Malezija često ostaje u sjeni popularnijih odredišta Jugoistočne Azije, a zapravo nudi mnogo više nego što ljudi misle: od modernog Kuala Lumpura do brojnih nacionalnih parkova, doma vrstama jedinstvenima na planeti, pa sve do nekih od najboljih plaža i mjesta za ronjenje na svijetu. Ova zemlja definitivno ne razočarava!
Tijekom više putovanja proveo sam podosta tjedana istražujući Maleziju s ruksakom, a u ovom vodiču naći ćeš mnogo korisnih informacija i savjeta za što bolju organizaciju svog putovanja.
Brzi izbornik

Planina Kinabalu.
Temperature se tijekom godine doista malo mijenjaju, a isto vrijedi i za vlažnost zraka, koja uvijek ostaje visoka. Oborine su mnogo češće tijekom kišne sezone, ali se mogu pojaviti i u sušnoj sezoni, u obliku kratkih pljuskova samo tijekom poslijepodneva. Kao opće pravilo, izbjegavaj vrhunac kišne sezone, koji se jako razlikuje od regije do regije.
Ukratko, u grubim crtama:

Džamija Masjid Jamek u Kuala Lumpuru.
Posjednici talijanske putovnice po ulasku u zemlju dobivaju besplatnu turističku vizu u trajanju od 90 dana (pravila ovise o državljanstvu, zato provjeri što vrijedi za tebe). Od 1. prosinca 2023. po dolasku u zemlju potrebno je predočiti Malaysia Digital Arrival Card (MDAC). Zahtjev se može podnijeti online od tri dana prije dolaska u Maleziju na službenoj stranici.
Trajanje vize može se produljiti za još 30 dana odlaskom u ured za imigraciju ili klasičnim „visa runom”, tj. izlaskom iz zemlje i ponovnim ulaskom, no pazi: čini se da je, kako bi se izbjegli problemi, bolje ostati izvan zemlje barem par dana, jer inače ulazak, a time ni novih 90 dana, nije zajamčen. Ovdje možeš pronaći zanimljivu raspravu ako želiš dodatno istražiti to pitanje.
Malezija ne zahtijeva nikakva obvezna cijepljenja, ali se hepatitis A i B uvijek preporučuju.
Za ažurirane informacije o vizama i ostalome preporučujem da provjeriš preporuke za putovanja ministarstva vanjskih poslova svoje zemlje (na primjer, hrvatskog Ministarstva vanjskih i europskih poslova).

Zelena ljutica s Bornea, nacionalni park Mulu.
Kao što vjerojatno već znaš, ili u svakom slučaju vidiš na karti ispod, Malezija se može podijeliti na dvije jasno odvojene regije: poluotočnu Maleziju i takozvani Borneo, divlji otok koji Malezija dijeli s Indonezijom i malim sultanatom Brunejem.
U ovom vodiču naći ćeš informacije i itinerare za obje regije, zgodno podijeljene u dva jasno odvojena odjeljka, a krećemo od poluotočne Malezije.
Cijene su često izražene u lokalnoj valuti. Službena valuta Malezije zove se „malezijski ringgit”, a skraćuje se kao „MYR” ili jednostavno „RM”.
Tečaj je otprilike 1€ = 4,58 MYR. Za aktualni tečaj preporučujem da pogledaš ovu stranicu.

Napomena: na više mjesta u vodiču naći ćeš poveznice na https://www.alltrails.com/. Ako želiš koristiti offline navigaciju izravno iz aplikacije AllTrails, moraš prijeći na pro verziju. Problem ipak možeš zaobići tako da koordinate preuzmeš s desktop verzije stranice u formatu „Google Earth KML”, a zatim ih učitaš u Organic Maps, koji je apsolutno jedna od mojih omiljenih aplikacija za putovanja.
Vrlo vjerojatno će ti „KL” biti polazna točka, a po mom mišljenju par dana u gradu više su nego dovoljna. Nemoj me krivo shvatiti, grad sa svojim kontrastom starog i modernog doista je fascinantan, ali se rijetke turističke atrakcije koje nudi mogu obići za kratko vrijeme.
Za razliku od drugih gradova Jugoistočne Azije, Kuala Lumpur ima iznimno učinkovit (i jeftin) metro pa ti preporučujem da ga iskoristiš, kretanje po gradu doista je lako.
Preporučujem da kreneš iz centra grada, možda posjetom „City Gallery”, koja je u biti centar za posjetitelje i u kojoj se, među ostalim, može diviti 3D modelu KL-a s istaknutim svim glavnim atrakcijama. Ulaz je besplatan.
U svakom slučaju, u centru se nalazi većina zgrada iz kolonijalnog doba koje su sagradili Englezi. Nekadašnji uredi vlasti i palača sultana Abdula Samada nalaze se na glavnom gradskom trgu, trgu Merdeka. Na oko 10 minuta hoda preporučujem i da pogledaš staru željezničku postaju.

Trg Merdeka.
Također na glavnom trgu nalazi se „Royal Selangor Club”, klub u kojem su se u doba kolonijalizma okupljali visoki slojevi engleskog društva, a za kraj, nedaleko od trga Merdeka, nalazi se fascinantna džamija zvana Masjid Jamek, otvorena za javnost svaki dan 10:00–12:30 / 14:30–16:00, osim petkom. Ostanemo li kod džamija, tu je i nacionalna džamija Malezije, golem kompleks u čijoj molitvenoj dvorani može stati do 15.000 vjernika; nažalost, tijekom mog posjeta bila je privremeno zatvorena za posjetitelje koji nisu muslimani. Ako se odlučiš zaviriti u te krajeve, možeš skoknuti i do botaničkog vrta Perdana. Ulaz je besplatan.

Petronas Towers.
Naravno, razgledavanje grada ne može se smatrati završenim bez poznatih „Petronas Towers” i „KL Towera”; potonji su nedaleko od centra i najbolje ih je posjetiti navečer, kad padne mrak i kad su osvijetljeni tisućama svjetala, doista dojmljivo. Ako želiš, može se platiti uspon i na vrh KL Towera (službena stranica) i na vidikovac na osamdeset šestom katu jednog od tornjeva Petronas Towers (službena stranica).

Kampong Bharu.
Za autentičnije iskustvo svakako prošetaj ulicama četvrti „Kampong Bharu” koja je u biti tipično selo unutar grada, na dva koraka od Petronas Towersa. Ako se odlučiš prošetati, Nasi Lemak Wanjo Kg Baru doista je popularan restoran. Kako i ime kaže, jelo koje valja probati je Nasi Lemak. Za kraj, skoči u kinesku četvrt na dva koraka od centra, a najpoznatija ulica vjerojatno je Petaling Street. Sve to lako se može obaviti tijekom jednog dana. Kretanje metroom doista je lako, brzo i jeftino!

Chinatown u Kuala Lumpuru.
Špilje Batu ili „Batu Caves” još su jedna popularna atrakcija Kuala Lumpura (Google Maps). Hinduistički svećenici koriste te špilje kao hramove otkako su otkrivene 1878. Sadrže brojne kipove i dvije male građevine do kojih se dolazi nakon stubišta od 272 stube koje, uz sparnu vrućinu Kuala Lumpura, nisu baš zabava, ali se svakako isplati: lokacija je doista dojmljiva, samo pazi na brojne majmune koji žive u blizini i uvijek su spremni ukrasti hranu i što god još uspiju pronaći. Ulaz je besplatan, a do njih se lako dolazi metroom; radno vrijeme navedeno na Google Mapsu je pouzdano.
Ako te zanima, možeš se pridružiti vođenoj turi do susjedne „Dark Cave”, špilje pune šišmiša u kojoj se često mogu vidjeti i druge životinje poput pauka, zmija, škorpiona i stotine drugih kukaca koji žive u tami špilje, 35 MYR.
Za kraj, ako tražiš još neko mjesto za posjetiti, preporučujem hram Thean Hou (Google Maps), osobito dojmljiv navečer kad su upaljeni lampioni.

Ulaz u špilje Batu.
Smještaj u Kuala Lumpuru
Općenito, Chinatown je izvrsna ideja za bazu jer je blizu mnogih glavnih atrakcija. Ako tražiš društvene hostele, pogledaj Hotel 1000 Miles i osobito Mingle Highstreet. Tijekom drugog posjeta gradu spavao sam u Space Hotelu @ Chinatown Kuala Lumpur, koji je malo skuplji, ali iznimno udoban ako ti treba samo mjesto za odmor.
Kako doći do Kuala Lumpura
Ako stigneš na autobusni kolodvor, sjedni izravno u metro da stigneš bilo kamo u gradu; ako pak stižeš iz međunarodne zračne luke, najbrži je način ukrcati se na KLIA express, brzi vlak koji povezuje terminal zračne luke sa stanicom KL Sentral; bit ćeš tamo za otprilike pola sata, a zatim možeš sjesti na metro. To je ipak i relativno skupa opcija, pola sata vožnje, 55 MYR.
Jeftinija je alternativa autobus od zračne luke do KL Sentrala, odakle se dolazi do metroa. Polasci su česti, karta košta 15 MYR i može se platiti karticom.

Melaka ili Malacca lučki je grad zgodno smješten na pola puta između Kuala Lumpura i Singapura; grad nije osobito bogat atrakcijama, ali je njegova povijesna jezgra na UNESCO-ovu popisu i, osobito kad se dolazi autobusom iz Singapura, predstavlja izvrsno usputno stajalište.
Osobno mislim da bi jedan dan proveden u šetnji centrom trebao biti više nego dovoljan; dvije najkarakterističnije ulice su Jonker i Heeren. Preporučujem i da ne propustiš hram Cheng Hoon Teng, najstariji kineski hram u Maleziji, te da se popneš do crkve svetog Pavla, odakle se pruža izvrstan pogled. Brežuljak na čijem se vrhu nalazi crkva godinama je bio upravno središte grada pa ga stoga okružuju neke od najvažnijih povijesnih zgrada Melake, poput Stadthuysa, najstarije nizozemske zgrade u Jugoistočnoj Aziji, i susjednog tornja sa satom. S druge strane brežuljka nalazi se Porta de Santiago, odnosno jedna od ulaznih vrata utvrđenog grada koji su sagradili Portugalci prije dolaska Nizozemaca.

Hram Cheng Hoon Teng.
Ako želiš saznati više o događajima koji su doveli do neovisnosti Malezije, preporučujem da posjetiš obližnji Memorijal proglašenja neovisnosti, ulaz je besplatan. Još jedan potencijalno zanimljiv muzej je Muzej Palače sultanata Malacca, koji je međutim bio zatvoren zbog restauracije tijekom mog posjeta pa se o njemu ne izjašnjavam.

Crkva svetog Pavla.
Odmah izvan centra preporučujem da skokneš do hrama Poh San Teng, ulaz je besplatan, a kad si već tamo, možeš se kratko prošetati po susjednom kineskom groblju, mjesto nije dobro održavano, ali sam ga svejedno našao zanimljivim. Ima oko 12.500 grobova, a neki potječu iz doba dinastije Ming. Također u okolici, uz rijeku, nalazi se Villa Sentosa, kuća-muzej koju mi je jako preporučila jedna prijateljica jer joj se, prema njezinim riječima, doista činilo da se vrijeme zaustavilo, a osoba koja ju je dočekala bila je izuzetno ljubazna. Prošao sam dvaput i nikad nisam našao žive duše pa sam odustao od posjeta, no pretpostavljam da jednostavno nisam imao sreće.

Grob na kineskom groblju.
Za kraj, plutajuća džamija „Masjid Selat Melaka”, sagrađena na umjetnom otoku, osobito je dojmljiva navečer kad je osvijetljena umjetnim svjetlima. Džamija je prilično daleko od centra, ja sam na kraju išao pješice, ali vjerojatno bi bilo bolje da uzmeš taksi, 7–8 MYR u jednom smjeru. Ako se odlučiš za taksi, neka te pričeka. Preporučujem da stigneš za zalaska sunca, diviš se osvijetljenoj džamiji i daš se odvesti natrag u centar. Zamalo sam zaboravio, usred centra postoji javni bazen u kojem se možeš osvježiti od vlažne vrućine Melake, ulaz košta samo 5 MYR.

