Samostalno putovanje u Indiju

Indija, sedma najveća zemlja na svijetu po površini i ona s najviše stanovnika, od visokih vrhova Himalaje na sjeveru do plaža i džungle na jugu, mjesto je goleme zemljopisne, ali i kulturne raznolikosti, apsolutno jedinstveno na svijetu, a nudi beskrajne mogućnosti putovanja za svačiji ukus.

Gotovo 4 mjeseca putovao sam s ruksakom, uglavnom po sjeveru zemlje, i tek sam zagrebao površinu nečega što se u svakom pogledu može smatrati kontinentom i za što bi trebale godine da se pristojno obiđe; u svakom slučaju, imao ti na raspolaganju nekoliko tjedana ili nekoliko godina, ovim vodičem punim informacija i savjeta želim ti pomoći da što bolje organiziraš svoje samostalno putovanje u Indiju.

Brzi izbornik

↑ Izbornik  

Jodhpur, plavi grad.

Kada posjetiti Indiju

Općenito, najbolje doba godine za odlazak u Indiju je od listopada do ožujka, kad su dani u većem dijelu zemlje topli i sunčani, a prije svega suhi. Veliki problem tijekom ostatka godine, naime, su monsuni koji počinju otprilike u lipnju na jugu zemlje, a na sjever stižu početkom kolovoza, slijedeći tijek prikazan na ovoj slici.

Zbog toga su i mjeseci koji se inače ne preporučuju, poput lipnja i srpnja, ipak odlično razdoblje za posjet planinskim krajevima na sjeveru jer monsuni tek trebaju stići, a temperature su zbog nadmorske visine iznimno ugodne. I kolovoz i rujan nude mogućnost posjeta nekim regijama, također na sjeveru, koje uživaju posebnu klimu: nalaze se u takozvanim „rain shadow” zonama, vide vrlo malo kiše i, opet zahvaljujući nadmorskoj visini, u tom razdoblju imaju optimalne temperature. Dva klasična primjera su Spiti Valley i Kašmir.

Generalizirati kad se govori o tako velikoj zemlji, zemljopisno tako raznolikoj, nije lako pa savjetujem da napraviš specifična istraživanja o području koje želiš posjetiti. U grubim crtama, ipak, pravilo koje treba zapamtiti jest da indijske nizine posjetiš od listopada do ožujka, a planine od svibnja do rujna.

Crvena utvrda.

Dokumenti i cijepljenja za ulazak u Indiju

Za ulazak u Indiju uvijek je potrebno ishoditi vizu. Ako u Indiju dolaziš zrakoplovom preko jedne od 28 međunarodnih zračnih luka, postupak za dobivanje vize prilično je jednostavan: sve možeš mirne duše obaviti online preko posebnog portala i podnijeti zahtjev za takozvani „E-Visa”.

Postoje tri opcije: 30 dana, 1 godina i 5 godina. Viza na 30 dana košta samo 10 $ u niskoj sezoni (travanj–lipanj) i 25 $ u ostatku godine, a to je viza „Double Entry”, što znači da tijekom trajanja vize možeš izaći iz zemlje i ući drugi put.

Viza na godinu dana košta 40 $, a ona na 5 godina 80 $; obje su vize „multiple entry”, odnosno možeš izlaziti i ulaziti koliko god puta želiš. Zapamti ipak da ti nije dopušteno boraviti dulje od 90 dana odjednom. Naposljetku, sve e-vize počinju važiti od dana izdavanja, a ne od dana ulaska u zemlju. Zapamti i da ti teoretski pri dolasku mogu zatražiti kartu za izlazak u okviru trajanja vize. Osobno mi dvaput nikad nisu ništa tražili, ali uvijek sam ulazio kopnom; na zračnoj luci mogli bi biti pedantniji. Evo kako putovati s kartom u jednom smjeru.

Hramovi u Khajurahu.

E-Visa je bez sumnje najpraktičnija i najjeftinija opcija za svakoga tko želi posjetiti Indiju, ali valja imati na umu da ta viza vrijedi samo ako ulaziš preko jedne od 28 međunarodnih zračnih luka ili jedne od 5 luka (Mumbai, Cochin, Mormugao, Chennai i New Mangalore). Ako pak ulaziš preko kopnenog graničnog prijelaza, kao u mom slučaju – ja sam dolazio iz Nepala – vizu je potrebno ishoditi preko diplomatskih/konzularnih ureda u tvojoj zemlji ili, u mom slučaju, u Katmanduu u Nepalu. Zahtjev se u svakom slučaju podnosi online preko posebne stranice prije odlaska u veleposlanstvo/konzulat.

Napomena: kod „multiple entry” e-viza, dakle onih na 1 i 5 godina, svi ulasci nakon prvog mogu se obaviti kopnom.

Indija ne zahtijeva nikakva obvezna cijepljenja, osim za posjetitelje koji dolaze iz zemalja s rizikom od žute groznice. Hepatitis A i hepatitis B uvijek se preporučuju, a u svakom slučaju bilo bi dobro razgovarati s liječnikom za putnike.

Za ažurirane informacije o vizama i ostalome savjetujem da provjeriš preporuke za putovanja ministarstva vanjskih poslova svoje zemlje (na primjer, hrvatskog Ministarstva vanjskih i europskih poslova).

 

Trekking po Himalaji.

Što vidjeti i raditi u Indiji

S obzirom na veličinu zemlje, odlučio sam ovaj dio vodiča podijeliti na tri područja/itinerara: sjever, središte i jug, koji okvirno pokrivaju redom sve što se nalazi sjeverno od New Delhija, regiju između New Delhija i Mumbaija te naposljetku sve što se nalazi južno od Mumbaija. Za svaku regiju naći ćeš detaljniju kartu, a kod dugih putovanja razni se itinerari mogu mirne duše međusobno kombinirati.

Naravno, i sam sam, unatoč četirima mjesecima provedenima u Indiji, tek zagrebao površinu svega što se može vidjeti, pa iako sam dao sve od sebe da vodič bude što potpuniji, ovo što slijedi uglavnom su samo odredišta od najvećeg turističkog interesa.

U ovom su vodiču cijene izražene u lokalnoj valuti zvanoj „indijska rupija”, koja se često skraćuje na „INR”. Tečaj je otprilike 1€ = 106 INR. Za aktualni tečaj savjetujem da baciš oko na ovu stranicu.

Središnja Indija

Krenimo od onoga što se može smatrati središnjim sjeverom zemlje, ali što ću radi praktičnosti zvati samo središte. Obuhvaća uglavnom države Haryana, Uttar Pradesh i Rajasthan, prateći u grubim crtama vjerojatno najpopularniji itinerar uopće. Ovdje je video prvog dijela mog putovanja i video o razdoblju provedenom u Rajasthanu (oba na talijanskom, ali možeš uključiti titlove).

U svim ovim regijama ljeti je stvarno vruće pa se preporučuje posjetiti ih u razdoblju od listopada do ožujka.

New Delhi

Glavni grad zemlje i za mnoge prva etapa putovanja u Indiju. Ja sam tamo proveo samo par dana, a razdoblje (kraj svibnja) zasigurno nije bilo idealno s klimatskog gledišta, ali recimo da me ovaj golemi grad, iznimno kaotičan i zagađen, nije baš impresionirao. To rečeno, evo nekoliko stvari koje možeš raditi ako imaš na raspolaganju par dana.

Što vidjeti i raditi u New Delhiju

Delhi bi te mogao zaokupiti poprilično dana, ali mislim da je za glavne atrakcije dovoljno par dana.

Unutar Crvene utvrde.

Povijesna jezgra

Najstariji dio grada okuplja mnoga glavna turistička mjesta i može se složiti lijep krug: izađeš li na stanici metroa Chandni Chowk (Google Maps), možeš posjetiti Crvenu utvrdu (Google Maps) i mirne duše provesti par sati; ulaz košta 950 INR (900 INR ako plaćaš karticom), prilično je skup i ako imaš ograničen budžet mislim da je dovoljno pogledati je izvana, unutarnji vrtovi po mom mišljenju nisu baš impresivni.

Od Crvene utvrde nastavi duž ulice Chandni Chowk Road i posjeti dva hrama, Shri Digambar Jain Lal Mandir (Google Maps) i Bhagwan Shri Kalki Mandir (Google Maps) koji se nalaze na početku ulice, a zatim prošetaj do ikonične tržnice začina (Google Maps) i dalje slijedeći Chandni Chowk Road. Odavde preporučujem da se vratiš uskim uličicama Kinari Bazara i Dariba Kalana prije nego što stigneš do džamije Jama Masjid (Google Maps).

Ovo upravo opisano okvirno je klasični itinerar kroz povijesnu jezgru Delhija. Osobno sam posjetio i hram Swaminarayan Akshardham (Google Maps), ulaz je besplatan, a građevina je doista impresivna; nalazi se nadomak stanice metroa Akshardham (Google Maps), zbog čega je zaista lako dostupan. Bio sam i u vrtovima Lodhi (Google Maps), ulaz je besplatan i zasigurno su oaza mira usred kaotičnog grada; unutar parka nalazi se i nekoliko drevnih zgrada i spomenika koje možeš razgledati.

Ostala ikonična mjesta koja osobno nisam posjetio svakako su Humayunova grobnica (Google Maps), arhitekturom slična Taj Mahalu, Qutub Minar (Google Maps), gdje se nalazi najviši minaret od opeke na svijetu, te ikonična India Gate (Google Maps), ratni spomenik. Sikhski hram Sri Bangla Sahib Gurudwara (Google Maps) je lijep, a navečer u „menzi” poslužuju besplatnu hranu svima prisutnima, zanimljivo iskustvo.

Hram Sri Bangla Sahib Gurudwara.

Kako doći do New Delhija

Veze iz Delhija i prema Delhiju praktički postoje prema svakom važnijem gradu u krugu od najmanje 1000 km, bilo vlakom/autobusom ili zrakoplovom. Unutar grada, pak, savjetujem korištenje metroa koji omogućuje da se praktički stigne bilo kamo po zaista smiješnim cijenama, uključujući i prijevoz do zračne luke.

Smještaj u New Delhiju

Ja sam spavao u Joey’s Hostelu i preporučujem ga. Cijena je odlična, osoblje je zaista ljubazno i susretljivo, doručak je uključen i dobar, a pogotovo ako si u Delhiju ljeti, klimatizirane zajedničke prostorije nisu nimalo loša stvar, a položaj blizu stanice metroa zaista je praktičan.

Agra

Grad Agra, udaljen samo par sati od Delhija, ugošćuje atrakciju svih atrakcija u Indiji, Taj Mahal.

Što vidjeti i raditi u Agri

Taj Mahal

I u ovom slučaju mislim da je cijena ulaznice, najblaže rečeno, nerazmjerna i naravno stalno raste. U svakom slučaju, ulaz košta 1100 rupija (1050 ako plaćaš karticom) plus 200 rupija za ulazak u mauzolej; to je samo par eura više, ali ako imaš doista ograničen budžet, iskreno ne mislim da se isplati i savjetujem da se ograničiš na standardnu kartu.

Taj Mahal otvoren je svaki dan od 6:00 do 19:00, osim petkom. Savjetujem da uđeš na istočna vrata (Google Maps) jer je tamo manje gužve; blagajna se otvara oko 5:30, a savjetujem i da se tamo pojaviš u to vrijeme kako bi ušao što prije: lokacija je već oko 8:00 iznimno prepuna.

Taj Mahal.

Utvrda u Agri

Građevina je slična Crvenoj utvrdi u Delhiju, ali bolje očuvana. S utvrde (Google Maps) se otvara izvrstan pogled na Taj Mahal i često se posjećuje isti dan. Vožnja tuk-tukom od Taj Mahala do utvrde košta oko 30–50 rupija, a ulaz košta 600 rupija, ali postoji popust od 50 rupija ako pokažeš ulaznicu za Taj Mahal.

Za kraj, još jedno zanimljivo mjesto, svega 40 km od Agre, je Fatehpur Sikri (Google Maps), doista impresivan gradić opasan zidinama koji prima djelić turizma Agre i do kojeg se autobusom može mirne duše stići u jednodnevnom izletu.

Kako doći do Agre

Agra se nalazi uz jednu od glavnih željezničkih linija u zemlji, ali i jednu od najprometnijih pa je teško rezervirati mjesto, pogotovo u kratkom roku, no ipak se isplati pokušati. Alternativa je autobus, iz New Delhija je to 4–5 sati.

Smještaj u Agri

I ovdje sam spavao u Joey’s Hostelu i toplo ga preporučujem. Ima lijepu terasu s pogledom na Taj Mahal, a hostel je pet minuta pješice od ulaza; doručak je uključen i nipošto nije loš, a osoblje je super susretljivo.

Orchha

Orchha je malo izvan klasičnog itinerara, ali mislim da ga apsolutno vrijedi posjetiti; riječ je o malom srednjovjekovnom selu na obali rijeke Betwe s doista impresivnom utvrdom i nizom vrlo zanimljivih hramova.

Orchha odozgo.

Što vidjeti i raditi u Orchhi

Sve se atrakcije nalaze unutar nekoliko kilometara pa mislim da je jedan dan dovoljan za razgledavanje grada. Savjetujem da razgledavanje počneš rano ujutro jer samo utvrda mirne duše može zahtijevati par sati, a valja i napomenuti da se s ulaznicom, koja košta 200 rupija, mogu razgledati i katakombe (Google Maps) i hram Lakshmi Narayan Mandir (Google Maps).

Za kraj, savjetujem da posjetiš i hram Chaturbhuj Mandir (Google Maps) s kojeg se otvara lijep pogled na utvrdu, a uz nekoliko rupija čuvaru možeš se popeti i na krov hrama i uživati u prekrasnom panoramskom pogledu na cijelo mjesto.

Katakombe u Orchhi.

Kako doći do Orchhe

Orchha ima sasvim malen željeznički kolodvor (Google Maps) koji se opslužuje samo par puta dnevno; ako nastavljaš prema Khajurahu, u 7:25 ujutro trebao bi biti putnički vlak koji se ne može rezervirati. U svakom slučaju, način da se stigne u Orchhu je preko Jhansija, koji je udaljen oko 15 km. U Jhansiju postoji dobro povezan željeznički kolodvor (Google Maps), kao i autobusni kolodvor (Google Maps) s vezama prema svim većim obližnjim gradovima. Od Jhansija do Orchhe tuk-tukom je otprilike 45 minuta, ja sam platio 220 rupija dijeleći ga s prijateljem. Jeftinija alternativa koju nisam isprobao jest uzeti jedan od zajedničkih tuk-tukova koji, kako se čini, kad se napune, kreću s autobusnog kolodvora i trebali bi koštati 20 rupija po osobi.

Smještaj u Orchhi

Shree Ram Homestay vjerojatno je najbolja opcija u mjestu. Dobra alternativa je, čini se, Temple View Guesthouse. U svakom slučaju, mjesto je zaista malo i manje-više su svi smještaji skoncentrirani u centru pa pronalazak smještaja apsolutno ne bi trebao biti problem.

Utvrda u Orchhi.

