito ako se potom treba vratiti u Tokio na povratni let.

Magome.

Što vidjeti i raditi u dolini Kiso

Ako polaziš iz Matsumota i dolinu Kiso posjećuješ u jednom danu, preporučujem da se organiziraš ovako: uzmi prvi raspoloživi vlak izravno do stanice Nagiso (Google Maps). U trenutku pisanja, riječ je o vlaku u 7:42 s dolaskom u 10:02. Autobusni kolodvor (Google Maps) nalazi se doslovno pokraj željezničkog, a odande u 10:10 polazi minibus za Magome (Google Maps). Napomena: ni na stanici Nagiso ni u minibusu nije moguće platiti IC karticom, pa se pobrini da imaš dovoljno gotovine.

Dobro, kad stigneš u Magome, preporučujem da pješice dođeš do Tsumaga, slijedeći rutu opisanu na ovoj stranici (All Trails), dio drevne ceste Nakasendō. Ja sam ručao u ovom restoranu koji se nalazi otprilike na pola puta (Google Maps), odavde staza silazi do sela Tsumago Juku (Google Maps), koje mnogi smatraju najbolje očuvanim u dolini. Odavde sam nastavio pješice do stanice Nagiso (alternativno možeš uzeti autobus), a potom sam uzeo prvi vlak izravno do Naraija (Google Maps), još jednog poštanskog sela u dolini Kiso.

Stigao sam kasno poslijepodne, kad su ulice bile praktički prazne: atmosfera je bila izuzetno sugestivna i posjet se apsolutno isplati. Ako želiš, ovdje bi mogao i večerati, ali je ključno unaprijed provjeriti vozni red vlakova za povratak u Matsumoto. Općenito, itinerar možeš prilagoditi vrlo fleksibilno: na primjer preskočiti Narai ili uzeti autobus od Magomea do Tsumaga umjesto da hodaš stazom. Druga je opcija prespavati u dolini i vratiti se u Matsumoto sljedeći dan. Ukratko, u dolini Kiso možeš složiti itinerar koji ti odgovara: onaj koji sam ja slijedio jednostavno je dobar kompromis između vremena i raznolikosti.

Narai.

Kamikōchi

Kamikōchi je spektakularna dolina u Japanskim Alpama, jedno od najboljih odredišta u zemlji za ljubitelje trekinga okružene planinama i netaknutom prirodom. Kao što sam najavio, Kamikōchi ću obraditi kao odredište koje se posjećuje s Matsumotom kao bazom. Međutim, postoje i druge opcije: možeš prespavati izravno u Kamikōchiju ili se zaustaviti u obližnjem selu Okuhida Onsengo Hirayu, poznatom po svojim toplicama. S logističke strane, ovo drugo rješenje može biti osobito smisleno ako namjeravaš nastaviti put prema Takayami.

Prema mojim istraživanjima, u Kamikōchiju su najjeftinije opcije Nishi-Itoya Mountain Lodge (Službena stranica) i Konashidaira Campground (službena stranica) gdje se po želji može i kampirati, a mjesta za šator koštaju samo 1500 JPY. Većina smještaja nije prisutna na stranicama poput booking.com pa te pozivam da pogledaš službenu stranicu Kamikōchija. A u Okuhida Onsengo Hirayuu jedan mi je prijatelj preporučio Hirayu no Mori (Google Maps) (službena stranica).

Kamikōchi.

Što vidjeti i raditi u Kamikōchiju

Za početak, zbog snijega, pristup dolini obično je zatvoren od 15. studenoga do 16. travnja, a neke staze službeno ostaju zatvorene i dulje. Ja sam bio 10. svibnja i iznad 2300 metara još je bilo mnogo snijega. Nakon ove napomene, postoji toliko mogućih izleta da te, umjesto da ih sve nabrajam, upućujem na klasični All Trails, službenu stranicu ili na ovu stranicu na kojima nalaziš mnogo prijedloga, od kratkih izleta bez previše visinske razlike u dnu doline, preko planina za jedan dan, do višednevnih trekinga s noćenjem u planinarskim domovima.

Osobno sam uspio u jednom danu doći do vrha planine Chogatake (Google Maps), slijedeći ovu kružnu rutu (All Trails), uz dionicu prilaza od autobusnog parkirališta. Vrh se smatra jednim od najboljih vidikovaca na japanske Sjeverne Alpe. Snijeg me sigurno usporio, ali praktički se nisam zaustavljao: trebalo mi je otprilike četiri sata od trenutka kad sam izašao iz autobusa do planinarskog doma na vrhu. Na povratku sam praktički morao trčati da stignem na posljednji autobus u 17:30. Općenito, izvesti to u jednom danu očito je moguće, ali za mnoge bi to mogao biti preambiciozan plan. Pristupačnije je rješenje podijeliti ga na dva dana, uz noćenje u planinarskom domu (Google Maps). Ako tražiš vrlo laganu opciju u dnu doline, mogao bi proći ovaj krug (All Trails). Za sve ostalo, upućujem te na ranije spomenute stranice.

Planina Chogatake.

Kako doći do Kamikōchija

U načelu, polazeći iz Matsumota postoje dvije opcije: vlak od Matsumota do stanice Shinshimashima (Google Maps), na ovoj liniji ne može se koristiti IC card, a karta se mora kupiti na automatima za karte na stanici Matsumoto. Od stanice Shinshimashima postoje potom izravni autobusi prema Kamikōchiju. Alternativa je izravni autobus Matsumoto – Kamikōchi, koji se mora rezervirati online na službenoj stranici. Kao što sam ranije najavio, ako nastavljaš putovanje prema Takayami, želiš optimizirati prijevoz i uštedjeti i nešto novca, možeš otići u Kamikōchi sa svom prtljagom, ostaviti ono što trebaš u ormarićima u posjetiteljskom centru, odraditi svoj trekking i zatim na kraju dana uzeti izravni autobus za Takayamu ili možda za Okuhida Onsengo. U svakom slučaju, sve potrebne informacije nalaziš na službenoj stranici Kamikōchija.

Smještaj u Matsumotu

Ja sam spavao u Minka House, ni dobar ni loš, odličan položaj, nedaleko i od željezničkog kolodvora i od dvorca.

Kako doći do Matsumota

Ako dolaziš iz regije pet jezera, možeš uzeti autobus sa stanice Kawaguchiko (Google Maps) do željezničkog kolodvora Kofu (Google Maps), odakle potom voze izravni vlakovi prema stanici Matsumoto (Google Maps). U odjeljku „kako se kretati po Japanu” nalazi se još mnogo korisnih informacija.

Japanske Sjeverne Alpe.

Takayama

Takayama čuva tradicionalni šarm rijedak među japanskim gradovima, osobito u svojoj savršeno očuvanoj povijesnoj jezgri. Vrlo je cijenjeno odredište među onima koji svom itineraru u središnjem Japanu žele dodati ruralniju komponentu. Grad je posebno živ tijekom Takayama Matsurija, koji se smatra jednim od najspektakularnijih festivala u Japanu, poznatog po fino izrezbarenim ukrašenim kolima (yatai) i tradicionalnim povorkama. Ako grad posjećuješ u neko drugo doba godine, valjana je alternativa Matsuri no Mori Museum (Google Maps), u cijelosti posvećen festivalu.

Takayama.

Što vidjeti i raditi u Takayami

Takayama je prilično kompaktna, ja sam proveo jedan dan i smatrao sam da je to više nego dovoljno. Osim šetnje povijesnom jezgrom (Google Maps) preporučujem da svratiš do Takayama Jinye (Google Maps), koja je od 1692. do 1868. bila sjedište ureda šogunata Edo. Kao jedina zgrada te vrste koja još postoji, priznata je kao povijesno mjesto od nacionalne važnosti. Ulaz košta 500 jena. Od 10:00 do 12:00 održavao se nastup glazbe uživo; ja sam bio u nedjelju, pa pretpostavljam da je to bio poseban događaj.

Nastup glazbe uživo.

Ako ti se šeće nekoliko sati, mogao bi slijediti ovaj GPS trag (All Trails) koji uključuje „Higashiyama Walking Course”, rutu s desetak hramova i svetišta te ruševinama drevnog dvorca Takayama, gdje nema mnogo toga za vidjeti, ali zato je lijep pogled na središnje Alpe. Za kraj, nisam bio, ali ako želiš, mogao bi posjetiti Hida Folk Village (Google Maps), muzej na otvorenom koji okuplja tradicionalne kuće u stilu gasshō-zukuri (slične onima u Shirakawa-gou). Osobno sam ga radije preskočio, ali svejedno je valjana opcija.

Smještaj u Takayami

Ja sam spavao u Hostel Miyagawa by Murasaki Ryokan, dobar hostel u povijesnoj zgradi u centru grada, nedaleko od željezničkog kolodvora.

Kako doći do Takayame

S autobusnog terminala u Matsumotu (Google Maps) postoji nekoliko izravnih dnevnih veza, a rezervirati možeš online na ovoj stranici. Kao što sam već rekao, postoje i izravni autobusi iz Kamikōchija i Okuhida Onsengoa (sela s toplicama), ovo je službena stranica.

Pogled s ruševina drevnog dvorca Takayama.

Kanazawa

Tijekom Drugog svjetskog rata Kanazawa je bila jedan od glavnih japanskih gradova (zajedno s Kjotom) koji su u velikoj mjeri izbjegli razaranja zračnih napada. Zbog toga su neka područja starog grada preživjela u relativno dobrom stanju.

Što vidjeti i raditi u Kanazawi

Iako je Kanazawa mnogo veća od Takayame, cijeli dan smatram više nego dovoljnim za razgledavanje glavnih atrakcija.

Kanazawa Castle Park

Preporučujem da počneš s Kanazawa Castle Parkom (Google Maps): to je vrlo ugodno mjesto za šetnju. Velik dio unutarnjih vrtova i vrata dvorca može se razgledati bez plaćanja. Ako želiš ući u glavnu zgradu (Google Maps), treba platiti 320 jena. Nije mnogo, ali bio je vikend i bio je mali red. Osim toga, prema recenzijama, kao što to često biva kod dvoraca, unutra nema mnogo toga za vidjeti. Odluči sam. Ipak, u prostoru za odmor koji služi kao posjetiteljski centar postoji simpatična i besplatna virtualna tura (Google Maps).

Kanazawa Castle Park.

Park Kenroku-en

Iz Kanazawa Castle Parka nastavi prema parku Kenroku-en (Google Maps) koji se smatra jednim od „tri najbolja krajobrazna vrta Japana”. Prostrani park nekoć je bio vanjski vrt dvorca Kanazawa, a izgradila ga je vladajuća obitelj tijekom gotovo dva stoljeća. Kenrokuen karakterizira raznolikost cvjetnog drveća koje vrtu daje drukčiji izgled u svakom godišnjem dobu. Osobno mi nije bio tako impresivan u usporedbi s drugim tipičnim vrtovima koje sam posjetio tijekom svog putovanja, ali naravno preporučujem posjet. Ulaz košta 320 jena.

