Laos, službeno poznat kao Narodna Demokratska Republika Laos (Lao PDR), jedna je od najmanje istraženih i najviše podcijenjenih zemalja cijele jugoistočne Azije.
Možda je to zato što je jedina zemlja bez izlaza na more u cijeloj regiji, možda zbog izostanka atrakcija jedinstvenih u svijetu kakve bi mogle biti Bagan u Mjanmaru i Angkor Wat u Kambodži, činjenica je da zemlja prima djelić turizma u odnosu na ostale zemlje, ali uvjeravam te da skriva mnoge bisere koje se apsolutno isplati vidjeti.
Šest sam tjedana putovao s ruksakom od sjevera prema jugu (ovdje nalaziš video mog putovanja (na talijanskom, ali možeš uključiti titlove)), a u ovom vodiču naći ćeš mnogo savjeta i korisnih informacija za što bolju organizaciju putovanja.
Brzi izbornik

Djeca u selu na sjeveru Laosa.
Laos, kao praktički sve ostale zemlje regije, ima dva jasno odijeljena godišnja doba: sušno i kišno. Općenito, najbolje vrijeme za posjet Laosu poklapa se sa sušnim razdobljem koje okvirno traje od studenoga do travnja, a studeni, prosinac i siječanj smatraju se apsolutno najboljim mjesecima zbog izostanka kiša i niskih temperatura koje su bez sumnje najugodnije u godini. Naravno, to se razdoblje poklapa s vrhuncem sezone, što se odražava na cijene, osobito smještaja i nekih aktivnosti.
Od ožujka temperature i vlažnost znatno rastu sve do vrhunca oko svibnja, neposredno prije kiša. Ti su mjeseci, iako nisu najugodniji, i dalje dobro vrijeme za posjet zemlji.
Kišno razdoblje, iako nije idealno, ima znatne prednosti: krajolik se doslovno oboji zelenom, rižina polja napokon dobiju boju, a prekrasni slapovi rade punom snagom. Kiše, gotovo svakodnevne, obično su koncentrirane u svega nekoliko sati, osobito tijekom prvih mjeseci vlažnog razdoblja, dok su sve češće kako sezona odmiče, a vrhunac dosežu u kolovozu.
Tijekom vrhunca kiša neke bi ceste mogle biti neprohodne, što otežava putovanje kopnom, a mnoge aktivnosti poput trekkinga i tubinga praktički otpadaju. Rujan i listopad mogu biti dobri mjeseci: kiše tada jenjavaju i temperature se snizuju sve do prijelaza u sušno razdoblje u studenome.

Luang Prabang.
Od ljeta 2019. moguće je online, na službenoj stranici vlade, zatražiti takozvanu „Evisu”. Trenutačno se prihvaća samo u zračnim lukama Vientiane, Luang Prabang i Pakse te na dva kopnena prijelaza s Tajlandom u Vientianeu i Savannakhetu (Friendship Bridge I i Friendship Bridge II). Cijena je 50 $, što je neobično više nego viza po dolasku, pa preporučujem drugu opciju.
Viza po dolasku, u trajanju od 30 dana, može se dobiti na svim međunarodnim graničnim prijelazima, zahtijeva plaćanje u gotovini od 35 $ (pazi da su novčanice u savršenom stanju) i jednu fotografiju formata za dokumente. Na nekim se granicama tijekom vikenda traži i 1 $ za obradu zahtjeva; je li to zakonito ili ne, ostaje misterij.
Viza se može produljiti dva puta po 30 dana, po cijeni od 20.000 KIP dnevno (oko 2 €) u bilo kojem uredu za imigraciju. U osnovi možeš sam odlučiti za koliko dana želiš produljiti vizu, do najviše 30 dana, a za svaki dan cijena je 20.000 KIP. Ako prekoračiš trajanje vize, takozvani „overstay”, kazna je 10 $ dnevno. Ako se nalaziš blizu granice s Tajlandom, visa run financijski je povoljniji od produljenja i savršeno je prihvaćen.
Laos ne zahtijeva nikakva obvezna cijepljenja, ali se preporučuju cijepljenja protiv hepatitisa A i B.
Za ažurirane informacije o vizama i ostalom preporučujem da pogledaš preporuke za putovanja ministarstva vanjskih poslova svoje zemlje (na primjer, hrvatskog Ministarstva vanjskih i europskih poslova).

Vidikovac u Nong Khiawu.
U ovom su vodiču cijene često izražene u lokalnoj valuti. Službena valuta Laosa zove se „Lao Kip”, skraćeno „KIP”.
Tečaj je otprilike 1€ = 25.000 KIP. Za aktualni tečaj preporučujem da pogledaš ovu stranicu.

Budući da vrlo mnogo ljudi ulazi u Laos sa sjevera Tajlanda, opisana će odredišta, radi praktičnosti, slijediti redoslijed od sjevera prema jugu.
Napomena: Više ćeš puta tijekom vodiča naići na poveznice na https://www.alltrails.com/. Ako želiš koristiti offline navigaciju izravno iz aplikacije Alltrails, moraš prijeći na pro verziju. Taj problem možeš ipak zaobići tako da preuzmeš koordinate s desktop verzije stranice u formatu „Google Earth KML” pa ih učitaš u Organic Maps, koji je apsolutno jedna od mojih omiljenih aplikacija za putovanje.
Na obali Mekonga, na granici s Tajlandom, grad je za mnoge tek jednostavno raskrižje prema drugim odredištima u zemlji.
Sam grad nema puno za ponuditi; kao što sam već rekao, većina ljudi tu provede samo jednu noć prije nego što uzme slow boat prema Luang Prabangu. Ako baš tražiš nešto čime ćeš se zaokupiti, možeš posjetiti hram s kojeg se može diviti lijepom zalasku sunca i utvrdu, potonja nije baš dojmljiva. Ili jednostavno možeš provesti dan u jednom od brojnih barova i restorana uz rijeku.

Stube koje vode do hrama u Huay Xaiu.
Slow boat do Luang Prabanga
Osobno sam odabrao drukčiji itinerar i nastavio cestom prema Luang Namthi, ali slow boat do Luang Prabanga daleko je najpopularnija opcija nakon dolaska u Huay Xai.
Slow boatom se putovanje završava u dva dana uz zaustavljanje na noćenje u Pakbengu; provodi se oko 7 sati dnevno na brodu i čuo sam oprečna mišljenja: neki kažu da je to izuzetno ugodno putovanje, a neki da su im već nakon prvog sata prvog dana puknuli živci. U svakom su slučaju svi složni u tome da se treba pokušati sjesti što dalje od motora!
Kartu za slow boat možeš kupiti praktički bilo gdje u gradu; cijena bez smještaja u Pakbengu trebala bi biti oko 300.000 KIP.
Brža i jeftinija alternativa, ali bez doživljaja plovidbe Mekongom, jest noćni autobus ili dnevni kombi, po cijeni od 180.000 KIP; to je otprilike deset sati vožnje.
Za kraj, za one koji imaju budžet, postoje luksuzna krstarenja koja pokrivaju tu dionicu i uključuju niz aktivnosti usput.

Jedna od kućica na drveću Gibbon Experiencea.
Gibbon Experience
To je drugi razlog zbog kojeg mnogi završe u Huay Xaiu i ovaj put govorim iz osobnog iskustva, jer sam osobno sudjelovao u trodnevnoj turi. Riječ je o prekrasnom projektu zaštite prirode nastalom 1996., koji je kulminirao osnivanjem nacionalnog parka Nam Khan 2008. Cijeli projekt danas zapošljava oko 130 lokalnih ljudi.
Ulazeći u detalje, ono što se nudi jest doživljaj od dva ili tri dana u džungli unutar nacionalnog parka. U njemu su izgrađene najviše kućice na drveću na svijetu, u kojima ćeš moći prenoćiti, te mreža zip lineova duljine preko 15 km koji omogućuju kretanje po džungli, uz naravno i niz staza.
Kao što i ime projekta, Gibbon Experience, kaže, mogućnost da vidiš gibone više je nego realna; osobno sam vidio lijepu skupinu, a slušati njihov zov stvarno je ludo! Jedina negativna strana tog prekrasnog doživljaja zasigurno je cijena, oko 300 € za tri dana i dvije noći, 200 € za dva dana i jednu noć.
Naravno, sve je uključeno, posluženo jelo je odlično, vodiči su simpatični i susretljivi, ali ako putuješ s ograničenim budžetom, vjerojatno je bolje taj novac iskoristiti da produžiš boravak za nekoliko dodatnih tjedana.
Ako si pak to možeš priuštiti, ne mogu ga dovoljno preporučiti: ne samo da je to nevjerojatan doživljaj jedinstven na svijetu nego pomažeš i podržati fantastičan projekt zaštite prirode.
Za kraj, postoje tri vrste tura; ako želiš povećati mogućnost da vidiš gibone ili jednostavno ne želiš previše hodati, preporučujem „classic”.
U svakom slučaju, sve potrebne informacije možeš pronaći na službenoj stranici.