Plutajuća džamija u Melaki.
Smještaj u Melaki
Ja sam spavao u Ola Hostelu i jako ga preporučujem. Položaj je izvrstan, a objekt općenito ima sve što bi dobar hostel trebao nuditi. Vlasnik Sam doista je ljubazna i gostoljubiva osoba.
Kako doći do Melake
Iz Kuala Lumpura autobusi za Melaku polaze s terminala Bersepadu Selatan otprilike svakih pola sata, putovanje traje oko 2 sata, a ja sam osobno za dionicu platio 11,10 MYR. Terminal u Melaki nalazi se otprilike 4–5 km od centra, autobus za centar je broj 17, a karta košta 2 MYR. Taksi košta otprilike 7 MYR.
Iz Singapura autobusi polaze s gotovo svih dijelova grada; ja sam putovao s KKKL-om, rezervirao sam online, a mjesto preuzimanja bilo je na ovom mjestu. Iskrcali su me usred centra, za razliku od drugih autobusa, pa sam uštedio nešto na prijevozu od kolodvora. „Autobusni terminal” s kojeg posluju mnogi drugi prijevoznici (nešto jeftinijih) koji voze na relaciji Singapur – Melaka nalazi se na Golden Mile Complexu. Putovanje je trajalo 6 i pol sati, uključujući pola sata pauze i gotovo sat vremena na imigraciji, gotovo u cijelosti na zagušenoj malezijskoj strani. Ako želiš rezervirati autobus online, možeš koristiti stranice poput 12Go i Easybooka. Moguće je i prvu dionicu do granice prijeći vlakom (kontrolni punkt Woodlands), ali mislim da to ima smisla samo ako nastavljaš prema Kuala Lumpuru presjedanjem na drugi vlak, jer bi za Melaku ionako morao uzeti autobus.

Uz rijeku koja prolazi kroz Melaku.
Riječ je o najvećem parku poluotočne Malezije, poznatom po kišnoj šumi u kojoj živi doista raznolik biljni i životinjski svijet. Najpopularniji ulaz je onaj preko Jerantuta. U prošlosti je to bila omiljena polazna točka mnogih posjetitelja, no sada postoje brojni smještaji u obližnjem selu Kuala Tahan, gdje se nalazi pravi pristup parku.
Unutar parka mogu se obaviti jednostavni jednodnevni izleti pješice ili čamcem, sve do višednevnih trekkinga. Ulaz u park košta 1 MYR, a dozvola za fotografiranje 5 MYR. Tehnički se potonja traži i za pametne telefone. Za prelazak rijeke koja odvaja selo Kuala Tahan od ulaza u park, gdje se nalazi sjedište, treba platiti 1 MYR.

Canopy walk.
Samostalni trekking
Ako putuješ štedljivo ili ti se jednostavno ne da pridružiti organiziranoj turi, preporučujem da prijeđeš krug koji kreće od sjedišta i opisan je na ovoj stranici (All Trails). Za samo 5 MYR preporučujem i Canopy Walk (Google Maps), s obzirom na cijenu uopće nije loše. Ulaz se plaća u sjedištu (Google Maps). Drugim riječima, plaćaš prije početka pješačke staze.
Dvodnevni trekking s noćenjem u špilji
Ovaj dvodnevni trekking relativno je popularan među putnicima. Meni je bio simpatičan, ali zasigurno ne izniman. U svakom slučaju, prvog dana, nakon kratkog posjeta sjedištu, prelazi se već spomenuti canopy walk, prije nego što se čamcem otprilike sat vremena ide uzvodno rijekom. Zatim slijedi otprilike četiri sata trekkinga kroz džunglu do špilje u kojoj se prenoći.
Sljedećeg dana hoda se još otprilike tri sata, kratko se staje u selu „starosjedilaca” gdje se pokazuje kako se u džungli pali vatra i kako se izrađuju strelice za puhaljke kojima love (tko je zainteresiran, može čak i ispucati nekoliko probnih hitaca!), nakon čega se vraća u Kuala Tahan. Ja sam platio 250 MYR. Doista je sve osigurano, uključujući podlogu i vreću za spavanje, ali moraš se sam snaći i sve to nositi u ruksaku.

Špilja u kojoj smo prenoćili.
Ostale ture u parku
Moje iskustvo u parku završilo je upravo opisanom turom, ali nude se i mnoge druge opcije, poput noćne šetnje unutar parka, izleta do Lata Berkoha (Google Maps), odnosno malog slapa u kojem se može kupati, do kojeg se može doći i pješice (tehnički se stazom smije ići samo uz vodiča, ali nitko ne provjerava) i čamcem. Zatim tu je slap Teras (Google Maps), još jedan slap do kojeg se također može doći i čamcem i pješice (službeno je vodič obvezan). Naposljetku, može se popeti na Gunung Tahan u 6–7 dana trekkinga, koji je s 2187 m najviši vrh poluotočne Malezije.
To su najpopularnije ili barem najreklamiranije ture, ali postoje i druge opcije, a zapravo bi mogao sastaviti i privatnu turu po mjeri prema svojim interesima.

Taman Negara.
Kako doći do nacionalnog parka Taman Negara
Iz Kuala Lumpura, ali ne samo odande, svaki dan polaze izravni autobusi prema Jerantutu (Google Maps). Prije covida postojali su javni autobusi koji su potom nastavljali prema Kuala Tahanu, ali tijekom mog posljednjeg posjeta 2023. još nisu bili ponovno počeli voziti, ili su mi barem tako rekli kad sam se raspitivao. Jedina opcija bili su privatni kombiji za 35 MYR po osobi. Ako putuješ u grupi, Grab bi trebao biti jeftiniji.
Iz Kuala Tahana i prema njemu postoje i svakodnevni polasci turističkim kombijima prema svim glavnim turističkim odredištima na poluotoku. Mogu se rezervirati preko smještaja ili raznih turističkih agencija u zemlji (čini se da se ne mogu rezervirati online). Potonji su skuplji od javnog prijevoza, ali ti mogu uštedjeti poprilično vremena. Preporučujem da cijene i satnice potvrdiš na licu mjesta, no 2023. postojala su dva dnevna polaska prema Kuala Besut Jettyju (mol s kojeg polaze brodovi za otočje Perhentian) u 8:00 i 15:30, 115 MYR po osobi. Cameron Highlands u 10:00 i 14:30, 90 MYR po osobi i naposljetku Kuala Lumpur u 10:00 i 14:30 za 90 MYR po osobi.
Smještaj u nacionalnom parku Taman Negara
Kao što sam najavio, većina putnika spava u Kuala Tahanu, koji se doslovno nalazi s druge strane rijeke u odnosu na park. Ja sam uzeo sobu u Fatehah Inn, simpatičnom i vrlo jeftinom guesthouseu, ljubaznog osoblja. Po želji bi mogao spavati unutar parka, ali iskreno, osim troškova, ne vidim neku veliku prednost.
Ipoh, glavni grad malezijske države Perak, grad je poznat po kolonijalnom šarmu, uličnoj umjetnosti i ukusnoj hrani. Zanimljivo odredište za one koji žele djelomično izaći iz klasične turističke rute, možda tako da prekinu put prema Cameron Highlandsu ili George Townu.

Grafiti u Ipohu.
Mala povijesna jezgra doista je kompaktna i može se bez problema obići pješice; ovdje se nalaze i murali koje je oslikao Ernest Zacharevic, isti litavski umjetnik koji je osvojio ulice George Towna. Nažalost, većinom su u jako lošem stanju, u svakom slučaju, neki od najpopularnijih su An Old Uncle Drinking Coffee (Google Maps), A paper plane (Google Maps), Motor Wall Art (Google Maps), Hummingbird (Google Maps), Evolution (Google Maps), Old Town Relieves Nostalgia with Trishaw (Google Maps).
Preporučujem i da skokneš do Little India (Google Maps) i Mural Art’s Lane (Google Maps). Što se tiče hrane, preporučujem da svratiš u Restaurant Haji Yahya (Google Maps), a zatim uzmeš egg tart s druge strane ulice (Google Maps).
Hramovi
U okolici grada nalazi se nekoliko hramova vrijednih spomena koji imaju posebnost da se nalaze unutar brojnih prirodnih špilja. Ja sam bio u Perak Tongu (Google Maps), u kojem se nalazi više od 40 Buddhinih kipova i mnogo murala. Unutar špilje je strmo stubište koje vodi na vrh brda i pruža panoramski pogled na Ipoh. Špilja sadrži i najviši i najveći Buddhin kip u Maleziji.
Još jedan popularan hram je Kek Look Tong (Google Maps), osobno nisam bio tamo, ali ako se odlučiš otići, u okolici je niz hramova koji se bez problema može obići pješice: Sam Poh Tong Temple (Google Maps) Perak Guanyin Cave (Google Maps) Nam Thean Tong Temple (Google Maps) i naposljetku Ling Sen Tong Temple (Google Maps).

Hram Perak Tong.
Kellie’s Castle
Kellie’s Castle (Google Maps), koji se nalazi pola sata od Ipoha, napuštena je vila bogatog Škota, poznata po tome što se priča da ima tajne prolaze i da se u njoj pojavljuju duhovi. Nisam bio tamo pa se ne izjašnjavam, ali čini se da je to relativno popularan izlet. Ulaz košta 5 MYR, a ako koristiš Grab, pobrini se da te vozač pričeka, jer može biti teško pronaći ga za povratak.
Za kraj, Kledang Hill (Google Maps) nudi niz staza popularnih među lokalnim stanovništvom. Nisam bio tamo i iskreno ne mislim da je nešto posebno, ali preporučio mi ga je jedan taksist.
Smještaj u Ipohu
Ja sam spavao u Dé Cafe & Rest House i preporučujem ga. Središnji položaj, udoban i čist ambijent. Ako te zanima, kafić u prizemlju može se koristiti i kao coworking prostor.
Kako doći do Ipoha
Ako dolaziš s juga, tj. iz Kuala Lumpura, ili sa sjevera, poput George Towna, preporučujem vlak (službena stranica). Vlakovi su novi, udobni, čisti i jeftini. Osim toga, kolodvor je usred centra (Google Maps). Novi autobusni kolodvor nalazi se pak daleko od centra (Google Maps) pa tim više preporučujem vlak. U svakom slučaju, Grab nije toliko skup, a po želji postoje i javni autobusi koji povezuju terminal s centrom grada, red vožnje nađeš na Google Mapsu.

Grafiti u Ipohu.
Ova planinska regija, koja se nalazi otprilike 200 km sjeverno od Kuala Lumpura, poznata je po plantažama čaja i izrazito ugodnoj klimi u usporedbi sa zaparnom vrućinom koja obilježava veći dio zemlje.
S nadmorskim visinama od 1135 m do 1829 m, ona je doista najviša regija u zemlji do koje se može doći cestom pa se zbog visine noću temperature mogu približiti i 10 stupnjeva, što može biti doista ugodno!