Park Kenroku-en.

Četvrt Higashi Chaya (četvrt gejši)

Dan završi u četvrti Higashi Chaya (Google Maps), najvećoj od triju povijesnih četvrti „čajnih kuća” u Kanazawi. Osnovana 1820., bila je mjesto gdje su geiko (lokalni izraz za gejše) zabavljale bogate trgovce glazbom, plesom i igrama. Tradicionalne drvene zgrade i karakteristični prozori i danas čuvaju atmosferu od prije više od 200 godina. Osobno mi se činila vrlo očaravajućom.

Za kraj, još dvije preporučene atrakcije u kojima nisam bio su hram Myouryuji, poznat i kao „hram nindža” (Google Maps). Vođena tura dostupna je samo na japanskom, a recenzije su prilično podijeljene, pa sam se radije posvetio drugim stvarima, ali svejedno je zanimljiva opcija. Osim toga, jedna mi je prijateljica govorila vrlo pohvalno o 21st Century Museum of Contemporary Art (Google Maps), koji se, čini se, apsolutno isplati posjetiti za ljubitelje.

Četvrt Higashi Chaya.

Shirakawa-go (Ogimachi) i Ainokura

Napomena: Ako želiš biti učinkovit s prijevozom, izravni autobus za Kanazawu iz Takayame isti je onaj koji vozi i do Shirakawa-goa. Na taj način možeš uzeti autobus ujutro, razgledati selo i zatim nastaviti prema Kanazawi poslijepodne ili navečer. Na autobusnom kolodvoru dostupni su ormarići za prtljagu.

Ogimachi i Ainokura dva su planinska sela pod zaštitom UNESCO-a, poznata po tradicionalnim kućama gasshō-zukuri sa slamnatim krovovima, uronjena u vrlo sugestivne ruralne krajolike, osobito spektakularne zimi pod snijegom. Ja sam odlučio posjetiti sela u jednom danu polazeći iz Kanazawe; jedina prava prednost u odnosu na ono što je prethodno predloženo jest da je na taj način lakše posjetiti i neka od drugih sela (ja sam odabrao Ainokuru, ali po želji postoje i Suganuma i Kaminashi), no posjetiti ih sva u jednom danu javnim prijevozom postaje „komplicirano” jer autobusi ne voze baš često. Ipak, ako želiš učiniti isto, uzmi autobus iz Kanazawe prema stanici Jōhana (Google Maps). Odavde polazi World Heritage Bus (službena stranica). Polasci su označeni i na Google Maps, a možeš platiti izravno bilo kojom karticom, ne treba ti čak ni IC Card. Ovisno o tome što želiš raditi, može imati smisla kupiti Hop on/off pass.

Ainokura.

Izađi na ovom stajalištu (Google Maps) i nastavi pješice prema Ainokuri (Google Maps). Selo je vrlo kompaktno, pa ne računaj da ćeš ondje provesti previše vremena, osobito ako ne posjećuješ nijedan muzej ni radionicu od onih koje se nude. Ja sam se ograničio na šetnju selom i uspon do vidikovca, koji preporučujem (Google Maps). Nakon razgledavanja vrati se na cestu i ponovno uzmi World Heritage Bus. Ako želiš, mogao bi se zaustaviti i u Suganumi (Google Maps), ali ja sam ostao u autobusu sve do Shirakawa-goa. Ovo potonje ne samo da je daleko najveće od tradicionalnih sela, nego i najturističkije. I ovdje sam se osobno ograničio na šetnju selom, ali ima kuća-muzeja koje se mogu posjetiti, radionica i svega ostalog. Svakako preporučujem ikonični vidikovac (Google Maps). Kad završiš razgledavanje, uzmi izravni autobus za Kanazawu. Snažno preporučujem da rezerviraš online kako ne bi ostao zaglavljen. Ova je relacija relativno popularna.

Shirakawa-go.

Smještaj u Kanazawi

Ja sam spavao u Blue Hour Kanazawa, vrlo ugodan objekt na dva koraka od željezničkog kolodvora. Preporučujem.

Kako doći do Kanazawe

Sa stanice Takayama (Google Maps) postoje česte željezničke veze s presjedanjem u Toyami. Kanazawa je osim toga izravno povezana s Tokijem Shinkansenom, uz vrijeme putovanja od samo dva i pol sata. Postoji i highway bus koji izravno povezuje Kanazawu s Nagojom; ovisno o itineraru koji imaš na umu, mogao bi biti zanimljiva opcija, možeš rezervirati na Willeru. U odjeljku „kako se kretati po Japanu” nalazi se još mnogo korisnih informacija.

Shirakawa-go.

Tateyama i Nagano

Ja sam iz Kanazawe otišao izravno u Sendai, ali usred puta postoje barem još dvije zanimljive etape. Prije svega kaldera Tateyama, koja nudi neke od najspektakularnijih alpskih prizora u Japanu, a do koje se lako dolazi fascinantnom rutom Tateyama-Kurobe Alpine Route. Ovo se smatra posebnim mjestom. Tateyama, ili jednostavno Tate, naime je jedna od triju najsvetijih planina u Japanu, uz Fuji i Hakusan. Nažalost, na 3015 metara nadmorske visine sredinom svibnja još je bilo previše snijega da bi to bio običan trekking, ali kasnije u sezoni mislim da može biti doista zanimljiva etapa za ljubitelje planina i ne samo njih. Ovdje nalaziš sve potrebne informacije o prijevozu. Ja sam odabrao ovaj kratki krug (All Trails), ali naravno ne nedostaje opcija.

Još jedna zanimljiva etapa mogao bi biti Nagano, gdje se par sati izvan grada nalazi ikonični Jigokudani Monkey Park (Google Maps) u kojem žive japanski makaki, koji su postali poznati jer se zimi uranjaju u termalne izvore da bi se ugrijali. Preporučeno mi je i jezero Kagami (Google Maps), osobito sugestivno u jesen s jesenskim lišćem.

Festival Sendai Aoba Matsuri.

Sendai

Sendai je izvrsna etapa za prekid puta prema sjeveru, a ujedno i jedno od mojih omiljenih odredišta na cijelom putovanju po Japanu, zahvaljujući golemoj sreći: nisam imao pojma da se održava tih dana, ali našao sam se u gradu tijekom godišnjeg festivala Sendai Aoba Matsuri (službena stranica).

Što vidjeti i raditi u Sendaiju

Središte Sendaija

Preporučujem da dan započneš posjetom Ōsaki Hachimangūu (Google Maps), šintoističkom svetištu iz 1607., izgrađenom po volji moćnog feudalnog gospodara Datea Masamunea, a danas priznatom kao nacionalno blago Japana zbog svoje izvanredne, bogato ukrašene arhitekture. Ulaz je besplatan. Odande bi mogao prošetati do hrama Rinnoji (Google Maps), mirnog budističkog hrama poznatog ponajviše po prekrasnom japanskom vrtu s jezercem i atmosferi mira. Ulaz u vrt košta 300 jena.

Hram Rinnoji.

Još jedno mjesto koje se često preporučuje je Zuihōden, odnosno mauzolej Datea Masamunea (Google Maps), moćnog feudalnog gospodara koji je osnovao Sendai. Nisam bio, pa se ne izjašnjavam, ali zamišljam da može biti fascinantno mjesto. Ulaz košta 570 jena. Nedaleko je i muzej dvorca Aoba (Google Maps), od dvorca je ostalo malo ili ništa, a čini se da je cijeli postav isključivo na japanskom pa sam ga izbjegao, ali mislim da ga vrijedi spomenuti, imajući u vidu i blizinu mauzoleja. Za kraj dana, popni se na vidikovac trgovačkog centra AER (Google Maps). Ulaz je potpuno besplatan. Dovoljno je dizalom otići na kat „31F”.

Vidikovac trgovačkog centra AER.

Matsushima

Matsushima je daleko najpopularniji izlet iz grada, poznata po zaljevu prošaranom stotinama malih otoka prekrivenih borovima te po brojnim hramovima i svetištima koji ukrašavaju obalu. Preporučujem da dan započneš vlakom prema stanici Matsushimakaigan (Google Maps). Odavde sam se popeo do parka Saigyo Modoshi no Matsu (Google Maps), ništa izvanredno, ali ima barem nekoliko vrlo lijepih pogleda na zaljev. Ako te zanima, tu je i bar s panoramskom terasom; ja nisam ušao, ali zamišljam da je to idealno mjesto za piće i uživanje u pogledu. Ipak, siguran sam da je tijekom cvatnje trešanja to puno sugestivnije mjesto, park je naime poznat upravo po svojih otprilike 250 stabala trešnje.

Park Saigyo Modoshi no Matsu.

Iz parka preporučujem da siđeš prema hramu Zuigan-ji (Google Maps) koji je jedan od najvažnijih zen hramova u regiji, osnovan u 9. stoljeću i obnovljen u razdoblju Edo, poznat po elegantnim drvenim zgradama, prekrasnim ukrašenim unutrašnjostima i špiljama isklesanim u stijeni. Ulaz košta 1000 jena. Ako želiš, mogao bi posjetiti i obližnji hram Entsūin (Google Maps), ovdje ulaz košta 500 jena. Nisam bio, ali često se preporučuje i obližnja Kanrantei Tea House (Google Maps), zgrada je stara oko 400 godina: izgradili su je početkom razdoblja Edo feudalni gospodari Sendaija, koji su je koristili kao mjesto za razonodu i za primanje važnih gostiju.

Hram Zuigan-ji.

Nastavi zatim prema otoku Fukuurajima (Google Maps), traže 200 jena za prijelaz preko mosta, ali otok je simpatičan, lako se može obići pješice u pola sata i nudi nekoliko zanimljivih pogleda na zaljev. Dan završi ikoničnim krstarenjem zaljevom, ja preporučujem „Basho Cruise” kako bi izašao u luci Shiogama (Google Maps) i sjeo na prvi vlak za povratak u Sendai s obližnje stanice (Google Maps). Ja sam za krstarenje platio 1500 jena. Za online rezervacije postoji popust od 10 %, ovdje nalaziš razne itinerare, red vožnje „Basho Cruisea” i poveznicu za rezervaciju.

Basho Cruise.

Smještaj u Sendaiju

Ja sam spavao u 9h nine hours Sendai, moderan i čist objekt, dobar središnji položaj. Sve u svemu preporučujem ga.

Kako doći do Sendaija

Ako, kao i ja, dolaziš iz Kanazawe, apsolutno najbrži način je uzeti Shinkansen prema Tokiju, presjesti i sjesti na onaj izravni za Sendai: na taj način putovanje traje otprilike 4 sata. Ako pak želiš uštedjeti, možeš učiniti kao ja: uzeti highway bus iz Kanazawe do Niigate, koji se može rezervirati online na Willeru. Ovdje sam prenoćio u Bandai Silver Hotelu, praktički pokraj autobusnog kolodvora, a sljedećeg jutra uzeo sam autobus prema Koriyami, koji i u ovom slučaju možeš rezervirati na Willeru. Odavde, ovisno o vezama, možeš nastaviti vlakom plus autobusom prema Sendaiju, s presjedanjem u Fukushimi, ili obrnuto: trošak je praktički isti. Pogledaj Google Maps koristeći opciju „Najniža cijena”. U odjeljku „kako se kretati po Japanu” nalazi se još mnogo korisnih informacija.