Ziplining tijekom Gibbon Experiencea.
Smještaj u Huay Xaiu
Ako putuješ sam, toplo preporučujem Little Hostel, doista simpatičan i čist hostel u samom centru, izuzetno ljubazno i susretljivo osoblje. Obavezno ga rezerviraj unaprijed jer imaju samo osam ležajeva. Alternativno, ima brojnih guesthousea koji nude privatne sobe po skromnim cijenama. Prijatelj je spavao u Oudom Phone Guesthouse 2 i preporučio mi ga je.
Kako doći u Huay Xai
Ako dolaziš iz Tajlanda, postoji izravan autobus koji polazi s Terminala 2 u Chiang Raiju svaki dan u 10:00 za 225 THB. Čeka te na oba ureda za imigraciju i iskrcava te na autobusnom kolodvoru u Huay Xaiu.
Jeftinija alternativa je da u centru (u Chiang Raiju) uzmeš autobus koji polazi s Terminala 1 i vozi do granice; odatle bi trebala postojati shuttle usluga između dva ureda za imigraciju, a zatim tuk tukovi koji te voze izravno u centar, do autobusnog kolodvora u Huay Xaiu; s izravnim autobusom bi ipak trebao uzeti tuk tuk prema centru po fiksnoj cijeni od 100 THB po osobi.
Za kraj, nije nužno riješiti se svih bahta prije napuštanja Tajlanda, tečaj u Huay Xaiu je odličan.
Prema Luang Prabangu ima barem tri autobusa dnevno, dva danju i jedan noću, dok prema Luang Namthi, na sjeveru, ima dva polaska dnevno, ujutro u 9:00 pa u 12:30. S druge strane, prema Vientianeu ide samo jedan izravni autobus.

Ovaj grad na sjeveru Laosa, blizu granice s Kinom, zasigurno nije očaravajući, ali je idealna baza za one koji žele posjetiti obližnji Nam Ha National Park, za one koji stižu ili nastavljaju putovanje prema Kini ili jednostavno traže alternativu slow boatu ili dugoj vožnji autobusom do Luang Prabanga.
U gradu postoji barem nekoliko tradicionalnih sauna, osobito popularnih na sjeveru zemlje; ulaz stoji samo 15.000 KIP, eventualna masaža plaća se zasebno. Osim toga, u gradu preporučujem obići jutarnju tržnicu odmah izvan centra, dok se noćna tržnica nalazi u samom centru.

Stazama nacionalnog parka Nam Ha.
Trekking i rafting u nacionalnom parku Nam Ha
Uz glavnu ulicu u centru ima barem pet ili šest agencija, a svaka nudi niz tura: trekking od jednog dana ili do pet dana s noćenjem u etničkim selima ili kampiranjem u džungli u takozvanim „survival turama”, mješavini trekkinga i raftinga. Ponuda je doista raznolika, kao i cijene.
Ja sam na kraju napravio dvodnevni trekking s noćenjem u etničkom selu s agencijom Into The Wild, plativši 65 $. Bila je to jedina agencija koja je imala druge sudionike s kojima se mogao podijeliti trošak za sljedeći dan; tura je bila simpatična, ali apsolutno ništa posebno, a kad bih se mogao vratiti, odabrao bih agenciju Discovering Laos koja ima fenomenalne recenzije, iako je skuplja.
Moje dvije najveće zamjerke jesu to što smo spavali u objektu na rubu sela, umjesto u homestayu, i što je naš vodič sam kuhao naše obroke umjesto da sudjelujemo na tradicionalnoj radionici kuhanja, kakvu nude druge agencije.
Ako imaš ograničen budžet, moj je savjet da se prošetaš centrom i vidiš koje agencije imaju rezervacije za sljedeće dane (sve imaju pločicu ispred ureda s eventualnim rezervacijama) kako bi snizio cijenu ture. Svejedno ne zaboravi pogledati recenzije na Tripadvisoru/Google Mapsu.
Za kraj, s obzirom na razdoblje (ožujak), razina rijeke bila je preniska za kajaking, ali na početku sušnog razdoblja trebala bi to biti zaista zabavna aktivnost.

Selo u kojem smo prenoćili tijekom trekkinga.
Muang Sing
Muang Sing je doslovno posljednji grad prije kineske granice, nipošto nije nešto što se mora vidjeti, ali iznajmiti skuter i prijeći 60 km koji ga dijele od Luang Namthe izuzetno je ugodan način da se provede dan.
Slabo prometna cesta u dobrom je stanju i prolazi kroz ruralna sela i džunglu, zaista je slikovita. Vozeći polako, to je otprilike dva sata; može se ručati u Muang Singu pa se poslijepodne vratiti u grad. Preporučujem i da se zaustaviš kod slapa Pha Yueang, do kojeg se stiže na kraju kratke staze; nije baš dojmljiv, ali je zasigurno simpatičan i lijep način da se protegneš; ulaz tehnički košta 10.000 KIP, ali tijekom mog posjeta nije bilo nikoga tko bi provjeravao pa sam ušao besplatno.
Iznajmio sam poluautomatski skuter u ovoj trgovini za 50.000 KIP, automatski skuter košta 70.000 KIP, a kao polog traži se putovnica.

Slap Pha Yueang.
Kako doći u Luang Namthu
Autobusni kolodvor nalazi se otprilike 10 km južno od grada, fiksna cijena tuk tuka je 20.000 KIP. Odavde postoje izravne veze prema Luang Prabangu otprilike 8 sati, Nong Khiawu otprilike 6 sati i Huay Xaiu otprilike 4 sata. Postoji i nekoliko polazaka prema granici s Kinom te zračne veze do glavnog grada Vientianea i iz njega. Novi željeznički kolodvor Nateuy (Google Maps), koji ima veze prema Luang Prabangu, Vang Viengu i Vientianeu, lako je dostupan. Zajednički kombiji do Luang Namthe i iz nje trebali bi koštati otprilike 50.000 KIP. Karte za vlak moguće je kupiti online preko 12goa.
Smještaj u Luang Namthi
Ako tražiš apsolutno najjeftiniju opciju, Manychan Guesthouse čini se jedinom opcijom sa spavaonicom, 30.000 KIP po noći. Ja sam spavao u Adounsiri Guesthouseu, udaljenom od glavne ceste, prostrana i čista soba za 70.000 KIP iako je isprva tražio 80.000; pogledao sam i Thoulasith Guesthouse, odlično rješenje u samom centru. Ako pak tražiš i dalje jeftino rješenje, ali u zaista simpatičnom okruženju izvan centra na obali rijeke, pogledaj Taidam Guesthouse.
Nong Khiaw nije dio klasičnog itinerara po Laosu, ali budući da se nalazi svega tri sata od Luang Prabanga, postaje osobito popularan. Riječ je o malom gradu na obali rijeke Nam Ou, okruženom vapnenačkim planinama s krajolikom sličnim Vang Viengu, ali s izrazito ruralnijom i opuštenijom atmosferom.

Nong Khiaw viđen s planine Nang None.
To je izrazito mirno mjesto gdje bi se moglo provesti nekoliko opuštenih dana, iznajmljujući bungalov uz rijeku, ali u gradu i okolici ipak ima i mnogo izleta i aktivnosti.
Popni se na vidikovce koji dominiraju gradom
U okolici grada ima barem tri zaista super vidikovca. Phadeng Peak, do njega se stiže za otprilike 40–60 minuta, ovisno o tempu, izvrstan pogled i u zoru i u sumrak, po želji se na vrhu može kampirati, staza je laka za praćenje i dobro održavana, ulaz košta 20.000 KIP. GPS trag na All Trailsu.
Drugi vidikovac na koji sam se popeo je Nang None Mountain, gdje zapravo postoje dva posve odvojena vidikovca: prvi je nešto niže, dok se drugi nalazi više i po mom mišljenju nudi bolji pogled, ulaz košta 15.000 KIP.
Između ova dva upravo spomenuta, Phadeng je ljepši. Naposljetku, postoji i treći i posljednji vidikovac koji nisam posjetio, ali sudeći po fotografijama ne izgleda nimalo loše; otvoren je nedavno pa nije popularan kao ostala dva, ali čini se apsolutno najvišim, pa pretpostavljam da je za uspon potrebno znatno više od sat vremena; početak staze trebao bi biti ovdje, ulaz košta 20.000 KIP. All Trails.
U svakom je slučaju preporučljivo ponijeti naglavnu svjetiljku, osobito ako se odlučiš popeti za zalazak sunca.

Phadeng Peak Nong Khiaw.
Pha Kuang Cave
Špilja se nalazi malo izvan grada, ali se bez problema može doći pješice; recenzije su prilično oprečne, ali uvjeravam te da se, ako voliš istraživanje, apsolutno isplati. Ulaz košta 10.000 KIP, a ako je nemaš, daje se naglavna svjetiljka.
Riječ je o špilji koja se za vrijeme rata koristila kao sklonište od bombi, a prolazi su mjestimice izuzetno uski, doslovno se treba puzati po tlu da bi se probio put između raznih odaja; izuzetno zabavno i pustolovno što se mene tiče, ali ako nisi spreman isprljati se i izvoditi akrobatske manevre, vjerojatno bih to izbjegao.
Još jedna špilja u blizini grada je Pha Tok Cave; osobno nisam bio, ali prema recenziji ne čini se kao nešto posebno.
Za kraj, među raznim aktivnostima koje se nude u Nong Khiawu su kajaking niz rijeku, posjet etničkim selima koje bi mogao obići samostalno iznajmivši skuter, zip lining i naposljetku prilično popularan trekking u ponudi Tiger Trailsa pod nazivom „100 Waterfalls”, o kojem možeš pročitati na Tripadvisoru.