Plantaže čaja u Cameron Highlandsu.
Mnoge se atrakcije nalaze u okolici Tanah Rate i Brinchanga, dvaju mjesta u kojima se nalazi većina smještaja u Cameron Highlandsu.
Trekking kroz džunglu
Trekking je jedna od najpopularnijih aktivnosti u Cameron Highlandsu, toliko da mnogi ljudi dolaze samo zbog njega. Staze su uglavnom dobro označene pa se mogu slijediti samostalno (za dodatnu sigurnost preuzmi Organic Maps). U okolici Tanah Rate i Brinchanga ima ih za sve razine kondicije, a numerirane su od 1 do 14.
Nažalost, osim staze broj 10, za sve ostale već nekoliko godina treba dnevna dozvola koja košta 10 MYR i dobiva se u šumarskom uredu (Google Maps). Zapravo nitko ne kontrolira uzduž staza, ali natpisi postoje, a ako te uhvate, riskiraš plaćanje visoke kazne.
Ako imaš malo vremena, preporučujem upravo stazu 10 pa ne moraš platiti ni dnevnu dozvolu. Staza počinje na ovom mjestu, stari pristup više ne postoji zbog gradilišta (All Trails). Preporučujem je jer se uz dobru dozu „jungle trekkinga” prolazi i kroz plantažu čaja (Google Maps), pa se ubijaju dvije muhe jednim udarcem! Kad stigneš do plantaže, mogao bi se vratiti u Tanah Ratu hodajući cestom, gdje ne bi trebalo biti preteško naći taksi, a autostop uvijek ostaje opcija.
Još jedan lijep krug koji se može proći polazeći pješice iz Tanah Rate opisan je na ovoj stranici (All Trails). Po želji možeš skratiti put tako da umjesto staze broj 8 odabereš stazu broj 5. Ova (All Trails) je nešto kraća verzija.
Naposljetku, ako želiš manje prometnu mossy forest (šumu obilježenu gustom prisutnošću mahovine), pogledaj stazu koja vodi na Mount Siku Peak (All Trails). Da bi stigao do nje, moraš nužno unajmiti skuter, organizirati taksi ili stopirati.

Robinson Falls.
Ostale atrakcije
Najpopularnija Mossy Forest (Google Maps) izrazito je komercijalizirana, a s obzirom na to da se ova fascinantna vrsta šume može promatrati i drugdje u okolici, nisam uvjeren da se isplati.
U svakom slučaju, posljednjih godina čini se da lokalci „prisiljavaju” sve turiste da uzmu džip za otprilike 60 MYR po osobi kako bi se popeli glavnom cestom. Čak i ako se odlučiš popeti pješice do same Mossy Forest, možda stazom broj 1 (Google Maps) koja je opisana ovdje (All Trails), rendžeri dopuštaju posjet samo vođenim turama, barem 2024. Pozivam te da pročitaš neku noviju recenziju ili da pitaš na licu mjesta, stvari bi se u budućnosti mogle promijeniti, iako osobno sumnjam.
Rekavši to, cijelo je područje vrlo slikovito, s golemim plantažama čaja koje se mogu promatrati uz cestu i brojnim vidikovcima, poput ovog (Google Maps) i ovog (Google Maps), da spomenem samo neke.
Ostale popularne aktivnosti su posjet uzgajalištu leptira (Google Maps), gdje se mogu diviti ne samo leptirima, nego i brojnim vrstama kukaca, primjerice štapićarima; ulaz košta samo 10 MYR. Zatim, mnoge tvrtke omogućuju posjet svojim pogonima u kojima se proizvode, primjerice, čaj, jagode i ruže.
Za kraj, iako ne mislim da je apsolutno nužno, nudi se mnogo vođenih tura koje uključuju sve glavne atrakcije i prilično olakšavaju kretanje, osobito ako ne namjeravaš unajmiti skuter. Cijena je otprilike 100 MYR.

Mossy Forest.
Smještaj u Cameron Highlandsu
De’Native GuestHouse lijepa je građevina uronjena u zelenilo, odmah izvan Tanah Rate; gotovo svake večeri organizira se zajednička večera sa svim gostima, a zatim se sjedi oko vatre. Ukratko, lijep i izrazito društven ambijent, a jedina mana je što možda nedostaje malo održavanja. Tijekom svog posljednjeg posjeta odsjeo sam u The Rustique Guest Houseu, atmosfera je znatno manje društvena, ali je položaj odličan, sobe su jeftine, a vlasnik je divna osoba.
Kako doći do Cameron Highlandsa
Postoje izravni autobusi i prema Kuala Lumpuru na jugu i prema Penangu na sjeveru, ali i prema drugim odredištima, primjerice obližnjem Ipohu ili Jerantutu (nacionalni park Taman Negara). Kao i uvijek u Maleziji, ako želiš rezervirati online, preporučujem Easybook. Ako te zanima, na autobusnom kolodvoru u Tanah Rati (Google Maps) možeš odmah unajmiti skuter za svoj boravak u Cameron Highlandsu.

Plantaže čaja u Cameron Highlandsu.
Na pola puta između Kuala Lumpura i Penanga, ovaj mali otok znatno je manje poznat od Penanga i Langkawija, osobito među strancima, ali ga vikendom posjećuju lokalci, a ostatkom tjedna plaže se isprazne i prepuste mjesto autentičnoj atmosferi s ribarskim selima koja su se u posljednjih 50 godina doista malo promijenila.
Ovdje su neke od najljepših plaža na zapadnoj obali poluotoka pa ako tražiš odredište izvan klasičnog turističkog itinerara, ovaj otok svakako vrijedi razmotriti. Do njega vode česte brodske linije iz grada Lumuta, u koji svaki dan vozi mnogo autobusa i iz Kuala Lumpura i iz Penanga.
Za aktivnosti na otoku preporučujem da pogledaš ovaj članak.
Penang je otok na sjeveru Malezije povezan s kopnom dvama mostovima. Penang je i naziv države čiji se glavni grad, Georgetown, nalazi na otoku. Doista je fascinantan grad, bogat poviješću i kulturom nastalom stapanjem indijske, malezijske i kineske kulture, sve to unutar grada kojim su dugo upravljali Englezi, koji su ostavili snažan trag na arhitekturi kolonijalnih zgrada.

Blue Mansion.
Grad je doista kompaktan i lako se istražuje pješice, doslovno preporučujem da se izgubiš po ulicama povijesne jezgre u potrazi za stotinama murala (ovdje je potpuni popis) i, naravno, diviš arhitekturi brojnih zgrada iz kolonijalnog doba. Jedna se izdvaja, a to je vjerojatno Cheong Fatt Tze Mansion, poznata i kao „Blue Mansion”. Ta je vlastelinska kuća danas hotel, ali nude se svakodnevne ture za razgledavanje. Vođena tura traje otprilike sat vremena i sve u svemu je preporučujem, ali treba je rezervirati barem nekoliko dana unaprijed. Nisam bio tamo, ali još jedan često preporučivan posjet je Pinang Peranakan Mansion (Google Maps).

Jedan od mnogih murala na ulicama Georgetowna.
Riječ je o brdu koje dominira gradom (Google Maps), odavde je pogled odličan, preporučujem da se popneš u kasno poslijepodne kako bi vidio panoramu i po danjem svjetlu i s gradom osvijetljenim noću.
Postoji praktičan vlak/žičara (Google Maps) koji vozi do vrha, gdje je nekoliko sadržaja, među kojima restorani, hramovi i još štošta. Vožnja traje otprilike 5 minuta, a cijena je 30 MYR za povratnu kartu, otvoreno svaki dan od 6:30 do 21:00. Do kolodvora vlaka možeš doći taksijem ili javnim autobusom (red vožnje i linije na Google Mapsu). Po želji se možeš popeti i pješice (Google Maps). Osobito ako se odlučiš za žičaru, ako je moguće, izbjegavaj vikend i blagdane jer riskiraš satima stajati u redu.

Pogled s Penang Hilla.
Vidio sam stotine hramova tijekom svog putovanja po Aziji, ali ovaj je doista impresivan (Google Maps). Riječ je o najvećem budističkom hramu u Jugoistočnoj Aziji. Doslovno se mogu provesti sati istražujući ga. Zahvaljujući svojevrsnoj žičari/liftu (3 MYR) pruža se odličan pogled na grad u društvu golemog kipa Kuan Yin (božice suosjećanja) visokog čak 36 metara! Ako želiš uštedjeti, može se popeti i pješice.
Do ulaza u hram može se doći taksijem ili autobusom, linije i red vožnje nađeš na Google Mapsu.
Za kraj, ako želiš provesti nekoliko sati u opuštanju, otok nudi nekoliko neloših plaža u sjeverozapadnom dijelu unutar nacionalnog parka Penang, u svakom slučaju ne očekuj ništa rajsko. Ulaz košta čak 50 MYR, a tijekom mog posljednjeg posjeta do Monkey Beacha (Google Maps) nije bilo moguće doći pješice, nego samo brodom za čak 100 MYR. Po želji se može pješice doći do Turtle Beacha, poznate i kao Pantai Kerachut (Google Maps), gdje se međutim ne može kupati zbog meduza. Postoji pak mali informativni centar (Google Maps) u kojem se često mogu vidjeti kornjače.
Naposljetku, ako želiš snimiti nekoliko zabavnih fotografija, posjeti upside down museum.

Dio golemog hrama Kek Lok Si.
Smještaj na Penangu
Some Place Else izvrstan je nedavno otvoreni hostel na odličnom položaju blizu centra. Ako putuješ lagano, možeš bez problema pješice doći od luke u koju stiže trajekt. Postoji i velika soba za coworking ako te zanima.
Kako doći do Penanga
Ako dolaziš iz Ipoha ili Kuala Lumpura, preporučujem vlak (službena stranica) u smjeru „Butterworth Penang Sentral” (Google Maps). U svakom slučaju, i autobusni je kolodvor dobro smješten jer se doslovno nalazi pokraj (Google Maps). Oba kolodvora povezana su s trajektnim terminalom (Google Maps) odakle postoje česte veze prema Georgetownu, red vožnje također je na Google Mapsu. Prijelaz trajektom traje otprilike 10 minuta, a kartu možeš platiti karticom, cijena je 2 MYR. Isto vrijedi i u suprotnom smjeru s terminala u Georgetownu (Google Maps).
S otoka Langkawija na sjeveru postoje svakodnevne trajektne veze. Ako pak dolaziš kopnom iz Tajlanda, dakle ne prolazeći kroz Koh Lipe i Langkawi, prvo moraš doći do dobro povezanog grada Hat Yaija, koji po želji ima i izravne vlakove do Bangkoka. Iz Hat Yaija možeš odabrati izravni transfer koji nudi bilo koja agencija u gradu ili se odlučiti za samostalnu organizaciju. U tom slučaju postoji nekoliko vlakova prema graničnom gradu „Padang Besar” ili kombiji koji često polaze s autobusnog kolodvora. Kad prijeđeš granicu, postoje i vlakovi i izravni autobusi do Penanga. Na ovoj stranici nađeš mnogo informacija. Za kraj, Penang ima prilično prometnu međunarodnu zračnu luku s povoljnim cijenama.

George Town World heritage day.
Svega nekoliko sati trajektom od Penanga nalazi se ovaj arhipelag od 99 otoka u Andamanskom moru na granici s Tajlandom, popularno je odredište za nekoliko dana opuštanja na plaži i korištenje brojnih duty free trgovina na otoku (alkohol je osobito jeftin).
Otok nije baš golem, ali da bi u njemu u potpunosti uživao, izričito preporučujem da unajmiš skuter i istražiš ga u potpunoj slobodi.
Ovo je vjerojatno najpopularnija atrakcija otoka, riječ je o visećem mostu dugom 125 metara na 660 metara nadmorske visine (Google Maps). Da bi se došlo do njega, treba se ukrcati u žičaru (55 MYR) koja vodi do međupostaje, odakle postoje dvije opcije: uzeti dodatni lift za 15 MYR ili nastaviti pješice otprilike deset minuta uz plaćanje 5 MYR.
Pogled od 360 stupnjeva na otok, najblaže rečeno, oduzima dah, kao i osjećaj hodanja po visećem mostu na toj visini. Iako nije baš jeftina aktivnost, preporučujem je. Preporučujem da posjet mostu kombiniraš s obližnjim slapom Telaga Tujuh (Seven Wells) (Google Maps); parkiralište za slap nalazi se na manje od kilometra od onog žičare koja vodi do visećeg mosta, a do slapa se dolazi desetak minuta hoda kroz šumu; nije osobito impresivan, ali se svakako isplati.