Festival Sendai Aoba Matsuri.

Hirosaki

Hirosaki je povijesni grad u regiji Tōhoku poznat ponajviše po dvorcu i spektakularnom parku, koji se smatra jednim od najljepših mjesta u Japanu za divljenje trešnjinom cvijetu.

Što vidjeti i raditi u Hirosakiju

Ja sam bio u Hirosakiju kad je cvatnja trešanja već bila završila i moram reći da, iako je to bio sve u svemu ugodan dan, ako su ti dani odbrojani, vjerojatno bih krenuo ravno prema Aomoriju.

Ipak, u pola dana možeš mirne duše razgledati dvorac s njegovim parkom (Google Maps), botanički vrt (Google Maps) i Fujita vrtove (Google Maps). Dvorac je 2015. doslovno pomaknut sa svog izvornog položaja zbog radova na obnovi zidina na kojima je počivao, nije osobito sugestivan. Ipak je ugodno mjesto, kao i park i botanički vrt, dok su Fujita vrtovi vrlo njegovani i apsolutno zaslužuju posjet. Kombinirana ulaznica za tri atrakcije košta 520 jena.

Dvorac Hirosaki.

Smještaj u Hirosakiju

Ja sam spavao u Tabist Hirosaki Touei Hotel, koji je tijekom mog posjeta bio najjeftinija opcija. Ništa izvanredno, ali nemam se ni na što požaliti.

Kako doći do Hirosakija

Ako dolaziš iz Sendaija, mogao bi uzeti Shinkansen, ali ako, kao i ja, voliš potrošiti upola manje, postoji nekoliko dnevnih polazaka highway busom s Miyagi Kotsu Sendai Highway Bus Centra (Google Maps) do Hirosaki Bus Terminala (Google Maps), koje možeš rezervirati na ovoj stranici. Vozni red dostupan je i na Google Maps. U odjeljku „kako se kretati po Japanu” nalazi se još mnogo korisnih informacija.

Vrtovi Fujita.

Aomori

Ovaj lučki grad nekoć je bio glavna polazna točka za dolazak na Hokkaido trajektom. Iako je i dalje važna trajektna luka, otvaranje podmorskog željezničkog tunela Seikan 1988. i pojava jeftinih letova smanjili su broj putnika.

Danas je Aomori poznat ponajviše po živahnom Nebuta Matsuriju (službena stranica), jednom od najspektakularnijih ljetnih festivala u Japanu, poznatom po golemim osvijetljenim lampionima koji prikazuju povijesne likove, ratnike i mitološke junake, a koji prolaze ulicama uz tradicionalnu glazbu i plesove.

Nebuta Museum WA RASSE.

Što vidjeti i raditi u Aomoriju

Osim festivala, grad nema mnogo toga za ponuditi prosječnom turistu. Opet, ako su ti dani odbrojani, vjerojatno bih otišao izravno na Hokkaido, osobito ako si voljan uzeti Shinkansen. U suprotnom, ovdje bi mogao provesti pola dana pa ujutro uzeti trajekt prema Hakodateu.

Ipak, ako imaš nekoliko sati za provesti u gradu, preporučujem posjet Nebuta Museum WA RASSE (Google Maps), muzeju posvećenom festivalu Nebuta Matsuri u kojem se mogu vidjeti neki od golemih osvijetljenih lampiona korištenih na prošlim festivalima. Nudi se besplatan audiovodič, ponesi slušalice. Ulaz košta 620 jena. Ako želiš, možeš kupiti kombiniranu ulaznicu koja uključuje posjet pomorskom muzeju (Google Maps) i pristup vidikovcu turističkog ureda (Google Maps). Ta bi ulaznica trebala koštati 1300 jena. Ja sam ušao samo u muzej Nebuta WA RASSE jer je već bilo kasno, ali ako imaš koji sat više, zaista mislim da se isplati platiti kombiniranu ulaznicu. Za kraj, mogao bi posjetiti ribarnicu Aomori Gyosai (Google Maps). Ono što ovu ribarnicu čini posebnom jest sustav koji posjetiteljima omogućuje da naprave vlastiti donburi s plodovima mora (zvan nokkedon) od lokalnih proizvoda koji se prodaju upravo na tržnici.

Smještaj u Aomoriju

Ja sam spavao u Iroha Ryokan, bila je apsolutno najjeftinija opcija tijekom mog posjeta. Čist objekt i odličan položaj, vlasnica vrlo ljubazna i srdačna. Preporučujem.

Kako doći do Aomorija

Sa stanice Hirosaki (Google Maps) možeš jednostavno uzeti vlak linijom Ou prema stanici Aomori (Google Maps), polasci su vrlo česti. U odjeljku „kako se kretati po Japanu” nalazi se još mnogo korisnih informacija.

Nebuta Museum WA RASSE.

HOKKAIDŌ

Hokkaidō je najsjeverniji otok Japana i jedan od najomiljenijih među ljubiteljima prirode i netaknutih krajolika. Manje urbaniziran od Honshūa, nudi prostrana otvorena područja, planine, jezera i nacionalne parkove koji mijenjaju lice u svako godišnje doba: od ljetnih polja lavande u Furanu do spektakularnih zimskih snježnih padalina u Sapporu i Niseku. Otok je poznat i po svojoj kuhinji, osobito po svježoj ribi, rakovima i mliječnim proizvodima. Hokkaidō je idealno odredište za one koji traže autentičniji i mirniji Japan, daleko od velikih gradova, ali ipak dobro povezan s ostatkom zemlje.

Hakodate

Hakodate je sa svojom lukom godinama bio glavno raskrižje za svakoga tko je želio doći do Hokkaidōa. Grad je ipak izgubio dio svoje važnosti otvaranjem podmorskog željezničkog tunela i dolaskom jeftinih letova, baš kao i Aomori s druge strane tjesnaca.

Hakodate Morning Market Square.

Što vidjeti i raditi u Hakodateu

Preporučujem da dan započneš na Hakodate Morning Market Squareu (Google Maps), vrlo turističkom, ali se svejedno isplati prošetati i možda nešto pojesti, cijene nisu pretjerane. Odatle možeš krenuti prema Goryokaku Toweru (Google Maps), s odličnim pogledom na utvrdu Goryōkaku s njezinim ikoničnim oblikom zvijezde i na grad; ulaz košta 1200 jena. Ako imaš ograničen budžet, mislim da to nije obavezno za vidjeti, osim ako park ispod, s oko 1500 stabala trešnje, nije u cvatu: u tom slučaju stvarno mislim da se isplati popeti. Vrhunac cvatnje obično je početkom svibnja. Zatim preporučujem šetnju samim parkom (utvrda je početkom dvadesetog stoljeća pretvorena u javni park), unutar kojeg se nalazi i Hakodate Magistrate’s Office (Google Maps), rekonstrukcija nekadašnjeg sjedišta šogunatske vlasti u Hakodateu; nisam ušao pa se ne izjašnjavam. Ulaz košta 500 jena.

Pogled s Goryokaku Towera.

Popodne preporučujem šetnju četvrti Motomachi (Google Maps). Hakodate je bio jedna od prvih japanskih luka otvorenih međunarodnoj trgovini, 1859. godine. Zbog toga su se u grad doselili mnogi trgovci i poduzetnici iz Rusije, Kine i zapadnih zemalja, a Motomachi je postao jedno od područja u kojima su se okupili novi strani stanovnici. I danas četvrt čuva brojne zgrade i bogomolje koje svjedoče o tom susretu japanske i zapadnjačke kulture. Među najpoznatijima su ruska pravoslavna crkva (Google Maps), nekadašnji britanski konzulat (Google Maps), bivše sjedište prefekturne vlade (Google Maps) i stara javna dvorana Hakodatea (Google Maps).

Završi dan zalaskom sunca s vrha planine Hakodate (Google Maps). Za pješački uspon preporučujem stazu kyutozando koja počinje s parkirališta na ovoj točki (Google Maps). Lako je pratiti, ucrtana je u Organic Maps, a po želji i na AllTrailsu. Ako ti se ne da pješačiti, možeš jednostavno uzeti žičaru (Google Maps). U svakom slučaju, koliko god pogled bio fascinantan, čak i radnim danom, krajem svibnja, pri zalasku sunca bila je katastrofa od gužve: doslovno flote turista. Ako tražiš malo mira, možeš sići u smjeru topničke baterije iz Drugog svjetskog rata (Google Maps). Pogled nije jednako lijep, ali ima više od nekoliko zanimljivih prizora i, barem u mom slučaju, nikog drugog nije bilo u blizini.

Planina Hakodate.

Onuma Quasi-National Park

Ōnuma Quasi-National Park (Google Maps) prirodno je područje u podnožju planine Komagatake, obilježeno jezerima, otočićima, šumama i panoramskim stazama, osobito dojmljivo u jesen kad se vegetacija oboji crvenom i žutom. Kako i ime govori, ne radi se o pravom nacionalnom parku, ali je svejedno područje od velikog prirodoslovnog značaja. Nisam bio ondje jer mi je itinerar na Hokkaidōu već bio previše gust, ali siguran sam da bi to mogao biti lijep izlet u jednom danu iz Hakodatea jer je samo pola sata vlakom. Od željezničke postaje moguće je proći kratke staze pješice ili iznajmiti bicikl. Da ne pogriješiš, uvijek možeš svratiti do informativnog centra za posjetitelje (Google Maps).

Smještaj u Hakodateu

Ja sam spavao u GUEST HOUSE HAKODATE BAY, mislim da je to bila najjeftinija dostupna opcija tijekom mog posjeta. Ni za pohvalu ni za pokudu, dobra lokacija.

Kako doći do Hakodatea

Kao što sam najavio, ako dolaziš iz Aomorija, najjeftinija opcija za dolazak do Hakodatea je trajekt. Na toj liniji posluju dvije kompanije: Tsugaru Kaikyō Ferry (službena stranica) i Seikan Ferry (službena stranica). Putovanje traje otprilike 4 sata. Ja sam putovao s Tsugaru Kaikyō Ferryjem, platio sam 2860 jena krajem svibnja, dakle još u niskoj sezoni. Kartu je moguće rezervirati online, iako sam ja otišao izravno u luku, a trajekt je bio gotovo prazan. Uz to, standardna karta ne dodjeljuje sjedalo, nego sobe u kojima se može ležati. Ako ipak želiš pravi naslonjač, onda ima smisla rezervirati unaprijed. Iz luke Hakodate zatim polaze autobusi izravno prema centru, s redom vožnje usklađenim s dolascima trajekata. Alternativa je Shinkansen, koji prolazi kroz podmorski željeznički tunel. Ta opcija ipak košta više nego dvostruko skuplje od trajekta, iako štedi otprilike dva sata putovanja. U odjeljku „kako se kretati po Japanu” naći ćeš hrpu drugih korisnih informacija.