Khajuraho

Khajuraho je malo mjesto na pola puta između Agre i Varanasija, pa je izvrsna etapa za prekid putovanja između ta dva popularna odredišta. Ovdje se nalaze brojne skupine hinduističkih i džainističkih hramova koji su dio UNESCO-ova popisa zahvaljujući predivnom kamenom rezbarenju koje ih obilježava.

Jedan od hramova u Khajurahu.

Što vidjeti i raditi u Khajurahu

Mnogi dolaze u Khajuraho isključivo zbog takozvanog glavnog (zapadnog) kompleksa ili „Western Group”: ovdje se zasigurno nalaze najimpresivniji i najbolje očuvani hramovi, ulaz košta 600 rupija, a otvara se u 6:00 ujutro, i savjetujem da doživiš zoru unutar kompleksa.

Nakon što razgledaš glavni kompleks, savjetujem da posjetiš i skupinu hramova na istoku i onu na jugu; ovi potonji zasigurno nisu lijepi kao oni iz zapadne skupine, ali mislim da ih ipak vrijedi vidjeti. Nema ulaznice koju treba platiti, osim za par hramova gdje se traži mali doprinos; ako imaš doista ograničen budžet, mogao bi čak razmisliti da posjetiš samo ove i preskočiš zapadnu skupinu.

Hramovi su svi na maloj udaljenosti jedan od drugoga, a dobar način da ih razgledaš zasigurno je biciklom, koji se može iznajmiti za 100 rupija ili nešto više; alternativno uvijek možeš ugovoriti par sati s tuk-tukom.

Oni koje su mi preporučili i koje sam osobno posjetio su: Vamana Temple, Javari Temple, Jain Temples, Duladeo Shiva Temple, Beejamandal Temple i Chaturbhuji Temple.

Naposljetku, iz Khajuraha je moguće s turom otići u obližnji nacionalni park Panna, poznat po velikoj gustoći tigrova koji se tijekom posjeta viđaju praktički uvijek. Cijena se plaća „po jeepu”, koji se, ako se ne varam, može dijeliti do 4 osobe, pa ako želiš uštedjeti, isplati se ići u grupi.

Kako doći do Khajuraha

Ako dolaziš iz Varanasija, najpraktičniji i najpovoljniji način je uzeti noćni vlak koji polazi tri puta tjedno (ponedjeljkom, srijedom i subotom) i čije je krajnje odredište upravo Khajuraho. Ako pak dolaziš iz Orchhe, savjetujem da vlak uhvatiš u Jhansiju; iz Agre savjetujem noćni vlak (polazak svaki dan).

Naposljetku, ako nastavljaš prema Orchhi (preko Jhansija) i želiš online rezervirati vlak, kao odredište upiši Datia, inače sustav ne prikazuje nijedan vlak. Rečeno mi je da postoji i izravni vlak za Orchhu, polazak u 12:30, ali često kasni i riječ je o vlaku bez rezervacije pa je iznimno pun, a košta samo 50 rupija.

Smještaj u Khajurahu

Moustache Khajuraho je zaista simpatičan hostel nadomak glavnog (zapadnog) kompleksa.

Varanasi

Varanasi, jedan od najstarijih gradova Indije i svijeta, ujedno je i jedan od najsvetijih u zemlji: ovdje, naime, svake godine milijuni hodočasnika posjećuju njegove drevne ghate (stepenice koje se spuštaju sve do rijeke) kako bi se okupali u vodama Gangesa.

Jedan od mnogih ghata u Varanasiju.

Što vidjeti i raditi u Varanasiju

Varanasi nije jedan od onih gradova u kojima ima apsolutno neizostavnih atrakcija; ovdje je prava atrakcija promatranje ceremonija koje oživljavaju uz rijeku. Ovdje se svaki dan više od 60.000 ljudi uranja u vode Gangesa, osobito u zoru i u sumrak. Tijekom ta dva doba dana nude se vrlo popularne „boat tour” vožnje, koje se sastoje od otprilike sat vremena duge vožnje brodićem koja pruža drukčiju perspektivu raznih ceremonija što se odvijaju uz ghate. Klasična večernja ruta obično počinje na Dasaswamedh Ghatu (Google Maps), a zatim se nastavlja prema Manikarnika Ghatu (Google Maps), gdje se mogu promatrati kremacije, i naposljetku do Dasaswamedh Ghata na ceremoniju Aarti.

Jednostavno savjetujem da se izgubiš u labirintu uličica stare četvrti Varanasija u kojima se, među kravama, hodočasnicima i uličnom hranom, doista osjeća jedinstvena atmosfera.

Kako doći do Varanasija

Iz Khajuraha idu tri vlaka tjedno (utorkom, petkom i nedjeljom), a ako dolaziš iz Agre, vlakovi voze svaki dan. Još jedno moguće odredište je Lucknow, otprilike 8 sati autobusom. Postoji i dnevni autobus koji izravno povezuje Varanasi s Katmanduom u Nepalu.

Smještaj u Varanasiju

Nekoliko sam dana proveo u Good Vibes Hostelu, središnji položaj i zaista jeftin, ali ništa više. (Ažurirano 2026.: Good Vibes Hostel je zatvoren. Sličan je Madpackers Varanasi.) Zatim sam se preselio u Gostops Varanasi koji je izvan stare četvrti, u znatno ljepšoj građevini, i sve u svemu mislim da je bolja opcija. Južnije uz Gang nalazi se Moustache.

Rijeka Ganges u Varanasiju.

Lucknow

Ovaj dio posvećen središnjem sjeveru zaključujem odredištem koje osobno nisam posjetio, ali su mi ga preporučilo nekoliko putnika: Lucknow, glavni grad Uttar Pradesha i povijesno doista važan grad, toliko da se smatra srcem kulture sjeverne Indije.

Glavna je atrakcija Bara Imambara (Google Maps), veliki kompleks grobnica izgrađen 1783. sa zanimljivim labirintom unutra, te obližnji Chhota Imambara (Google Maps), impozantan mauzolej iz 1837. Ulaznica je jedinstvena i košta 500 INR za strance.

Kako doći do Lucknowa

Vlakom je moguća veza iz Agre i New Delhija, dok ako si u Varanasiju, jedina je opcija autobus. Do Lucknowa je moguće doći i iz grada Sunaulija na granici s Nepalom.

Ovo upravo opisano popularan je itinerar koji u osnovi počinje u New Delhiju, a završava u Varanasiju. Još jedan itinerar, možda i popularniji, jest onaj koji prolazi državom Rajasthan, koji mnogi kombiniraju u jedno putovanje.

Jaipur

Jaipur, glavni grad Rajasthana poznat i kao „Ružičasti grad”, s obzirom na blizinu New Delhija i Agre za mnoge je prva etapa putovanja u regiji.

Hram majmuna u Jaipuru.

Što vidjeti i raditi u Jaipuru

U Jaipuru i okolici ima brojnih mjesta za razgledavanje, a ne zaboravi ni da je Jaipur jedan od glavnih indijskih gradova po proizvodnji tkanina i odjeće, pa se mogu pronaći prave pogodbe.

Jaipur City Palace i Hawa Mahal

Ove dvije građevine bez sumnje su najikoničnije u središtu Jaipura i nalaze se na maloj udaljenosti jedna od druge. Osobno nisam posjetio Jaipur City Palace jer sam do ulaza stigao prekasno; otvoren je naime svaki dan od 9:30 do 17:00, a ulaz za strance košta 500 rupija. Hawa Mahal, poznat i kao Palača vjetrova, nalazi se nedaleko, ali odgovorili su me od razgledavanja unutrašnjosti jer je vanjština palače puno dojmljivija, osobito navečer kad je osvijetljena.

Naposljetku, Jantar Mantar, koji se nalazi doslovno između njih, UNESCO-ovo je mjesto poznato po tome što ima najveći od pet astronomskih opservatorija koje je dao izgraditi maharadža Jai Singh u razdoblju 1727.–1734. Otvoren je svaki dan od 9:00 do 16:30, a ulaz za strance košta 200 INR.

Napomena: razmisli o kupnji kombinirane ulaznice koja daje pristup Jantar Mantaru, Amber Fortu, Central Museumu, Hawa Mahalu, Isarlatu i Nahargarh Fortu za 1000 INR; ulaznica vrijedi dva dana i može se kupiti na bilo kojem od upravo navedenih mjesta.

Postoji i druga kombinirana ulaznica koja za 500 INR, također valjana dva dana, uključuje ulaz u City Palace, Royal Gaitor i kenotafe Maharanis i Jaigarh.

Hawa Mahal.

Utvrde Amber, Jaigarh i Nahargarh

Ako je ovo jedna od tvojih prvih etapa u Rajasthanu, ili općenito u Indiji, vjerojatno još nećeš imati dosta razgledavanja utvrda, ali ja sam ih osobno već vidio dovoljno, ne računajući one koje ću tek posjetiti, pa sam se ograničio na kratki posjet Amber Fortu! U svakom slučaju, evo nekoliko informacija o raznim utvrdama.

Amber Fort

Nalazi se oko 11 km sjeverno od središta Jaipura (Google Maps) i smatra se najljepšom od tri utvrde; vanjske vrtove i velik dio prvih obrambenih linija možeš razgledati besplatno, a ako želiš razgledati unutrašnjost citadele, ulaznica košta 500 INR. Glavna atrakcija unutar utvrde je „Sheesh Mahal”, soba prekrivena tisućama sitnih zrcala.

Ako želiš, do utvrde možeš doći javnim prijevozom autobusom broj 5, koji prolazi pokraj Hawa Mahala i New Gatea.

Amber Fort.

Jaigarh Fort

Ova se utvrda (Google Maps) nalazi otprilike kilometar od Amber Forta. Nikad osvojena u borbi, poznata je po tome što ima najveći top na svijetu, Jaivanu. Čini se da se vrlo isplate i unutarnji vrtovi te pogledi na golemi kompleks Amber Forta ispod. Ulaz za strance košta 500 INR.

Nahargarh Fort

Naposljetku, Nahargarh Fort (Google Maps), najmanja od tri, do koje se lako može doći i pješice iz središta Jaipura, nudi izvrsne poglede na sam grad i jezero Man Sagar.

Ostala zanimljiva mjesta u gradu i okolici su Jal Mahal (Vodena palača), djelomično potopljena palača koja se nalazi doslovno usred jezera i može se vidjeti s ceste koja vodi do Amber Forta. Jedan od poznatih Step Wellova, nedaleko od Amber Forta, s besplatnim ulazom, i naposljetku Monkey Temple (Galtaji), kompleks hramova uronjen u šumu u doista sugestivnom okruženju, do kojeg se stiže nakon kratke šetnje, ulaz je besplatan.

Za kretanje između raznih atrakcija savjetujem da za cijeli dan platiš tuk-tuk; cijene tijekom mog posjeta u niskoj sezoni bile su otprilike 600 INR za jednu osobu i 800 INR za dvije.

Za kraj, iz Jaipura se u jednom danu može posjetiti Chand Baori, izgrađen prije više od 1000 godina, jedan od najvećih i najljepših bunara sa stepenicama na svijetu; posjet se često kombinira s Bhangarh Fortom, koji se nalazi otprilike na pola puta između Jaipura i Chand Baorija. Posjetiti oba mjesta javnim prijevozom, iako je prema mom istraživanju izvedivo, nije baš jednostavno; ako te zanima, bilo koja agencija u gradu nudi jednodnevni tur/prijevoz prema oba odredišta.

Step Well u Jaipuru.

Kako doći do Jaipura

Do Jaipura se vlakom može doći iz svih većih okolnih gradova (Delhi, Agra, Ajmer, a ima i izravne veze prema Mumbaiju). I autobusne su veze zaista česte i praktički prema svakom vrijednom spomena gradu u krugu od stotina kilometara.

Smještaj u Jaipuru

Moustache Hostel Jaipur jedan je od najboljih hostela u kojima sam ikad bio, nije baš blizu središta, ali je nadomak autobusnog kolodvora; građevina je potpuno nova i zaista udobna.

Pushkar

Pushkar je doista popularno odredište među putnicima, riječ je o svetom gradu poznatom po hramu Brahme, hinduističkom božanstvu koje se smatra tvorcem ovog svijeta i kojemu je iz zamršenih razloga posvećeno vrlo malo hramova. Iskreno, smatrao sam ga iznimno turističkim i nije me previše impresionirao, ali ipak mislim da se vrijedi zaustaviti kako bi se prekinulo putovanje prema Jodhpuru.

Zalazak sunca nad jezerom Pushkar.

Što vidjeti i raditi u Pushkaru

Mnogi Pushkar vide kao odredište pogodno za opuštanje i doista nema puno toga za raditi. Mali je grad izgrađen oko jezera Pushkar za koje se kaže da ga je stvorio Gospodin Brahma i zato je odredište hodočašća; okružuje ga čak 52 ghata, a ceremonije se smjenjuju tijekom cijelog dana.

Upravo u vezi s tim ceremonijama, pazi jer ima mnogo ne baš poštenih redovnika koji će te pokušati blagosloviti, obojiti ti čelo itd. itd. samo kako bi ti poslije uzeli novac.

Bazar obiluje suvenirima svih vrsta, a ne nedostaje ni centara za jogu i meditaciju. Ovo je odlično mjesto za promatranje zalaska sunca, a ako ti se prohtije lijepa šetnja u zoru, hram Savitree nudi izvrsne poglede; tijekom dana mogao bi se popeti i žičarom.

Kako doći do Pushkara

Iz Jaipura, Jai Ambay tehnički nudi izravan klimatiziran autobus za 300 rupija, no kad sam stigao u Ajmer, ubacili su me (o njihovu trošku) u lokalni autobus jer nije bilo dovoljno putnika za Pushkar izravno.

U osnovi mislim da je bolje uzeti jedan od mnogih autobusa (i državnih RSRTC) koji iz Jaipura, Jodhpura i Bundija stižu do Ajmera, a odande uzeti lokalni autobus za 20 rupija koji te vozi do Pushkara s doista čestim polascima. Isto vrijedi kad budeš napuštao Pushkar: uzmi prvo izravni autobus do Ajmera jer odande imaš puno više opcija.

Ako želiš, postoje i vlakovi; čini se da bi s kolodvora ipak trebalo biti moguće uzeti autobus za Pushkar bez odlaska na autobusni kolodvor.

Smještaj u Pushkaru

I ovdje preporučujem Moustache, odličan objekt i prekrasna krovna terasa s koje se vidi cijeli grad. Još jedna dobra alternativa mogao bi biti Zostel. Ako pak tražiš nešto luksuznije, pogledaj Inn Seventh Heaven.

Bundi

Osobno ondje nisam bio zbog nedostatka vremena i vremenskih prilika (grad je upravo pretrpio jake kiše i bio je djelomično poplavljen), ali zasigurno je odredište koje uživa određenu popularnost među putnicima.

Grad ima više od 50 bunara sa stepenicama, no većina ih je danas u jadnom stanju, uz iznimku Rani Ji Ki Baorija (Kraljičin bunar). Još jedno zanimljivo mjesto je utvrda Taragarh, izgrađena u 16. stoljeću, jedna od najpoznatijih u Rajasthanu; ulaz košta 500 INR za strance.