Sky bridge na Langkawiju.
Najpopularnija plaža, na kojoj se nalazi i većina smještaja, nedvojbeno je Pantai Cenang (Google Maps). Plaža nije loša, ali nije ništa rajsko, a osim toga je osobito prepuna. Moj je savjet da sjedneš na skuter i uputiš se prema sjeveru, dvije najljepše plaže su Tanjung Rhu (Google Maps) i Pasir Tengkorak (Google Maps). Ako želiš vidjeti nešto posebno, otiđi na „crnu plažu” Pantai Pasir Hitam (Google Maps).
Riječ je o putujućoj tržnici koja svake noći mijenja lokaciju. Možeš jesti tipična jela po odličnim cijenama ili kupiti lokalne proizvode. Pitaj u svom smještaju za današnju lokaciju i, ako možeš, skoči do nje!
Za kraj, jednodnevna tura po brojnim okolnim otocima koja uključuje aktivnosti poput snorkelinga izrazito je popularna, osobno je nisam radio, ali rečeno mi je da uopće nije loša.
Smještaj na Langkawiju
Soluna GuestHouse: ne traži dalje i pokušaj rezervirati unaprijed, ovo je mjesto uvijek puno. Cijene su odlične, kao i objekt, lokacija je na dva koraka od plaže, a istodobno daleko od gužve. Jedno od dvoje vlasnika je izuzetno ljubazna i susretljiva Talijanka.
Kako doći do Langkawija
Postoje svakodnevne trajektne veze prema rajskom otoku Koh Lipe na Tajlandu i prema Satunu na kopnu, odakle se može nastaviti prema bilo kojem drugom odredištu na Tajlandu. Prema jugu postoje česte veze s otokom Penang. Na Langkawiju je i međunarodna zračna luka s doista zanimljivim cijenama, primjerice povratak u Kuala Lumpur zrakoplovom često je povoljniji od kombinacije autobus + trajekt, i po vremenu i po novcu.
Otoci Perhentian još su jedan arhipelag koji se nalazi blizu granice s Tajlandom, ali ovaj put na suprotnoj strani malezijskog poluotoka, uz istočnu obalu.

Turtle bay na otocima Perhentian.
Nisam osobno posjetio arhipelag, ali otoci su naširoko priznati kao jedno od najboljih mjesta na svijetu za ronjenje i snorkeling.
Dva glavna otoka su Pulau Perhentian Besar („Big Perhentian Island”) i Pulau Perhentian Kecil („Small Perhentian Island”). Kecil privlači više putnika jer je malo jeftiniji, dok je Besar općenito skuplji i privlači više obitelji.
Manji otoci, poput Susu Dare, Seringgija i Rawe, pak su nenaseljeni i dio su morskog parka.
Ukratko, ako tražiš mjesto za opuštanje, uživanje na plaži i nekoliko ronjenja ili snorkelinga u rajskom okruženju, ne traži dalje. Ovdje je odličan vodič posvećen ronjenju. Više od nekoliko putnika preporučilo mi je OhLaLa Divers kao jeftin smještaj i centar za ronjenje. Čini se da ti, ako roniš svaki dan, smještaj uključuju besplatno. Također su mi javili da na otoku nema bankomata pa je preporučljivo doći s dobrom zalihom gotovine. Naposljetku, više njih mi je reklo da je cijena raznih certifikata za ronjenje izrazito konkurentna, kao na Koh Taou, ako ne i niža.
Kako doći do otoka Perhentian
Prometno čvorište za otoke Perhentian je grad Kuala Besut, odakle polazi trajekt koji povezuje arhipelag s kopnom (Google Maps). Za informacije o tome kako do Kuala Besuta javnim prijevozom pogledaj ovaj članak (na engleskom).
Golemi otok Borneo, podijeljen između Malezije, Indonezije i malog sultanata Bruneja, još je relativno daleko od masovnog turizma, a ujedno jedna od mojih omiljenih regija u Jugoistočnoj Aziji.
Itinerar se općenito prati krećući iz Kuchinga i stižući u Sempornu ili obrnuto. Općenito je najpraktičnija i najjeftinija opcija za dolazak na Borneo preko Kuala Lumpura/Singapura (ali pogledaj i letove iz Penanga!), odakle svaki dan ima mnogo letova prema glavnim gradovima na Borneu i iz njih.

Orangutan, simbol Bornea.
Kuching je glavni grad države Sarawak i ujedno najveći grad malezijskog Bornea. Ipak je to relativno mali grad i izvrsna baza za istraživanje onoga što regija Sarawak nudi.

Sarawak Legislative Assembly.
Sam grad nije osobito zanimljiv, ali svakako prošetaj uz rijeku (Google Maps) i prijeđi poznati most Darul Hana (Google Maps) u obliku slova „S”. S druge strane mosta preporučujem da skokneš do Orchid Gardena (Google Maps), ulaz je besplatan, a vrt je vrlo njegovan i svakako zaslužuje posjet. Ja sam bio ujutro, odmah nakon otvaranja, i praktički nikoga nije bilo. Da pobjegneš od vrućine, preporučujem zatim Borneo Cultures Museum (Google Maps), ulaz košta 50 MYR, ali po želji se možeš lažno predstaviti kao student, nitko od nas nije morao pokazati nikakav dokaz. Muzej je nedavno sagrađen i smatrao sam ga vrlo zanimljivim.

Most Darul Hana.
Prirodni rezervat Semenggoh
Ovdje se mogu vidjeti orangutani (Google Maps), viđenje je praktički zajamčeno tijekom cijele godine jer životinje hrane rendžeri parka. Razdoblje od studenoga do veljače smatra se manje povoljnim jer u džungli ima mnogo voća pa životinje u biti same nalaze hranu.

Prirodni rezervat Semenggoh.
U svakom slučaju, životinje se hrane svaki dan od 9:00 do 10:00, a zatim poslijepodne od 15:00 do 16:00. Ulaz košta 10 MYR i potrebno se registrirati na službenoj stranici, ako imaš SIM karticu, možeš to učiniti na licu mjesta, inače bi to mogao učiniti prije dolaska. Preporučujem da uzmeš autobus K6 (Google Maps) u 7:20, koji košta samo 1 MYR, izađi na ulazu u park (Google Maps) i hodaj otprilike 1 km do područja u kojem se hrane orangutani. Ako ne želiš hodati, postoji plaćeni električni vlakić koji za 15 MYR vozi na ovoj posljednjoj dionici. Ja sam hodao i svejedno stigao na feeding area do 8:30, rendžer je već davao hranu jednom od orangutana, a kad je deset minuta kasnije stigla gužva, ovaj je otišao.
Za povratak u Kuching uzmi autobus broj 103 u 10:00, koji je k tome besplatan! Ako se pak želiš zadržati dulje, u teoriji K6 prolazi u 11:00, ali preporučujem da to potvrdiš. Ako nisi jutarnji tip, možeš prisustvovati poslijepodnevnoj sesiji, autobus bi trebao krenuti iz Kuchinga u 13:15 i vratiti se u 16:00. Naravno, Grab je uvijek opcija.

Prirodni rezervat Semenggoh.
Nacionalni park Bako
Park se nalazi svega 45 minuta autobusom od Kuchinga i ima izvanrednu raznolikost flore (uključujući neke mesožderne biljke!) i faune, kao i krajolika, na relativno malom području gdje kišna šuma susreće more. Ovdje bi uz malo sreće mogao ugledati rijetke nosate majmune i brojne druge vrste primata (ukupno otprilike 150 vrsta!).
Nažalost, tijekom mog posjeta velik dio parka bio je zatvoren za javnost zbog radova na održavanju, uključujući poznati dvodnevni izlet do plaže koja se nalazi na krajnjem istoku parka. U svakom slučaju, osoblje daje karte i precizne upute o rutama koje se mogu proći samostalno. Ja sam ih doslovno sve prošao tijekom svog boravka od 2 dana i jedne noći. Sve u svemu, preporučujem i vođenu noćnu šetnju za 15 MYR.

Zalazak sunca u nacionalnom parku Bako.
I u slučaju nacionalnog parka Bako treba se registrirati na službenoj stranici prije posjeta. Ulaz košta 20 MYR. Ako se odlučiš prespavati unutar parka, preporučujem da smještaj rezerviraš barem nekoliko dana unaprijed, osobito u glavnoj sezoni (službena stranica). Restoran u sjedištu parka nije uopće loš, a cijene su poštene.
Do parka se bez problema može doći javnim prijevozom, linija koju treba uzeti je broj jedan, autobus polazi svakog sata od 7:00 ujutro s ovog mjesta (s nekoliko stajališta uz rijeku) i treba otprilike sat vremena do tržnice u Bakou. Nasuprot tržnici nalazi se centar za posjetitelje (Google Maps) gdje se registrira i dobivaju sve potrebne informacije, plaća ulaz (20 MYR) i organizira prijevoz čamcem do parka (200 MYR koje se dijele na broj osoba, najviše 5), putovanje traje otprilike 20 minuta. Posljednji čamac trebao bi krenuti u 15:00.

Nacionalni park Bako.
Fairy Caves i Wind Caves
Do Fairy Caves (Google Maps) i Wind Caves (Google Maps) nažalost je teško doći javnim prijevozom, najjednostavnija opcija je unajmiti skuter. Osobno, nakon što sam posjetio špilje u nacionalnom parku Mulu, nisam osjetio potrebu vidjeti još dvije nekoliko dana poslije, ali nedvojbeno može biti lijep način za provesti dan.
Mount Santubong i Sarawak Cultural Village
Navečer dan prije onog kad sam se trebao popeti na planinu Santubong satima je lijevalo kao iz kabla. Čitajući razne komentare na internetu otkrio sam da staza ne samo da postaje opasna nego rendžeri često ni ne dopuštaju uspon, pa sam radije odlučio ne riskirati beskoristan put. Ipak se čini zanimljivim izletom koji vrijedi razmotriti. Postoje dvije moguće staze koje su opisane ovdje (All Trails) i (All Trails).
Nedaleko od Mount Santubonga je Sarawak Cultural Village (Google Maps). Riječ je o živom muzeju koji prikazuje tradicionalne nastambe, kulturne priredbe i aktivnosti domorodačkih zajednica Sarawaka. Nisam bio tamo pa se ne izjašnjavam, ali ako se odlučiš otići, kupnjom karte online na službenoj stranici nešto uštediš i mislim da bi to mogao biti zanimljiv posjet. Koliko sam shvatio, postoje i besplatni šatlovi koji polaze od hotela Grand Margherita (Google Maps).

Borneo Cultures Museum.
Gunung Gading National Park
Gunung Gading National Park (Google Maps) nalazi se otprilike dva sata od Kuchinga. Upoznao sam nekoliko momaka koji su bili tamo plativši vozaču 300 MYR za cijeli dan. Po želji bi mogao unajmiti skuter. Ima nekoliko slapova i može se vidjeti rafflesia (najveći cvijet na svijetu), ako se pogodi razdoblje cvatnje. Ti su mi momci opisali park kao „ništa posebno” pa sam odlučio ne ići, ali ostaje opcija za izlet izvan grada.
Smještaj u Kuchingu
Ja sam proveo nekoliko noći u Sunset Homestay – Backpacker Hostel, malo nedostaje hostelske atmosfere, ali je položaj odličan i sve u svemu ga preporučujem. Na povratku iz nacionalnog parka Bako proveo sam jednu noć u Marco Polo Guest Houseu, položaj je manje središnji, ali je osoblje doista srdačno i zasigurno je ambijent društveniji. Preporučujem i ovaj.
Kako doći do Kuchinga
Bilo da je riječ o Miriju, nacionalnom parku Mulu (s Maswingsom) ili poluotočnoj Maleziji, ja preporučujem letenje, ako se rezerviraju unaprijed, letovi su doista jeftini. U svakom slučaju, jedina prava kopnena veza koju bi se moglo razmotriti je noćni autobus prema Miriju koji po želji možeš rezervirati na Easybooku. Do zračne luke i iz nje može se uzeti autobus 103, besplatan je, ali ide vrlo velikim zaobilaznim putem pa ako nemaš izrazito ograničen budžet, mnogo ćeš brže stići Grabom.