Jezero Toya

Jezero Toya dojmljivo je vulkansko jezero, poznato po bistroj vodi, brojnim termalnim izvorima i pogledima na vulkan Usu i planinu Yōtei.

Što vidjeti i raditi na jezeru Toya

Preporučujem da posjet započneš u Toyako Visitor Centeru (Google Maps), gdje ćeš naći lijepu, potpuno besplatnu izložbu posvećenu flori, fauni i geološkoj povijesti područja. Odlična je polazna točka za bolje razumijevanje nacionalnog parka Shikotsu-Tōya i posebnog prirodnog okoliša oko jezera. Uz to je tu i pripadajući muzej, ali nisam ušao pa se ne izjašnjavam. Ulaz košta 600 jena. Od centra za posjetitelje polazi nekoliko izleta. Ja sam osobno htio izaći na krater planine Usu (Google Maps), ali za vrijeme mog posjeta bio je zatvoren za javnost jer je vulkan u to doba bio posebno aktivan. Službeno, staza do kratera polazi od žičare (Google Maps). Možeš je stoga iskoristiti za uspon ili silazak i uštedjeti si velik dio visinske razlike: kad stigneš do kratera, možeš jednostavno slijediti panoramsku stazu duž ruba, koju također nalaziš na AllTrailsu.

Jezero Toya.

Po želji, čini se da postoji i staza na sjevernoj strani, ucrtana u Organic Maps, koja se spaja s putem do kratera otprilike na ovoj točki (Google Maps). Nisam je osobno prešao pa ti ne mogu reći koliko je zapravo prohodna. Budući da je krater bio zatvoren, ja sam se na kraju uspeo pomalo nasumce do ove točke (Google Maps), odakle se uživa u prekrasnom pogledu na jezero. Kraća alternativa je Kompira Crater Walking Trail (Google Maps), koja omogućuje izbliza vidjeti štetu koju je izazvala erupcija 2000. godine. Zatim možeš nastaviti barem do kratera Yu-kun (Google Maps).

Druga je mogućnost vožnja brodicom po jezeru: polasci su česti s mola na ovoj točki (Google Maps). Po želji možeš sići i na otok Nakajima (Google Maps) i istražiti ga pješice slijedeći stazu naznačenu na AllTrailsu. Nisam bio, ali mislim da bi mogao biti lijep način da se provede dan. Za zaljubljenike u biciklizam, pak, moguće je obići cijelo jezero biciklom. Naposljetku, tijekom ljeta se svake večeri u 20:45 organiziraju vatrometi nad jezerom. Stoga ti preporučujem da dođeš na obale jezera Tōya i uživaš u spektaklu!

Vatromet nad jezerom.

Smještaj na jezeru Toya

Ja sam spavao u Toyako Guest House Ponkotan, vrlo uređenom, čistom i udobnom hostelu. Preporučujem.

Kako doći do jezera Toya

Vlakom iz Hakodate Station (Google Maps) do Tōya Station (Google Maps). Odatle postoje česte autobusne veze prema Toyako Onsen Bus Terminalu (Google Maps). U odjeljku „kako se kretati po Japanu” naći ćeš hrpu drugih korisnih informacija.

Noboribetsu

Noboribetsu je jedno od najpoznatijih termalnih mjesta na Hokkaidōu, poznato ponajprije po Jigokudaniju, dojmljivoj „Paklenoj dolini” s fumarolama, sumpornim izvorima i vulkanskim krajolicima.

Što vidjeti i raditi u Noboribetsuu

Ako odsjedaš u samom Noboribetsuu, uzmi autobus prema Noboribetsu Onsenu (Google Maps). Odatle ti preporučujem ovaj pješački itinerar: prvo dođi do Paklene doline (Google Maps), uživaj u nadrealnom krajoliku, a zatim nastavi prema jezeru Oyunuma (Google Maps). Ja sam zapravo prvo napravio zaobilazak cestom do jezera Kuttara (Google Maps), ali nisam uvjeren da se osobito isplati, pogotovo ako ti se ne da puno pješačiti. Umjesto toga snažno preporučujem da potopiš stopala u prirodnoj kupki za stopala u rijeci Oyunuma (Google Maps): kasno poslijepodne praktički nikoga nije bilo i užasno sam uživao. Prije ili poslije svega toga, ako te zanima, možeš uzeti žičaru (Google Maps) i popeti se do Noboribetsu Bear Parka (Google Maps), u kojem žive brojni smeđi medvjedi s Hokkaidōa. Čini se da ondje postoje i lijepi vidikovci s pogledom na jezero Kuttara. Nisam bio, pa se osobno ne mogu izjasniti.

Paklena dolina.

Isto vrijedi za Noboribetsu Date Jidai Village (Google Maps), tematski park koji rekreira selo iz razdoblja Edo, s tradicionalnim zgradama, predstavama samuraja i nindža te raznim tematskim aktivnostima. Osobno mi ovakve atrakcije daju određeni osjećaj lažnosti koji osobito ne cijenim, ali ga navodim jer bi nekome ipak mogao biti zanimljiv. Naposljetku bi dan mogao završiti u Dai-ichi Takimotokanu (Google Maps), u kojem se nalazi najveći termalni kompleks na Hokkaidōu. Prema onome što su mi rekli, moguće je kupiti dnevnu propusnicu i ući u onsene i bez odsjedanja u hotelu. Alternativno, u mjestu postoji još mnogo onsena.

Jezero Oyunuma.

Nacionalni muzej Ainua (Upopoy)

Nacionalni muzej Ainua (Google Maps) glavni je japanski nacionalni muzej posvećen povijesti, jeziku i kulturi Ainua, starosjedilačkog naroda Hokkaidōa. Doista mi se svidio i zanimljiv je: kompleks je podijeljen na nekoliko područja i obuhvaća i repliku tradicionalnog sela. Tu je zatim kulturni centar, u kojem se svaki dan organiziraju brojne predstave, od tradicionalne glazbe do plesa, uz dokumentarce, radionice i druge aktivnosti. Ukratko, doista ima svega pomalo. Ulaz košta 1200 jena. Ja sam ga posjetio iz Noboribetsua u jednom danu, ali po želji možeš i ostaviti prtljagu u ormarićima na postaji Shiraoi (Google Maps), posjetiti muzej i zatim nastaviti izravno prema Sapporu.

Nacionalni muzej Ainua (Upopoy).

Smještaj u Noboribetsuu

Ja sam spavao u Noboribetsu Guest House AKA & AO i preporučujem ga. Odličan hostel nadomak željezničke postaje.

Kako doći do Noboribetsua

Ako dolaziš iz Hakodatea ili Tōye, uzmi bilo koji vlak za Noboribetsu Station (Google Maps). U odjeljku „kako se kretati po Japanu” naći ćeš hrpu drugih korisnih informacija.

Sapporo

Sapporo je glavni grad Hokkaida i peti najveći grad Japana. Ujedno je i jedan od najmlađih gradova u zemlji: 1869., kad je službeno započeo razvoj grada, imao je tek sedam stanovnika! Sapporo je postao poznat u cijelom svijetu 1972., kad je bio domaćin Zimskih olimpijskih igara. Danas je grad poznat ponajprije po ramenu, pivu i godišnjem Festivalu snijega, koji se održava svake veljače.

Što vidjeti i raditi u Sapporu

U usporedbi s ostalim velikim japanskim gradovima, po mom mišljenju Sapporo, iako ugodan, nema previše za ponuditi turistu, ponajprije zato što je grad povijesno relativno nov. Ipak, ondje se mirne duše može provesti par dana, i zato što je zapravo obavezna usputna stanica za većinu putovanja prema Hokkaidōu i iz njega. Većina atrakcija nalazi se izvan grada, ali preporučujem barem kratku šetnju centrom po okolici parka Odori (Google Maps) i ikoničnog tornja sa satom (Google Maps).

Park Moerenuma.

Park Moerenuma

Park Moerenuma (Google Maps) velik je umjetnički park na rubu Sapporoa, koji je projektirao umjetnik i arhitekt Isamu Noguchi, gdje se prostrane zelene površine, instalacije i geometrijske strukture stapaju u jedinstven krajolik. Doista mi se svidio kao mjesto, savršeno za šetnju i provođenje nekoliko sati. Fontana ima nekoliko predstava tijekom dana. Ništa izvanredno, ali može biti korisno pogledati raspored prije posjeta. Ovdje možeš vidjeti fotografiju s programom.

Na ulazu u park moguće je i iznajmiti bicikle (Google Maps). Ja sam ga, međutim, u cijelosti obišao pješice bez problema. Ima i jako puno stabala trešnje, pa pretpostavljam da za vrijeme cvatnje park postaje još dojmljiviji.

Park Moerenuma.

Hill of the Buddha

Hill of the Buddha (Google Maps) dojmljiv je budistički kompleks na rubu Sapporoa, koji je projektirao arhitekt Tadao Andō. Glavna je atrakcija monumentalni kip Bude, koji izranja iz brežuljka prekrivenog lavandom i stvara, kad je cvijeće u punom cvatu, doista scenografski krajolik.

Ja sam bio ondje kad lavanda još nije procvjetala, pa je atmosfera vjerojatno bila manje spektakularna, ali sam posjet svejedno smatrao ugodnim. Ipak, ne očekuj osobito bogatu atrakciju: osim kipa Bude i nekoliko monolita koji podsjećaju na one s Uskršnjeg otoka, nema puno drugoga za vidjeti i, po želji, posjet se mirne duše može završiti u desetak minuta. Ukratko, ovisi o tome koliko te zanimaju ovakva mjesta. Ja sam za ulaz platio 300 jena. Nasuprot ulazu nalazi se autobusna stanica (Google Maps), ali linije nisu osobito česte, zato provjeri red vožnje i prilagodi se.

Hill of the Buddha.

Mount Moiwa

Mount Moiwa (Google Maps) jedna je od najpoznatijih planina Sapporoa, do koje se može doći i žičarom, a slavna je ponajprije po spektakularnom pogledu na grad, osobito dojmljivom pri zalasku sunca i noću. Kao i uvijek, ja sam se popeo pješice: najkraća staza polazi s ove točke (Google Maps) i doista ju je lako pratiti. Riječ je o otprilike 3 km s 500 metara visinske razlike, dakle ništa osobito zahtjevno. Alternativno možeš uzeti žičaru (Google Maps).

Mount Moiwa.