Kako doći do Bundija

Autobusne veze prema Jaipuru i Ajmeru zaista su česte, 4–5 sati. Bundi ima i željeznički kolodvor, ali nije osobito dobro povezan. Alternativa je grad Kota, oko sat vremena vožnje, odakle otprilike svakih 15 minuta polaze autobusi koji povezuju ta dva grada.

Smještaj u Bundiju

Bhavyam HomeStay čini se odličnom jeftinom opcijom, kao i Blue Door, a ako tražiš nešto luksuznije, pogledaj Dev Niwas Heritage Hotel.

Jodhpur

Jodhpur je po veličini drugi grad Rajasthana, nalazi se doslovno na vratima pustinje Thar i poznat je kao plavi grad: većina kuća u povijesnoj jezgri naime je obojena plavom bojom.

Zalazak sunca nad plavim gradom.

Što vidjeti i raditi u Jodhpuru

Od otprilike tisuću utvrda u Indiji, ona u Jodhpuru zasigurno je must-see i, za razliku od mnogih drugih, vrijedi cijenu ulaznice.

Mehrangarh Fort

Utvrda u Jodhpuru (Google Maps), koja s vrha brda nadgleda grad, najveća je u cijelom Rajasthanu; izgrađena 1458., nikad nije osvojena u borbi.

Za razliku od svih drugih utvrda koje sam posjetio u Indiji, ulaznica od 600 rupija uključuje audio turu (i na talijanskom jeziku) koja je doista zanimljiva i dobro osmišljena. Mirne duše se može provesti par sati istražujući razne sobe i vrtove, uz izvrstan pogled na grad ispod.

Jaswant Thada i Singhoria Hill

To su mramorne grobnice kraljevske obitelji, oko 1 km od utvrde (Google Maps), pa se do njih mirne duše može doći pješice. Ulaz košta samo 30 rupija.

Još jedno mjesto koje toplo preporučujem je Singhoria Hill (Google Maps), također vidikovac nedaleko od utvrde; u zalazak sunca pružaju se spektakularni pogledi na samu utvrdu i grad ispod. Ulaz je besplatan, dovoljno je jednostavno se popeti stepenicama koje se nalaze uz cestu.

Utvrda u Jodhpuru viđena sa Singhoria Hilla.

Plavi grad

Ture se nude posvuda, ali iskreno mislim da je dovoljno izgubiti se među uličicama starog grada kako bi se osjetila njegova atmosfera. Cijeli dio grada podno utvrde prema zapadu zaista je simpatičan, a ako želiš, postoji i sporedni izlaz iz utvrde koji vodi doslovno u srce plavog grada.

Usput sam ovaj vidikovac pronašao lutajući nasumce i čini se da je jedno od omiljenih mjesta raznih tura.

Središte novog dijela Jodhpura nije baš impresivno, ali ipak se isplati prošetati; okolica tornja sa satom nije loša.

Kako doći do Jodhpura

Ja sam do Jodhpura stigao državnim autobusom (RSRTC) koji je krenuo iz Ajmera, 205 rupija, otprilike 5 sati. U svakom slučaju, postoje česte veze i iz Ajmera i iz Jaisalmera. Za udaljenije gradove izravne su veze obično noćne. I željeznički kolodvor redovito je opslužen izravnim dnevnim vezama koje stižu do Delhija na sjeveru i Mumbaija na jugu.

Smještaj u Jodhpuru

I ovdje sam spavao u goStops Jodhpuru i preporučujem ga; krovna terasa, a općenito i sama građevina, zaista je simpatična, s prostranim spavaonicama. Jedina mana je možda položaj, nalazi se naime na suprotnoj strani plavog grada; ja sam se ipak uvijek kretao pješice bez problema, a javni autobusni kolodvor doista je blizu.

Plavi grad.

Jaisalmer

Poznat i kao zlatni grad, smješten je na krajnjem zapadu Rajasthana usred pustinje Thar, nedaleko od granice s Pakistanom.

Što vidjeti i raditi u Jaisalmeru

I ovdje je glavna atrakcija utvrda koja nadgleda grad. Za razliku od ostalih utvrda u regiji, ova je ipak nastanjena utvrda: unutra se nalazi pravi nastanjeni gradić s trgovinama, restoranima, hotelima i svime ostalim.

Utvrda u Jaisalmeru.

Utvrda u Jaisalmeru

Budući da je citadela (Google Maps), u utvrdu se može ući i razgledati je po volji bez plaćanja ulaza, a hodanje uličicama zaista je ugodno – iako te, kao što to često biva u Indiji, neprestano pozivaju u trgovine i restorane. Postoje i brojni vidikovci s kojih se može promatrati grad ispod i pustinja u daljini.

Moguće je razgledati i kraljevsku palaču koja se nalazi na ulazu u citadelu; osobno to nisam učinio jer su mi rekli da nema puno toga za vidjeti, a ulaz određen na 500 rupija nije baš jeftin (uključujući audio turu).

Posjetio sam, međutim, kompleks džainističkih hramova koji se također nalazi unutar citadele (Google Maps). Hramovi su poznati po doista impresivnim kamenim rezbarijama; ako nisi vidio druga takva djela, mislim da se isplati. Otvoreni su za javnost od 8:00 do 12:00, a ulaz košta 200 rupija.

Haveli

To je zbirka luksuznih rezidencija izgrađenih početkom 19. stoljeća za sinove bogatog trgovca iz Jaisalmera. Patwon Ki Haveli najimpresivniji je od njih pet i pretvoren je u muzej; unutra se mogu vidjeti umjetnička djela i namještaj koji svjedoče o iznimno luksuznom načinu života onoga doba. Ulaz košta 250 rupija, dok je za ostale haveli, koji se svi nalaze uz istu ulicu, ulaz 100 rupija.

Vanjsko pročelje jednog od haveli.

Jezero Gadisar

Ovo umjetno jezero (Google Maps) nekad se koristilo kao spremnik vode za grad, a sada je ponajviše turistička atrakcija; na obalama, pa i usred jezera, nalazi se par hramova i grobnica. Ne očekuj ništa posebno, ali zasigurno se isplati prošetati i gledati zoru ili zalazak sunca sjedeći na ghatima.

U jezeru ima jako puno somova koji dolaze do obale privučeni brojnim mještanima koji ih hrane: ništa posebno, ali zasigurno je nešto neobično za promatrati i naravno ne nedostaje onih koji će ti pokušati ponuditi hranu za ribe! Ako želiš, nude se i vožnje čamcem.

Jezero Gadisar.

Noć u pustinji

Noć provedena u pustinji Thar, često uz jahanje na devi, bez sumnje je najpopularnija tura koja se nudi u gradu. Uz sve to praktički se uvijek nudi i posjet Kuldhari, selu oko 18 km od Jaisalmera, potpuno napuštenom početkom devetnaestog stoljeća iz nepoznatih razloga.

Aktivnosti, posjećena odredišta, kao i razina udobnosti, uvelike se razlikuju od tvrtke do tvrtke. Osobno sam namjeravao ići na turu s tvrtkom zvanom desert man, s odličnim recenzijama, ali s obzirom na nisku sezonu nije bilo puno ljudi i koštalo bi me 1750 rupija, a da su našli još nekoga, spustili bi na 1500. Na kraju sam to napravio s nekim momcima koje sam slučajno upoznao na jezeru Gadisar, a koji iz etičkih razloga apsolutno nisu htjeli na jahanje deve; meni to nije bilo bitno pa sam im se pridružio ponajviše zbog društva, platio 1250 rupija i obišao nekoliko sela u pustinji umjesto jahanja deve.

Kakav god bio tvoj izbor, mislim da se spavanje u pustinji apsolutno isplati makar samo zbog impresivnog zvjezdanog neba!

Za kraj, toplo savjetujem da uživaš u zalasku sunca s ovog vidikovca, koji se nalazi na vrhu malog brda; ulaz se ne plaća, a pogled je doista izvrstan. Netko bi ti mogao predložiti da zalazak sunca odeš gledati na Vyas Chhatri, koji je, osim što je udaljeniji, i naplatan. Mislim da je gore spomenuto mjesto znatno bolja opcija.

Kuldhara, napušteno selo.

Kako doći do Jaisalmera

Do Jaisalmera se lako može doći vlakom iz Jodhpura ili autobusom; vlak je malo jeftiniji i zasigurno udobniji, ali vrijeme putovanja je isto, otprilike 6 sati. Ja sam uzeo državni autobus po 275 rupija. Ako pak dolaziš s juga (Udaipur), voze noćni autobusi. Najbolja je tvrtka Hanuman, a ured u Jaisalmeru nalazi se ovdje; za ležaj sam platio 800 rupija dolaskom izravno u ured, naspram 987 rupija na Redbusu.

Smještaj u Jaisalmeru

I ovdje sam, po ne znam koji put u Rajasthanu, spavao u Moustacheu, hostel je zaista simpatičan, ali nalazi se izvan citadele; unutar nje hostel koji su mi toplo preporučili je Zostel, čini se da je povijesna zgrada u kojoj se nalazi hostel zaista simpatična.

Zora u pustinji.

Udaipur

Udaipur je bio jedna od mojih posljednjih etapa u Indiji pa je, kao što često biva pri kraju mojih putovanja, bilo jako puno opuštanja i vrlo malo istraživanja. To rečeno, evo nekih od glavnih atrakcija Udaipura.

Što vidjeti i raditi u Udaipuru

Palača u Udaipuru, izgrađena u cijelosti od granita i mramora, nedvojbeno je atrakcija broj jedan u gradu. Ako imaš ograničen budžet (ulaz košta 500 rupija) i već si vidio druge utvrde/palače u Rajasthanu, mislim da se mirne duše može preskočiti, ali apsolutno ne propusti večernji pogled na palaču s Ambrai Ghata.

Još jedna zasigurno zanimljiva građevina je hram Jagdish, s doista impresivnim rezbarijama u mramoru i besplatnim ulazom. Dva doista sugestivna vidikovca na grad su hram Shri Manshapurna Karni Mata, do kojeg se može doći pješice besplatno ili žičarom za 110 rupija, i Monsoon Palace, uz cijenu od 300 rupija za uspon, pridodanu cijeni prijevoza jer se palača nalazi izvan grada.

Savjetujem da pogledaš folklornu predstavu koja se održava u kazalištu točno na ovoj lokaciji. Vrlo ugodna za gledanje, a košta samo 150 rupija, uz dodatnih 150 rupija ako želiš fotografirati. Održava se svake večeri od 19:00 do 20:00, pokušaj doći rano jer je i u niskoj sezoni bilo dupkom puno.

Palača u Udaipuru.

Utvrda Kumbhalgarh i hram Ranakpur

Nisam ondje osobno bio, ali ovo je popularna tura koja polazi iz Udaipura. Zidine utvrde Kumbhalgarh (Google Maps) druge su najdulje na svijetu, nakon onih Kineskog zida, dok se hram Ranakpur (Google Maps) smatra najspektakularnijim od svih džainističkih hramova.

Čini se da je obje lokacije nemoguće posjetiti u jednom danu javnim prijevozom. Alternativa koju su mi preporučili je iznajmiti motocikl i obaviti turu u jednom danu ili pak prenoćiti u Ranakpuru; čini se da grad nije loš pa tako prekidaš i putovanje.

Za kraj, ako tražiš dobru kavu, Jheel’s Ginger Coffee, iako doista skup po indijskim standardima, nudi onu izvrsne kvalitete, a mala terasa na jezeru je zaista simpatična; tamo sam doslovno provodio sate čitajući. Ako pak tražiš mjesto gdje ćeš se najesti odličnog Thalija (vjerojatno najboljeg na cijelom mom putovanju po Indiji), svrati u Natraj Dining Hall; i ovdje cijena nije baš backpacker friendly, ali s obzirom na format „all you can eat” apsolutno se isplati, bio sam dvaput!

Hotel s 5 zvjezdica usred jezera u Udaipuru.

Kako doći do Udaipura

S obzirom na prilično središnji položaj, iz Udaipura postoje izravne autobusne veze prema svim većim gradovima Rajasthana u 8–10 sati (Jaisalmer, Jodhpur, Ajmer, Jaipur) te izravne veze iz Delhija i Mumbaija, 14–16 sati.

Vlakom pak izravne veze postoje samo iz Ajmera, Jaipura, Delhija i Mumbaija. Ako polaziš iz Jaisalmera ili Jodhpura, moraš presjedati u Ajmeru i gubiš hrpu vremena, pa se isplati uzeti autobus.

Smještaj u Udaipuru

I ovdje sam spavao u Moustacheu i apsolutno ga mogu preporučiti. Prekrasna krovna terasa, odlični zajednički prostori, čiste i prostrane sobe. Imaju čak i stol za stolni tenis. Što bi se drugo moglo tražiti?

Etnički ples u Udaipuru.

Sjeverna Indija

Pod Sjevernom Indijom podrazumijevam u osnovi sve što se nalazi sjeverno od Delhija, a osobito regiju Himalaje na granici država Himachal Pradesh i Kašmir, gdje sam proveo najveći dio vremena tijekom svog putovanja po Indiji (ovdje je video ovog dijela putovanja, na talijanskom, ali možeš uključiti titlove).

U svim ovim regijama zimi je zaista hladno pa se preporučuje posjetiti ih u razdoblju od travnja do rujna, što cijelo ovo područje čini odličnom alternativom ostatku zemlje koji je upravo tih mjeseci pod valom vrućine što obilježava indijsko ljeto u nizinama.

Tijekom ostatka godine (pa i prvih mjeseci proljeća) kretanje kopnom može biti iznimno teško zbog snijega; neke su ceste i prijevoji naprosto zatvoreni.

Ja na prijevoju Konmaru La, smrzavam se.

Rishikesh

Smješten u podnožju Himalaje i kroz koji protječe rijeka Ganges, grad se smatra svjetskom prijestolnicom joge, a iznimno je poznat postao nakon što su ga 1968. posjetili Beatlesi.

Što vidjeti i raditi u Rishikeshu

Moram reći da sam zbog razdoblja prije monsuna (kraj svibnja) i školskih praznika u Indiji grad zatekao iznimno prepun, uz užasno vrijeme, ali pretpostavljam da je ostatak godine puno podnošljiviji.

Joga i meditacija

Ako ne želiš upisati tečajeve joge (iznimno su popularni tečajevi za učitelja joge, pretpostavljam da su cijene doista konkurentne), meditacije, vegansku hranu u restoranima i sve što se na neki način može povezati sa svijetom jogija, sam grad po mom mišljenju nema previše toga za ponuditi i mirne duše se možeš usredotočiti na druga odredišta. Ako pak imaš vremena, vrijedi se zaustaviti nekoliko dana prije nastavka prema sjeveru.

Rishikesh odozgo.

Posjet slapovima

Aktivnost koja nije povezana sa svijetom joge je posjet nekim slapovima u okolici grada: Neer Garh (Google Maps), Garud Chatti (Google Maps), Patna (Google Maps) i HimShail (Google Maps). Najbolji je način da ih posjetiš iznajmljivanjem skutera, oko 300 rupija na dan.