Ljutica u nacionalnom parku Bako.
Miri je općenito sljedeća etapa itinerara po Borneu. Grad se naime uglavnom koristi kao baza za istraživanje poznatog nacionalnog parka Gunung Mulu i manje turističkih Kelabit Highlandsa. Iskreno, ako imaš malo vremena, mislim da bi bolje učinio da letiš iz Kuchinga ili Kota Kinabalua izravno do Mulu National Parka. Ako pak letovi s presjedanjem u Miriju budu jeftiniji ili jednostavno želiš posjetiti Brunej, onda put preko Mirija može imati smisla.

Miri.
Ujutro se možeš popeti na Canada Hill i snimiti obaveznu fotografiju kod The Grand Old Lady (Google Maps), koja je bila prva komercijalna naftna bušotina u Maleziji, izbušena 1910. godine. Bušotina je imala značajnu ulogu u razvoju naftne industrije u Maleziji i pridonijela je rastu Mirija kao naftnog grada. Pokraj nje je muzej posvećen naftnoj industriji koji možeš posjetiti besplatno (Google Maps).

The Grand Old Lady.
Poslijepodne se možeš popeti na krov gradske vijećnice, City Halla (Google Maps). Ja nisam bio jer sam Miri posjetio na prijelazu između vikenda i državnog praznika pa je bilo zatvoreno, ali prema onome što su mi rekli, ulaz je besplatan, dovoljno se prijaviti na recepciji. Zatvara se u pet pa nakon što pogledaš panoramu možeš otići do Coco Cabane gledati zalazak sunca (Google Maps). Navečer je na platou bila i noćna tržnica, ali možda je to bilo zbog vikenda/praznika. Naposljetku, možeš posjetiti hram Lian Hua San San Ching (Google Maps). Nažalost, bio je zatvoren zbog blagdana pa sam ga vidio samo izvana.
Smještaj u Miriju
Ja sam spavao u Super OYO 976 Dragon Inn, nije baš jeftin, ali ni tako loš s obzirom na to da u Miriju zapravo nema doista jeftinih opcija.
Kako doći do Mirija
Kao što sam najavio, kopnom postoje autobusne veze do Kuchinga i iz njega koje možeš rezervirati na www.easybook.com. Prema Bandar Seri Begawanu u Bruneju prije covida bili su izravni autobusi, ali barem tijekom mog posjeta još nisu bili ponovno počeli voziti. Ovdje nalaziš članak koji se često ažurira s raznim opcijama. Ja sam putovao s Pauline, koja je daleko premašila moja očekivanja, trebalo nam je 5 sati, ali smo se zaustavili na doručak i ručak (platila je ona!!), posjetili smo luksuzni hotel i područje na kojem se nalaze rafinerije. Doista je ljubazna osoba, dobro društvo, a povrh toga odlično govori engleski.

Lian Hua San San Ching.
Park je poznat po svom krškom terenu i neobičnim stijenskim formacijama iznad i ispod površine zemlje. Unutar parka naime se nalazi najveći poznati špiljski sustav na svijetu (oko 12 milijuna kubnih metara), a u njemu deseta najduža špilja na svijetu, otkrivena tek 2007. godine.

Mulu National Park.
Nažalost, mnogi trekkinzi i sve špilje zahtijevaju prisutnost certificiranog vodiča. U svakom slučaju, cijene izleta doista su razumne ako ih rezerviraš izravno preko službene stranice. Park organizira razne ture i izlete koje možeš naći na ovoj stranici.
U osnovi, moj je savjet da do parka stigneš samostalno, a vođene ture organiziraš preko samog sjedišta parka (možda ih kontaktiraj malo unaprijed, jer neke od manje popularnih tura zahtijevaju minimalan broj osoba). Zato izbjegavaj vanjske agencije; tako ne samo da izravno podržavaš park nego i štediš. Pristupna propusnica košta 30 MYR i vrijedi 5 dana.
U nastavku navodim izlete koje sam osobno prošao, ali ponuda je doista široka pa te pozivam da za potpuni pregled pogledaš službenu stranicu.

Deer Cave.
Deer Cave, Lang Cave i Bat exodus
Ako ti je vrijeme odbrojano, preporučujem da napraviš barem ovaj izlet, koji je opisan na ovoj stranici. Ukratko, polazeći pješice iz sjedišta posjećuju se dvije impresivne špilje, a tura završava fascinantnim izlaskom šišmiša koji u suton izlaze loviti. Vrlo simpatična tura, dostupna svima jer unutar špilja, kao i uz stazu kroz džunglu, postoji dobro održavan sustav pristupnih staza.
Također ako ti je vrijeme odbrojano i tražiš izlete koji nisu prezahtjevni, preporučujem Night walk i Canopy walk.

Deer Cave.
Clearwater Cave i Wind Cave
Ovo su druge dvije špilje opremljene pristupnim stazama koje preporučujem posjetiti. Da bi se do njih stiglo, potrebno je uzvodno rijekom ići brodicom. Turu nalaziš detaljno opisanu na ovoj stranici. Ako se odlučiš za izlet na Pinnacles o kojem pišem ispod, dobro je znati da možeš kombinirati dvije ture kao što čine mnogi (uključujući i mene). U osnovi, ujutro se posjete dvije špilje, a zatim se, umjesto povratka u sjedište, nastavlja prema kampu u kojem se prenoći prije nego što se krene stazom prema pinaklima.

Wind Cave.
Pinnacles
Pinakli su možda najikoničniji prizor cijelog parka. Opis izleta u detalje nalaziš na ovoj stranici. Izlet se obično obavlja u 3 dana. Kao što sam upravo napisao, prvog dana možeš odlučiti posjetiti Clearwater Cave i Wind Cave prije nego što nastaviš uz rijeku (ako je razina vode u rijeci niska, možda ćeš morati izaći iz brodice, pa se možda ukrcaj u japankama) i hodati otprilike 2 sata do „camp 5” gdje se prenoći. Na ovoj stranici nalaziš detaljan opis cijele rute na AllTrailsu (staza do kampa + staza do vidikovca).
Kamp je dobro opremljen i ima kuhinju u kojoj se može pripremiti hrana, a u trgovini unutar sjedišta mogu se kupiti namirnice za trekkinge poput noodlesa, konzervi tune/sardina, keksa itd. itd. Ipak, ako putuješ osobito štedljivo, mislim da se isplati obaviti kupnju prije leta za Mulu.

Zalazak sunca u campu 5.
Sljedećeg se dana penje otprilike 4 sata do vidikovca, zadnja dionica prilično je „tehnička” s ljestvama i slično, a za silazak treba otprilike 3 sata. Staza je poprilično strma i ne popušta ni trenutka, a uz vrućinu i vlagu svakako se ne smije podcijeniti. Mi smo proveli drugu noć u kampu i vratili se u sjedište idućeg dana, ali ako imaš privatnu turu ili se svi članovi grupe slažu, mogao bi se vratiti poslijepodne i izbjeći drugu noć u campu 5.
Samo za informaciju, ako želiš, izlet na pinakle može se kombinirati s onim na Mulu Peak, koji je opisan na ovoj stranici (All Trails). Prema vodičima s kojima sam razgovarao, iako manje popularan, Mulu Peak čini se najljepšim izletom, a puno je veća vjerojatnost da ćeš vidjeti wildlife jer je staza manje prometna i općenito se nalazi u udaljenijem dijelu parka.

Pinakli.
Racer Cave
Postoji niz tura kategoriziranih kao „Adventure caving” u kojima se u osnovi posjećuju špilje, ili barem dijelovi špilja, koji nisu opremljeni pristupnim stazama ni svjetlima. Daje se pojas jer ima dionica na kojima se treba penjati/spuštati, ali ništa previše komplicirano. Tura mi se učinila vrlo simpatičnom i zabavnom. Vidjeli smo i zmiju po kojoj špilja nosi ime. Ako tražiš malo avanture, mislim da je zanimljiva opcija. Samo za informaciju, vodič s kojim sam obavio izlet u Racer Cave rekao mi je da je Clearwater Revival po njegovu mišljenju ljepši.

Pinakli.
Paku Valley loop
Paku Valley Loop (All Trails) kratka je kružna staza koju možeš proći samostalno polazeći iz sjedišta, treba ti otprilike tri sata, a ako želiš, možeš se okupati u malom slapu. Tehnički se treba prijaviti na ulazu u park gdje je osiguranje, dovoljno je napisati svoje ime na ploču uz vrijeme polaska. Ništa izvanredno, ali sigurno lijep način da provedeš nekoliko sati uronjen u prirodu parka bez potrebe da izvučeš ijedan novčić.
Za kraj, samo za informaciju, što se tiče SIM kartica, tijekom mog posjeta Celcom nije imao signal unutar parka, nego samo u okolici zračne luke. Prema onome što piše na službenoj stranici, Digi ima signal i u sjedištu.

Paku Valley loop.
Smještaj u Mulu National Parku
Ovdje nalaziš nekoliko jeftinih opcija za spavanje odmah izvan ulaza u park, ali osobno preporučujem da spavaš izravno unutar njega, gdje nalaziš različite vrste smještaja (Službena stranica). Ja sam spavao u hostelu koji uopće nije loš, cijene su poštene, a doručak je uključen. Ni restoran nije nimalo loš. Naposljetku, ako tražiš malo osvježenja od užarene vrućine, unutar Discovery Centrea je klimatizirano, a mali je muzej prilično zanimljiv, s mnogo informacija o geologiji parka, njegovoj flori i fauni.
Kako doći do Mulu National Parka
Do parka preporučujem letjeti. Postoje letovi iz Kuchinga, Mirija i Kota Kinabalua. Zrakoplovna kompanija koja obavlja letove je MASwings. Od male zračne luke ja sam pješice otišao do sjedišta nacionalnog parka, ali ako želiš, postoje taksiji za 5 MYR. Ako pak želiš pustolovnije putovanje, postoji mogućnost da do njega dođeš brodicom, no riječ je o relativno dugom putu koji nije nužno jeftiniji. Više informacija nalaziš na ovoj stranici.

Bat exodus.
To je još jedno popularno odredište za ljubitelje prirode, koje se nalazi blizu granice s Indonezijom na visoravni na nadmorskoj visini od otprilike 1000 metara.
Regija je i u ovom slučaju iznimno udaljena i najbolje joj je pristupiti također zrakoplovnom kompanijom MASwings (glavna zračna luka je ona u mjestu „Bario”).
Ovdje je daleko najpopularnija aktivnost trekking, moguće je proći razne jednodnevne izlete ili se osloniti na lokalnog vodiča i zaputiti se u džunglu čak i na nekoliko dana. Ovdje nalaziš članak.
Naravno, budući da je neovisna država, Brunej ne bi trebao biti dio ovog putnog vodiča za Maleziju, ali kako je usput između Mirija i Kota Kinabalua, može se isplatiti provesti par dana istražujući glavni grad: Bandar Seri Begawan. Pogledaj moj putni vodič za Brunej.

Brunej.
Kota Kinabalu je glavni grad savezne države Sabah, na sjeveru Borneoa. Grad ubrzano raste, a njegova je zračna luka druga najprometnija u Maleziji zahvaljujući doista povoljnim cijenama. Nije slučajno da za mnoge itinerar putovanja po Borneu završava ili počinje upravo u Kota Kinabaluu.