Povijesno selo Hokkaido i muzej

Muzej Hokkaidōa (Google Maps) govori o povijesti i prirodi Hokkaidōa, a nalazi se otprilike deset minuta hoda od obližnjeg muzeja na otvorenom. Izložba je organizirana oko pet glavnih tema, među kojima su kultura Ainua, povijest otoka i njegova divlja fauna. Budući da sam već posjetio Nacionalni muzej Ainua (Upopoy), radije sam vrijeme posvetio nečem drugom, iako vrijedi istaknuti da ovaj muzej nudi puno širi pregled, usredotočujući se na cjelokupnu povijest Hokkaidōa, a ne samo na Ainue. Ako se odlučiš doći dovde, mnogi preporučuju posjetiti i obližnje Povijesno selo Hokkaidō (Google Maps). Muzej na otvorenom obuhvaća otprilike 60 zgrada iz različitih dijelova otoka, koje potječu uglavnom iz razdoblja Meiji i Taishō (1868–1926), kad se razvoj Hokkaidōa provodio u velikim razmjerima. Selo je podijeljeno na četiri područja: grad, ribarsko selo, poljoprivredno selo i planinsko selo. Ako se odlučiš posjetiti obje atrakcije, isplati se kupiti kombiniranu ulaznicu.

Shiroi Koibito Park

Shiroi Koibito Park (Google Maps) tematski je park posvećen slavnoj čokoladi Shiroi Koibito, u kojem je moguće razgledati tvornicu, saznati povijest marke i prošetati među zgradama i vrtovima u europskom stilu. Ja sam stigao prekasno za razgled tvornice: zadnji ulaz je u 16:30, pa sam se ograničio na šetnju vanjskim vrtovima. Lijepi, ali ništa izvanredno. Pretpostavljam ipak da je doživljaj znatno potpuniji ako te zanimaju razgled tvornice i proces proizvodnje. Sve informacije, uključujući radno vrijeme i cijene, naći ćeš na službenoj stranici, gdje možeš i unaprijed kupiti ulaznice.

Shiroi Koibito Park.

Festival snijega

Festival snijega u Sapporu održava se svake godine u veljači, otprilike tjedan dana. Jedan je od najpopularnijih zimskih događaja u Japanu. Festival je nastao 1950., kad su neki srednjoškolci izgradili snježne kipove u parku Odori. Od tada je izrastao u golem međunarodni događaj, poznat po spektakularnim skulpturama od snijega i leda koje svake godine privlače milijune posjetitelja. Ako ti se posreći posjetiti Hokkaidō u to doba, mislim da se apsolutno isplati svratiti!

Otaru

Otaru (Google Maps) slikovit je lučki grad otprilike sat vremena vlakom od Sapporoa, poznat po svom povijesnom kanalu (Google Maps), parnom satu (Google Maps) i zgradama u zapadnjačkom stilu. Zbog nedostatka vremena nisam bio, ali čini se da je prilično popularno odredište za izlet u jednom danu s bazom u Sapporu. Za ljubitelje viskija, po želji se može posjetiti i destilerija Nikka Whiskey Yoichi (Google Maps). Mogao bi se i popeti na vrh planine Tenguyama (Google Maps), s koje se nude odlični pogledi na grad s oceanom u pozadini. Naravno, kao što se često događa u Japanu, postoji mogućnost uzeti žičaru (Google Maps). Naposljetku, ako ti se posreći posjetiti regiju u veljači, pogledaj datume Otaru Snow Light Festivala. Za vrijeme festivala centar Otarua obasjavaju tisuće svijeća i lampiona.

Hill of the Buddha.

Smještaj u Sapporu

Bio sam u tri različita hostela tijekom svoja dva boravka u Sapporu: HELIO HOSTEL SAPPORO vjerojatno mi je najdraži, moderan i čist ambijent, odlična, vrlo središnja lokacija, EZO Run Sapporo iako manje uređen nudi opuštenije ozračje, gotovo se osjećaš kao da si gost u nečijoj kući, The Stay Sapporo iako je dobar hostel, bio je onaj koji mi se najmanje svidio.

Kako doći do Sapporoa

Sapporo služi kao čvorište javnog prijevoza za cijeli otok Hokkaido, odavde u osnovi postoje izravne željezničke i autobusne veze prema svim glavnim odredištima u zemlji. Osim toga, zračna luka New Chitose (Google Maps) ima nekoliko dnevnih veza prema svim glavnim gradovima zemlje i hrpu međunarodnih odredišta. Da do nje dođeš iz centra, ako želiš nešto uštedjeti, preporučujem da umjesto vlaka uzmeš New Chitose Airport Limousine Bus (može se platiti IC karticom u autobusu). Red vožnje naći ćeš i na Google Mapsu. U odjeljku „kako se kretati po Japanu” naći ćeš hrpu drugih korisnih informacija.

Mount Moiwa.

Furano

Furano je mali grad na Hokkaidōu okružen brežuljcima i poljima, poznat ponajprije po svojim prostranim poljima lavande i prekrasnim ruralnim krajolicima, koji ljeti dosežu svoj vrhunac cvjetanjem lavande i drugog cvijeća.

Što vidjeti i raditi u Furanu

U centru grada nema baš puno toga za raditi. Da kretanje bude učinkovito, ja sam napravio sljedeće noseći ruksak sa sobom i u osnovi razgledavajući razne atrakcije dok sam se kretao prema Asahikawi. Po želji bi mogao učiniti isto koristeći ormariće na postaji ili se, alternativno, jednostavno vrati u Furano na kraju dana. S postaje Furano uzmi izravni vlak za Naka-Furano Station (Google Maps). Ondje su i ormarići, ali morat ćeš pješačiti otprilike 2 km do Farm Tomite (Google Maps). Za vrijeme glavne sezone, pak, vlak staje i na Lavender-Farm Station (Google Maps), točno ispred rasadnika. Pazi, međutim: ondje nema ormarića.

Farm Tomita.

Farm Tomita jedna je od najpoznatijih atrakcija Furana, poznata ponajprije po spektakularnim poljima lavande koja se ljeti pretvaraju u pravo more boja i mirisa. Ipak, i krajem svibnja bilo je nekoliko drugih cvjetova u cvatu i smatrao sam da je mjesto lijepo za posjet. Barem za vrijeme mog posjeta ulaz je bio besplatan. Prati red vožnje vlakova i pokušaj se organizirati tako da se vratiš na postaju i uzmeš izravni vlak za Bibaushi Station (Google Maps). Informativno, ondje mi se ne čini da je bilo ormarića.

S postaje sam zatim pješice otišao do Shikisai-no-oke (Google Maps), prostranog cvjetnog parka poznatog po šarenim poljima cvijeća raspoređenima po blagim brdima, koja ljeti stvaraju jedan od najikoničnijih krajolika Hokkaidōa. Ulaz se plaća samo od srpnja do rujna. Nešto bliža alternativa postaji je Kanno Farm (Google Maps). Nisam bio, ali mislim da bi mogao biti prilično sličan doživljaj. Odatle sam zatim uzeo prvi izravni vlak za Asahikawa Station (Google Maps).

Po želji, između se nalazi i jezero Shirogane (Google Maps), do kojeg se može doći javnim prijevozom, ali s logističkog stajališta postaje prilično komplicirano. Ja sam odustao, ali osobito ako imaš automobil, moglo bi se isplatiti razmisliti o tome. Ostajući na temi izleta, mogao bi razmotriti i krug Mount Tokachi–Mount Biei (AllTrails). Čini se kao doista lijep izlet, ali, kao što sam upravo rekao, samo javnim prijevozom nije lako izvediv.

Shikisai-no-oka.

Smještaj u Furanu

Ja sam spavao u Hostelu Tomar, vjerojatno jednom od najboljih hostela na cijelom mom putovanju po Japanu. Vrlo uređeni i čisti unutarnji prostori. Toplo preporučujem.

Kako doći do Furana

Ako dolaziš iz Sapporoa, preporučujem autobus Highway Furano Go. Staje na par stanica u gradu i, ako si u centru, najpogodnija je vjerojatno Hokkaido Chuo Bus Sapporo Terminal (Google Maps). Po želji možeš platiti izravno u autobusu IC karticom. Autobus se pojavljuje i na Google Mapsu uz funkciju javnog prijevoza. U odjeljku „kako se kretati po Japanu” naći ćeš hrpu drugih korisnih informacija.

Furano.

Asahikawa i nacionalni park Daisetsuzan

Asahikawa je drugi najveći grad Hokkaidōa i odlična baza za istraživanje središta otoka, osobito obližnjeg nacionalnog parka Daisetsuzan.

Što vidjeti i raditi u Asahikawi

Ja sam se ograničio na posjet nacionalnom parku, ali ako tražiš nešto za raditi u gradu, često se preporučuje zoološki vrt (Google Maps).

Nacionalni park Daisetsuzan

Nacionalni park Daisetsuzan najveći je nacionalni park u Japanu: golemo divlje područje sastavljeno od vulkanskih planina, šuma i alpskih krajolika. Bio je jedno od mojih najdražih mjesta na cijelom putovanju. Preporučujem da uzmeš prvi jutarnji autobus, koji je za vrijeme mog posjeta polazio oko 7:00, ovisno o stanici na kojoj ulaziš. Red vožnje pojavljuje se i na Google Mapsu, a krajnje odredište je Asahidake Visitor Center (Google Maps). Barem za vrijeme mog posjeta bilo je moguće platiti samo gotovinom.

Planina Asahidake.

Kad stigneš do centra za posjetitelje, imaš nekoliko opcija. Najjednostavnija je uzeti žičaru (Google Maps). S odredišne postaje možeš doći do vrha planine Asahidake (Google Maps) s otprilike 700 metara visinske razlike. Stazu je doista lako pratiti, ali trag nalaziš i na AllTrailsu. Ako ti se i to čini preteškim, možeš jednostavno prošetati oko postaje žičare, gdje ćeš naći nekoliko jezerca i više vidikovaca.

Ako se pak odlučiš popeti na vrh planine Asahidake, preporučujem da se ne vraćaš istom stazom i da prijeđeš krug opisan na AllTrailsu. Doista mi se svidio: fantastični pogledi, jako malo ljudi, pa čak i prirodni termalni izvori u kojima možeš potopiti stopala. Pazi ipak na stanje staze. Za vrijeme mog posjeta, početkom lipnja, osobito na sjevernoj strani planine Asahidake još je bilo prilično snijega. Nisam naišao na osobito opasne ili izložene dionice, ali to je zasigurno nešto što treba uzeti u obzir i provjeriti prije polaska.

Nacionalni park Daisetsuzan.

Naposljetku, ako se kao i ja odbijaš voziti žičarom, možeš se popeti pješice od centra za posjetitelje. Staza je jasno ucrtana na Organic Maps i lako ju je pratiti, ali dodaje otprilike još 500 metara visinske razlike. Uz uspon i silazak pješice, osim prelaska gore opisanog kruga, dan ipak postaje prilično naporan. Ja sam se vratio taman na vrijeme da uhvatim zadnji autobus u danu, koji je za vrijeme mog posjeta polazio u 15:40.

Smještaj u Asahikawi

Ja sam spavao u Asahikawa Rideu, iako objekt nije baš moderan, hostel je vrlo udoban i dobro smješten u odnosu na željezničku postaju. Vlasnik je doista prijazan i ljubazan. Preporučujem.