Zora u hramu Maan Kunjapuri Devi

Nažalost, nisam uspio pronaći nikoga s kim bih podijelio taksi (sam je koštao previše) za uspon do hrama Maan Kunjapuri Devi, s kojeg kažu da je veličanstveno promatrati zoru. Ako želiš, možeš se i popeti i sići pješice stazom (ucrtanom na Organic Maps), iako se mnogi odlučuju popeti taksijem, a sići pješice. Tijekom dana do njega se može doći javnim prijevozom autobusima za Gangotri.

Za kraj, rafting na Gangesu iznimno je popularan i nudi se praktički posvuda u gradu. Rishikesh je ujedno često polazište za posjet „obližnjoj” dolini cvijeća.

Kako doći do Rishikesha

Rishikesh se nalazi samo 230 km od Delhija pa ga stanovnici grada biraju kao odredište za odmor čak i samo za vikend. Najpraktičniji i najizravniji način je doći u Rishikesh autobusom, to je 5–7 sati putovanja. Vlak je u ovom slučaju nepraktičniji jer se najbliži kolodvor nalazi u Haridwaru, odakle je do Rishikesha još najmanje sat vremena vožnje. Ostala odredišta s izravnim autobusnim vezama su Jaipur i Agra prema jugu te Shimla, Chandigarh i Manali prema sjeveru.

Napomena: od autobusnog kolodvora u Rishikeshu do Lakshman Jhule (turističkog dijela), ako ima prometa, iako je to samo nekoliko kilometara, može trebati gotovo sat vremena!

Smještaj u Rishikeshu

U Rishikeshu sam se razbolio pa sam imao priliku isprobati nekoliko hostela tijekom boravka koji je bio puno duži od planiranog. Najbolji je apsolutno Blue Jay Hostel, malo skup, ali doista čist i moderan, toplo preporučujem. Zatim sam bio u Shalom Backpackers i Hashtag Hostelu, oba nisu loša, ali Blue Jay je znatno bolji.

Selo Chitkul

Shimla

Iz Rishikesha se mnogi upute izravno prema Manaliju, ali ako namjeravaš posjetiti Spiti Valley (koju ne mogu dovoljno preporučiti i o kojoj ću uskoro govoriti detaljno), osobno mislim da je puno bolje uputiti se prema Shimli, a Manali posjetiti poslije.

Što vidjeti i raditi u Shimli

Shimla je grad koji je oduvijek imao veliku važnost za Indiju, toliko da je 1864., u kolonijalno doba, postao ljetni glavni grad. Grad se naime nalazi na 2276 metara nadmorske visine i nudi ugodnu klimu tijekom vrućeg indijskog ljeta. Nakon neovisnosti postao je prvo glavni grad Punjaba, a zatim Himachal Pradesha, što je i danas.

The Mall i The Ridge

Ta dva područja odgovaraju središtu grada (Google Maps); ovdje se može uočiti viktorijanska arhitektura tipična za kolonijalno razdoblje; zone su iznimno ugodne za boravak, pune barova, trgovina i restorana, idealno mjesto za šetnju. Još jedno simpatično područje za istraživanje je Lower Bazaar (Google Maps) gdje se nalaze tržnica povrća i neki iznimno jeftini restorani koje posjećuju mještani.

Jakhu Hill

Jakhu Hill (Google Maps) i istoimeni hram na 2445 metara visine najviša je točka grada, s koje se, ako vrijeme dopušta, pruža prekrasan panoramski pogled od 360 stupnjeva. Mirne duše se može doći pješice (preporučujem) ili uzeti žičaru na ovom mjestu. Samo u jednom smjeru 295 rupija, a povratna otprilike 550, po mom mišljenju doista skupo za prijeđenu udaljenost.

Selo Hikkim u Spiti Valleyju.

Kako doći do Shimle

U Shimlu sam stigao autobusom sa sjevera i prešao doista čudnu rutu, ali najspektakularniji način da se stigne u grad je vlakom s juga. Prvi korak je doći do kolodvora Kalka, koji je od Delhija udaljen 4–7 sati vlakom; ovdje se ulazi u planinski vlak koji povezuje Kalku sa Shimlom. Ova je dionica željezničke pruge nedavno proglašena UNESCO-ovom lokacijom, prolazi kroz čak 103 tunela i, čini se, nudi spektakularne poglede.

Alternativa je doći u grad autobusom; veze iz i prema Shimli postoje praktički iz svih okolnih gradova, s izravnim vezama i na jug iz grada Delhija.

Smještaj u Shimli

Grad, iznimno popularan među domaćim turistima, iz nekog je čudnog razloga apsolutno nepopularan među stranim putnicima, a to se vidi po malom broju hostela u gradu. Ja sam spavao u Thira Shimla, malo izvan središta na doista čudnoj lokaciji, ali objekt je ugodan, a osoblje zaista simpatično; alternativa je YMCA Shimla, položaj je bolji, ali je skuplji, a recenzije su lošije.

Selo Kibber u Spiti Valleyju.

Spiti Valley

Spiti Valley, na talijanskom Valle dello Spiti, hladna je planinska pustinja usred Himalaje obilježena nadrealnim krajolicima, drevnim samostanima i iznimno gostoljubivim stanovništvom sa snažnim tibetanskim utjecajem. Regija Spiti Valley bez sumnje je jedan od vrhunaca mog putovanja po Indiji.

Kao što je ranije rečeno, ljudi obično odluče posjetiti regiju krenuvši iz Manalija ili Shimle, ali po mom mišljenju druga je idealno mjesto jer bi na početku ljetne sezone oba prijevoja (Rohtang 3978 m i Kunzum La 4590 m), koja moraš prijeći ulazeći sa sjevera, mogla biti zatvorena zbog snijega. Dok je cesta koja do doline Spiti dolazi s juga, čini se, otvorena cijele godine. Iz Shimle se, osim toga, nadmorska visina povećava puno sporije, a prijevoje bi ostavio za kraj, što je idealno osobito ako dolaziš izravno iz nizine. Napomena: prijevoj Rohtang sada se može zaobići zahvaljujući nedavno izgrađenom tunelu.

Ono što slijedi u grubim je crtama „klasični itinerar”. Naravno, mjesecima bi se moglo putovati regijom, ali ono što vidiš na karti trebalo bi te ipak zaokupiti najmanje 2–3 tjedna.

Za posjet regiji, a preciznije za prolazak regijom blizu granice s Tibetom, stranci moraju ishoditi dozvolu zvanu „Inner Line Permit” koja košta 400 rupija, 200 za dozvolu i 200 za agenciju; čini se da to nije moguće napraviti samostalno. Vrijedi 14 dana i koliko mi je poznato, može se napraviti u Shimli, Reckong Peu (gdje preporučujem da to učiniš) i Kazi.

Napomena: opisani itinerar i prijevoz temelje se na javnom prijevozu (dakle onako kako sam ja to napravio), ali ako želiš, postoje mnoge ture ili privatni vozači koje je lako organizirati i iz Manalija i iz Shimle. Još jedno iznimno popularno prijevozno sredstvo među putnicima je motocikl; s obzirom na stanje cesta kojima se vozi, ovu opciju savjetujem samo onima s određenim iskustvom. Naposljetku, autostop; i sam sam ga koristio uglavnom u okolici Kaze i odlično je funkcionirao. Naravno, dostupne su i ture te zajednički taksiji/jeepovi koje je također lako organizirati iz Manalija.

Samostalni itinerar po dolini Spiti

Spiti Valley službeno počinje kod Taboa, ali savjetujem da se zaustaviš između Sangle i Chitkula par dana prije nastavka prema Reckong Peu. Ako bi iz Shimle htio dodatno prekinuti putovanje, Narkanda i Rampur čine se zanimljivim etapama.

Naposljetku, pokušao sam prikupiti što više informacija o autobusima, ali toplo te pozivam da sve potvrdiš kad stigneš na mjesto. Ako tražiš stranicu koja se često ažurira s voznim redom autobusa i stanjem prijevoja, pogledaj ovdje, ima mnogo korisnih članaka.

Što se tiče smještaja, u ovim krajevima praktički nema hostela, samo guesthousea. Imao sam sreće da sam putovao s grupom momaka pa sam uvijek dijelio sobu, iako su cijene ionako sasvim pristupačne.

Dhankar odozgo.

Sangla

Ako kreneš iz Shimle, savjetujem da uzmeš autobus u 7:30, sljedeći bi trebao biti u 10:30; putovanje traje 9–10 sati, 530 rupija. Cesta je doista slikovita većinu vremena!

U Sanglu ćeš stići u kasno poslijepodne/navečer pa uzmi sobu za noć; na glavnom trgu ima brojnih opcija, cijene su slične. Sljedećeg dana savjetujem da ustaneš rano i pješice posjetiš obližnje selo Kamru, popni se do utvrde i vrati se u Sanglu na vrijeme za autobus u 12:00 za Chitkul; staje na glavnom trgu i košta 48 rupija, otprilike 2 sata.

Chitkul

U Chitkulu savjetujem da provedeš najviše jednu do dvije noći; riječ je o malom planinskom selu na 3450 m, najvišem do kojeg se može doći cestom u dolini Sangla. Istraživanje sela ne traje dulje od par sati, ali mogu se napraviti kratki izleti. Konkretno, možeš uzeti stazu koja se uspinje uz planinu iza sela; odande se pružaju izvrsni pogledi na cijelu dolinu, ili slijedi cestu do vojne baze, točke dalje od koje stranci ne smiju, granica s Tibetom nije jako daleko.

Selo Kalpa.

Reckong Peo i Kalpa

Ja sam ostao dvije noći u Chitkulu i uzeo autobus za Reckong Peo u 6:30 ujutro (120 rupija, 3 i pol sata); mislim da postoji autobus i poslijepodne u 13:30 koji možeš iskoristiti kako bi u Chitkulu prenoćio samo jednu noć i imao jutro za malo razgledavanja, ali ne znam bi li stigao na vrijeme da napraviš dozvolu, ured bi trebao biti otvoren od 10:00 do 17:00.

Čim stigneš u Reckong Peo, savjetujem ti da napraviš svoju „Inner Line Permit”; sve agencije drže kartel pa je jedna kao druga. Ja sam je napravio u The Monk Travels: ispuniš obrazac, platiš 400 rupija i za manje od sat vremena trebao bi imati svoju dozvolu. Reckong Peo je i posljednje mjesto s bankomatima prije dolaska u Kazu, mjesto gdje bankomati nemaju uvijek gotovine.

Kad dobiješ dozvolu, savjetujem da se popneš u Kalpu; ovo malo, doista simpatično selo nadvisuje Reckong Peo, a pogled na dolinu i vrhove svuda unaokolo doista je impresivan; izvrsno mjesto za provesti dan prije silaska u Reckong Peo sljedećeg dana kako bi uhvatio autobus. Alternativno, možeš se popeti u Kalpu poslijepodne, a zatim sići u Reckong Peo prenoćiti.

Otprilike svakog sata voze autobusi između Kalpe i Reckong Pea, 20 rupija, otprilike pola sata vožnje, polazak odavde. Drži dozvolu i putovnicu pri ruci tijekom putovanja i uzmi izravni autobus za Kazu, kolodvor se nalazi ovdje; pokušaj doći malo ranije i kupi kartu kako bi osigurao sjedalo; autobus u 6:30 i jedan u 13:00, cijena je 195 INR, 4–5 sati. Nedjeljom ujutro prvi autobus koji silazi prema Reckong Peu je oko 10:00; nismo to znali pa smo morali pješice sići do kolodvora!

Napomena: ako želiš preskočiti Sanglu i Chitkul, postoje izravni autobusi i iz Shimle i iz Manalija za Reckong Peo (i obrnuto). Mislim da je to najmanje 16 sati autobusom u oba slučaja.

Selo Nako.

Nako

Savjetujem da prenoćiš u Nakou i nastaviš sljedećeg dana, ali ako si u vremenskoj stisci, mogao bi uzeti autobus iz Reckong Pea ujutro, poslijepodne provesti u Nakou, a zatim nastaviti prema Tabou autobusom iz Reckong Pea u 13:00.

U Nakou se može posjetiti samostan (ništa posebno), lutati uličicama najstarijeg dijela sela, koji doslovno izgleda kao da se zaustavio prije stotine godina, i naposljetku prošetati oko malog jezerca. Ako želiš prekrasan pogled, popni se do molitvenog mlina koji vidiš na vrhu sela; odavde možeš nastaviti stazom (ucrtanom na Organic Maps) i napraviti izlet od nekoliko sati.

Spavali smo u Amar Guesthouseu, nije loše.

Tabo

Nakon noćenja u Nakou uzmi isti autobus kao prethodnog dana koji je krenuo iz Reckong Pea u 6:30 i stiže oko 11:30 te nastavi do Taboa, 120 rupija, otprilike 3 sata. Tijekom ove dionice provjerit će ti se dozvola po drugi i posljednji put.

Samostan u Tabou (Google Maps), osnovan 996., smatra se najstarijim kontinuirano nastanjenim budističkim samostanom u cijeloj Indiji i regiji Himalaje; posjet je obvezan. Za kratku šetnju možeš se popeti prema špiljama za meditaciju koje se nalaze uz obronke planine, izvrsni pogledi na dolinu i selo.

Naš guesthouse nije bio ništa posebno, a za jelo preporučujem Kunzom Top: odlična hrana i dobre cijene.

Samostan u Tabou.

Dhankar

Stari samostan u Dhankaru (Google Maps) jedan je od najsugestivnijih koje sam ikad vidio; ukotvljen na stjenovitim formacijama u obliku čunjeva, nadvisuje dolinu na mjestu sutoka rijeka Pin i Spiti.

Nažalost, Dhankar se nalazi oko 7 km od ceste koja povezuje Tabo i Kazu i javni prijevoz ne dopire do njega. Mi smo uzeli autobus koji polazi iz Taboa u 9:00 i otprilike sat vremena kasnije dali smo se iskrcati u podnožju ceste koja vodi do samostana, 42 rupije.

Ondje smo stopirali otprilike pola sata, dok troje od nas nije povezao jedan francuski bračni par; ja i još dvojica momaka čekali smo još malo bez uspjeha i na kraju smo pješačili. Udaljenost nije velika, ali se nadmorska visina osjeti; ako budeš pješačio, savjetujem da koristiš prečace koji skraćuju serpentine, ucrtani su na Organic Maps.

Istraži selo i samostan do kraja dana, a sljedećeg jutra savjetujem da se popneš do jezera (Google Maps), panorama i prve zrake dana koje obasjavaju dolinu nešto su fantastično.

U Dhankaru savjetujem da prenoćiš u guesthouseu novog samostana, izgrađenog nasuprot starom: s terase se pružaju izvrsni pogledi na selo i stari samostan, hrana je dobra, kao i cijene.

 

Zalazak sunca u Dhankaru.

Kaza

Sljedećeg dana pješice smo sišli na glavnu cestu kako bismo uhvatili isti autobus kao prethodnog dana koji stiže iz Taboa oko 10:00, otprilike sat vremena, 50 rupija.