Ja dok si probijam put kroz Pha Kuang Cave.
Smještaj u Nong Khiawu
Ja sam spavao u Khamphan Guesthouse Riverview gdje sam se, nakon cjenkanja, uspio domoći privatne sobe straga za 50.000 KIP po noći. Rekli su mi da Delilahs ima dobru spavaonicu za 35.000 KIP. U glavnoj sezoni cijene su vjerojatno više, u svakom slučaju ima prilično guesthousea i pronalazak dobre opcije ne bi trebao biti problem, i zato što je grad zaista kompaktan.
Kako doći u Nong Khiaw
Od Luang Prabanga to je otprilike 3 sata, 40.000 KIP, od Luang Namthe otprilike šest sati, 100.000 KIP. Tehnički postoje i noćni autobusi prema Vientianeu i Phonsavanu. Ja sam hodao od kolodvora u Nong Khiawu do centra, ali, ako želiš, tuk tuk košta samo 5.000 KIP.
Ovo sasvim malo selo uklopljeno među planine nalazi se na obali rijeke sjeverno od Nong Khiawa i do njega se može doći isključivo brodom. Do 2013. nije imalo struju ni cijeli dan, a danas je u neku ruku postalo popularno odredište, ali je i dalje mirno mjesto gdje se možeš isključiti.
Dane bi se mirne duše moglo provoditi lijenčareći u visećoj mreži s pogledom na rijeku, ali, ako želiš ostati aktivan, evo nekoliko prijedloga.
Phanoi viewpoint
Taj se vidikovac nalazi ovdje, nadomak sela, i nudi izvrsne poglede na selo ispod i rijeku; staza počinje na ovom mjestu, ulaz košta 10.000 KIP, a za uspon je potrebno između 20 i 40 minuta, ovisno o tempu. Na ovoj stranici nalaziš GPS trag.
Po želji postoji još jedan vidikovac, malo niže, čiji se pristup nalazi na ovom mjestu; pogled je sličan onome s drugog vidikovca, ali je put kraći i postoje i dvije špilje koje se mogu istražiti; i ovdje ulaz košta 10.000 KIP.

Phanoi viewpoint.
Pha Boom Viewpoint
Taj se vidikovac nalazi na suprotnoj strani sela; nisam se popeo jer sredinom ožujka vrijeme nije idealno (na horizontu je praktički uvijek izmaglica), ali sudeći po fotografijama snimljenima u drugim razdobljima godine vjerujem da se apsolutno isplati. Staza počinje na ovom mjestu, a prema onome što piše, ulaz košta 30.000 KIP, koje se plaćaju u Gecko Restaurantu.
Prema recenzijama, staza je prilično zahtjevna, osobito na posljednjoj dionici, 4–5 sati tamo i natrag. Na ovoj stranici nalaziš opis staze.
Houay Bo, Houay Sen i Ban Na
Houay Bo, Houay Sen i Ban Na tri su sela do kojih se iz Muang Ngoya može doći pješice; lijep je to način da se provede dan šećući među rižinim poljima i promatrajući ruralni život. Sva tri sela imaju guesthousee u kojima se može prenoćiti. Ja sam posjetio Ban Na i Houay Bo, ništa posebno, osobito pri kraju sušnog razdoblja, kad su rižina polja potpuno suha, ali ako ti se da prošetati i zaustaviti se na ručku ili samo na čaju promatrajući autentičan život sela, to je zasigurno lijep način da se provede dan.

Rižina polja uz put.
Tad Mook
Taj se slap nalazi otprilike 10 km južno od Muang Ngoya i bez problema se do njega može doći pješice za otprilike dva sata (staza je ucrtana na Organic Maps). Nije baš najdojmljiviji slap na svijetu, osobito pri kraju sušnog razdoblja, ali je ipak ugodno mjesto. Po želji se mogu iznajmiti kajaci (80.000 KIP dnevno) i spustiti niz rijeku pa pješice proći samo posljednju dionicu do sela Sop Keng.
Za kraj, u Nong Khiaw se može vratiti kajakom, prati se struja otprilike 3–4 sata, a trošak varira između 100.000 i 200.000 KIP, ovisno o broju osoba, i uključuje prijevoz tvoje prtljage. Neki putnici osim toga odluče nastaviti putovanje prema sjeveru uz rijeku umjesto da se vraćaju u Nong Khiaw, stižući u grad Muang Khua odakle potom ima autobusa prema glavnim gradovima regije; grad, međutim, izgleda nema puno za ponuditi pa ne znam isplati li se.
Kako doći u Muang Ngoy
Tijekom niske sezone, okvirno od ožujka nadalje, postoji samo jedan brod dnevno koji polazi iz Nong Khiawa u 10:30, cijena je 25.000 KIP, a u glavnoj sezoni postoji i drugi brod u 14:30.
Pri povratku brod polazi u 9:30 iz Muang Ngoya, po dolasku čekaju tuk tuk vozila spremna za odvoz do kolodvora i bez problema se stiže uhvatiti autobuse prema Luang Prabangu (40.000 KIP) i Luang Namthi (100.000 KIP) koji prije polaska uvijek čekaju putnike s broda.
Smještaj u Muang Ngoyu
Riverview Bungalows nudi lijepe bungalove s pogledom na rijeku, vlasnica je simpatična i odlično govori engleski. Ako tražiš jeftinu opciju, bolje potraži drugdje; ja sam spavao u Sabaydi Guesthouseu, bungalovi su malo spartanskiji, ali s obzirom na plaćenu cijenu (50.000 KIP po noći) odlična je opcija. U svakom slučaju, opcija, osobito izvan glavne sezone, zasigurno ne nedostaje, a s obzirom na veličinu sela može se mirne duše potražiti nešto na licu mjesta.

Vožnja brodom prema Muang Ngoyu.
Ovaj grad nisam osobno posjetio, ali čini se da je izvrsno odredište, osobito za one koji nastavljaju putovanje ili stižu iz Vijetnama te za svakoga koga zanima takozvani „Tajni rat u Laosu”, građanski rat koji se vodio u zemlji između 1953. i 1975. Naime, tu su stotine špilja i tunela koje je kao sklonište koristilo više od dvadeset tisuća ljudi, vojnika i civila, tijekom bombardiranja koncentriranih u toj regiji, budući da je grad ugošćivao zapovjedno središte Pathet Laoa.
Za kratku povijest grada i što u njemu vidjeti i raditi upućujem te na ovaj zanimljiv članak. Kao što sam već rekao, postoje veze prema Vijetnamu, dok za ostala odredišta u Laosu najprije treba doći do Sam Neue, odakle potom postoje izravne veze prema Luang Prabangu i Phonsavanu.
Smješten na ušću rijeka Mekong i Nam Khan, gradić Luang Prabang bio je glavni grad Laosa do 1975. i bez sumnje je najturističkije odredište zemlje, kao i jedno od rijetkih UNESCO-ovih mjesta u Laosu.
Grad je poznat po brojnim dobro očuvanim zgradama iz kolonijalnog doba koje se stapaju s tipičnom laoskom arhitekturom.

Zalazak sunca uz rijeku u Luang Prabangu.
Što vidjeti u gradu
Centar grada i najljepše zgrade nalaze se u dijelu grada koji čini svojevrstan poluotok u podnožju Phousi Hilla, s kojeg se pružaju izvrsni pogledi na grad. Izuzetno je popularan u sumrak, ulaz košta 30.000 KIP, a čini se da se u glavnoj sezoni, ako želiš mjesto u „prvom redu”, treba popeti dosta unaprijed; ja sam našao lijepo mirno mjesto uz rijeku, preporučujem ako želiš izbjeći gužvu.
Besplatno se može ući u dvorište kraljevske palače u kojoj se nalazi i muzej posvećen razdoblju kad je zemljom vladala monarhija, ulaz u muzej košta 30.000 KIP. Umjesto toga preporučujem Muzej UXO, malen, ali izuzetno zanimljiv, posvećen problemu koji je nažalost još aktualan, a to su tisuće neeksplodiranih bombi iz „tajnog rata”. Ulaz je besplatan i prikazuju se dva doista zanimljiva, mjestimice dirljiva dokumentarca, toplo preporučujem.

Ulicama Luang Prabanga.
Preporučujem i posjet Utopiji, doista super baru/restoranu s pogledom na rijeku i lijepim zonama za opuštanje, gdje se mirne duše mogu provesti cijeli dani; hrana je, iako skuplja od uobičajenog, odlična. Ako želiš učiniti dobro djelo ili jednostavno biti u interakciji s lokalcima, upućujem na jezičnu školu Big Brother Mouse, stranci koji žele razgovarati na engleskom dobrodošli su.
Za kraj, svako jutro u zoru odvija se jutarnje davanje milostinje; stanovnici Luang Prabanga daruju hranu redovnicima grada koji prolaze u svojevrsnoj procesiji ulicama, običaj se može promatrati gotovo posvuda i jasno je kuda će redovnici proći jer lokalci strpljivo čekaju sa strane ceste, ovdje nalaziš kartu.