Kako doći do Asahikawe

Ako dolaziš iz Furana, možeš jednostavno uzeti izravni vlak za Asahikawa Station (Google Maps) kako je ranije opisano, a ako pak dolaziš izravno iz Sapporoa, autobus Highway, iako nešto sporiji, košta te otprilike upola manje. Ako si u centru, najpogodnija je stanica vjerojatno Hokkaido Chuo Bus Sapporo Terminal (Google Maps).

Želim također istaknuti da Asahikawa Airport (Google Maps) ima izravne letove za Tokio, Nagoju i Osaku po vrlo konkurentnim cijenama, ovisno o tvom itineraru, vrijedi ga razmotriti kao ulaznu ili izlaznu točku s otoka. U odjeljku „kako se kretati po Japanu” naći ćeš hrpu drugih korisnih informacija.

Planina Asahidake.

Utoro Onsen i nacionalni park Shiretoko

Utoro Onsen malo je termalno selo koje služi kao ulazna vrata u nacionalni park Shiretoko i istoimeni poluotok, gdje netaknute šume, planine i obale čine jedno od područja s najvećom koncentracijom smeđih medvjeda na svijetu.

Što vidjeti i raditi u Utoro Onsenu i nacionalnom parku Shiretoko

U samom Utoro Onsenu nema puno toga za raditi, jedino što preporučujem je otići pogledati zalazak sunca s Oronko Rocka (Google Maps). Vrh se doseže na kraju kratke staze. Za ostalo, uživaj u kupanju u onsenima.

Nacionalni park Shiretoko

Možda je zato što sam imao velika očekivanja pa se lako bilo razočarati, možda zato što nisam vidio nijednog medvjeda, možda zato što je na visini još bilo puno snijega, ili jednostavno zato što je posjet parku javnim prijevozom prilično ograničavajući. Činjenica je da moj posjet nije bio osobito nezaboravan. Ako k tome dodamo da se nalazi doslovno na kraju svijeta i da je za dolazak potrebno nekoliko sati putovanja, iskreno, to nije odredište koje bih toplo preporučio. Posjet je ipak bio ugodan, ali s obzirom na vrijeme i trud potrebne da se stigne, mislim da u Japanu ima drugih mjesta koja više zaslužuju prednost.

Dobro, krenimo od toga da na ovoj stranici nalaziš tablicu s redom vožnje autobusa izravno do parka. U svakom slučaju, kad jednom stigneš u Utoro Onsen, prilično je lako doći do svih potrebnih informacija. Preporučujem da posjet započneš autobusom za Shiretoko Goko (Google Maps). Ondje nalaziš stazu od otprilike 2 km po povišenoj pješačkoj stazi, koju možeš proći potpuno samostalno. Uz malo sreće mogao bi uspjeti ugledati i nekog medvjeda. Pješačka staza ima električnu ogradu duž cijelog puta kako smeđim medvjedima ne bi omogućila pristup.

Povišena pješačka staza

Po želji postoje i dulje staze koje nude veće mogućnosti uočavanja faune, ali za vrijeme razdoblja najveće aktivnosti medvjeda, od 10. svibnja do 31. srpnja, obavezno je sudjelovati u organiziranoj turi. Duga staza, u trajanju od otprilike 3 sata, košta 6000 jena, dok kratka, od otprilike sat i pol, košta 3600 jena. Ja sam odustao. U svakom slučaju, ovo je službena stranica, gdje nalaziš sve ažurirane informacije.

Kad završiš posjet, uzmi prvi povratni autobus prema Shiretoko National Park Nature Centeru (Google Maps). Ondje je mala, ali zanimljiva izložba posvećena nacionalnom parku, korisna da saznaš nešto više prije nego što nastaviš. Iz centra polazi i kratka staza prema slapu Furepe (Google Maps): duž puta vidio sam više od nekoliko jelena. Ako uspiješ dobro uskladiti red vožnje autobusa, mogao bi doći i do jezera Rausu (Google Maps). Autobusna stanica je ova (Google Maps) i odande je otprilike 3 km pješice do jezera. Staza je ucrtana u Organic Maps, ali čini se da može biti dosta blata, zato se prilagodi. Ako imaš još jedan dan na raspolaganju, iz Utoro Onsena polazi i nekoliko krstarenja brodom koja bi mogla biti zanimljiva.

Slap Furepe.

Ja sam, pak, pokušao uspon na planinu Rausu (Google Maps), ali nažalost sam se morao vratiti nekoliko kilometara ispod vrha jer je još bilo doista previše snijega. Prema onome što su mi rekli, slični uvjeti mogu potrajati do sredine srpnja, zato dobro provjeri situaciju prije polaska. Staza je ona opisana na AllTrailsu. Najbliža autobusna stanica je ova (Google Maps), ali odande se svejedno mora pješačiti nekoliko kilometara uz cestu. Ja sam put prešao pješice, ali prošlo je dosta automobila, pa pretpostavljam da se uz malo strpljenja može pokušati i autostop. U blizini početka staze nalaze se i doista lijepi prirodni termalni izvori (Google Maps), gdje apsolutno preporučujem svratiti na povratku.

Smještaj u Utoro Onsenu

Ja sam spavao u Shiretoko Villageu, vrlo tradicionalnom objektu u pravom japanskom stilu s onsenom unutra. Ja sam uzeo privatnu sobu da se razmazim na kraju putovanja, ali po želji imaju i spavaonice. Nedaleko od autobusnog kolodvora. Preporučujem.

Kako doći do Utoro Onsena

Barem za vrijeme mog posjeta, do Utoro Onsena bilo je moguće doći u jednom danu iz Asahikawe, ali za to moraš nužno uzeti prvi jutarnji Limited Express za Abashiri Station (Google Maps). Odande moraš uzeti lokalni vlak za Shiretokoshari Station (Google Maps). S druge strane ceste nalazi se autobusni kolodvor (Google Maps), odakle polaze autobusi izravno za Utoro Onsen. Red vožnje dostupan je na ovoj stranici.

Ako dolaziš izravno iz Sapporoa ili se moraš vratiti nakon posjeta nacionalnom parku, postoji i izravni dnevni autobus koji vozi noću od Sapporoa do Utoro Onsena, a danju u suprotnom smjeru. Možeš ga rezervirati online na ovoj stranici. Kao odredište odaberi „Shiretoko”, iako autobus zapravo stiže na autobusni kolodvor u Utoro Onsenu. U odjeljku „kako se kretati po Japanu” naći ćeš hrpu drugih korisnih informacija.

Nacionalni park Shiretoko.

OKINAWA

Nicola, potpuno si zaboravio na Okinawu! Zapravo, svjesno sam odlučio ne posjetiti arhipelag na ovom putovanju. Morao bih ići krajem zime, kad klima još nije osobito povoljna za uživanje u moru, a odvratili su me i neki prijatelji koji su bili ondje, ponajprije zbog prilično visokih troškova potrebnih da se stigne do najljepših otoka i da ih se obiđe.

Okinawa ipak ostaje odredište koje me intrigira, ponajprije zbog svog mora i kulture otoka Ryūkyū, koja se jako razlikuje od one kopnenog Japana. Jednostavno, s obzirom na razdoblje mog putovanja i raspoloživi budžet, radije sam dao prednost drugim dijelovima zemlje. Uostalom, ako je cilj prije svega pronaći tropske plaže i rajske otoke, u Aziji postoje brojne jednako lijepe i znatno jeftinije alternative.

To su, naravno, razmatranja utemeljena na mom neizravnom iskustvu i primljenim savjetima: budući da nisam posjetio Okinawu, ne osjećam da mogu dati osobnu ocjenu arhipelaga. Ako je odlučiš uključiti u svoj itinerar, ovdje nalaziš zanimljiv vodič koji ti može pomoći organizirati putovanje.

Dvorac Himeji.

Mogući itinerari u Japanu

U nastavku navodim neke moguće itinerare od 2, 3 i 4 tjedna. Naravno, ne postoji savršen itinerar za zadano razdoblje, zato ono što slijedi uzmi kao običnu inspiraciju i prilagodi prema svojim interesima i budžetu, uzimajući u obzir ono što si dosad pročitao. Ako ti je cilj prijeći cijelu zemlju od sjevera prema jugu, kao što sam ja učinio, bez stalnog skakanja s odredišta na odredište svaka dva dana, preporučujem barem dva mjeseca, idealno i više.

Itinerar od dva tjedna u Japanu

Za prosječnog putnika s dva tjedna u Japanu mislim da se isplati usredotočiti isključivo na središnji Japan, to je jasno i najturističkiji dio, ali jamči da ćeš vidjeti sve glavne znamenitosti poput Tokija, Kjota, planine Fuji, Nare itd.

Tokio (4 noći)

1. dan:

Posjeti sjeverni Tokio.

2. dan:

Posjeti središnji Tokio.

3. dan:

Posjeti zapadni Tokio.

4. dan:

Posjeti južni Tokio.

Regija pet jezera (1 noć)

5. dan:

Autobus iz Tokija ujutro. Planina Ashiwada i vidikovac Sankodai ono je što bih osobno učinio, ali opcija ne manjka.

Kjoto (3 noći)

6. dan:

Izlazak sunca na pagodi Chureito plus Fujiyoshida Street. Vlak za Kjoto u kasno prijepodne. Filozofova staza i četvrt Higashiyama poslijepodne.

7. dan:

Bambusova šuma Arashiyama rano ujutro. Razni hramovi.

8. dan:

Svetište Fushimi Inari-Taisha rano ujutro. Razni hramovi.

Nara (2 noći)

9. dan:

Vlak Kjoto – Nara. Istraži centar Nare.

10. dan:

Istraži okolicu Nare: staza Yamanobe-no-michi, Yoshino i neki manje poznati hramovi sve su odlične opcije.

Himeji (1 noć)

11. dan:

Vlak iz Nare za Himeji. Posjeti dvorac, a zatim hram Shoshazan Engyoji.

Hirošima (2 noći)

12. dan:

Vlak iz Himejija. Memorijalni park mira u Hirošimi, dvorac Hirošima i vrtovi Shukkeien.

13. dan:

Otok Itsukushima. Ako kreneš rano ujutro, svakako možeš uključiti i kratak posjet Iwakuniju.

14. dan:

Povratak u Tokio.

Itinerar od tri tjedna u Japanu

Uz tjedan dana više na raspolaganju, po mom mišljenju u osnovi imaš dvije opcije. Prva je uzeti gore opisani itinerar od dva tjedna kao osnovu i usput dodati neko manje utabano odredište. Na primjer, nakon regije Pet jezera mogao bi prijeći dolinu Kiso, nastaviti prema Nagoji i odande doći do Kjota, gdje bi zatim mogao slijediti ranije opisani itinerar od dva tjedna. Alternativno, mogao bi se otisnuti prema Takayami i Kanazawi. Još prije napuštanja Tokija mogao bi ostati jednu noć više u glavnom gradu i posvetiti jedan dan Nikkōu, Kamakuri ili Hakoneu. Druga je mogućnost uključiti Kumano Kodo ili provesti noć u Onomichiju, čime bi prekinuo putovanje između Himejija i Hirošime.