Kaza je glavni grad Spiti valleyja; ovdje bi uz malo sreće mogao imati i internetsku vezu, tijekom mog posjeta bilo je samo par mjesta s wifijem, jedno od njih je Travellers Shed.

Možeš odlučiti hoćeš li ovdje prenoćiti ili nastaviti prema jednom od sela u okolici Kaze. Kunzum Homestay nudi privatne sobe po bagatelnim cijenama i nije nimalo loš.

Kako funkcionira prijevoz u Kazi i okolici? Ako želiš posjetiti okolna sela, znaj da iz Kaze svaki dan polaze u osnovi 3 autobusa: jedan vozi relaciju Ki Gompa – Kibber – Chicham, tamo prenoći i sljedećeg jutra vraća se u Kazu obrnutim smjerom. Drugi vozi relaciju Langza – Hikkim – Komic gdje prenoći i sljedećeg jutra vraća se kući. Naposljetku, postoji izravni autobus za Mud u dolini Pin koji radi potpuno isto. Zbog toga stanovnici sela mogu ići u Kazu u školu, na tržnicu itd. itd., a navečer se vratiti kući.

Selo Kibber.

Pin Valley

Zbog nedostatka vremena morao sam preskočiti Pin Valley, ali ako imaš vremena, prema onome što su mi pričali, doista je vrijedi posjetiti. Itinerar bi mogao biti sljedeći: uzmi autobus iz Kaze prema Mudu, selo nadvisuje dolinu i nudi prekrasan pogled; prenoći ovdje, a sljedećeg jutra, kad autobus krene natrag prema Kazi, siđi u Sagnamu, koji možeš koristiti kao bazu za istraživanje sela Kungri i Ka, uz nekoliko pješačkih izleta.

U Sagnamu su mi snažno preporučili jedan guesthouse koji se nalazi otprilike na ovom mjestu, naziv bi trebao biti „Shanta Rakshita”.

Višednevni trekking povezuje dolinu Parvati (o kojoj ću govoriti poslije) s dolinom Pin; duž puta nema sela pa treba ponijeti hranu i opremu za kampiranje. Upoznao sam jedan poljski par koji mi je pričao da je bilo prekrasno, iako mjestimice doista naporno.

Key Gompa

Ovo je vjerojatno najikoničnije mjesto cijele doline. Samostan (Google Maps) smješten na vrhu brda koje nadvisuje dolinu apsolutno je nevjerojatan, do danas jedno od najspektakularnijih mjesta koja sam ikad vidio.

Uzmi autobus Key – Kibber – Chicham koji polazi iz Kaze u 17:00 i za dolazak do samostana treba mu otprilike 45 minuta, cijena je 30 rupija. Povratak ima otprilike ove polaske: Chicham 6:30, Kibber 7:30, Key Gompa 8:30.

Uzmi stazu koja se uspinje uz planinu kako bi imao najbolje poglede na samostan, a sljedećeg dana prisustvuj molitvi u 8:00.

Tijekom mog posjeta guesthouse samostana bio je u obnovi pa smo morali spavati u onom koji se nalazi blizu parkirališta u podnožju zgrade.

Samostan Key.

Kibber

Nalazi se nekoliko kilometara od samostana Key. Ovdje sam se oprostio od svojih suputnika koji su se poslijepodne tog dana autostopom vratili u dolinu, dok sam ja sljedećeg dana pješačio prema još udaljenijem selu Tashigang.

Da bismo stigli do Kibbera, ujutro nakon prisustvovanja molitvi pješice smo došli do raskrižja koje vodi do samostana i ondje stopirali; nakon ni deset minuta grupa indijskih turista nas je povezla. Alternativno, znaj da možeš pričekati autobus koji si uzeo prethodnog dana.

Ovdje nema jako puno toga za raditi, ja sam se ograničio na šetnju selom, ali teoretski se može pješačiti do sela Chicham ili doći do vrha Dangmachan Peaka.

Ja sam spavao u Norling Homeu, lijep zajednički prostor s pogledom na selo, čista soba i dobra hrana.

 

Selo Kibber.

Tashigang

Malo selo Tashigang, u kojem tijekom ljetne sezone žive 22 osobe, doslovno je izvan svijeta. Može se pohvaliti najvišim biračkim mjestom na planetu, javni prijevoz ne dopire do njega iako postoji makadamska cesta kojom mogu voziti motorna vozila. Ja sam odlučio doći do njega pješice iz Kibbera.

Trebalo mi je nešto manje od 3 sata hodajući brzim korakom, izvrstan panoramski pogled duž cijelog puta; jedini guesthouse u selu košta 600 rupija s tri uključena obroka, stariji par govori otprilike 10 riječi engleskog, ali se sporazumijeva i doslovno te primi u kuću kao člana obitelji, fantastično iskustvo!

Za ostalo u selu nema puno toga za raditi, ja sam kao i uvijek slijedio nasumične staze u okolici, a inače možeš jednostavno uživati u pogledu i miru koji se osjeća, izgubljen među vrhovima Himalaje.

Ako sam dobro shvatio, gotovo svako jutro oko 8:00 silazi jedan automobil prema Kazi, no ja sam odlučio uzeti stazu koja povezuje Tashigang sa samostanom Key, što traje otprilike dva sata, a ondje sam uzeo autobus prema Kazi. Ako odlučiš pješačiti, pitaj za upute u malom selu Gette; staza ucrtana na Organic Maps nije točna i dugo sam tražio pravi početak za spuštanje.

Malo selo Tashigang.

Komic

Uzmi autobus Langza – Hikkim – Komic koji polazi iz Kaze u 17:00 i za dolazak u Komic treba mu otprilike sat i pol, cijena je 48 rupija.

Selo Komic na 4587 metara nadmorske visine najviše je na svijetu do kojeg vodi asfaltirana cesta. Noć sam proveo u Jordan In World Homestayu, 600 rupija za sobu s večerom, doručkom i ručkom za ponijeti, fantastično iskustvo, tri različite generacije žive pod istim krovom, čovjek koji se bavi gostima govori odličan engleski i iznimno je srdačan, hrana je ukusna.

Hikkim

Sljedećeg dana savjetujem da pješice odeš do obližnjeg sela Hikkim gdje se nalazi najviša pošta na svijetu, na 4400 metara (Google Maps); odatle bi se, ako želiš, moglo nastaviti prema Langzi, prenoćiti i sljedećeg dana uzeti povratni autobus prema Kazi. Zbog nedostatka vremena ja sam se radije vratio u Kazu autostopom i tako preskočio Langzu.

Najviša pošta na svijetu.

Jezero Chandratal

Posljednja velika atrakcija prije napuštanja Spiti Valleyja. Da bi se do njega došlo javnim prijevozom, treba uzeti autobus Kaza–Manali koji polazi svaki dan u 4:30 ujutro. Zatim imaš tri opcije: sići na vrhu prijevoja Kunzum (Google Maps) kamo bi trebao stići oko 8:30 (140 rupija) i hodati otprilike 3 sata stazom (ucrtanom na Organic Maps) koja nije osobito teška, ali s obzirom na nadmorsku visinu nije baš šetnja parkom; u svakom slučaju toplo je preporučujem, nevjerojatan pogled!

Staza se u jednom trenutku izbija na cestu i možeš jednostavno stopirati do područja gdje se nalaze svi kampovi u kojima ćeš moći prenoćiti (ova točka).

Dvije manje naporne alternative su: ostati u autobusu i sići gdje počinje makadamska cesta koja vodi do jezera (ova točka) i hodati cestom do kampova; cesta je u odnosu na stazu većinom ravna i kraća u smislu udaljenosti, ali pogled nije jednako slikovit, otprilike 2 sata. Ako želiš, možeš pokušati stopirati.

Ili, ako ti se ne ide pješice, možeš ostati u autobusu sve do malog sela Batal odakle se može organizirati taksi.

Jezero Chandratal.

Kakav god bio tvoj izbor, prenoći u jednom od brojnih kampova. Ima opcija za svaki džep, od jednostavnih šatora s podlogom na tlu do pravih šatora s krevetom i privatnom kupaonicom. Mi smo se odlučili za apsolutno najjeftiniju opciju, plativši 1000 rupija po osobi s ručkom, večerom i doručkom (nakon cjenkanja), ali momci iz kampa su se s nama sprijateljili tijekom ručka i besplatno su nas nadogradili dajući nam jedan od šatora s krevetom i privatnom kupaonicom!

Ostatak dana provedi na jezeru, a ako se nisi umorio od hodanja, umjesto da slijediš makadamsku cestu do jezera, možeš uzeti doista simpatičnu stazu koja ide paralelno s cestom; nije označena na Organic Maps, ali je zaista lako slijediti, preporučili su nam je momci iz kampa. Alternativno, ne bi trebao imati problema sa stopiranjem; mi smo išli pješice, a vratili se stopom.

Sljedećeg dana budi na raskrižju najkasnije do 8:40 kako bi se ukrcao na autobus koji dolazi iz Kaze, isti koji si uzeo prethodnog dana. Odavde je do Manalija potrebno otprilike 6 sati, 207 rupija.

Napomena: ako namjeravaš nastaviti prema Lehu autobusom, savjetujem ti da siđeš na ovoj točki i pričekaš izravni autobus prema Keylangu.

„Cesta” od jezera Chandratal do prijevoja Rohtang.

Manali

Manali je vjerojatno najpopularnija „hill station” u cijeloj Indiji. Na 2050 metara nadmorske visine grad nudi osvježenje od vruće indijske ljetne žege, a posebno tijekom lipnja, kad su lokalni školski praznici, doslovno ga preplave turisti.

Što vidjeti i raditi u Manaliju

Prije svega valja reći da je grad doslovno podijeljen na dva dijela: stari dio, zvan „Old Manali”, i novi dio. Stari dio s karakterističnim zgradama i uskim uličicama tipičnima za planinska sela objektivno je ljepši, ali zaista jako turistički.

U gradu nema previše toga za raditi, jedina prava atrakcija je Hadimba Devi Temple, ali zato ima mnogo restorana i barova, a za one koje to zanima, marihuana ovdje raste samoniklo i praktički je legalna; ni noćni život nije nimalo loš.

Meni se posebno svidio Rocky’s Cafe, koji dominira gradom odozgo i nudi prekrasan pogled na cijelu dolinu; drugi bar, puno skromniji, ali simpatičan, gdje možeš popiti chai i čitati dobru knjigu, jest River Valley View Cafe, u svakom slučaju zaista imaš muke s izborom.

Hadimba Devi Temple.

Jogini Falls i Vashisht

Ovo je lijep izlet koji se može obaviti u jednom danu, pješice iz Manalija. Uzmi stazu koja počinje blizu Rocky’s Cafea i uputi se prema selu Goshal, odande prijeđi rijeku prema slapu Jogini. Staza, ucrtana na Organic Maps, ugodna je i zaista ju je lako pratiti. Možeš se popeti do podnožja slapa (isplati se!), a zatim nastaviti do Vashishta, gdje, ako želiš, ima termalnih izvora, iako po mom mišljenju nisu previše privlačni. Odande se u Manali možeš vratiti tuk tukom.

Napomena: Ako želiš, umjesto Manalija kao bazu možeš odabrati Vashisht, gdje ima nekoliko hostela, a selo je zacijelo mirnije i manje turistično.

 

Slap Jogini.

Naggar

Osobno nisam bio tamo, ali čini se kao dobra ideja za izlet iz Manalija ili, ako želiš, kao manje turistična alternativa u kojoj se možeš zadržati par dana. Riječ je o drevnom selu koje je nekoć bilo glavni grad regije i čuva neke povijesne građevine, poput dvorca i par hramova.

Naposljetku, Manali je polazišna točka za nekoliko trekkinga, a najpopularniji su vjerojatno Beas Kund Trek (2–3 dana) i Chandrakhani Pass Trek (5–6 dana). Iznimno je popularan i jednodnevni izlet na prijevoj Rohtang; ja ga ne preporučujem, riječ je isključivo o jako prometnom planinskom prijevoju, sate ćeš provesti u autu, a prijevoj, gotovo uvijek prekriven oblacima, ne nudi spektakularan pogled.

Kako doći do Manalija

Postoje izravni autobusi iz brojnih gradova, uključujući noćne autobuse iz Delhija i Rishikesha na jugu, otprilike 14 sati. Ostala odredišta su Shimla, Dharamsala i Leh (sa zaustavljanjem u Keylongu)

Napomena: U Manaliju postoje dva autobusna kolodvora, prvi u centru koriste državni autobusi (HRTC), dok se onaj za privatne autobuse nalazi nekoliko kilometara južnije, na ovoj lokaciji.

Smještaj u Manaliju

U Manaliju sam proveo poprilično vremena i isprobao više od nekoliko hostela. Madpackers Manali moj je omiljeni, u mirnom dijelu s lijepim vrtom i doručkom u cijeni koji se mijenja svaki dan, nedaleko je još jedan lijep hostel, Orchards House. Folklore izvrsna je alternativa za omjer cijene i kvalitete. Naposljetku, Alt Life, iako malo po strani i nešto skuplji, svesrdno su mi preporučili.

Parvati Valley

Parvati Valley proteže se na pola puta između Manalija i Shimle uz obale rijeke Parvati. Dolina je posebno popularna među Izraelcima, toliko da je Kasol, glavno selo u regiji, prozvan „Mini Israel”.

Što vidjeti i raditi u Kasolu i okolici

Cijela je dolina poznata po opuštenoj atmosferi, a prije svega po tome što se tu lako može nabaviti hašiš i marihuana, ali uvjeravam te da ima mnogo više od toga i posjet preporučujem svakome, ne samo ljubiteljima trave.

Rashol

Do malenog sela Rashol dolazi se na kraju trekkinga koji kreće iz Kasola; staza je prilično kratka, ali dosta strma, pa posebno uspon može potrajati i 3 sata, ali kad stigneš gore, pogled se isplati. Staza je ucrtana na Organic Maps, a posebno je dojmljiva tijekom cvatnje rododendrona od ožujka do srpnja, ovisno o nadmorskoj visini (All Trails).

Selo Pulga.

Manikaran

Također polazeći iz Kasola, do sela Manikaran dolazi se na kraju trekkinga, ovaj put većinom ravnog, koji vodi s druge strane rijeke u odnosu na cestu, kratkog i ugodnog, otprilike sat vremena. Kad stigneš u selo, možeš razgledati tržnicu i termalne izvore.

Ako se ne želiš vraćati pješice, autobusi prema Kasolu voze dosta često (Google Maps).

Malana

Ovo zaista neobično selo posebno je poznato među ljubiteljima hašiša; ovdje se naime proizvodi čuvena „Malana cream”, iznimno jak hašiš koji se prodaje na svakom uglu sela.

Još je jedan razlog za posjet selu to što se mještani smatraju pripadnicima „više” kaste. Neindusi, poput mene, ne smiju imati izravan kontakt s ljudima kako bi razmijenili predmete, naime najprije ih treba odložiti na tlo, ljudi na ulici te zaobilaze, a zabranjeno je čak i ulaziti u zgrade.