Utopia u Luang Prabangu.
Kuang Si Waterfall
To je slap koji se pojavljuje na vrlo mnogo putničkih fotografija Laosa; za razliku od mnogih drugih slapova u zemlji, ovaj ima izvrstan protok tijekom cijele godine, a brojni prirodni bazeni su više nego fantastični, bez sumnje jedan od najljepših slapova koje sam vidio tijekom svojih putovanja.
Ulaz košta 25.000 KIP, a nude se organizirani kombiji za 60.000 KIP, koji čekaju nekoliko sati pa se vraćaju u grad. Ja sam odlučio iznajmiti skuter za 70.000 KIP kako bih do slapova stigao samostalno i proveo sve vrijeme koje sam želio; ostao sam do kasno kad već nije bilo nikoga, središnji sati dana mogu biti izuzetno prepuni, osobito u glavnoj sezoni. Moguće je kupati se, pa ne zaboravi kupaći kostim. Ako si u ovim krajevima tijekom kišnog razdoblja ili na početku sušnog razdoblja, čini se da vrijedi pogledati i Tad Sae Waterfall.
Ako se odlučiš iznajmiti skuter, mogu se uključiti i dva zaustavljanja: Laos Buffalo Dairy, lijep projekt koji, osim što zapošljava neke lokalce, pruža stalan izvor zarade poljoprivrednicima koji iznajmljuju svoje bivole umjesto da ih prodaju. Nudi se obilazak tvornice za 50.000 KIP ili jednostavno možeš kupiti proizvode, sladoled nije nimalo loš! Drugo zaustavljanje je park leptira, nisam bio, ali rekli su mi da je doista simpatičan, ulaz košta 40.000 KIP.

Jedan od manjih slapova Kuang Sija.
Pak Ou Cave
Riječ je o špilji uz rijeku sjeverno od Luang Prabanga (Google Maps) u kojoj se nalaze brojni kipovi Bude. Nisam bio pa se ne izjašnjavam, ali iako je za mnoge vodiče „must see”, zapravo mnogi kažu da je riječ o farsi i da nema puno za vidjeti, izbor je tvoj. Za nešto autentičnije mogao bi jednostavno uzeti brod da prijeđeš rijeku i posjetiš neka od sela koja se nalaze na drugoj obali u odnosu na Luang Prabang.
Smještaj u Luang Prabangu
Ja sam spavao u Downtown Backpackers 2, lijep zajednički prostor i doručak, odlična cijena, jedina zamjerka je veličina spavaonica koja je u mom slučaju bila doista skromna, imaju i privatne sobe po odličnim cijenama. Downtown Backpacker čini se da ima veće spavaonice, dok je Smile Luang Prabang odlična alternativa. (Ažuriranje 2026.: Smile Luang Prabang više se ne može rezervirati online. Slična alternativa je Luang Prabang Sunset Hostel.)
Kako doći u Luang Prabang
Kombiji do Vang Vienga i iz njega koštaju 80.000 KIP i uključuju preuzimanje u tvom hostelu/hotelu, otprilike 5 sati. Do Vientianea je 10 sati, otprilike 160.000 KIP s preuzimanjem u hostelu/hotelu. Do Nong Khiawa 4 sata, 70.000 KIP s preuzimanjem u hostelu/hotelu. Postoje i veze prema brojnim drugim odredištima poput Luang Namthe, Phonsavana, Chiang Maija i Chiang Raija na Tajlandu te Hanoja u Vijetnamu.
Autobusi i kombiji koji stižu u Luang Prabang zaustavljaju se na sjevernom kolodvoru, odatle do centra u blizini noćne tržnice tuk tuk ima fiksnu cijenu od 35.000 KIP. Luang Prabang ima i malu zračnu luku s letovima prema Vientianeu i Hanoju.
Luang Prabang je jedna od postaja (Google Maps) na novoj željezničkoj pruzi pa stoga postoje brze dnevne veze prema Luang Namthi (kolodvor Nateuy), Vang Viengu i Vientianeu. Karte za vlak moguće je kupiti online preko 12goa.

Jutarnje davanje milostinje u Luang Prabangu.
Grad je dio klasičnog itinerara po Laosu i dugi niz godina bio je idealno odredište za svakoga tko je tražio nekoliko dana ludovanja. Upravo je ovdje zloglasni tubing u pijanom stanju došao do toga da ubije oko trideset ljudi godišnje; sada su se stvari znatno promijenile, grad je „očišćen” i osjeća se izrazito opuštena atmosfera.
U okolici grada ima doslovno desetaka, ako ne i stotina vidikovaca, špilja i laguna. Posjetiti ih sve je nezamislivo pa u nastavku navodim isključivo mjesta koja sam osobno posjetio ili koja su mi preporučena.
Napomena: Praktički se sve atrakcije nalaze s druge strane rijeke u odnosu na grad; za prelazak glavnog mosta stranci moraju platiti 4.000 KIP pješice, 6.000 KIP biciklom, 10.000 KIP skuterom i 15.000 KIP s dune buggyjima; je li to zakonito ili ne, ne znam, ali plaćanje se mirne duše može izbjeći korištenjem mosta koji se nalazi otprilike 200 metara sjevernije, na ovom mjestu, preko njega se može prijeći i skuterom i biciklom.

Vidikovac Nam Xay.
Laguna broj 3
Već iz činjenice da su numerirane jasno je da opcija ne nedostaje kad je riječ o lagunama. Upoznao sam švedski par koji je posjetio sve lagune od 1 do 5 i ova im je bila najdraža. Ja sam bio samo ovdje pa se ne izjašnjavam o ostalima, ali doista je simpatična, ulaz košta 20.000 KIP, ima platformi s kojih se može skakati, plutajućih cijevi za ležanje u vodi, restoran, a može se i igrati boće. Toplo preporučujem posjet špilji koja se nalazi nedaleko, doista je duga i zabavna za istraživanje, treba pratiti Arijadninu nit koja vodi do malog jezerca na kraju puta; ako možeš, ponesi naglavnu svjetiljku ili barem mobitel.
Ovo je lokacija lagune, ja sam otišao skuterom; posljednja dionica ceste nije u izvrsnom stanju i vjerojatno je treba izbjegavati ako nemaš barem malo vještine vožnje; tuk tuk, ako ga dijeliš s drugim momcima, ne bi trebao koštati puno više.

Laguna broj 3.
Vidikovci
Vidikovaca doista ima mnogo; ja sam se popeo na Nam Xay, simpatičan i ne previše iscrpljujuć, brzim se korakom na vrh može stići za dvadesetak minuta, odličan panoramski pogled od 360 stupnjeva i ponajprije dva motocikla za doista super fotografije za uspomenu.
Drugi vidikovac koji sam posjetio je Pha Ngeun, planina koja se nalazi otprilike 4 km od centra i nudi najviši vidikovac u okolici. Zapravo su vidikovci uz put dva, prvi se doseže za otprilike pola sata i zove se Silver Cliff, nudi izvrstan pogled osobito u zoru, a tu je i dune buggy za obvezne fotografije. Nije najbolji u sumrak jer sunce nestaje iza dijela planine na kojem se nalazi drugi vidikovac zvan Pha Ngeun. Mi smo krenuli prekasno i morali smo stati na prvom (Silver Cliff), ali pretpostavljam da je odozgo pogled odličan i ponajprije se može vidjeti sunce na zalasku.

Na vrhu Silver Cliffa.
Tubing
Doživljaj je u odnosu na prošle godine potpuno drukčiji; nekad su barovi bili jedan do drugoga, a razina alkohola doista visoka. Danas, kako se situacija ne bi otela kontroli, samo tri bara dnevno smiju ostati otvorena, a platforme, tobogani i ljuljačke koji su uzrokovali priličan broj smrtnih slučajeva i ozljeda potpuno su nestali.
U osnovi, to je sada puno opuštenije iskustvo i manje hardcore party, i dalje se može pijuckati nekoliko pića i prepustiti se struji, ali u „sigurnijem” kontekstu. Cijena je gotovo svugdje standardna, 60.000 KIP za prijevoz i najam tubea.
Vožnja balonom
Čini se da je Vang Vieng najjeftinije mjesto na svijetu za vožnju balonom; cijena se i u glavnoj sezoni kreće oko 90 $. Krajem ožujka, kad sam posjetio grad, cijena se reklamirala čak po 65 $, doista malo ako se uzme u obzir da se u Baganu u Mjanmaru traži otprilike 300 $.
Osobno to nisam učinio, ali pretpostavljam da je pogled odličan s obzirom na konfiguraciju terena, i opet, ako je to iskustvo koje bi želio doživjeti, teško je potrošiti manje. Let u prosjeku traje 40 minuta, a barem u glavnoj sezoni usluga se nudi i u zoru i u sumrak.
Za kraj, ako ti hramova još nije dosta, možeš pogledati Wat That, Wat Kang i Wat Si Sou Mang u okolici grada, a ako ti nedostaje dobra pizza, svrati u pizzeriju il tavolo.