U osnovi, itinerar od dva tjedna iskoristio bih kao okvir i dodao bih poneku etapu prema tvojim interesima, ne trudeći se nužno popuniti baš svaki dan. Druga je opcija cijeli tjedan posvetiti nekom drugom otoku. Hokkaidō ili Shikoku, na primjer, oba su dovoljno veliki da opravdaju cijeli tjedan i mogu ponuditi vrlo drugačije iskustvo od Japana koji se susreće na klasičnom itineraru Tokio–Kjoto–Hirošima.

Nara.

Itinerar od četiri tjedna u Japanu

S mjesec dana ili više na raspolaganju možeš početi razmišljati o pokrivanju velikog dijela zemlje, pod uvjetom da si spreman često se kretati i koristiti poneki Shinkansen ili, eventualno, unutarnji let. Kao osnovni itinerar možeš jednostavno slijediti vodič redoslijedom kojim je napisan. Redoslijed odredišta naime je zamišljen tako da se zemlja prijeđe od juga prema sjeveru, nastojeći što više optimizirati kretanje. Jasno, sa samo mjesec dana na raspolaganju ne možeš misliti da ćeš posjetiti baš svako odredište spomenuto u vodiču, ali sigurno mu se možeš približiti. Radi jednostavnosti mogao bi se ograničiti na istraživanje otoka Honshū, a Shikoku i Hokkaidō dodati samo ako imaš barem pet ili šest tjedana na raspolaganju.

Vrtovi Hamarikyu, Tokio.

Kako se kretati po Japanu

Japan se može pohvaliti jednim od najboljih sustava javnog prijevoza koje sam ikad koristio. Osobito je odlična željeznička mreža: razgranata, učinkovita i sposobna povezati praktički sve glavne gradove i turistička odredišta. Osim toga, velik dio sustava javnog prijevoza savršeno je integriran s Google Mapsom, što planiranje kretanja čini vrlo jednostavnim. Nakon ovog uvoda, iako je na nekim linijama moguće platiti izravno običnom beskontaktnom karticom ili putem Apple Paya i Google Paya, većini putnika ipak preporučujem korištenje IC Carda. Riječ je o prepaid kartici koja omogućuje brzo plaćanje vožnji u većini kompatibilnih vlakova, podzemnih željeznica, tramvaja i autobusa, a može se koristiti i za sitne kupnje u brojnim trgovinama, restoranima i praktički svim glavnim convenience storeovima.

IC Cardova postoji nekoliko, među njima Suica, PASMO i ICOCA. Izdale su ih različite prijevozne kompanije, ali s putnikova stajališta uglavnom su zamjenjive i mogu se koristiti na mrežama koje su dio nacionalnog sustava interoperabilnosti. Ako imaš iPhone, osobno preporučujem digitalnu Suicu, koju možeš dodati izravno u aplikaciju Wallet i nadopuniti putem Apple Paya bez potrebe za kupnjom fizičke kartice. Postupak traje manje od minute: otvori Wallet, pritisni „+”, odaberi „Putna kartica” i odaberi Suicu. Preporučujem ti i da uključiš Express Mode, koji omogućuje korištenje kartice bez otključavanja telefona ili otvaranja Walleta: dovoljno je približiti iPhone čitaču.

Na Androidu je, pak, situacija složenija: mobilna verzija japanskih IC Cardova ovisi o hardverskoj podršci uređaja i, u praksi, za telefone kupljene u inozemstvu općenito nije pouzdana opcija. Ako koristiš Android, najjednostavnije je rješenje stoga kupiti fizičku IC Card. Za strane posjetitelje postoje i posebne verzije poput Welcome Suice i TOURIST PASMO, namijenjene kratkim boravcima. Obje vrijede 28 dana i ne predviđaju povratni polog; preostali iznos, naprotiv, ne vraća se po isteku. Welcome Suica dostupna je bez pologa, dok je TOURIST PASMO uvedena 2026. godine i također je bez pologa.

Svetište Fushimi Inari-Taisha.

Welcome Suica može se kupiti na različitim mjestima, ponajprije u zračnim lukama i glavnim postajama u Tokiju. TOURIST PASMO, pak, dostupna je u zračnim lukama Narita i Haneda. Za nadopunu fizičke IC Card obično moraš koristiti gotovinu: na glavnim postajama nalaziš posebne aparate za nadopunu, a top-up je moguće obaviti i u brojnim convenience storeovima. S fizičkim karticama traži kompatibilne aparate sa simbolom svoje IC Card. Rekavši to, osobito u ruralnim područjima Japana, postoje neke autobusne i željezničke linije na kojima nije moguće platiti nijednom elektroničkom metodom. U tim slučajevima, na ulazu u vozilo nalazi se aparat iz kojeg moraš uzeti mali listić s brojem. Taj broj označava stanicu ili postaju na kojoj si ušao i služi za izračun cijene koju plaćaš pri izlasku. Obično postoji i zaslon koji u stvarnom vremenu prikazuje cijenu koja odgovara svakom broju.

Kad je vrijeme za izlazak, obično je dovoljno ubaciti listić u za to predviđen aparat i platiti cijenu gotovinom. Zato se pobrini da sa sobom imaš novčanice od 1000 jena i nekoliko kovanica: iako aparat može vratiti ostatak, općenito nije moguće mijenjati novčanice veće vrijednosti, poput onih od 5000 jena. Par puta mi se čak dogodilo da uđem na postaju koristeći svoju IC Card, a zatim izađem na maloj zabačenoj postaji bez ijednog terminala za registraciju izlaska. U tim slučajevima ne događa se ništa ozbiljno: ako ima osoblja, dovoljno je objasniti što se dogodilo i naplatit će ti vožnju gotovinom. Jednom, međutim, doslovno nikoga nije bilo i, iako ne namjerno, na kraju uopće nisam platio. Pazi ipak, jer to blokira IC Card: sustav naime bilježi ulazak, ali ne i izlazak, ostavljajući vožnju otvorenom. Da bi se ponovno mogla koristiti, potrebno je obratiti se osoblju neke postaje, koje će morati ručno srediti transakciju. Meni se to dogodilo par puta i zasigurno je to nešto što treba imati na umu jer bez tog postupka tvoja IC Card postaje u osnovi neupotrebljiva.

Dvorac Hirošima.

Vlakovi u Japanu

U grubim crtama, u Japanu postoje tri vrste vlakova. Prije svega tu su „normalni” vlakovi, ekvivalent našim regionalnim, koji staju praktički na svakoj postaji duž linije. U većini slučajeva za te vlakove dovoljno je koristiti vlastitu IC Card: prisloniš je čitaču kad ulaziš na postaju i ponovno kad izlaziš, baš kao što bi činio u podzemnoj željeznici. Zatim su tu Limited Expressi, koje možeš smatrati brzim regionalnim vlakovima: staju rjeđe i traže doplatu u odnosu na osnovnu cijenu. Upravo tu sustav može postati malo manje intuitivan. U osnovi, za Limited Express trebaju ti dvije sastavnice putovanja: osnovna cijena i doplata za Limited Express, koja uključuje sjedalo. Ako imaš IC Card, osnovna se cijena jednostavno skida s kartice; međutim, kartu za Limited Express moraš kupiti zasebno. Ako pak ne koristiš IC Card, moraš kupiti obje.

Ja sam Limited Express uzeo samo par puta i kartu sam uvijek kupio izravno na blagajni, pa ne govorim iz izravnog iskustva kad je riječ o aparatima. Čini se da na linijama koje koriste taj sustav nalaziš posebne aparate za Limited Express, općenito blizu postaje ili na samom peronu s kojeg vlak polazi. Kad kupuješ kartu za sjedalo, pobrini se da odabereš Reserved Seat, a zatim sjedalo koje želiš. Aparat će ispisati kartu s brojem vagona i brojem sjedala. Postoji i opcija Non-Reserved Seat, koja se može koristiti kad su sva rezervirana sjedala rasprodana, a ipak želiš ući u vlak. U tom slučaju možeš zauzeti samo dostupna sjedala označena kao slobodna. Ako tijekom putovanja sjedalo koje si odabrao rezervira neki drugi putnik, morat ćeš ga ostaviti i premjestiti se.

Staza Yamanobe-no-michi.

Naposljetku, tu su slavni Shinkansen, takozvani „vlakovi-metci”, zapravo japanski ekvivalent talijanskog vlaka velike brzine. Činit će ti se apsurdno, ali tijekom svog putovanja po Japanu nikad nisam uzeo nijedan. Razlog je prilično jednostavan: na glavnim relacijama na kojima bi imalo smisla koristiti vlak velike brzine postoje i takozvani highway busevi, o kojima ću govoriti kasnije, koji u mnogim slučajevima koštaju doslovno upola manje, ako ne i trećinu. Jasno, i puno su sporiji, ali za onoga tko, kao ja, nije osobito ograničen vremenom i voli uštedjeti, izbor je praktički uvijek bio očit.

Naravno, ne očekujem da je tako za sve: pretpostavljam da je za nekoga vožnja barem jednim Shinkansenom sastavni dio iskustva putovanja po Japanu. U tom slučaju, evo nekoliko korisnih informacija. Prije svega, možeš rezervirati karte izravno online preko službene stranice. Osim toga, ne moraš se previše brinuti zbog prtljage: u Shinkansenima mirne duše možeš nositi i prilično velike kofere. Ako zbroj visine, širine i dubine prtljage ne prelazi 160 cm, nikakva posebna rezervacija nije potrebna. Za prtljagu ukupnih dimenzija između 160 i 250 cm, pak, potrebno je rezervirati sjedalo s prostorom namijenjenim glomaznoj prtljazi.

Dazaifu.

Ako putuješ s dosta prtljage i radije izbjegavaš vući je iz grada u grad, možeš koristiti i neku od brojnih usluga prijevoza prtljage dostupnih u Japanu poput ove. Šalju kofere izravno iz jednog objekta u drugi, omogućujući ti da putuješ puno udobnije, a mogu biti osobito korisne pri putovanju vlakom. Želim također istaknuti da u nekim slučajevima Shinkanseni voze u osnovi paralelno s tradicionalnim željezničkim linijama. Potonje su naravno puno sporije, ali i znatno jeftinije. Problem je što Google Maps najprije prikazuje najbrže opcije, koje gotovo uvijek uključuju Shinkansen. Da to zaobiđeš, kad tražiš vezu poredaj rezultate prema najnižoj cijeni: tako lako možeš uočiti eventualne jeftinije alternative.

Za kraj, možda si čuo za JR Pass, propusnicu koja omogućuje neograničeno putovanje tijekom određenog razdoblja na većini linija kojima upravlja Japan Railways. Nije, međutim, valjana na privatnim željezničkim linijama, a postoje i neke iznimke unutar same JR mreže, zato je važno uvijek provjeriti što je zapravo uključeno. Možda se stoga pitaš isplati li se kupiti je. U prošlosti je za mnoge putnike odgovor bio prilično očit, ali posljednjih se godina cijena znatno povećala i danas više nije nužno isplativa. Osim ako ne planiraš pravi tour de force, s brojnim i dugim vožnjama vlakom, često je plaćanje pojedinačnih vožnji jeftinije. Srećom, shvatiti koja se od dviju opcija isplati prilično je jednostavno, osobito ako već imaš dobro definiran itinerar: koristi službeni kalkulator JR Passa, unesi sve relacije koje planiraš prijeći i usporedi ukupan trošak pojedinačnih vožnji s cijenom propusnice. Tako s dosta sigurnosti možeš znati koje je rješenje u tvom slučaju isplativije.