Zalazak sunca u luci Kota Kinabalua.
Za mnoge je putnike grad čisto raskrižje za istraživanje Borneoa, ali u okolici ima brojnih doista zanimljivih atrakcija. U samom Kota Kinabaluu preporučujem da svratiš do plutajuće džamije (Google Maps), noćne tržnice (Google Maps) i možda odeš na plažu Tanjung Aru (Google Maps) za zalazak sunca.
Ako se odlučiš iznajmiti skuter, mogao bi otići do slapa Ulu Kionsom Waterfall (Google Maps), odmah izvan grada, i do obližnjeg Mari Mari Cultural Villagea (Google Maps). Ja sam bio samo na slapu, gdje traže 10 MYR, pa ne znam isplati li se kulturno selo ili ne. Dan bi zatim mogao završiti u Swallow House Cafeu (Google Maps) odakle se pruža lijep pogled, s Kota Kinabaluom u pozadini. Ako se odlučiš popeti do kafića, pazi jer je cesta mjestimice iznimno strma.

Ulu Kionsom Waterfall.
Morski park Tunku Abdul Rahman
Skup od 5 otoka (Gaya, Manukan, Sapi, Sulug i Mamutik) koji se nalazi nekoliko kilometara od kopna na kojem se nalazi grad (Google Maps). Vožnja brodicom traje samo 15–30 minuta, dovoljno je uzeti speedboat s trajektnog terminala Jesselton Point (Google Maps). Unutar terminala možeš birati između niza kompanija koje u osnovi nude iste pakete. Jedan otok 35 MYR, dva otoka 45 MYR, tri otoka 55 MYR i četiri otoka 65 MYR. Polasci otprilike svakog sata od 8:30 nadalje, zadnja brodica za povratak u 16:00. Ulaz u park košta 25 MYR za strane turiste. Za dodatnih 10 MYR može se iznajmiti maska i disalica izravno u luci.
Tijekom dana preporučujem posjetiti najviše dva otoka. Ja sam bio na Manukanu i Mamutiku i više mi se svidio drugi, manji i s manje gužve. Prijatelj koji ih je posjetio sve tijekom nekoliko dana rekao mi je da je po njegovu mišljenju Sapi daleko najljepši.

Mamutik.
Planina Kinabalu
Mount Kinabalu (Google Maps), visok 4095 metara, najviša je planina u Maleziji i jedna od najviših u cijeloj Jugoistočnoj Aziji. Osvojiti vrh sigurno nije šetnja, a nije ni jeftino, ali ako budžet dopušta, riječ je bez sumnje o lijepom iskustvu.
Nažalost, jedini način da se to učini je organizirana tura koja, ovisno o odabranom smještaju (postoje četiri različita skloništa) i agenciji, može koštati čak i više od 500 € za strance, koji imaju čitav niz doplata, od ulaza u park do noćenja. Uspon se obično obavlja tijekom dva dana, a cijena uključuje praktički sve, ali to je ipak poveći iznos.

Uz stazu.
Ja sam sve organizirao preko Borneo Encountera (Google Maps). Olivia je doista ljubazna osoba koja odlično govori engleski, ali najvažnije je da agencija nudi odlične cijene, ako imaš minimum fleksibilnosti i iskoristiš otkazivanja u zadnji čas. Ja sam spavao u Panar Laban hutu i platio „samo” 1600 MYR za dvodnevnu turu s jednom noći.
Ukratko, prvog se dana hoda otprilike četiri sata do područja gdje se nalaze četiri skloništa. Sljedećeg jutra budi se usred noći (oko 2) kako bi se u otprilike 3 sata stiglo do samog vrha i svjedočilo izlasku sunca. Zatim se vraća u sklonište na doručak i nakon toga silazi u dolinu (All Trails). Sve je vrlo lijepo i organizirano, izdaje se najviše 200 dozvola dnevno pa, čini se, nikad nije prevelika gužva. Staza je dobro održavana, uz put ima čak i zahoda, a bife obroci u skloništu nisu nimalo loši.

Uspon pod zvjezdanim nebom.
Ukratko, nema se na što požaliti osim cijene. Osobno ne žalim što sam to napravio, ali ako imaš ograničen budžet, ne bih ti to preporučio. Povrh toga, vrijeme je u najmanju ruku nepredvidivo, često se dionica od skloništa do vrha zatvara iz sigurnosnih razloga, pa riskiraš da potrošiš bogatstvo samo da ti kažu da se ne možeš popeti. I sam sam se našao potpuno obavijen oblacima odmah nakon izlaska sunca.

Izlazak sunca s vrha.
Smještaj u Kota Kinabaluu
Ja sam proveo nekoliko dana u Capsule Innu, odličan omjer cijene i kvalitete, ljubazno i susretljivo osoblje. Ako tražiš jeftin smještaj, ne gledaj drugdje. Ipak, neki su prijatelji odsjeli u Homy Seafront Hostelu i objektivno je to simpatičniji hostel.
Kako doći do Kota Kinabalua
Zrakoplovom postoje dnevne i ne preskupe veze i s poluotočne Malezije i s drugih odredišta na Borneu, uključujući Mulu National Park. Kopnom su najbliža odredišta Bandar Seri Begawan u Bruneju na jugu, prema kojem postoje autobusne veze tri puta tjedno sa Sipitang Express Busom ponedjeljkom, srijedom i petkom, koje možeš rezervirati na www.easybook.com. Isti autobus vozi u suprotnom smjeru utorkom, četvrtkom i subotom.
Do Sandakana i iz njega na istoku ima autobusa više puta dnevno, 7–8 sati vožnje, koje možeš rezervirati na www.easybook.com. Ako se rezervira unaprijed bez predane prtljage, let do Sandakana mogao bi biti čak i jeftiniji od autobusa.

Panorama tijekom silaska.
Ovo je sasvim dobra vožnja skuterom koja se može proći u 4–5 dana, s polaskom i dolaskom u Kota Kinabalu. Provede se par dana između Kundasanga i Ranaua u podnožju Mount Kinabalua, a zatim par dana u Kudatu, odnosno regiji u kojoj se nalazi najsjevernija točka Borneoa. Ovdje ima doista simpatičnih plaža koje su još daleko od masovnog turizma.
Sve u svemu, to je nešto što preporučujem, ali ako ti je vrijeme doslovno odbrojano, vjerojatno bi bolje učinio da radiš nešto drugo. Ja sam skuter iznajmio kod Scooter Rabbita (Google Maps) i dobro sam prošao. Ako želiš, do Kudata, kao i do Kundasanga i Ranaua, može se stići i javnim prijevozom, ali koliko ja znam, nema izravne veze između Kundasanga/Ranaua i Kudata pa ako želiš proći loop bez povratka u Kota Kinabalu, moraš nužno imati vlastito prijevozno sredstvo.

Izlazak sunca u Ranauu.
Kao što sam najavio, ovo su dva mjesta koja se nalaze na visoravni u podnožju Mount Kinabalua. Nude opuštenu atmosferu, ugodnu temperaturu i fantastične poglede na Mount Kinabalu.
Što vidjeti i raditi u Kundasangu i Ranauu
Ako si odlučio ne penjati se na vrh Mount Kinabalua, ipak možeš istražiti nacionalni park. Od sjedišta (Google Maps) vodi niz staza koje možeš proći samostalno. Ja nisam bio na toj strani parka, osim da se popnem na vrh. U svakom slučaju, par prijatelja opisao mi ih je kao ništa posebno i često loše održavane, kao u slučaju Liwagu Traila (All Trails), koji je, čini se, zatvoren već poprilično dugo. U svakom slučaju, ako želiš provesti nekoliko sati uronjen u prirodu, sumnjam da ćeš biti razočaran. Za strance ulaz u park košta 50 MYR. Ovdje nalaziš još dva primjera: Silau-Silau Trail (All Trails) i Mempening Loop (All Trails).

Langganan Waterfall.
Osobno sam posjetio stranu na kojoj se nalaze Poring Hot Springs (Google Maps). Termalni izvori nisu ništa posebno, rekao bih gotovo jadni, ali može se proći lijep trekking do Langganan Waterfalla (All Trails), a za one koji ne žele previše hodati postoje canopy walk (Google Maps), mali botanički vrt i još jedan pristupačniji slap (All Trails). Da bi se sve to obišlo, ulazi se u nacionalni park i plaća 50 MYR plus 3 MYR za parkiranje skutera.
Nitko ne kontrolira, ali službeno, iako vodič nije obavezan, za pješačenje do slapa Langganan treba ući u park prije 10:00 i osoblju na mjestu gdje se kupuje ulaznica priopćiti svoje namjere. Meni je za uspon dobrim tempom trebalo nepune dva sata, a za silazak nešto više od sat vremena. Staza je dobro održavana. Ipak, među komentarima su se mnogi tužili na pijavice i doista sam ih skinuo više od jedne, ali ništa pretjerano. Slap je spektakularan, a uz stazu sam sreo manje od pet ljudi.

Kipungit Waterfall.
Vidikovci
Ima mnogo vidikovaca koji nude odlične poglede na planinu Kinabalu. Ja sam bio samo na Sosodikon Hill Kundasangu (Google Maps), traže 10 MYR i po mogućnosti da siđeš do 18:00, ali nisu bili nimalo strogi. Nedaleko je Piramid Hill (Google Maps) gdje treba malo više hodati.
Maragang Hill (All Trails) možda je najpopularniji, osobito u zoru, ali nažalost zahtijeva pratnju vodiča i treba se prijaviti u uredu u centru (Google Maps). Isto vrijedi i za AKI-AKI trail (Google Maps).
Za kraj, postoji niz botaničkih vrtova gdje bi uz malo sreće mogao vidjeti rafflesiju (najveći cvijet na svijetu), a preporučujem da prije nazoveš kako bi se uvjerio da ih ima u cvatu. U hostelu u kojem sam odsjeo preporučivali su Kokob Rafflesia Conservation Garden (Google Maps).

Sosodikon Hill.
Smještaj u Kundasangu i Ranauu
Ja sam proveo jednu noć u Ranau Backpackers Hostelu, ništa posebno, ali jeftino i funkcionalno.
Kako doći do Kundasanga i Ranaua
Neki odluče posjetiti područje u jednom danu polazeći skuterom iz Kota Kinabalua, ali iskreno nisam uvjeren da se isplati, ja bih ondje proveo barem jednu noć. Javnim prijevozom, autobus je isti koji vozi do Sandakana i iz njega, a možeš ga rezervirati na www.easybook.com ili postoje minibusi koji polaze s ove točke (Google Maps).

Sosodikon Hill.
Uz obalu ima mnogo plaža, a ja posebno preporučujem Kelambu Beach (Google Maps) i ponajprije plažu na kojoj se nalazi Secret place bar & camping (Google Maps), doista lijepo mjesto za provesti dan lijeno se izležavajući. Restoran s poštenim cijenama, ljuljačke, mnogo hlada, čista plaža i vrlo ljubazno osoblje.
Kalampunian Beach (Google Maps) sjevernije je još jedna popularna plaža, a ovdje se među ostalim nalazi i mali, doista jeftin restoran u kojem preporučujem jesti: Ina Cafe (Google Maps).
Naposljetku, The Tip of Borneo, odnosno vrh Borneoa (Google Maps), nije ništa posebno, ali kad si već ovdje, preporučujem da ipak svratiš, ulaz je besplatan. Ima spomenik i niz vidikovaca.