Do sela nije baš jednostavno doći, nema javnog prijevoza, a najpraktičniji je način uzeti zajednički taksi iz Jarija, do kojeg se iz Kasola lako stiže autobusom. Cijena je 1600 rupija, povratno, taksist čeka tri sata na početku kratke staze koja vodi do sela. Ja sam ga podijelio s još 2 momka, sam mislim da se uopće ne bi isplatilo. Alternativa je autostop, ali je promet na cesti zaista slab.

Izvori Khirganga.

Kalga, Tulga, Pulga i Tosh

Ova četiri sela nalaze se tamo gdje cesta završava, otprilike 15 km od Kasola. Točnije, cesta završava u Barshaniju i odatle treba nastaviti pješice, osim do Tosha, do kojeg se može doći taksijem.

Sva četiri sela imaju iznimno opuštenu atmosferu, daleko su od civilizacije i idealno su mjesto za provesti par dana u potpunom opuštanju. Osobno sam odabrao Kalgu, gdje sam četiri noći spavao u Blue Star Guesthouseu, lijepo okruženje i izvrsna hrana. Zatim sam Tulgu i Pulgu posjetio u jednom danu, a ova druga je prilično turistična. Nisam bio u Toshu, ali, čini se, to je najpopularnije i apsolutno najturističnije od ta četiri sela.

Što god odabrao, preporučujem posjet obližnjim termalnim izvorima Kheerganga (Google Maps) do kojih se dolazi nakon 2–3 sata trekkinga, ovisno o polaznom selu (All Trails). Termalni izvori s pogledom na planine zaista su jedinstveno mjesto, nažalost, popularnost im je znatno porasla pa su podno njih posvuda kampovi. Ipak vjerujem da se isplati otići na taj izlet, mnogi odluče ovdje prenoćiti (zbog čega ima toliko kampova), a ja sam se u jednom danu vratio u Kalgu.

Svaki dan ima nekoliko autobusa na liniji Kasol – Barshani, 40 rupija. Kad odlučiš napustiti dolinu, možeš uzeti autobus Barshani – Kullu, 110 rupija.

Kako doći do doline Parvati

Iz Manalija ide barem par autobusa dnevno izravno prema Kasolu, ja sam na kolodvor stigao kasno i morao sam ići Manali – Kullu 70 rupija, Kullu – Bunthat 15 rupija i naposljetku Bunthat – Kasol 62 rupije. Nikad nisam čekao više od 10 minuta između dva autobusa, otprilike 6 sati. Postoje i izravni autobusi iz Delhija i Chandigarha

Smještaj u Kasolu

Ja sam spavao u Hostel Cozy beds, ništa posebno, ali sve u svemu ga preporučujem, mirna lokacija malo izvan centra na obali rijeke.

Selo Kalga.

Dharamsala, McLeod Ganj i Bhagsu

Dharamsala je u biti „nastala” 1959. dolaskom Dalaj Lame i tibetanske vlade koji su bježali iz svoje zemlje nakon kineske invazije. Ovdje se još i danas nalazi službena rezidencija Dalaj Lame, iako, čini se, nije često ovdje!

McLeod Ganj i Bhagsu praktički su dva satelitska sela koja putnici biraju kao bazu za svoje izlete. Upravo se u Bhagsuu nalaze gotovo svi hosteli; riječ je o pomalo hipijevskom selu u kojem se hašiš i marihuana naširoko toleriraju. Ima podosta zaista simpatičnih barova i restorana u kojima se može provesti nekoliko dana opuštanja, ali i brojne mogućnosti za tečajeve svake vrste, od kuhanja do joge i masaža.

Što vidjeti i raditi u Dharamsali, McLeod Ganju i Bhagsuu

Kao što sam upravo rekao, mnogi se smjeste u Bhagsuu i doslovno ne napuštaju selo, ali u okolici ima barem par zanimljivih aktivnosti.

Hram Dalaj Lame i Tibetanski muzej

Posjet Dharamsali ne može se smatrati dovršenim bez ulaska u hram Dalaj Lame, ali nemoj očekivati nikakvo čudo, hram je naime po mom mišljenju sve prije nego impresivan. Ono što me se, naprotiv, zaista dojmilo jest obližnji Tibetanski muzej, ulaz je besplatan.

Triund

Ovo selo/logor nalazi se otprilike 3 sata od Bhagsua, a do njega se dolazi ugodnom stazom koju je zaista lako pratiti (All Trails), nešto teže ako se odlučiš za jednu od prečica koje kreću iz centra Bhagsua i zatim se spajaju s glavnom stazom.

Kad stigneš u Triund, ako ti se da, možeš nastaviti prema vrhu Triund Hilla (barem još sat i pol), a inače se opusti, uživaj u panorami i zatim se vrati u dolinu. Ako želiš, ovdje se može prenoćiti, čini se da je zaista popularno, posebno među mještanima; ako nemaš kampersku opremu, trebalo bi ju biti moguće unajmiti na licu mjesta.

Iz Triunda bi se, ako se želi, moglo nastaviti kroz planine i preko prijevoja Indrahar sve do sela Lamu, što je višednevni trekking o kojem nemam informacija, ali vjerujem da je preporučljivo imati vodiča.

Triund s Dharamsalom u daljini.

Galu Waterfall i Bhagsu Waterfall

Ovo su još dva simpatična izleta, zamjetno manje zahtjevna, posebno slap Bhagsu, koji se nalazi otprilike 20 minuta od sela i, iako je često pretrpan, svejedno se isplati prošetati do njega.

Gallu Waterfall je pak malo po strani i do nje se stiže otprilike sat vremena iz Bhagsua (All Trails), nije baš impresivna, ali je puno manje pretrpana i apsolutno je lijepo mjesto za provesti nekoliko sati u opuštanju.

Kako doći do Dharamsale

Iz Manalija voze noćni autobusi, otprilike 8 sati. Postoje i izravni autobusi iz Delhija, 12–13 sati. Napomena: Ti autobusi pripadaju privatnim prijevoznicima koji ne smiju koristiti kolodvor državnog prijevoznika u centru, pa će te ostaviti na ovom mjestu gdje se nalazi benzinska postaja koja služi kao autobusni kolodvor. Odavde sam ja pješačio do Bhagsua, ali to je prava uzbrdna šetnja, a alternativno možeš uzeti taksi. Tijekom dana, čini se, lokalni minibusi voze amo-tamo, ali noćni autobusi stižu zaista rano pa je taksi jedina opcija ako ne želiš pješačiti.

Smještaj u Dharamsali

Kao što sam već rekao, praktički nitko ne spava u Dharamsali, svi se hosteli nalaze u malom Bhagsuu, gdje preporučujem Eevolve Dharamkot – An Eco Hostel i The Hosteller Mcleodganj, Upper Bhagsu.

Selo Nako u Spiti Valleyju.

Leh

Glavni grad teritorija Leh Ladakh idealna je baza za razgledavanje regije i bijeg od monsuna koji obilježavaju ljetno razdoblje u ostatku zemlje. Ovdje naime glavna sezona traje od svibnja do listopada, a klima je u tom razdoblju zaista ugodna uz malo padalina. Znaj ipak da, ako u Leh želiš doći kopnom iz Manalija, cesta se obično otvara tek oko lipnja.

Što vidjeti i raditi u Lehu

U gradu ima barem par lokacija koje se isplati posjetiti, ali kao što je već rečeno, Leh je najbolje koristiti kao bazu za istraživanje regije, što mnogi putnici odluče činiti na ikoničnim motorima „Enfield”.

Među znamenitostima u gradu apsolutno preporučujem Shanti Stupu u sumrak, panorama Leha zaista je vrijedna, a kad sunce zađe, pale se svjetla stupe, što je zaista dojmljivo. Ikonična Palača u Lehu, ljepša izvana nego iznutra (ili su mi barem tako rekli), ulaz stoji 300 rupija pa sam je odlučio preskočiti, ali se svejedno može popeti i pogledati je izvana prije nego što nastaviš prema hramu Tsemo Maitreya, odakle se palača vidi odozgo; ovdje ulaz stoji 100 rupija.

Od stotina samostana u regiji najikoničniji su vjerojatno Thiksay, koji se nalazi uz glavnu cestu i do kojeg se bez problema može doći autobusom, Spituk, također lako dostupan autobusom, dok Likir i Hemis zahtijevaju kombinaciju autobusa i autostopa ako ne želiš unajmiti motor/taksi.

Iz Leha se osim toga može organizirati mnogo izleta i trekkinga; u nastavku navodim dvije opcije koje sam osobno odabrao i koje se usuđujem preporučiti.

Shanti Stupa.

Trekking Markha Valley

Ovaj je trekking posljednjih godina postao prilično popularan, zaista je lijep i postoji u više varijanti, od kratke verzije koju sam ja prošao i koja se može završiti u četiri dana i tri noći, do drugih verzija koje trekking mogu bez problema produljiti na šest ili više dana.

Nekoliko ažuriranih informacija koje je dao čitatelj bloga koji je prošao trekking polazeći iz Zingchena u ljeto 2023.:

  • Troškovi smještaja na trekkingu porasli su, i to na 1500 rupija u svim selima, uobičajeni paket večera–doručak–ručak za van i noćenje, osim u Nimalingu, gdje se plaća 2000 rupija.
  • Cestu su na dva mjesta produljili pa se tijekom dijela trekkinga hoda po makadamu, bez brige, krajolici se ni za dlaku ne mijenjaju. Konkretno, od Zinchena do Rumbaka hoda se po makadamu, od Rumbaka do Yurutsea mješavina makadama i staze, iako vjerujem da ono što su pokušali napraviti (makadam) neće potrajati dugo. Kad smo prolazili, izgledalo je tek napravljeno, a već se na više mjesta odronilo. Od Yurutsea do Skyua samo staza, uzgred, prekrasna. Od Skyua do Sare sada su napravili makadam na dnu doline, s drvenim mostovima koji prelaze rijeku (vrijedi za kolovoz, vjerujem da su se prije svejedno morali prelaziti gazovi). Od Sare mjestimice se pojavljuju dijelovi ceste, ali manje neprekinuti i uočljivi, kojima mogu proći samo ozbiljni terenci, i to do Markhe. Od Markhe do Chogda samo staza.
  • Za kratku verziju trekkinga vidjeli smo nekoliko ljudi koji su se terenskim vozilom dali odvesti do Markhe, što znači da se trekking prijeđe u 3 dana i dvije noći.

Glavna je razlika polazna točka; ako se odlučiš krenuti iz Spituka, prva ćeš dva do tri dana hodati kako bi došao do prave doline Markha, prelazeći prijevoj Gandala Pass na 4970 metara; kad prijeđeš prijevoj, itinerar je u biti isti kao kod četverodnevnog trekkinga.

Trekking u dolini Markha polazeći iz Spituka

Ako te zanima ova verzija, tehnički možeš organizirati taksi iz Spituka do „Zingchena”, gdje cesta završava, i uštedjeti jedan dan hoda. Sljedeći se dan stiže u Rumbak, a odavde se prelazi Gandala Pass prije dolaska u Shingo, gdje se prenoći.

Iz Shinga se ponovno spajaš s kratkom verzijom trekkinga i u jednom danu možeš stići u Saru, a odavde možeš slijediti itinerar opisan u nastavku.

Trekking u dolini Markha polazeći iz Chillinga/Skyua

Ovo je najkraća i najpopularnija verzija trekkinga koju sam osobno prošao u četiri dana i tri noći (All Trails).

1. dan, Leh – Skyu – Sara

Ako imaš sreće kao ja, možeš uhvatiti jedini autobus tjedno prema Skyuu, koji polazi nedjeljom u 9:00 s kolodvora lokalnih autobusa, otprilike 3 sata, 140 rupija. Alternativa je organizirati privatni taksi. Neki odluče sići u Chillingu umjesto da stignu do Skyua, po meni se ne isplati, hoda se uz cestu, a panorama je u biti ista.

Od Skyua do Sare otprilike je 2–3 sata; kad stigneš u Saru, preporučujem spavati u Guesthouseu koji se nalazi gore na desnoj strani, gospođa je iznimno ljubazna. Smještaj, večera, doručak i ručak za van za 1200 rupija.

Moj guesthouse u Hankaru.

2. dan, Sara – Hankar

Od Sare do Hankara je 5–7 sati hoda; ako želiš razbiti dan, mogao bi prenoćiti u Markhi. U Hankaru preporučujem nastaviti do kraja sela, gdje je zaista simpatičan guesthouse sa solarnim panelima za toplu vodu. I ovdje 1200 rupija za večeru, doručak i ručak za van.

3. dan, Hankar – Nimaling

Od Hankara do Nimalinga, na Organic Maps nazvanog „Tent Restaurant”, otprilike je 3–4 sata. Panorama počinje postajati zaista spektakularna, iz gotovo pustinjske doline počinje se dizati i vide se snježni vrhovi himalajskih divova. I nadmorska visina počinje se osjećati, pa neki odluče prekinuti uspon zaustavljanjem u Tachungtseu. I u Tachungtseu i u Nimalingu nema guesthousea, nego samo pristojno opremljenih kampova u kojima se osigurava sve potrebno. U Nimalingu cijena je 1400 rupija, za šator, večeru, doručak i ručak za van.

Pogled s prijevoja Konmaru La.

4. dan, Nimaling – Chogdo – Leh

Nimaling se nalazi u podnožju prijevoja Kongmaru La Pass; do vrha treba otprilike sat vremena, a odande se pruža prekrasan pogled od 360 stupnjeva na okolne planine. S vrha prijevoja otprilike je 3–4 sata silaska uz potok koji se mora prelaziti više puta; na nekim mjestima nije baš jasno gdje, ali u svakom slučaju ništa nemoguće.

Kad stigneš u Chogdo, većina putnika ima taksi (dogovoren prije polaska) koji ih čeka za povratak u Leh. Ja sam se ograničio na to da pitam druge trekkere i jedan mi je par ponudio da me besplatno preveze svojim privatnim džipom. Cijena zajedničkog taksija je otprilike 2800 rupija, koje se dijele ovisno o broju putnika.

Alternativno bi mogao nastaviti do Shang Sumda, ovdje prenoćiti i uzeti lokalni autobus koji svako jutro polazi prema Lehu.

Za kraj, stazu je zaista lako pratiti, ucrtana je na Organic Maps i, kako mnogi savjetuju, dovoljno je „slijediti konjski izmet”. Jedini „problem” je to što se, barem 2019., neki dijelovi rijeke moraju gaziti „s cipelama u ruci” jer nema mostova. U svakom je slučaju apsolutno moguće proći trekking samostalno i isplati se!

Svizci uz trekking.

Nubra Valley i jezero Pangong Tso

Ta se dva izleta nude i pojedinačno, a ako imaš ograničen budžet, jezero Pangong Tso tehnički se može posjetiti javnim prijevozom, ali ako ti budžet dopušta, preporučujem pridružiti se „turi” kako bi se posjetila oba mjesta.