Vang Vieng iz balona.
Smještaj u Vang Viengu
Freedom View Hostel odličan je, izuzetno čist i doista jeftin hostel u samom centru, ljubazno i susretljivo osoblje, najtoplije preporučujem.
Kako doći u Vang Vieng
Od Vientianea je to otprilike 3–4 sata, 50.000 KIP. Od Luang Prabanga otprilike 5 sati, 80.000 KIP. Vang Vieng je jedna od postaja (Google Maps) na novoj željezničkoj pruzi pa stoga postoje brze dnevne veze prema Luang Namthi (kolodvor Nateuy), Luang Prabangu i Vientianeu. Karte za vlak moguće je kupiti online preko 12goa.
Evo nas u glavnom gradu Laosa, koji je za mnoge jednostavno raskrižje prema drugim odredištima unutar zemlje. Grad, naime, nema puno za ponuditi u pogledu atrakcija i, u usporedbi s drugim prijestolnicama azijske regije, poput Bangkoka i Hanoja, nema ni onu užurbanost i kaos koji bi nekima mogli biti očaravajući.

Stupa Pha That.
Kao što sam već rekao, nema puno toga za raditi ili vidjeti, ali ako bi se zadržao u gradu dan ili dva, preporučujem obići Pha That Luang, poznatu i kao Zlatna stupa; ako si u ovim krajevima, zasigurno se isplati obići.
Još jedno mjesto koje bi te moglo zaokupiti pola dana je Buddha Park. Nalazi se malo izvan grada, ali se lako može doći taksijem ili čak javnim prijevozom autobusom broj 14; pitaj u svom hostelu/hotelu gdje je najbliže stajalište. Unutar parka nalaze se stotine hinduističkih i budističkih skulptura.
Naposljetku, večernja šetnja „rivom” Mekonga doista je ugodna, kao i jelo ili jednostavno obilazak noćne tržnice.

Buddha Park.
Smještaj u Vientianeu
Bed Terminal Hostel & Cafe, odličan hostel u samom centru, izuzetno udobni i prostrani kreveti, super brz wifi, ljubazno i susretljivo osoblje. (Ažuriranje 2026.: Bed Terminal Hostel & Cafe zatvoren je. Slična alternativa je Barn Laos Hostel.) Ako tražiš jeftiniju opciju, pogledaj Hive Hostel. (Ažuriranje 2026.: Hive Hostel zatvoren je. Slična alternativa je Muulao Hostel.) Prije povratka kući priuštio sam si nekoliko „luksuznih” noći u Viryla Hotelu, sobe, ako se dijele, nisu ni previše skupe; ako budžet dopušta, toplo preporučujem, doista lijepe i moderne sobe, fenomenalno osoblje.
Kako doći u Vientiane
Do Vientianea i iz njega postoje izravne autobusne i zračne veze prema praktički svim većim gradovima zemlje. Postoje i izravni autobusi prema Hanoju i Hueu u Vijetnamu, Phnom Penhu i Siem Reapu u Kambodži te Bangkoku na Tajlandu. Zračna luka ima mnogo dnevnih letova prema većim gradovima jugoistočne Azije. Vientiane je jedna od postaja (Google Maps) na novoj željezničkoj pruzi pa stoga postoje brze dnevne veze prema Luang Namthi (kolodvor Nateuy), Luang Prabangu i Vang Viengu. Karte za vlak moguće je kupiti online preko 12goa.
Phonsavan je glavni grad provincije Xieng Khouang u središnjem Laosu, raskrižje za svakoga tko želi posjetiti Ravnicu vrčeva, na engleskom „Plain of Jars”.
Grad nisam osobno posjetio jer je doista udaljen od većine ostalih odredišta, ali ako te fascinira arheologija ili uloga koju je Laos imao tijekom rata u Vijetnamu, grad zasigurno zaslužuje posjet.
Ravnica vrčeva
Ravnicu vrčeva čini otprilike 90 arheoloških nalazišta. O civilizaciji koja je stvorila te vrčeve i o njihovoj namjeni zna se doista malo, što sve čini izuzetno tajanstvenim. Od mnogih nalazišta Jar Site 1 smatra se najdojmljivijim i najpristupačnijim, nalazi se svega 7 km od grada pa se bez problema može doći skuterom, a slijede nalazište 2 i nalazište 3. Ova su malo udaljenija i čini se da cesta nije u izvrsnom stanju, ali je ipak prohodna skuterom. Ulaz košta 15.000 KIP.
Ako te pak zanimaju događaji iz rata u Vijetnamu, Tajni rat i problem neeksplodiranih ubojitih sredstava, možeš posjetiti Uxo information centre i Mag Visitors Centre.
Napomena: Regija je bila jedna od najviše bombardiranih tijekom Tajnog rata, svake godine brojni ljudi umiru zbog neeksplodiranih bombi, pa ako se odlučiš istraživati manje utabana područja, izričito se savjetuje izbjegavati hodanje izvan staza i cesta.

Ravnica vrčeva.
Kako doći u Phonsavan
Nažalost, grad se nalazi daleko od ostalih turističkih odredišta zemlje i traži mnogo sati putovanja, a da pritom nužno ne nudi previše za vidjeti. U svakom slučaju postoje izravne veze i prema Vientianeu i prema Luang Prabangu i Vang Viengu pa ga, ako želiš, možeš uključiti kao usputnu etapu između Luang Prabanga i Vang Vienga. Postoje i zračne veze prema Vientianeu i Luang Prabangu.
Smještaj u Phonsavanu
Nice Guesthouse i Sipanya Guesthouse čine se dobrim kompromisom kvalitete i cijene.
Grad na obali Mekonga nije ništa posebno, ali je postao popularno odredište otkad su ga putnici počeli koristiti kao bazu za ono što se sada zove „Thakhek Loop”: višednevni krug koji se općenito prelazi skuterom/motorom i kulminira posjetom Konglor Caveu, špilji kojom se može ploviti, duljine čak 7 km, izuzetno dojmljivoj.

Konglor Cave, kad je razina vode preniska.
Ništa posebno za istaknuti u gradu. Možeš prošetati uz rijeku i možda pogledati hram Wat Nabo, a navečer svakako moraš probati restoran Six Friends, koji posjećuju turisti i lokalci, hrana je odlična i sva jela koštaju samo 10.000 KIP, najtoplije preporučujem!
Krug se tehnički može prijeći u tri dana i dvije noći, ali osobno preporučujem boravak od barem tri noći. Po želji bi se mogao produljiti i za još nekoliko dana ako se ide polako. Gotovo svi, i ja, prelaze krug skuterom, ali upoznao sam putnike koji su iznajmili automobil s grupom prijatelja; ceste su većinom u izvrsnom stanju; ukratko, ako se ne osjećaš sigurno na dva kotača, to je ipak opcija.
Krenimo od najma skutera. Dvije glavne trgovine su Wang Wang i Mad Monkey; prva ima starije skutere i jeftinija je, dok druga ima novija vozila, ali je skuplja; mi smo naravno odabrali jeftiniju opciju iznajmivši skutere u Wang Wangu i, iskreno, bili su u odličnom stanju, moj je imao samo 18.000 km.

Ja, moja dva suputnika i naši bolidi.
Osim toga, jedan od momaka s kojima sam putovao pao je i polomio nekoliko plastičnih dijelova skutera i moram reći da je vlasnik bio doista pošten u pogledu troškova štete, iako je imao naše putovnice, što se u jugoistočnoj Aziji često pretvara u ucjenu. Cijena varira ovisno o odabranom skuteru, kreće se od 35.000 KIP dnevno za kineske poluautomatske 100 cc pa sve do pravih motocrossa. Mi smo odabrali poluautomatske Yamahe od 110 cc po 60.000 KIP dnevno.
U nastavku iznosim itinerar koji sam osobno slijedio; vjerujem da je dobar kompromis, ali, kao što sam već rekao, možeš skratiti ili produljiti vremenski okvir po želji.
1. dan kruga
Prvi dan je onaj koji se može najviše razlikovati ovisno o sklonostima. Mi smo se uputili prema Paseum caveu samo da bismo otkrili da se može doći samo do ulaza, dok bi za istraživanje špilje trebalo iznajmiti kajake. Nedaleko se nalazi Buddha Cave, koja se međutim ne čini ničim posebnim.
Krenuvši malo kasno, a jedan od mojih dvaju suputnika već je bio pao, uz posljedično previjanje i dodatne gubitke vremena, odlučili smo se voziti do Song Sa Waterfalla, doista simpatičnog; preporučujem da se uzvodno popneš do podnožja glavnog slapa, super zabavno!

Slap Song Sa (Tad Song Souk).
Alternativno bi jutro mogao provesti istražujući špilje Tham Nang Ene, Xien Liap, kupajući se u rijeci kod Tha Falanga ili možda malo penjući se u Green Climbers Homeu, čiju službenu stranicu možeš pogledati; samo bi ovdje moglo proći mnogo dana.
Mi smo dan završili ovim vidikovcem s lijepim pogledom na jezero i malim barom koji poslužuje pića, a alternativa je takozvani Sanseda Viewpoint.
Noć smo proveli u Sabaidee Guesthouseu, u selu Thalang gdje mnogi provode prvu noć kruga, ali ni ovdje ne nedostaje alternativa, ima brojnih guesthousea u prethodnim selima i u Thalangu, kao na primjer Phosy Thalang Guesthouse.