Secret place bar & camping.
Smještaj u Kudatu
Ja sam spavao u Tampat do Aman. Howard, vlasnik, doista je ljubazna i susretljiva osoba. Objekt je nedvojbeno vidio bolja vremena, ali ga svejedno preporučujem. Povrh toga, ako nemaš vlastito prijevozno sredstvo, Howard te je spreman ujutro ostaviti na plaži i doći po tebe poslijepodne, što je doista praktično.
Kako doći do Kudata
Kao što sam najavio, ja sam išao skuterom iz Ranaua, ali ostavljam ti upute koje je dao Howard: „Da bi stigao ovamo, najbolje je uzeti zajednički taksi s Banderaan Berjaya (Google Maps), u centru Kota Kinabalua, za Kudat, zamoliti da te ostave kod hotela Ria i nazvati me na WhatsAppu da pošaljem lokalnog taksista. Kota Kinabalu – Kudat RM 50 po osobi, a iz Kudata RM 50 za 2 osobe.”

Kalampunian Beach.
Grad nije ništa posebno, ne mogu reći da žalim što sam kroz njega prošao, ali zapravo, kao što pišem u odjeljku „smještaj”, mogao bi razmisliti o tome da prespavaš izravno u Sepiloku, budući da u Sandakanu doista nema ništa za raditi. Ipak, ako te zanima, mogao bi organizirati izlet u Turtle Islands National Park (Google Maps). Ovdje nalaziš detaljan članak o tome. Par prijatelja koji su obavili turu nisu bili osobito oduševljeni, pogotovo s obzirom na cijenu. Ja sam osobno odlučio preskočiti, više zbog vremena, ali sigurno može biti zanimljiv izlet za organizirati iz Sandakana.

Sepilok.
Sepilok
U Sepiloku, odmah izvan grada, nalazi se poznato utočište za orangutane (Google Maps). Ako se odlučiš za smještaj u Sandakanu, postoji barem par autobusa koji voze amo-tamo tijekom dana, preporučujem da provjeriš na licu mjesta. Tijekom mog posjeta uzeo sam onaj u 9:00 i vratio se onim u 16:00, cijena je 10 MYR. Kolodvor se nalazi na ovoj točki (Google Maps), ali ima stajališta uz cestu, ja sam, na primjer, ušao ispred hostela u kojem sam odsjeo. Alternativno, uvijek možeš uzeti Grab. Ulaz u utočište košta 30 MYR plus još 10 MYR za fotoaparat. Orangutani se hrane u 10:00 pa je gotovo zajamčeno da ćeš ih vidjeti, nakon čega preporučujem posjet dječjoj sobi, odnosno nurseryju (Google Maps). Naravno, gledati orangutane uvijek je lijepo i apsolutno preporučujem posjet ako se nalaziš na Borneu, ali ako si već bio u Semenggohu u Kuchingu ili ga namjeravaš posjetiti, mislim da je jedno od dva utočišta više nego dovoljno.
Zatim sam ušao u Bornean Sun Bear Conservation Centre koji se doslovno nalazi s druge strane ceste (Google Maps). Ulaz za strance košta čak 50 MYR, po mom je mišljenju to doista previše za vidjeti nekoliko malajskih medvjeda, ali barem bi novac trebao biti utrošen na ono što je lijep projekt zaštite prirode.

Bornean Sun Bear Conservation Centre.
Naposljetku bi mogao posjetiti Rainforest Discovery Centre (Google Maps), gdje postoji niz staza, visećih mostova i pristupnih staza koje omogućuju uranjanje u prašumu. Ima i mali centar za posjetitelje s nekoliko zanimljivih informacija. Ulaz košta 30 MYR. Minibus koji se vraća u Sandakan ima stajalište ispred ulaza pa jednostavno možeš pričekati ovdje oko 16:00 bez povratka u utočište za orangutane.
Razne „atrakcije” nalaze se na maloj udaljenosti jedna od druge pa se možeš mirno kretati pješice, a za ručak postoji barem par restorana poput Mango Garden Restauranta (Google Maps) i White House Bistroa (Google Maps).

Rainforest Discovery Centre.
Kinabatangan River
Sa svojih 560 kilometara dužine, Kinabatangan River druga je najduža rijeka u Maleziji te prirodno stanište patuljastih slonova, orangutana i rijetkih surlastih majmuna, da navedem samo neke od vrsta koje možeš susresti. Uz rijeku ima mnogo lodgeva koji manje-više svi nude iste pakete; osim hrane i smještaja uključeno je par izleta brodicom uz rijeku radi promatranja faune i noćna šetnja.

Krokodil.
U to sam vrijeme putovao s još dvojicom momaka koji su već rezervirali lodge pa sam ih jednostavno slijedio bez puno okolišanja i moram reći da bih ga sve u svemu preporučio. Odsjeli smo u Borneo Natural Sukau Bilit Resortu (rezervirali smo preko Asia Green Travels) na dvije noći i tri dana, plativši 411 MYR po glavi za klimatiziranu spavaonicu i odlične bife obroke. Osobno nisam vidio slonove (ali sam upoznao više od nekoliko putnika sretnijih od mene!), no zato sam vidio divljeg orangutana, par krokodila, više od nekoliko kljunoroža i mnogo drugih majmuna. Sve u svemu, lijepo iskustvo.
Drugi lodgevi koje putnici često preporučuju su Bilit Adventure Lodge i Sukau Backpackers B&B.

Divlji orangutan.
Smještaj u Sandakanu
Ja sam prenoćio u Sandakan Backpackers Hostelu i preporučujem ga. Ipak, u Sandakanu nema ništa za vidjeti pa bi mogao razmisliti o tome da prespavaš izravno u blizini Sepiloka, na primjer u Sepilok B&B.
Kako doći do Sandakana
Do Kota Kinabalua i iz njega postoji nekoliko dnevnih autobusnih polazaka koje možeš rezervirati na www.easybook.com. Želim istaknuti da, ako putuješ samo s ručnom prtljagom i ako se rezervira na vrijeme, let doslovno može koštati manje od autobusa! Postoje i izravne veze prema jugu u smjeru Semporne, ali barem tijekom mog posjeta nisu se mogle rezervirati online.

Kinabatangan River.
Danum Valley
Danum Valley područje je zaštite prirode poznato po bogatoj biološkoj raznolikosti. Zaštićeno područje prostire se na 438 četvornih kilometara i dom je ugroženih vrsta poput bornejskih orangutana i patuljastih slonova. Smještaj je ograničen na Danum Valley Field Centre, koji služi kao istraživačka postaja, te na nekoliko ekoloških lodgeva poput luksuznog Borneo Rainforest Lodgea.
Nisam bio jer je između uspona na Mount Kinabalu i ronjenja na Sipadanu moj backpackerski budžet na Borneu bio dovoljno stavljen na kušnju. Ipak sam imao priliku provesti nekoliko dana u društvu jednog Nizozemca koji je netom prije našeg susreta proveo nekoliko dana u Field Centreu. Prema onome što je rekao, smještaj je vrlo skroman, a uglavnom se ide na izlete u šumu u „lovu” na divlje životinje. Ako te to zanima, preko kontakata koje nalaziš na stranicama Facebook ili Instagram trebao bi uspjeti izravno kontaktirati Field Centre i zaobići posredničke agencije koje dodatno napuhuju cijene.

Kinabatangan River.
Semporna je vjerojatno jedan od najružnijih gradova koje sam vidio u Maleziji, ali obvezna je etapa za svakoga tko želi posjetiti otoke koji se nalaze nasuprot grada, uključujući poznati Sipadan. Razni ronilački centri u Semporni nude iznimno konkurentne cijene za ronilačke certifikate. Tijekom mog posjeta Open Water je koštao oko 1200 MYR.
Otok Sipadan
Otok se često spominje među najboljim ronilačkim lokacijama na svijetu. Objektivno, dva ronjenja koja sam napravio nisu bila nimalo loša, ali samo ulaz na otok plus dozvola za ronjenje koštaju oko 90 € za strance (službena stranica). Tome treba dodati cijenu samih ronjenja plus prijevoz brodicom. Slično kao kod Mount Kinabalua, ako imaš ograničen budžet, ne bih ti ga preporučio; za samu cijenu dozvola možeš napraviti par jednako spektakularnih ronjenja negdje u jugoistočnoj Aziji.
Na otoku ima 13 lokacija, ali obično se rone Barracuda Point i South Point, gdje se mogu vidjeti jato barakuda odnosno jato jack fisha. Ja nažalost nisam vidio barakude, nego samo poneki usamljeni primjerak. Dok je jato jackfisha praktički zajamčeno. Vidio sam i više od nekoliko reef sharkova i par kornjača. Druge preporučene lokacije su hanging garden i zatim „blue dive” gdje se mogu vidjeti čekićari, ali se ne sjećam imena lokacije.
Ja sam se do kraja cjenkao s vlasnicom Mabul Backpackersa u uredu koji imaju na molu u Semporni (Google Maps) i na kraju platio 1300 MYR za dva ronjenja na Sipadanu, dva ronjenja na Mabulu, dvije noći u spavaonici u Mabul Backpackersu i razne prijevoze brodicom. Na kraju želim istaknuti da su dozvole za Sipadan ograničene i da se osobito vikendom rasprodaju, pa ako ti je do toga posebno stalo, preporučujem da sve organiziraš nekoliko dana unaprijed.

Otok Mabul.
Otok Mabul
Ako želiš provesti nekoliko dana „island lifea”, Mabul nudi više od nekoliko smještaja i mnogo ugodniju atmosferu nego Semporna. Mnogi ronilački centri ovdje imaju drugu poslovnicu pa se stoga mogu organizirati ronjenja na Mabulu, obližnjem Kapalaiu pa i Sipadanu. Kao što piše dolje u odjeljku „smještaj”, ja sam proveo nekoliko noći u Mabul Backpackersu i sve u svemu preporučujem nekoliko dana na otoku, osobito ako želiš roniti, ali i samo za snorkeling, iznajmljivanje kajaka ili jednostavno lijeno sunčanje. Proveo sam i jedno poslijepodne u Mabul Water Bungalows (Google Maps). Traže 30 MYR za ulazak u resort kao posjetitelj i imaš pristup bijeloj plaži pokraj Mabul Backpackersa (Google Maps), ali i području gdje se nalaze bungalovi na moru, gdje je lijepo područje za snorkeling ili jednostavno opuštanje.

Otok Mabul.
Island hopping tour
Ako ti se ne ostaje na otoku ili možda želiš posjetiti neki drugi otok u okolici, iz Semporne se nude jednodnevni izleti brodicom. Nisam sudjelovao ni u jednoj od tih tura pa ne govorim iz izravnog iskustva, ali prema onome što su mi rekli neki prijatelji, izleti nisu nimalo loši.
Prva je opcija otok Bohay Dulang (Google Maps) gdje je vrlo lijep vidikovac do kojeg se stiže nakon kratkog trekkinga. Zatim se posjećuje Mantabuan (Google Maps). Traže otprilike 150 MYR za izlet s ručkom plus još 50 MYR za uspon na vidikovac. Druga je opcija izlet na Mataking Island (Google Maps) i Timba Timba Island (Google Maps) gdje je izvrstan snorkeling. I u ovom slučaju traže 150 MYR. Naposljetku se nude ture koje posjećuju otok Mabul i Kapalai.
Smještaj u Semporni
U gradu Semporni spavao sam u Island Backpackersu i sve u svemu ga preporučujem, čist objekt i odlična lokacija nadomak i autobusnog kolodvora i luke iz koje polaze ture/transferi prema otocima. Ljubazno i susretljivo osoblje. Doručak uključen. Na otoku Mabulu spavao sam u Mabul Backpackersu, spavaonica je očajna i ne preporučujem je, ali sobe okrenute moru s klima-uređajem nisu nimalo loše.
Kako doći do Semporne
Do Kota Kinabalua i iz njega postoje izravne veze više puta dnevno, pa i noću; na savjet svog hostela putovao sam sa Sentosa Expressom, a možeš rezervirati izravno online na www.easybook.com. Do Sandakana i iz njega postoje izravne veze, ali barem tijekom mog posjeta nije bilo moguće rezervirati online; to su isti autobusi koje moraš uzeti ako se nalaziš uz Kinabatangan River i želiš ići izravno u Sempornu bez povratka u Sandakan. Lodge je rezervirao autobus za nas, a ostavili su nas na autobusnom stajalištu uz glavnu cestu.
Za kraj, postoje minibusi do zračne luke Tawau i iz nje za 30 MYR. To je zračna luka najbliža Semporni i nudi izravne letove prema Kota Kinabaluu, Kuala Lumpuru, Sandakanu i par međunarodnih odredišta.