Više nego prava tura, ono što većina agencija nudi zapravo je „shared taxi” koji te vozi od mjesta do mjesta tijekom tri dana. Prvi se dan penje do prijevoja Khardung La na 5359 metara, zatim se spušta prema Nubra Valleyju, gdje se posjećuje samostan Diskit, nastavlja se prema Hunderu, gdje se posjećuju pješčane dine (može se provozati na devi), a zatim se ide u selo u kojem se prenoći. Moji su suputnici već organizirali smještaj, a ja sam otišao spavati u zaista simpatičan guesthouse s privatnom sobom, večerom i doručkom za 800 rupija.

Drugi se dan do jezera stiže nakon 6–7 sati vožnje kroz nadrealan krajolik. Ostatak dana provodi se na obali prekrasnog jezera podijeljenog napola između Indije i Kine, a sljedeće se jutro vraća u Leh preko prijevoja Changla, na 5360 metara. Na jezeru sam platio 1000 rupija za sobu s večerom i doručkom. Mi smo kao grupa zatim odlučili platiti 50 rupija dodatno (300 ukupno) kako bismo prije povratka u Leh posjetili i samostan Hemis.

Prijevoj Khardung La.

Cijena „shared taxija” za tri dana je 19.000 rupija, najviše 6 osoba; ja sam obišao par agencija dok nisam našao jednu koja je imala pun auto i tako sam platio 3200 rupija. Tom iznosu treba dodati 600 rupija za Inner Line permit, potreban za posjet i Nubra Valleyju i jezeru Pangong Tso; to može obaviti bilo koja agencija, a ne može se podnijeti zahtjev samostalno.

Ako te zanima samostalno putovanje do jezera Pangong Tso, na ovoj stranici nalazi se potpun vodič, ali u biti postoje samo dva izravna autobusa koja iz Leha idu do jezera subotom i nedjeljom, a isti se autobusi vraćaju u Leh nedjeljom odnosno ponedjeljkom. Zato je idealno krenuti u subotu i vratiti se u nedjelju, cijena je otprilike 500 rupija povratno.

Jezero Pangong Tso.

Kako doći do Leha

Mnogi odluče letjeti kako bi izbjegli dugo putovanje kopnom, ali ako kao ja preferiraš jeftiniju opciju, do Leha se kopnom može doći iz Manalija preko Keylonga ili sa zapada, polazeći iz Srinagara.

S državnim prijevoznikom (HRTC) iz Manalija najprije moraš uzeti autobus prema Keylongu, otprilike svaki sat, s posljednjim polaskom poslijepodne; ja sam uzeo onaj u 13:00, 208 rupija, 6–7 sati. Prenoći u Keylongu, a sljedeći dan isti autobus polazi u 5:00 ujutro, 550 rupija, otprilike 14 sati, putovanje jednako beskrajno koliko i spektakularno.

Ugodnija, ali skuplja alternativa je turistički autobus HPTDC, cijena je 2700 rupija, uključujući jedno noćenje u spavaonici, večeru i doručak u hotelu HPTDC u Chandrabhagi. Naposljetku, minibusi ili zajednički taksiji mogu se organizirati preko bilo koje agencije u Manaliju, ali naravno cijena se još više penje.

Ako bi putovao obrnutim smjerom, autobus prema Keylongu polazi iz Leha u 3:30 ujutro. Do Srinagara i iz njega najjeftinija je opcija državni autobus JKSRTC koji tu rutu prelazi u dva dana s noćenjem u Kargilu (470 rupija); prijevoznik nudi dvije udobnije alternative (670–1058 rupija, semi deluxe i deluxe). Naposljetku, postoje privatni minibusi koji tu rutu voze noću, 1200–1500 rupija.

Palača u Lehu.

Smještaj u Lehu

Ja sam osobno, umoran od dugog putovanja autobusom, uzeo privatnu sobu u hotelu Jan Palace u kojem sam na kraju ostao cijelo vrijeme boravka u Lehu, ni dobar ni loš, ali izvrsna lokacija. (Ažuriranje 2026.: Jan Palace više se ne može rezervirati online. Slična alternativa je Laksdup Guest House.) Nakon cjenkanja dali su mi sobu straga za bagatelu.

Srinagar

Napomena: Nisam posjetio Srinagar jer sam se u kolovozu 2019. nalazio u Lehu upravo kad su počeli prosvjedi i grad je doslovno bio izoliran od ostatka svijeta; to se u prošlosti događalo i drugi put jer je politička situacija već godinama nestabilna, preporučujem da prije posjeta gradu obaviš potrebna istraživanja.

Srinagar je ljetna prijestolnica države Jammu i Kašmir te ujedno najveći grad regije Kašmir.

Dine Hunder u Nubra Valleyju.

Što vidjeti i raditi u Srinagaru

Grad se ponajprije koristi kao baza za posjet obližnjim dolinama u kojima je trekking jedna od glavnih aktivnosti, ali i sam grad nudi nekoliko zanimljivih atrakcija, na primjer razne vrtove. Glavni su: Shalimar Bagh Mughal, Nishat Mughal, vrt tulipana (festival se održava u travnju) i naposljetku Chashma Shahi. Za odličan zalazak sunca s pogledom na jezero i grad popni se na Pari Mahal Palace. Još jedan zaista popularan vidikovac je hram Shankaracharya.

Još jedan highlight u gradu je posjet jezerima koja ga okružuju. Mnogi odluče unajmiti brod na jedan dan i posjetiti jezero Dal i Nigeen, gdje se svako jutro može posjetiti plutajuća tržnica.

Naposljetku, posjeti povijesnu jezgru grada, u kojoj se nalaze brojne važne džamije poput Jamia Masjid, najveće u Kašmiru, i Shah Hamdan, čiji je interijer posebno njegovan.

Za kraj, kao što sam već rekao, mogućnosti za trekking gotovo su beskrajne, a svaka agencija u gradu trebala bi nuditi nekoliko opcija.

Kako doći do Srinagara

Kao što je rečeno, iz Leha JKSRTC nudi autobuse koji do Srinagara stižu u dva dana s noćenjem u Kargilu, a postoje i privatni prijevoznici koji nude izravne autobuse. Od Jammua na jugu autobusom je pak 12 sati.

Jammu

Ideja je bila posjetiti Jammu nakon boravka u Srinagaru, ali iz očitih sam razloga morao preskočiti. Ipak, grad je zimska prijestolnica države Jammu i Kašmir i tako se izmjenjuje sa Srinagarom.

Što vidjeti i raditi u Jammuu

Jammu je poznat kao grad hramova, a glavni su Raghunath, Ranbireshwar, Bawey Wali Mata i Maha Maya. Ostala zanimljiva mjesta su park Bagh-E-Bahu i muzej Amar Mahal.

Kako doći do Jammua

Jammu je dobro povezan vlakom prema jugu, Amritsar je udaljen otprilike 5 sati, a Delhi otprilike 10 sati. Ako želiš nastaviti prema sjeveru (Srinagar), ipak je bolje uzeti vlak do Udhampura i odande nastaviti autobusom. Alternativno postoje izravni autobusi do Srinagara i iz njega, otprilike 12 sati.

Buda iz samostana Diskit u Nubra Valleyju.

Amritsar

Grad se smatra duhovnom i kulturnom prijestolnicom sikhizma. Grad nije kaotičan, a mali je centar ugodno mjesto za šetnju.

Što vidjeti i raditi u Amritsaru

Zlatni hram (Golden Temple ili Harmandir Sahib) u centru grada najvažniji je hram sikhizma i apsolutno vrijedi posjeta, ulaz je besplatan, a posebno je dojmljiv u sumrak, kad osvijetljen doslovno oživi. Osobno to nisam učinio, ali zanimljivo je iskustvo prespavati u spavaonicama hrama; hrana i smještaj potpuno su besplatni, ali naravno red je ostaviti donaciju.

Još jedan vrlo sličan hram, iako ne tako spektakularan, je Durgiana Temple, nalazi se malo izvan centra i puno je manje pretrpan od Golden Templea, preporučujem posjet.

Golden Temple.

Ceremonija na Wagah Borderu

Granica Wagah (pakistanska strana) ili Attari (indijska strana) jedina je otvorena granica između dviju zemalja i ovdje se svaki dan održava prilično neobična ceremonija. Granica je otvorena samo od 10:00 do 16:00, a oko 15:00 počinje prava ceremonija zatvaranja tijekom koje granične snage dviju država paradiraju u tradicionalnim kostimima i priređuju predstavu dok ljudi gledaju s tribina.

Ceremoniji sam prisustvovao s indijske strane, ali naravno dobrodošli su i na pakistanskoj strani. Ulaz je besplatan i – iako ne podržavam ta natjecanja u tome tko ga ima većeg između dviju zemalja koje zasigurno ne trebaju dizati napetost – vjerujem da je apsolutno ne treba propustiti.

Hosteli organiziraju zajedničke tuk tukove, a alternativno postoje i pravi organizirani autobusi; ja sam dolazio iz Pakistana i lako sam našao minibus s jednim slobodnim mjestom koji me odvezao u Amritsar za 100 rupija.

Napomena: Čini se da se radno vrijeme granice često mijenja, a time i početak ceremonije, pa te pozivam da provjeriš na licu mjesta. Osim toga, u „stadion” se ne može ući s prtljagom, pa sam veliki ruksak morao ostaviti na čuvanje.

Za kraj, ako voliš Kulfi, apsolutno moraš probati Bombay Kulfi, nevjerojatno, ali imaju i okuse bez šećera!

Ceremonija na Wagah Borderu.

Kako doći do Amritsara

Amritsar je važna željeznička postaja pa je stoga povezan sa svim većim gradovima na sjeverozapadu zemlje izravnim vezama koje stižu čak do Mumbaija i Varanasija. Dostupne su i autobusne veze prema svim većim gradovima, uključujući Manali na sjeveru, odakle mnogi započinju svoje putovanje u srce Himalaje.

Ako stižeš ili nastavljaš svoje putovanje prema Pakistanu (ovo je jedina granica između dviju zemalja koja se može prijeći), javni autobus koji vozi tijekom dana stoji 35 rupija s kolodvora u Amritsaru, otprilike svaki sat. Od posljednje stanice autobusa do imigracije je par kilometara, 20 rupija za tuk tuk. Granica se službeno zatvara u 15:30 po pakistanskom vremenu, 16:00 po indijskom, ceremonija počinje u 18:00, 17:30 u Pakistanu.

Smještaj u Amritsaru

Ja sam spavao u Gostops Amritsar i preporučujem ga.

Hram Durgiana Mandir.

Južna Indija

Pod Južnom Indijom podrazumijevam u biti sve što se nalazi južno od Mumbaija. U ovoj regiji ljeti je zaista vruće pa se preporučuje posjetiti je u razdoblju listopad–ožujak.

Ono što slijedi kratak je opis glavnih odredišta u regiji. Moje je putovanje po Indiji završilo upravo u Mumbaiju, pa nisam posjetio jug zemlje. U biti ono što nalaziš u nastavku uglavnom su informacije prikupljene na internetu kako bi vodič bio što potpuniji.

Mumbai

Ova golema metropola, s oko 20 milijuna stanovnika, najveći je grad Indije i glavni grad države Maharashtra. Smatra se i trgovačkom prijestolnicom zemlje te jednom od najvećih indijskih luka.

Što vidjeti i raditi u Mumbaiju

U Mumbaiju sam proveo manje od 24 sata, ali to je bilo više nego dovoljno da upijem kaos grada. Poslijepodne sam proveo u društvu prijatelja ne vidjevši mnogo grada, a većinu vremena proveo sam na plaži Girgaum Chowpatty, posebno preporučenoj u sumrak, iznimno ugodnoj za boravak, s hrpom zaista jeftinih restorančića u kojima se može provesti par sati. Ako si smješten sjevernije, Juhu Beach odlična je alternativa.

Ostale atrakcije na jugu grada su Gateway Of India, muzej Chhatrapati Shivaji Maharaj Vastu Sangrahalaya, Fashion Street, Chhatrapati Shivaji Maharaj Terminus (UNESCO-ov lokalitet) i Colaba. Naposljetku, nude se vođene ture kroz slumove Mumbaija, Dharavi je vjerojatno najpopularniji, a mnoge ture koriste svoju zaradu za financiranje dobrotvornih projekata unutar sirotinjskih četvrti.

Zalazak sunca s plaže Chowpatty.

Kako doći do Mumbaija

Grad je iznimno povezan s ostatkom zemlje, željeznički kolodvor i zračna luka među najvažnijima su u Indiji, a postoje izravne veze praktički prema svakom kutku Indije.

Smještaj u Mumbaiju

Ja sam spavao u Nap on Map Hostel i preporučujem ga, nalazi se na strateškoj lokaciji zaista blizu zračne luke i željezničkog kolodvora. (Ažuriranje 2026.: Nap on Map Hostel više se ne može rezervirati online. Slična alternativa je Forrest Hostels.) Ako želiš biti bliže povijesnoj jezgri Mumbaija, pogledaj Hebbar’s Heritage Home i Backpackers Panda Colaba.

Ajanta i Ellora

Za posjet oba lokaliteta valja se bazirati u gradu Aurangabadu.

Špilje Ellora UNESCO-ov su lokalitet, impresivan kompleks u stijenu uklesanih svetišta čak triju različitih religija: budizma, hinduizma i džainizma. Za dolazak do špilja iz Aurangabada tuk tuk bi trebao stajati otprilike 600 rupija, usput bi se mogao zaustaviti na tvrđavi Daulatabad; ulaz u špilje stoji 600 rupija za strance.

Sljedeći dan posjeti pak špilje Ajanta; taksi bi trebao stajati 1200 rupija i isplati se ako se dijeli, inače autobus stoji 150 u jednom smjeru. Špilje Ajanta skupina su od trideset budističkih samostana, također uklesanih u stijenu, a i ovdje ulaz stoji 600 rupija.

Špilje Ajanta.

Kako doći do Aurangabada

Postoje izravne veze iz Mumbaija i vlakom i autobusom, otprilike 7 sati.

Smještaj u Aurangabadu

Zostel Aurangabad vjerojatno je najbolji hostel u gradu.

Nashik

Riječ je o drevnom gradu koji neki uspoređuju s Varanasijem, a za hinduiste je jedan od najsvetijih gradova na svijetu. Ovdje su ghatovi „autentičniji” i još ih nije taknuo masovni turizam, pa ako tražiš mjesto na kojem možeš promatrati hinduističke rituale a da te ne salijeće netko tko ti želi prodati vožnju brodom ili obredno događanje dana, Nashik se čini idealnim mjestom za provesti dan ili dva.

Kako doći do Nashika

Nashik je samo 180 km od Mumbaija i autobusi voze često, 4 ili 5 sati putovanja, dok je do Aurangabada otprilike 6 sati.

Smještaj u Nashiku

Kubera Dormitory čini se da je jedini pristojan hostel u gradu. (Ažuriranje 2026.: Kubera Dormitory više se ne može rezervirati online. Slična alternativa je Tripvana Backpacker Hostel.)

Ghatovi u Nashiku.