Zalazak sunca prvog dana.
2. dan kruga
Prvih nekoliko sati vožnje izuzetno je ugodno, cesta ide uz obalu jezera i ima nekoliko prilika za fotografiranje. Prva prava atrakcija je Dragon Cave (Mangkone Cave), ulaz košta 20.000 KIP. Odavde se nastavlja prema Cool Springsu, i ovdje ulaz košta 20.000 KIP, ali uvjeravam te da se isplati, kristalno čista i izuzetno osvježavajuća voda.

Cool springs.
Nakon kupanja uputi se prema selu Khoun Kham u kojem ćeš prenoćiti; uz cestu su dva lijepa vidikovca (1 i 2); kad stigneš u selo, dva preporučena guesthousea su Sanhak Guest House i Khounthavy Guest House.
Ostavi svoje stvari u guesthouseu i idi diviti se zalasku sunca s Limestone Peaks Lookouta, prekrasnog vidikovca, s doista otmjenim barom i restoranom u kojima ipak nisi obavezan konzumirati.

Limestone Peaks.
3. dan kruga
Danas se napokon posjećuje Konglor Cave, ali prije toga preporučujem da se zaustaviš kod Tham Nam Non Cavea, i ovo je doista dojmljiva špilja, a ulaz je besplatan; skretanje nije dobro označeno, na lijevoj strani, tik prije mosta, nalazi se jadan plavi znak, otprilike na ovom mjestu. Dođi do kraja makadamske ceste, slijedi stazu koja prati stijenu udesno dok ne nađeš ulaz u špilju.

Ulaz u špilju Tham Nam Non.
Zatim nastavi prema Konglor Caveu, ostavi svoje stvari u guesthouseu, mi smo spavali u Thong Dam Guesthouseu, pojedi nešto u restoranu Konglor, simpatičan ambijent, ukusna hrana, izuzetno ljubazni vlasnici, i naposljetku se uputi do ulaza u špilju na kraju ceste.
Ulaznica za špilju uključuje obilazak brodom i košta 200.000 KIP, ali uvjeravam te da ih vrijedi svih; špilja je doista dojmljiva, mjestimice prelazi 100 metara visine i duga je čak 7 km! Plovi se otprilike sat vremena uz kratak pješački dio među stalaktitima i stalagmitima; kad se izađe s druge strane, nalazi se svojevrsno improvizirano selo s nekoliko restorana, a možeš odlučiti ostati do dva sata prije povratka.
4. dan kruga
Posljednjeg dana kruga mi smo se jednostavno vratili u Thakhek, ali po želji se, uz malo zaobilaženje, može otići kupati u ovu lagunu. U našem slučaju nedostajalo je volje, a ni vrijeme nije bilo najbolje.
Budući da posljednjeg dana nema puno za vidjeti, upoznao sam par koji je skuter ponio na brod uz doplatu. Kad su izašli s druge strane špilje, našli su cestu koja vodi do Thalanga pa su tako posljednjeg dana povratka u Thakhek uspjeli vidjeti neka mjesta koja su prvog dana morali preskočiti.

Pješačka staza unutar špilje Konglor.
Smještaj u Thakheku
Bed & Bike doista je simpatičan i čist hostel, ljubazno i susretljivo osoblje s mnoštvom informacija o krugu, odličan doručak uključen u cijenu. Preporučujem da rezerviraš unaprijed jer imaju malo ležajeva i praktički je uvijek pun. Naga Hostel i La casa dvije su odlične alternative, ali malo skuplje.
Kako doći u Thakhek
Od Vientianea na sjeveru je 7 sati, postoje i obični i VIP autobusi. S juga, Savannakhet je udaljen otprilike tri sata, dok je od Paksea 6–7 sati; preporučujem VIP autobus jer polazi iz centra grada, a za obični autobus morao bi otići na sjeverni kolodvor plativši tuk tuk i koštalo bi te više.
Savannakhet, poznat i jednostavno kao „Savan”, s 120.000 stanovnika drugi je po veličini grad u zemlji i u vrijeme francuskog kolonijalnog razdoblja bio je važna luka. Danas su ostali neki primjeri kolonijalnih zgrada koncentrirani osobito oko Talat Yen Plaze i obližnje crkve svete Terezije.
Ostala zanimljiva mjesta su That Ing Hang Stupa, koja se međutim nalazi izvan grada pa bi morao iznajmiti skuter ili uzeti taksi, ulaz košta 5.000 KIP. Wat Sainyaphum nalazi se pak u centru i ulaz je besplatan.
Osim toga nema puno toga za raditi ili vidjeti pa do grada stiže malo međunarodnog turizma. Ako pak želiš prekinuti putovanje između Thakheka i Paksea ili stižeš ili nastavljaš putovanje prema Tajlandu (ovdje se nalazi drugi Thai-Lao Friendship Bridge), onda se možda možeš zaustaviti dan ili dva.

Ulicama Savannakheta.
Smještaj u Savannakhetu
Sala Thongyon odličan je guesthouse koji nudi bungalove po pristojnim cijenama nedaleko od centra.
Kako doći u Savannakhet
Od Thakheka je to otprilike 2–3 sata autobusom, Pakse je udaljen otprilike 5 sati. Postoji redovita veza između Mukdahana (Tajland) i Savannakheta s polascima otprilike svakih pola sata.
Još jedan grad na obali Mekonga, pomalo kao Thakhek; sam grad nema puno za ponuditi, jedini hram vrijedan spomena vjerojatno je Wat Luang, ali grad je idealna baza za prelazak Pakse Loopa.
Nažalost, nisam imao priliku prijeći taj krug zbog izvanrednog stanja uzrokovanog koronavirusom; mnogi su smještaji već bili zatvoreni i nakon što sam nekoliko dana ostao u gradu da shvatim što učiniti, odlučio sam što prije stići na 4000 otoka kako bih imao simpatično mjesto na kojem ću provesti izolaciju.
U svakom slučaju, u nastavku iznosim otprilike itinerar kroz visoravan Bolaven.
Što se tiče skutera, Miss Noy Motorbike čini se agencijom s najboljim recenzijama, ali vrijedi pitati okolo ako tražiš apsolutno najbolju cijenu; uz glavnu cestu ima priličan broj najmova, kao na primjer Lao Go Car.
Wat Phu tehnički nije dio klasičnog Pakse Loopa, ali s obzirom na to da se nalazi samo 40 km od grada i da je riječ o UNESCO-ovu mjestu, vjerojatno se isplati malo zaobići i posjetiti to arheološko nalazište koje čini kompleks hinduističkih hramova. Odavde se možeš jednostavno vratiti u Pakse na noćenje ili započeti pravi krug.

Wat Phu.
1. dan Pakse Loopa
Započni dan uputivši se prema slapu Tad Phasouam, odakle se mnogi zaustavljaju na plantaži kave gdje vlasnik Mr Vieng nudi vođene obilaske (15.000 KIP) i po želji možeš prenoćiti u guesthouseu, iako se obično nastavlja prema selu Tad Lo da se divi istoimenom slapu i prenoći.
2. dan Pakse Loopa
Prva etapa drugog dana je etničko selo Katu u blizini Tad Loa, gdje Captain Hook nudi vođene ture koje se, čini se, mijenjaju svaki dan. Tijekom tih tura pričaju se „bizarne” tradicije ovog sela, ture počinju svaki dan u 9:30 i 13:30. Prepuštam te recenzijama jer vjerujem da se apsolutno isplati.
Zatim se ide prema slapu Tad Faed ili izravno prema dojmljivijem slapu Tad Tayicseua gdje se prenoći.

Slap Tad Phasouam.
3. dan Pakse Loopa
Preporučljivo je ovdje provesti drugu noć i dan provesti istražujući brojne slapove u okolici; ima ih ukupno sedam i bez problema se može kretati pješice, slijedeći staze koje povezuju sve slapove.
4. dan Pakse Loopa
Četvrtog i posljednjeg dana kruga posjećuju se dva najljepša slapa itinerara, Tad Fane se posebno pojavljuje na mnogim fotografijama regije i doista je slikovit, a drugi je Tad Gneuang Waterfall. Odavde se vraća u Pakse.

Slap Tad Fane.
Smještaj u Pakseu
Sanga Hostel odličan je i za spavanje i za jelo, momak na recepciji dobro govori engleski i pomaže ti oko svega što ti treba, uključujući najam skutera.
Kako doći u Pakse
Kao što sam već rekao, ako stižeš iz Thakheka ili Savannakheta, preporučujem VIP autobus jer stiže u centar grada, a odatle se možeš bez problema kretati pješice. To je 6–7 sati od Thakheka i 2–3 sata od Savannakheta. Si Phan Don nalazi se otprilike tri sata dalje, kombiji koštaju 65.000 KIP i uključuju brod do Don Deta.
Ovaj arhipelag otoka nalazi se usred Mekonga, na krajnjem jugu Laosa, na granici s Kambodžom. Možda nije točno četiri tisuće otoka, ali uvjeravam te da ih je doista mnogo, a neki su nenaseljeni i potpuno potopljeni tijekom kišnog razdoblja. Od svih otoka glavni su: Don Kong, Don Som, Don Det i Don Khon.
Napomena: Na otocima nema bankomata pa se pobrini da imaš dovoljno gotovine prije ukrcaja na brod.