Masjid Bandaraya Kota Kinabalu.
U nastavku navodim moguće itinerare od 2, 3 i 4 tjedna; naravno, uzmi sve što slijedi kao inspiraciju i prilagodi itinerar svojim interesima/budžetu te ne zaboravi uzeti u obzir doba godine u kojem posjećuješ zemlju. Na primjer, posjet otocima Perhentian izvan razdoblja ožujak–listopad nikako se ne preporučuje, more je općenito vrlo uzburkano, a i mnogi smještaji/aktivnosti zatvaraju vrata!
Ovaj itinerar putovanja usredotočuje se isključivo na poluotok, dakle bez posjeta Borneu. Neke jednostavne izmjene ovog itinerara, ovisno o tvojim interesima, mogle bi biti posjet otocima Perhentian polazeći iz Penanga i možda preskakanje Langkawija, jednodnevni posjet gradu Melaka i par dana u nacionalnom parku Taman Negara. Ili kombiniraj sve u itinerar od 3 tjedna u poluotočnoj Maleziji.

Kuala Lumpur (2 noći)
1. dan:
Oporavi se od jet laga i divi se Petronas Towerima i KL Toweru noću.
2. dan:
Posjeti centar Kuala Lumpura i Batu Caves.
Cameron Highlands (3 noći)
3. dan:
Autobus iz Kuala Lumpura do Cameron Highlandsa. Posjeti malo mjesto Tanah Rata.
4–5. dan:
Samostalni trekking kroz džunglu, posjeti neku plantažu čaja, uzgajalište leptira, hram Sam Poh ili sudjeluj u bilo kojoj drugoj aktivnosti.
Penang (3 noći)
6. dan:
Autobus iz Cameron Highlandsa do Penanga. Uživaj u gradu navečer.
7. dan:
Provedi jutro u potrazi za najboljim muralima u gradu. Popni se na Penang Hill poslijepodne i ostani do večeri da vidiš grad osvijetljen noću.
8. dan:
Posjeti hram Kek Lok Si i Blue Mansion.
Langkawi (4 noći)
9. dan:
Trajekt iz Penanga do Langkawija. Uživaj u ostatku dana na plaži.
10. dan:
Posjeti slap Seven Wells i viseći most.
11–12. dan:
Mogao bi mirno provesti dane lijeno se izležavajući na plaži ili, na primjer, sudjelovati u turi po obližnjim otocima.
13. dan:
Povratak u Kuala Lumpur.
14. dan:
Povratak kući.
S obzirom na to da ćeš vrlo vjerojatno prije odlaska na Borneo u svakom slučaju morati presjedati u Kuala Lumpuru, moj je savjet da to iskoristiš i ukratko obiđeš grad. Zatim leti prema Kuchingu na jugu ili Kota Kinabaluu ili Sandakanu na sjeveru, ovisno o tome koja je opcija povoljnija (Airasia je niskotarifna aviokompanija par excellence). U osnovi se itinerar može mirno proći i obrnutim redoslijedom, a naravno i prilagoditi tvojim željama!

Kuala Lumpur (2 noći)
1. dan:
Oporavi se od jet laga i divi se Petronas Towerima i KL Toweru noću.
2. dan:
Posjeti centar Kuala Lumpura i Batu Caves.
Kuching (2 noći)
3. dan:
Let iz Kuala Lumpura do Kuchinga rano ujutro. Posjeti prirodni rezervat Semenggoh poslijepodne.
4. dan:
Posjeti nacionalni park Bako.
Nacionalni park Mulu (4 noći)
5. dan:
Imaš nekoliko opcija: mogao bi letjeti izravno do Mulua sa MASWings (praktičnija, ali i skuplja opcija) ili prvo letjeti do Mirija s Airasiom, a zatim uzeti let prema Muluu s MASWingsom. Ili još uzeti autobus Kuching – Miri pa ili letjeti ili do Mulua stići kopnom, izbor je tvoj.
6–7–8. dan:
Tri dana aktivnosti unutar parka.
Bandar Seri Begawan – Brunej (2 noći)
9. dan:
Zrakoplov Mulu – Miri. Autobus Miri – Bandar Seri Begawan.
10. dan:
Istraži Bandar Seri Begawan.
Kota Kinabalu (3 noći)
11. dan:
Prijevoz Bandar Seri Begawan – Kota Kinabalu.
12. dan:
Posjeti Morski park Tunku Abdul Rahman.
13. dan:
Povratak u Kuala Lumpur.
14. dan:
Povratak kući.
Ako imaš tri ili više tjedana, mogao bi provesti nekoliko dana više unutar parka Mulu, par dana na Kelabit Highlandsu, posjetiti Sandakan ili Sempornu, ili se pak popeti na planinu Kinabalu, ako ti budžet dopušta.

Ako imaš tri ili više tjedana, svejedno bi se mogao odlučiti usredotočiti isključivo na jednu od dviju regija (poluotočna Malezija i Borneo) ili kombinirati highlightse obiju; u tom slučaju moj je savjet slijediti itinerar putovanja za poluotočnu Maleziju do Penanga i odande letjeti do Kuchinga ili Kota Kinabalua.
U tom slučaju, da dobiješ par dana ako bi ti zatrebali, mogao bi letjeti izravno do Mulua iz Kuchinga ili Kota Kinabalua, a zatim letjeti prema Kota Kinabaluu ili Kuchingu bez prolaska kroz Miri i Brunej. Tako bi se kretao samo zrakoplovom, potrošio nešto više, ali uštedio mnogo vremena.

Rainforest Discovery Centre.
Autobusni je sustav učinkovit, dobro razgranat i općenito su autobusi najjeftiniji oblik kretanja po zemlji, osim na dugim udaljenostima gdje se sigurno isplati razmotriti unutarnje letove.
Osim ako se ne radi o vikendu ili posebnim blagdanima (bio sam u Maleziji za vrijeme kineske Nove godine i ostao sam jedan dan zaglavljen u Cameron Highlandsu jer su svi autobusi bili puni), možeš mirno doći na kolodvor bez kupnje karata unaprijed i ući u prvi autobus koji polazi.
Ako baš ne možeš odoljeti ideji da nemaš kartu već u ruci, a odlazak na autobusni kolodvor dan prije osobno ti je osobito nezgodan, onda možeš koristiti Easybook i 12go, uz napomenu da često nisu sve dostupne opcije prisutne online i da je kupnja online u ovom dijelu svijeta općenito skuplja nego na licu mjesta.
Željeznička mreža u poluotočnoj Maleziji relativno je razvijena, općenito su autobusi jeftiniji, ali s novom brzom prugom putovanja vlakom mogu biti znatno brža i svakako udobnija. Ovo je stranica nacionalne kompanije, dovoljno se registrirati za kupnju karata izravno online, sve je vrlo jednostavno. Za najpopularnije dionice poput Kuala Lumpur – Penang (Butterworth Penang Sentral) i Kuala Lumpur – Padang Besar (granica s Tajlandom) izrazito preporučujem da kartu rezerviraš unaprijed. Zanimljiva dionica, ne toliko zbog brzine ili učinkovitosti nego zbog krajolika kroz koji prolazi, takozvani je Jungle Train o kojem možeš čitati u ovom članku.

Jungle train.
Kretanje po zemlji zrakoplovom može biti iznimno jeftino, ponajprije zahvaljujući AirAsiji koja nudi doista konkurentne cijene, osobito kad je riječ o posjetu Borneu. Svejedno preporučujem da pogledaš i letove nacionalne kompanije Malaysia Airlines.
Kad je riječ o letovima prema udaljenim regijama unutar Borneoa, poput nacionalnog parka Mulu i Kelabit Highlandsa, MASWings pak ima monopol. Za kraj upućujem na Firefly, još jednu niskotarifnu kompaniju koja posluje unutar zemlje po doista povoljnim cijenama.
Taksiji su rasprostranjeni po cijeloj zemlji i prema europskim su standardima izrazito jeftini, u svakom slučaju, kad je moguće, moj je savjet koristiti aplikacije poput Grabtaxija i Ubera. Usluga je, osim što je učinkovita, jeftinija nego kod običnih taksija. Za ruralna područja ili u svakom slučaju gdje se ne koristi taksimetar, ne zaboravi dogovoriti cijenu prije ulaska kako bi izbjegao nepotrebne rasprave po dolasku na odredište.
U Maleziji je autostop uobičajena praksa, osobito u ruralnim područjima. Osobno sam ga koristio samo jednom u Cameron Highlandsu i nije prošlo više od 5 minuta prije nego što su me dvije lokalne gospođe primile zajedno s grupom momaka koje sam upoznao u hostelu.

Džamija Masjid Jamek.
Koliko košta putovanje u Maleziju? Ne mnogo, za kratka putovanja vrlo je vjerojatno da će najveći trošak biti zrakoplovna karta. Moj je savjet u tom slučaju da pogledaš letove ne samo za Kuala Lumpur nego i za obližnji Singapur, koji je samo nekoliko sati autobusom od Kuala Lumpura, te prema Penangu koji ima prilično prometnu međunarodnu zračnu luku.
Moglo bi te zanimati da pročitaš moj vodič o tome kako pronaći jeftine letove.
Kad stigneš na odredište, razumno je računati s otprilike 25–30 € dnevno, osobito u poluotočnoj Maleziji, dok na Borneu vjerojatno nešto više. Sve to putujući jeftino, to jest: spavajući u hostelima ili osnovnim hotelima, jedući uličnu hranu ili u svakom slučaju u lokalnim restoranima, krećući se javnim prijevozom (osobito izbjegavajući taksije) i naposljetku izbjegavajući organizirane ture kad je moguće.
Što se tiče troškova podizanja gotovine, srećom većina lokalnih banaka ne naplaćuje nikakvu naknadu. Stoga, koristeći najbolje kartice za putovanja, troškovi dobivanja gotovine mogu se svesti na nulu.
Naposljetku, ako iz bilo kojeg razloga želiš svesti uporabu gotovine na minimum, želim istaknuti da jako mnogo trgovaca, čak i ako ne prihvaćaju kartice, prihvaća plaćanja QR kodom, a uz Grab Pay možeš jednostavno napuniti svoj račun karticom i tako bez potrebe za podizanjem gotovine.

Obrok za par eura.
Koje su opasnosti putovanja u Maleziju? Činjenica je da se u Maleziji, kao i gotovo u cijeloj jugoistočnoj Aziji, može putovati relativno mirno, a nasilni zločini prema turistima iznimno su rijetki.
Ipak, sitni kriminalni incidenti mogu se dogoditi ovdje kao i bilo gdje drugdje u svijetu, a osobito u velikim gradovima dobro je služiti se zdravim razumom i izbjegavati određene četvrti. Osobno mislim da se Malezija u svakom pogledu može smatrati sigurnom zemljom. U svakom slučaju, ovdje nalaziš sve moje savjete za siguran put bilo gdje u svijetu.
Mala napomena za one koji ne preziru poneki joint ili druge vrste ilegalnih tvari: zakon u Maleziji iznimno je strog i predviđa smrtnu kaznu ako te zateknu s većim količinama, a čak i sama osobna uporaba može se kazniti višegodišnjom zatvorskom kaznom!
Organiziraš li putovanje u Maleziju? Pogledaj ove članke:
Imaš pitanja? Ili svježe informacije? Slobodno ostavi komentar ili mi se javi na Instagramu!
Za donacije / virtualne pizze i piva 🙂