Dvorac Matsumoto.

Autobusi u Japanu

Općenito postoje dvije vrste autobusa. Prvi su autobusi gradskog prijevoza, koji su, prema mom iskustvu, savršeno integrirani s Google Mapsom i u velikim se gradovima obično mogu platiti IC Cardom. Rekavši to, osobito u ruralnim područjima Japana, može se pojaviti i takozvani „sustav listića” o kojem sam govorio ranije.

U gradskim autobusima, kao i u tramvajima, sustav je izrazito metodičan: obično se ulazi na stražnja vrata, a izlazi na prednja. Takozvani Highway Busevi su, pak, sasvim druga stvar. Obično polaze s pravih kolodvora, prelaze velike udaljenosti i imaju relativno malo stajanja. Na dužim putovanjima često je predviđena i pauza na odmorištu, a u vozilu općenito nalaziš Wi-Fi i udobna sjedala. Putovanje je, ukratko, udobno, u pravom japanskom stilu.

Kao što sam najavio, Highway Busevi su gotovo uvijek najjeftiniji način za prelaženje srednjih i dugih udaljenosti u Japanu. Ovisno o relaciji, cijena može biti i upola manja, ili čak i niža, u odnosu na vlak, osobito u usporedbi sa Shinkansenima. Za one koji putuju s ograničenim budžetom postoji i još jedna važna prednost: neki Highway Busevi voze noću, što ti omogućuje da uštediš i noć smještaja.

Itsukushima.

Nažalost, ti autobusi nisu uvijek integrirani u Google Maps. Postoji stoga nekoliko platformi za traženje i rezervaciju karata, među kojima su neki od glavnih nacionalnih operatera poput Willer Expressa, Japan Bus Onlinea i Highwaybusa, uz brojne regionalne operatere. Pokušao sam u vodič uključiti sve najkorisnije poveznice, ali glavna poruka koju želim prenijeti je jednostavna: ne vjeruj slijepo Google Mapsu kad planiraš kretanje autobusima po Japanu. Osobito izvan velikih gradova vrlo je lako da postoje veze ili alternative koje Google Maps jednostavno ne prikazuje.

Najam automobila u Japanu

Ja sam se kretao isključivo javnim prijevozom, ali ništa te ne priječi da napraviš road trip po Japanu. Najam automobila doista je opcija koju razmatraju neki putnici, zahvaljujući relativno malim udaljenostima, cestama koje su općenito u odličnom stanju i prometu koji često teče glatko. Osobno, međutim, mislim da automobil ima smisla ponajprije na regionalnoj razini, a ne za prelazak cijele zemlje. Može biti osobito praktičan za dolazak do atrakcija, hramova i izleta slabije dostupnih javnim prijevozom. Ako je tvoj itinerar usredotočen na velike gradove i bolje povezana odredišta, i dalje bih davao prednost javnom prijevozu. Ako pak želiš istražiti zabačenije kutke zemlje, najam automobila može doista napraviti razliku. Ako te zanima, možeš pogledati stranice poput Discover Cars radi usporedbe različitih opcija. Napomena: Japan zahtijeva međunarodnu vozačku dozvolu. Ako se već nalaziš u inozemstvu ili jednostavno želiš dobiti međunarodnu vozačku dozvolu online, možeš to učiniti na ovoj stranici.

Tokio.

Putovanje u Japan: troškovi

Tijekom svojih točno 89 dana putovanja potrošio sam 5090,03 € sve uključeno, osim putnog osiguranja i letova u oba smjera za Japan. Uključio sam, međutim, i unutarnji let s Hokkaidōa u Tokio. U osnovi, s nešto manje od 60 € dnevno pokrio sam sva kretanja unutar zemlje, hranu, smještaj i razne aktivnosti. Moj je stil putovanja bio prilično jeftin: spavao sam gotovo isključivo u hostelima, nikad nisam uzeo Shinkansen, ne pijem i ne pušim i mislim da sam rijetko potrošio više od 10 € na jedan obrok. Istovremeno, međutim, nisam si uskratio ništa: posjetio sam sve što sam želio vidjeti, nisam volontirao, putovao autostopom niti koristio druge trikove da što više smanjim troškove i dosta sam se kretao, doslovno prelazeći zemlju od sjevera prema jugu. Ukratko, ako se 60 € dnevno može činiti malo, jednako je točno da se Japan može posjetiti i trošeći još manje. Moj budžet stoga ne predstavlja nužno nužni minimum, nego prije koliko sam potrošio putujući vrlo jeftino, a da pritom nisam odustao od iskustava i mjesta koja su me doista zanimala.

Troškovi smještaja u Japanu

Glavna turistička odredišta nude širok izbor hostela, vrlo popularnih i među japanskim putnicima, koji često čine većinu gostiju, osobito izvan odredišta koja strani turisti najčešće posjećuju. Za razliku od drugih odredišta, poput jugoistočne Azije, cijene vikendom obično su više upravo zato što domaći turizam čini važan dio potražnje. Snažna konkurencija među objektima ipak jamči odličan omjer cijene i kvalitete, uz općenito visoke standarde. Rekavši to, krevet u spavaonici dobrog hostela obično košta 20–30 € po noći, ovisno o odredištu, a za vrijeme glavne sezone, poput razdoblja cvatnje trešanja, cijene se mirne duše mogu udvostručiti. Trešnje će možda biti lijepe za vidjeti, ali ako je budžet prioritet, dobro bih razmislio prije nego što organiziram putovanje u Japan upravo u tom razdoblju: između letova, smještaja i prijevoza, glavna sezona može osjetno povećati ukupan trošak putovanja. Pazi i na Golden Week, skup od četiri državna blagdana koncentrirana između kraja travnja i početka svibnja. To je jedno od razdoblja najveće turističke navale u godini zbog putovanja Japanaca, malo kao razdoblje Ferragosta u Italiji. Stoga je i u tom slučaju dobro rezervirati dosta unaprijed i očekivati više cijene.

Troškovi prijevoza u Japanu

Kao što sam ranije spomenuo, javni prijevoz u Japanu među najboljima je s kojima sam ikad imao posla, ali nažalost nije baš jeftin, osobito kad je riječ o međugradskim putovanjima srednjih i dugih relacija. Za one koji putuju itinerantno i žele prijeći različite dijelove zemlje, vrlo je stoga vjerojatno da će prijevoz biti najteža stavka budžeta, čak i uz jeftino putovanje.

Hram Hase-dera.

Troškovi hrane u Japanu

Japanska kuhinja nije samo ukusna, nego i relativno jeftina. Naravno, trošak ovisi o vrsti restorana koji odabereš, ali ako nemaš prevelike zahtjeve, nije teško potrošiti manje od 10 € za obrok. Za one koji su osobito pažljivi s budžetom, razni convenience storeovi, poput 7-Elevena, FamilyMarta i Lawsona, nude dobar izbor gotovih obroka koji, sve u svemu, uopće nisu loši. I u supermarketima je moguće naći dobar svježi sushi po vrlo razumnim cijenama. Preporučujem i japanske lance „fast fooda”, koji nude izvrstan omjer cijene i kvalitete. Među mojim omiljenima su Sukiya, Matsuya, Nakau i Yoshinoya, ali ih ima još mnogo. U tim lokalima mirne duše možeš sjesti i pojesti obilan obrok dobre kvalitete trošeći znatno manje od 10 €.

Ostali troškovi (podizanje gotovine i SIM kartica)

Krenimo od troškova podizanja gotovine, koji se uz najbolje kartice za putovanja mogu smanjiti na nulu. Bankomati prisutni praktički u svakom 7-Elevenu omogućuju podizanje bez naknada uz Mastercard. Čak i s Visom troškovi su ipak prilično niski: 110 jena za podizanja ispod 10.000 jena i 220 jena za veće iznose. Ja sam gotovo uvijek podizao ondje. Rekavši to, i bankomati Japan Post Banka (JP Bank) i AEON Banka trebali bi omogućiti besplatno podizanje s mnogim međunarodnim karticama.

Hram Yakushiji.

Što se tiče SIM kartica, u Japanu su glavne mobilne mreže au, NTT docomo, Rakuten Mobile i SoftBank. Ako se ograničiš na posjet velikim gradovima, jedna vrijedi manje-više kao druga, ali kad se počneš upuštati u zabačena područja, NTT docomo obično ima najrazgranatiju pokrivenost, zbog čega mu dajem prednost za putovanje koje uključuje i ruralna i planinska područja. Problem je što su, barem za vrijeme mog posjeta, uobičajeni telefonski paketi japanskih operatera bili u osnovi rezervirani za stanovnike ili u svakom slučaju za one s vizom za dugi boravak. Pokušao sam i online aktivirati eSIM kod Ahama, virtualnog operatera koji koristi mrežu NTT docomo, ali bezuspješno. Čak i kad sam izravno odlazio u neke trgovine, sustavno su me upućivali na razne prepaid SIM kartice namijenjene turistima.

Na kraju sam se odlučio za eSIM tvrtke Ubigi, koja u Japanu koristi upravo mrežu NTT docomo. Barem tijekom mog putovanja, njezini su mi paketi djelovali povoljnije od klasičnih prepaid SIM kartica za turiste, uz to što su i znatno praktičniji: eSIM jednostavno možeš kupiti i instalirati online prije polaska, bez gubljenja vremena nakon dolaska. Rekavši to, tržište se neprestano mijenja i, kad budeš čitao ovaj vodič, pristup uobičajenim telefonskim paketima možda je već postao lakši i za turiste.

Vrtovi Yoshikien.

Putovanje u Japan: sigurnost

Japan je, zajedno sa Singapurom, Tajvanom i Hong Kongom, jedna od zemalja u kojima sam se osjećao najsigurnije tijekom svih svojih putovanja. Neka bude jasno, i ovdje kriminal postoji, ali radi se o relativno rijetkim pojavama i, sve u svemu, Japan je bez sumnje vrlo sigurno odredište, čak i za one koji putuju s djecom. Kao i u bilo kojem drugom dijelu svijeta, ipak je uvijek dobro koristiti zdrav razum, ali, govoreći iz osobnog iskustva, sigurnost je doista jedna od posljednjih stvari zbog kojih bih se brinuo tijekom putovanja po Japanu.

Planiraš putovanje u Japan? Pogledaj ove članke:

Koji putni ruksak odabrati

Što ponijeti na put

Imaš pitanja? Ili svježe informacije? Slobodno ostavi komentar ili mi se javi na Instagramu!

Za donacije / virtualne pizze i piva 🙂

Svidio ti se članak? Spremi ga na Pinterest!




Odgovori