Otok Don Khon.
Krenimo od toga da, iako su mnogi otoci naseljeni, činjenica je da se velika većina putnika ograničava na posjet Don Detu. To je naime najrazvijeniji otok na kojem se nalazi većina guesthousea, slijedi Don Khon povezan s Don Detom mostom, dok su ostali otoci puno ruralniji i vide doista malo turista.
Podrazumijeva se da bi dane mogao jednostavno provoditi lijenčareći u visećoj mreži svog bungalova s pogledom na Mekong i čitajući dobru knjigu; evo nekoliko aktivnosti na 4000 otoka.
Slapovi Li Phi
To je niz doista dojmljivih slapova na otoku Don Khon do kojih se bez problema može doći pješice ili biciklom; ulaz do slapova već neko vrijeme je potpuno besplatan, a postoji niz vidikovaca s kojih se mogu promatrati razni slapovi, doista dojmljivo i tijekom sušnog razdoblja. Ovo je lokacija.

Dio slapova Li Phi.
Slapovi Tad Khone Pa Soi
Ovi se slapovi nalaze na drugoj strani Don Khona u odnosu na Li Phi, na ovoj lokaciji, znatno su manje dojmljivi od Li Phija, ali su ipak simpatični, ulaz je besplatan, ali po želji možeš ostaviti donaciju. Za razliku od Li Phija, ovdje kupanje uopće nije opasno, a postoji i mala plaža na kojoj se možeš nekoliko sati opustiti.
Tura promatranja delfina i slap Khone Phapheng
Nisam osobno sudjelovao u toj turi koja se reklamira praktički posvuda na otocima, traje cijeli dan, uključuje hranu i posjet slapu Khone Phapheng, najvećem u jugoistočnoj Aziji po volumenu vode. Nakon posjeta slapu ide se brodom u potragu za slatkovodnim delfinima koji su danas izuzetno rijetki – u cijelom Mekongu živi ih manje od 80 jedinki. Cijena ture kreće se oko 200.000 KIP. Po želji je moguće posjetiti samo slap ili sudjelovati u turi promatranja delfina po nižoj cijeni.

Slapovi Khone Phapheng.
Kako doći na Si Phan Don
Od Paksea se nude kombiji s preuzimanjem u tvom hostelu/hotelu za 65.000 KIP, uključujući kartu za brod do Don Deta. Iz Kambodže postoje izravni kombiji iz Kratieja i jedan dnevni autobus iz Phnom Penha koji do odredišta putuje otprilike 7 sati.
Smještaj na Si Phan Donu
Ja sam bio smješten na Don Detu, što bira mnogo ljudi. Općenito je sjeverni dio otoka, gdje se nalaze mol i glavno selo, najživlji, ima brojnih guesthousea, barova i restorana (Emily’s noodle na Don Khonu je preporučljiv) koji se ipak rano zatvaraju pa atmosfera uvijek ostaje apsolutno opuštena.
Proveo sam tjedan dana daleko od svega i svih, odsjevši u jednom od bungalova u River gardenu, na jugu otoka blizu mosta koji povezuje Don Det i Don Khon. Vlasnik je bio doista ljubazan i susretljiv, imaju lijep restoran na obali Mekonga, a u niskoj sam sezoni plaćao 40.000 KIP po noći za svoj privatni bungalov s kupaonicom. To je otprilike 40 minuta pješice od mola i glavnog sela, meni uopće nije bio problem, ali ako tražiš nešto bliže, moji su prijatelji odabrali simpatične bungalove u Mr.ky guest houseu nadomak centra, s pogledom na Mekong, za 50.000 KIP po noći. Simpatičan hostel koji mi je preporučila jedna čitateljica bloga je Easy Go Backpackers. Ako tražiš klimu u sobi i lijep bazen, Little Eden u niskoj sezoni nudi konkurentne cijene.
Za posjet svim opisanim mjestima trebala bi gotovo dva mjeseca. S obzirom na to da mnogi nemaju toliko vremena na raspolaganju, u nastavku navodim nekoliko itinerara od jednog ili više tjedana koji obuhvaćaju glavna turistička odredišta i mogu poslužiti kao poticaj za izradu itinerara prema vlastitim interesima i u svjetlu svega opisanog do sada.
Ako imaš na raspolaganju samo tjedan dana, uzimajući u obzir da mnogi ulaze kopnom iz Tajlanda, vjerujem da je itinerar gotovo zadan i trebao bi otprilike izgledati ovako; uključujem slow boat koji mnogi biraju, ali po želji bi mogao uštedjeti jedan dan uzevši autobus prema Luang Prabangu, izbor je tvoj. Ako bi putovanje započeo iz Vientianea, možeš jednostavno slijediti itinerar obrnutim redoslijedom.

Pakbeng (1 noć)
1. dan:
Slow boat iz Huay Xaija do Pakbenga.
Luang Prabang (3 noći)
2. dan:
Slow boat iz Pakbenga do Luang Prabanga.
3. dan:
Istraži grad, Phousi Hill, kraljevsku palaču, Muzej UXO itd. itd.
4. dan:
Dan na slapovima Kuang Si, dairy farm i butterfly garden.
Vang Vieng (2 noći)
5. dan:
Transfer iz Luang Prabanga, poslijepodne posjeti lagunu i možda vidikovac za zalazak sunca.
6. dan:
Tubing, vožnja balonom, lagune, vidikovci, izbor je tvoj.
Vientiane (1 noć)
7. dan:
Transfer do Vientianea.
Ako imaš na raspolaganju nekoliko dodatnih dana, preporučujem da slijediš isti upravo opisani sedmodnevni itinerar, krećući se polaganije ili možda dodavši Gibbon Experience u Huay Xaiu, ako stane u budžet.
Dva tjedna daju fleksibilnost da se u itinerar doda još nekoliko odredišta; osobno bih odabrao Gibbon Experience (opet ako budžet dopušta), Nong Khiaw i Muang Ngoy, uz sljedeći plan. Osobito ako se odlučiš za Gibbon Experience, preporučujem uzeti noćni autobus prema Luang Prabangu kako bi uštedio vrijeme.

Huay Xai (3 noći)
1. dan:
Prvi dan Gibbon Experiencea.
2. dan:
Drugi dan Gibbon Experiencea.
3. dan:
Treći dan Gibbon Experiencea. Noćni autobus prema Luang Prabangu.
Luang Prabang (3 noći)
4. dan:
Istraži grad, Phousi Hill, kraljevsku palaču, Muzej UXO itd. itd.
5. dan:
Dan na slapovima Kuang Si, dairy farm i butterfly garden.
Nong Khiaw (2 noći)
6. dan:
Transfer iz Luang Prabanga u Nong Khiaw. Popni se na jedan od vidikovaca za zalazak sunca.
7. dan:
Ostali vidikovci, špilje, kajak, etnička sela, izbor je tvoj.
Muang Ngoy (2 noći)
8. dan:
Brod iz Nong Khiawa do Muang Ngoya. Popni se na jedan od vidikovaca za zalazak sunca.
9. dan:
Istraži sela u okolici Muang Ngoya, iznajmi kajak, opusti se, izbor je tvoj.
Vang Vieng (3 noći)
10. dan:
Brod iz Muang Ngoya do Nong Khiawa, minibus prema Luang Prabangu, minibus prema Vang Viengu (moraš promijeniti kolodvor i ako stigneš kasno, riskiraš propustiti posljednji autobus tog dana).
11. dan:
Tubing, vožnja balonom, lagune, vidikovci, izbor je tvoj.
12. dan:
Tubing, vožnja balonom, lagune, vidikovci, izbor je tvoj.
Vientiane (2 noći)
13. dan:
Transfer do Vientianea. Buddha park i Pha That Luang.
14. dan:
Povratak.
Ako imaš dvadeset dana na raspolaganju, po meni imaš dvije opcije: usredotočiti se isključivo na sjever zemlje, slijedeći upravo opisani itinerar polaganije i dodajući odredišta poput Luang Namthe, Phonsavana i Viang Xaija, osobito ako namjeravaš nastaviti putovanje prema Vijetnamu.
Ili slijediti upravo opisani itinerar od dva tjedna pa jedan tjedan posvetiti jugu zemlje, birajući jedan od dva kruga (Thakhek i Pakse) uz nekoliko dana opuštanja na Si Phan Donu. Ova se verzija itinerara osobito preporučuje ako namjeravaš nastaviti putovanje u Kambodžu.

Mjesec dana u zemlji dovoljno je vremena da se bez prevelike žurbe istraže i sjever i jug. Na karti u nastavku vidiš okvirni itinerar koji možeš slijediti.

Laos je jedna od najsiromašnijih i najmanje razvijenih zemalja regije, što se odražava na infrastrukturu, osobito u ruralnim područjima gdje ceste nisu baš u izvrsnom stanju i često ih treba asfaltirati. Glavne veze između najpopularnijih turističkih odredišta znatno su se poboljšale posljednjih godina i, prema osobnom iskustvu, omogućuju razmjerno brzo kretanje; osim toga, situacija se brzo poboljšava, ponajviše zahvaljujući kineskim ulaganjima.
Kombiji su daleko najbrži i najjeftiniji način kretanja po Laosu. Stari vodiči ili članci možda predlažu putovanje brodom po rijekama, ali činjenica je da je jedina brodska veza na velikim udaljenostima koja se još može koristiti ona od Huay Xaija do Luang Prabanga. Mnoge druge veze prekinute su izgradnjom brana, a ceste su se u svakom slučaju izuzetno poboljšale, pa je putovanje kopnom brže.
Na nekim se dionicama nude takozvani VIP autobusi; ne očekuj bogzna što, ti autobusi su, u usporedbi s našim standardima, ekvivalent starih autobusa s jedinom prednošću da, u odnosu na takozvane „local bus”, imaju klimu, malo više prostora za noge i općenito su brži jer se ne zaustavljaju u svakom selu da bi ljudi ulazili i izlazili.
Za noćne dionice postoje i „sleeping bus”: općenito udobni jer se možeš posve ispružiti, ali su ležajevi zajednički, pa ćeš, osim ako ne putuješ u paru, možda morati dijeliti „krevet” s nepoznatom osobom!

Tipičan kombi u Laosu.
Ako budžet nije problem, unutarnji letovi mogu ti uštedjeti priličnu količinu vremena; nacionalna kompanija Lao Airlines drži monopol i, s obzirom na slab zračni promet, cijene nisu baš niske.
Iz glavnog grada Vientianea postoje dnevni letovi prema brojnim drugim gradovima Laosa, poput Luang Prabanga, Savannakheta, Paksea, Phonsavana i Luang Namthe, ali i letovi Cessnom prema udaljenijim odredištima poput Phongsalija, Sam Neue i Sainyabulija.
Naposljetku, postoje međunarodni letovi prema drugim glavnim gradovima regije poput Bangkoka, Singapura, Kuala Lumpura i Hanoja, uglavnom iz Vientianea, ali i iz Luang Prabanga.
Kao uvijek u Aziji, dobro je cjenkati se oko cijene prije ukrcaja i krenuti od pretpostavke da te pokušavaju prevariti; nažalost, aplikacije poput Graba i Ubera ovdje još ne rade. Prema osobnom iskustvu, uz iznimku prijevoza do i od autobusnih kolodvora koji se nalaze izvan grada, čini se da tuk tukovi imaju fiksnu cijenu po osobi i nisu nimalo spremni cjenkati se; vjerojatno postoji neki „šef” koji se brine da se svi drže dogovorenih cijena.
Pomalo kao u Vijetnamu, to je doista popularan način kretanja po zemlji. Mnogi naime prelaze granicu s Vijetnamom na svom motociklu i nastavljaju putovanje on the road i ovdje u Laosu. Pri prelasku granice, naime, nema posebnih propisa. Nemam mnogo informacija o tome, ali o toj sam temi dovoljno napisao u vodiču o Vijetnamu.
Postoji nova željeznička pruga otvorena krajem 2021. koja nudi veze od Vientianea do granice s Kinom. Glavni kolodvori od interesa za putnike su Vang Vieng, Luang Prabang i Luang Namtha (kolodvor Nateuy). Trenutačno je karte za vlak moguće kupiti online samo preko 12goa. Na ovoj stranici nalaziš kartu željezničke pruge.

Skuter iznajmljen u Luang Namthi.
Koliko košta putovanje u Laos?
Iako nije na razini Mjanmara i Vijetnama, osobno vjerujem da je Laos ipak jedna od najjeftinijih zemalja regije ili barem jeftiniji od, na primjer, juga Tajlanda. U osnovi, putujući jeftino ne bi trebao imati nikakvih problema s budžetom od 20 eura dnevno.
Privatne sobe ili bungalovi prilično su jeftini; izvan odredišta poput Luang Prabanga, Vang Vienga i Vientianea mirne duše možeš naći nešto simpatično za manje od 10 eura.
Često, uz pomoć kraja glavne sezone, uspijevao sam platiti oko 5 eura; u gore navedenim gradovima spavao sam u hostelu plaćajući najviše 6 eura po noći, često s uključenim doručkom.
Kopneni je prijevoz doista jeftin; kao opće pravilo plaća se 1–2 € po satu vožnje. Ono što je po mom mišljenju neobično skupo je prijevoz tuk tukom s autobusnih kolodvora koji se nalaze izvan grada; postoji neka vrsta mafije koja kao da jamči plaćanje fiksne cijene koja ne odražava stvarni trošak vožnje. Naposljetku, kao što sam već rekao, unutarnji letovi nisu baš jeftini, s cijenama koje općenito počinju od 100 $ za razmjerno kratke letove, čak i kad su rezervirani na vrijeme.
Hrana, ako nemaš prevelike zahtjeve kad je riječ o restoranima, obično košta otprilike 1–3 eura po jelu, ali ni u simpatičnijim restoranima teško se premašuje 5 eura.

Laap, tipično laosko jelo (mljeveno meso s začinima i mentom).
Krenimo od troškova podizanja gotovine koji su nažalost neizbježni čak i uz najbolje kartice za putovanja. Treba računati s naknadama lokalnih banaka, nijedan bankomat u Laosu ne omogućuje besplatno podizanje, a mnogi imaju ograničenje od samo 1 milijun KIP (oko 100 eura) po transakciji. Apsolutno najbolja banka je BCEL, koja omogućuje podizanje 1,5 milijuna (oko 150 eura) uz naknadu od 20.000 KIP (oko 2 eura).
Što se tiče SIM kartica, Unitel je apsolutno najbolji operater, 4G SIM košta 10.000–20.000 KIP, dok paketi valjani trideset dana koštaju otprilike 10.000 KIP po gigabajtu.
Ako imaš telefon koji podržava eSIM i želiš udobnost surfanja od prvog trenutka bez kupnje lokalne SIM kartice, onda ti preporučujem da koristiš uslugu poput one koju nude Airalo i Ubigi. Ako se odlučiš za to rješenje, treba ipak uzeti u obzir barem nekoliko stvari. Prije svega, osim u rijetkim iznimkama, gigabajti se plaćaju puno skuplje nego što bi koštali s lokalnom SIM karticom; kao drugo, njihov lokalni partner nije uvijek onaj s najboljom pokrivenošću na terenu.
U osnovi, vjerujem da bi većina putnika bolje učinila da kupi lokalnu SIM karticu (ili da možda pokuša kupiti eSIM lokalnog operatera), ali pozivam te da sam vagaš jer iznimaka ne manjka. Na primjer, kad sam posjetio Japan, tarifa koju nudi Ubigi bila je povoljnija od bilo koje lokalne SIM kartice koju sam mogao kupiti bez dokazivanja da sam rezident.
Sigurnosna situacija u Laosu uvelike odražava situaciju u ostatku jugoistočne Azije, dakle zemlju u kojoj se može mirno putovati sam bez ikakvih problema, s izuzetno niskom razinom kriminala i nasilja u usporedbi s drugim regijama, kao što je na primjer Južna Amerika.
Naravno, treba koristiti zdrav razum kao i bilo gdje drugdje u svijetu, ali ako slijediš moje savjete koji vrijede svugdje, sumnjam da ćeš imati ikakvih problema.
Jedini problem koji vrijedi istaknuti je izrazito jaka korupcija policije. Navodim ti dva primjera, ali uvjeravam te da sam čuo svašta: dvije Francuskinje uhvaćene kako puše džoint na terasi svog hostela (dakle zasigurno je bilo nečijeg sudjelovanja) odvedene su u policijsku postaju, prijetilo im se zatvorom i puštene su tek nakon što je svaka platila čak 400 €, nakon početnog zahtjeva od 800 € po osobi.
Drugi primjer je mladi Talijan s kojim sam čekao let u zračnoj luci u Vientianeu: izašao je popušiti cigaretu na parkiralištu i policajac je žurno došao zahtijevajući da mu naplati kaznu od 40 €. Kako nije imao dokumente ni novčanik sa sobom, oduzeo mu je gopro do plaćanja. Ovakve epizode nažalost ne izgledaju nimalo rijetko; moj je savjet da problem riješiš iz korijena poštujući pravila, a iako je plaćanje često najbrže i najpraktičnije rješenje, nastoj ne dopustiti da te gaze i izbori se za svoja prava: oduzimanje putovnica i osobnih stvari u zamjenu za prekršajne kazne apsolutno je protuzakonito.
Za kraj, odijevaj se primjereno, izbjegavaj majice bez rukava i pretjerano kratke hlače kad ulaziš u hramove i ne zaboravi izuti cipele!
Planiraš putovanje u Laos? Pogledaj ove članke:
Imaš pitanja? Ili svježe informacije? Slobodno ostavi komentar ili mi se javi na Instagramu!
Za donacije / virtualne pizze i piva 🙂