Bidar i Bijapur

Bidar i Bijapur još su dalje od klasičnih turističkih itinerara. Tvrđava Bidar jedna je od najvećih u zemlji, ali neobično ne privlači velike gužve, do danas je naime ulaz besplatan i mogao bi biti jedna od rijetkih osoba prisutnih tijekom tvog posjeta.

Da bi stigao do Bidara iz Nashika, najprije moraš proći kroz Gulbargu, odakle je otprilike tri sata autobusom.

Bijapur pak ima i više od nekoliko zanimljivih lokacija. Palače, grobnice, hramovi i minareti potpuno izgrađeni od bazalta čine arhitekturu grada posebno zanimljivom. I ovdje uz prednost da uživaš u svim glavnim znamenitostima bez mnogo drugih turista.

Od Bidara do Bijapura je otprilike 7 sati autobusom.

Tvrđava Bidar.

Hampi

Ovdje se vraćamo na znatno prohodanije rute, Hampi je tijekom godina postao iznimno popularno odredište. Grad je među putnicima poznat po svojim rižinim poljima, golemim gromadama, hramovima i opuštenoj atmosferi. Nekoć prijestolnica Vijayanagara, carstva iz četrnaestog stoljeća, ruševine su razasute na površini od čak 26 četvornih kilometara.

Vodič za posjet Hampiju s ruksakom (na engleskom).

Kako doći do Hampija

Iz Bijapura uzmi izravni autobus do Hospeta (3–4 sata), a odande je otprilike 30 minuta tuk tukom ili lokalnim autobusom. Hospet služi kao raskrižje i ako putuješ vlakom, jer se ovdje nalazi najbliži željeznički kolodvor.

Smještaj u Hampiju

Kampiranje je ovdje zaista popularna opcija, a ako tražiš udobniji smještaj, pogledaj Sunrise Guest House.

Virupaksha Temple u Hampiju.

Goa

Nedvojbeno jedno od najpopularnijih odredišta u zemlji, ta mala država ima prilično neobičnu povijest: regija je naime čak 450 godina bila portugalska kolonija i ostatku zemlje pripojena je tek 1961.!

Čini se da se iskustvo duboko razlikuje ovisno o plaži koju odabereš, neke su naime potpuno preplavljene i preobražene masovnim turizmom. Dvije plaže još uvijek zadržavaju autentičnu atmosferu: Palolem i Patnem.

Ako regiju posjećuješ prvi put i želiš malo i kulturnog turizma, Panaji, glavni grad države, sigurno je dobro mjesto za početak. Bardez je središte noćnog života, dok se Pernem smatra „opuštenom” zonom.

Kako doći do Goe

Postoje izravne veze iz Mumbaija na sjeveru vlakom, kao i noćni autobusi, otprilike 13 sati. Iz Hampija autobusom je otprilike 10 sati.

Plaža u Goi.

Gokarna

Gokarna podsjeća na Gou prije masovnog turizma, ali čini se da se situacija brzo mijenja, osobito uz glavnu plažu.

Ipak ima mnogo plaža, često dostupnih samo brodom, gdje se još može osjetiti hipijevska atmosfera koju mnogi ovdje traže, a jedna od tih plaža čini se da je Om Beach.

Bangalore

Grad je treći po veličini u Indiji i prijestolnica tehnoloških startupa u zemlji. Brzo postaje popularan među putnicima kao grad u kojem se može provesti nekoliko burnih noći po klubovima i lokalima, osobito u četvrti Indiranagar.

Osim toga, čini se da nema previše toga drugog za raditi, grad je od male povijesne važnosti, ali je barem puno ugodniji za život od ostalih velikih indijskih metropola.

Vodič za posjet Bangaloreu s ruksakom (na engleskom).

Bangalore.

Kodagu

Samo šest sati autobusom od Bangalorea nalazi se ova divlja regija savršena za sve ljubitelje prirode. Madikeri, glavni grad, idealno je mjesto iz kojeg se mogu organizirati izleti do brojnih slapova, okruženi krajolikom neuobičajeno planinskim za jug Indije.

Na ovoj stranici nalaziš zanimljive ideje.

Plantaža kave u Kodaguu.

Mysore

Grad, poznat i kao „Mysuru”, smatra se kulturnom prijestolnicom države Karnataka i drugim najčišćim gradom u Indiji! Drevni grad ima nezanemarivu arhitektonsku baštinu, a Mysore Palace je bez sumnje atrakcija broj jedan. Osim toga, po centru grada razasuto je mnogo parkova.

Popularan jednodnevni izlet je onaj do Srirangapatne, drevnog grada-tvrđave koji se nalazi samo 20 km od Mysorea, gdje ima brojnih lokacija povijesnog značaja.

Vodič za posjet Mysoreu s ruksakom (na engleskom).

Mysore Palace.

Kochi

Lučki grad posebno je poznat po drevnim kineskim ribarskim mrežama koje je kineski car darovao kraljevstvu Kochi u četrnaestom stoljeću u znak prijateljstva. Još jedna posebno zanimljiva lokacija je Hill Palace Museum, gdje je izložena kraljevska kruna Cochina, 1,75 kg čistog zlata s čak 95 dijamanata i više od 2000 drugih dragulja.

Alleppey

Jedini razlog za posjet Alleppeyju je organiziranje houseboata i istraživanje backwatersa. Backwaters nisu ništa drugo nego splet laguna, jezera, rijeka i kanala koji čine pravi ekosustav što ga mještani koriste za ribolov, poljoprivredu i prijevoz robe.

Postoje stotine plovila i tura među kojima možeš birati, a najpopularnija opcija je tri dana i dvije noći.

Houseboat u Alleppeyju.

Munnar i nacionalni park Periyar

Munnar je klasična hill station kojom su se Englezi služili kako bi pobjegli od vrućih indijskih ljeta. Plantaže čaja ovdje daju ton, a u okolici grada ima brojnih mogućnosti za trekking.

Nacionalni park Periyar, otprilike 100 km južnije, nastao kao utočište za tigrove i slonove, danas pokriva čak 925 četvornih kilometara i u sebi sadrži brojne ugrožene vrste. Ulaz u park je iz grada Thekkadyja, odakle je moguće organizirati vođene izlete.

Munnar.

Varkala

Na krajnjem jugu Indije, Varkala je obalni grad daleko od masovnog turizma u kojem se može provesti nekoliko dana opuštanja na plaži. Papanasam je najpopularnija plaža.

Plaža u Varkali.

Mogući itinerari u Indiji

Za posjet svim mjestima o kojima sam dosad govorio potrebni su mjeseci, ako ne i godine; u nastavku navodim neke od klasičnih itinerara po zemlji, podijeljenih po regijama, koji se bez problema mogu međusobno kombinirati kako bi činili itinerare od više mjeseci.

Kao i za svaku zemlju, ne postoji savršen itinerar za zadano vrijeme, zato uzmi ono što slijedi kao inspiraciju i prilagodi ili izradi itinerar prema svojim interesima/budžetu i dobu godine!

Itinerar od 7 dana u Indiji

Tjedan dana nije mnogo vremena, ali trebao bi biti dovoljan da vidiš nekoliko highlightsa i okusiš malo Indije.

New Delhi (2 noći)

1. dan:

Ovisno o raspoloživom vremenu mogao bi posjetiti Humayunove grobnice, arhitekturom slične Taj Mahalu, Qutub Minar, gdje se nalazi najviši minaret na svijetu izgrađen od opeke, i ikoničnu India Gate ili pak nekoliko sati opuštanja u vrtovima Lodhi.

2. dan:

Posjeti povijesnu jezgru slijedeći itinerar opisan u odjeljku posvećenom New Delhiju.

Agra (1 noć)

3. dan:

Prijevoz iz Delhija u Agru. Ako želiš, Taj Mahal možeš posjetiti poslijepodne, ali ako želiš izbjeći vrućinu i gužvu, bolje je to učiniti sljedeće jutro.

Jaipur (3 noći)

4. dan:

Posjeti Taj Mahal u zoru, a odmah nakon toga tvrđavu Agra. Poslijepodne prijevoz u Jaipur.

5. dan:

Posjeti povijesnu jezgru i barem jednu od tvrđava Jaipura.

6. dan:

Shopping, opuštanje, posjet drugim lokacijama u Jaipuru ili organiziraj izlet do Chand Baorija i Bhangarh Forta.

7. dan:

Vrati se u Delhi.

Itinerar od 10 dana u Indiji

Ako imaš nekoliko dana više na raspolaganju, preporučujem da slijediš upravo opisani itinerar do četvrtog dana, a zatim imaš dvije alternative.

Prva opcija.

Varanasi (2 noći)

4. dan:

Posjeti Taj Mahal u zoru, a odmah nakon toga tvrđavu Agra. Noćni vlak prema Varanasiju.

5. dan:

Istraži grad i njegove ghatove.

Khajuraho (2 noći)

6. dan:

Provedi jutro u Varanasiju, a poslijepodne uzmi noćni vlak prema Khajurahu.

7. dan:

Istraži hramove Khajuraha.

Orchha (2 noći)

8. dan:

Prijevoz u Orchhu.

9. dan:

Istraži tvrđavu i hramove grada.

10. dan:

Vrati se u New Delhi.

Druga opcija. Ovaj itinerar može se smatrati turom po Rajasthanu u 10 dana s kratkim zaustavljanjem u Agri. Slijedi prethodno opisani itinerar do 5. dana.

Tipičan izgled muškaraca u Rajasthanu.

Jodhpur (1 noć)

6. dan:

Prijevoz u Jodhpur. Poslijepodne posjeti Plavi grad i popni se na Singhoria Hill u sumrak.

Jaisalmer (3 noći)

7. dan:

Posjeti tvrđavu Jodhpur ujutro, a zatim poslijepodne prijevoz prema Jaisalmeru.

8. dan:

Ako želiš, mogao bi istražiti tvrđavu rano ujutro, a zatim poslijepodne započeti safari u pustinji.

9. dan:

Ako si se odlučio za safari u pustinji, u Jaisalmer se vraćaš u kasno jutro pa imaš dovoljno vremena da uhvatiš noćni autobus/vlak prema Delhiju.

10. dan:

Vrati se u New Delhi.

Itinerar od 15 dana u Indiji

S 15 dana na raspolaganju osobno bih se odlučio za drugu verziju itinerara od 10 dana, dodavši možda jedno ili dva zaustavljanja, a to bi mogli biti Pushkar i Udaipur.

Prijevoj Chang La.

Itinerar od 3 tjedna u Indiji

Tri tjedna dobar su kompromis za posjet većem dijelu odredišta uključenih u dosad opisane itinerare. Ulazeći u detalje, preporučujem da slijediš prvu verziju itinerara od 10 dana, a zatim, kad stigneš u Orchhu, uputiš se prema Jaipuru i obiđeš Rajasthan kako je opisano u drugoj verziji itinerara od 10 dana. Ukratko:

New Delhi (2 noći)

Agra (1 noć)

Varanasi (2 noći)

Khajuraho (2 noći)

Orchha (2 noći)

Jaipur (3 noći)

Jodhpur (2 noći)

Pushkar (1 noć)

Jaisalmer (3 noći)

Udaipur (2 noći)

New Delhi (1 noć)

Itinerar od 15 dana u sjevernoj Indiji

Ovo je savršen itinerar za ljetno razdoblje, kad su temperature u ostatku zemlje nepodnošljive. Uključio sam Spiti Valley jer vjerujem da to zaista zaslužuje, ali ako te ne zanima, preporučujem da taj tjedan zamijeniš s nekoliko dana između Parvati Valleyja i Dharamshale.

Još dva grada koja se lako mogu „ugurati” u itinerar su Amritsar i Rishikesh, ali temperature ovdje ljeti neće biti jednako ugodne.

Naposljetku, Leh je zasigurno grad u kojem bi bez problema mogao provesti tjedan dana između trekkinga i raznih izleta i apsolutno vrijedi posjeta, osobito kad su u ostatku zemlje kiša i vrućina uobičajeni. Međutim, sa samo dva tjedna na raspolaganju snažno preporučujem da letiš jer bi te samo putovanje autobusom iz Manalija, tamo i natrag, odnijelo 4 dana.

Trekking prema jezeru Chandratal.

New Delhi (2 noći)

1. dan:

Ovisno o raspoloživom vremenu mogao bi posjetiti Humayunove grobnice, arhitekturom slične Taj Mahalu, Qutub Minar, gdje se nalazi najviši minaret na svijetu izgrađen od opeke, i ikoničnu India Gate ili pak nekoliko sati opuštanja u vrtovima Lodhi.

2. dan:

Posjeti povijesnu jezgru slijedeći itinerar opisan u odjeljku posvećenom New Delhiju. Noćni autobus prema Shimli ili vlak.

Shimla (1 noć)

3. dan:

Istraži The Mall i The Ridge, popni se na Jakhoo Hill.

Spiti Valley (8 noći)

4. dan:

Autobus Shimla – Reckong Peo. Zatraži dozvolu. Prenoći u Kalpi.

5. dan:

Autobus Reckong Peo – Nako. Istraži selo i prenoći ovdje.

6. dan:

Autobus Nako – Tabo. Posjeti samostan i prenoći ovdje.

7. dan:

Autobus Tabo – Dhankar. Posjeti samostan i prenoći ovdje.

8. dan:

Autobus Dhankar – Kaza. Provedi poslijepodne u gradu, a zatim uzmi autobus prema Key Gompi. Prenoći ovdje.

9. dan:

Prisustvuj jutarnjim molitvama u samostanu i, ako želiš, autostopom se odvezi do Kibbera, provedi ovdje nekoliko sati ili se vrati ravno u Kazu.

10. dan:

Autobus prema jezeru Chandratal. Prenoći ovdje.

11. dan:

Autobus prema Manaliju.

Manali (2 noći)

12. dan:

Istraži grad i opusti se u jednom od brojnih kafića.

13. dan:

Izlet do slapa Jogini i obližnjeg Vashishta. Noćni autobus prema Delhiju.

14. dan:

Vrati se u Delhi.

Itinerar od tri tjedna u sjevernoj Indiji

Dodatni tjedan trebao bi ti omogućiti da upravo opisanom itineraru bez većih problema dodaš nekoliko zaustavljanja. Dvije su najbolje opcije vjerojatno tjedan dana u Lehu; u tom slučaju preporučujem da na početku putovanja poletiš iz Delhija, a zatim se autobusom spustiš prema Manaliju, tako da ćeš, ako je budžet ograničen, letjeti samo jednom.

Inače dodatni tjedan provedi između Parvati Valleyja i Dharamshale.

Itinerari za južnu Indiju

Kao što sam već rekao, nisam bio južno od Mumbaija, a prisutne informacije isključivo su plod istraživanja. Ipak, dva itinerara na jugu zemlje mogla bi biti sljedeća.

Od Mumbaija do Goe za dva do tri tjedna

Mumbai -> Ajanta -> Ellora -> Nashik -> Bidar -> Bijapur -> Hampi -> Goa

Od Bangaloreja do Varkale za dva do tri tjedna (Kerala)

Bangalore -> Kodagu -> Mysore -> Kochi -> Munnar -> Periyar -> Varkala

Prijevoz u Indiji

U zemlji ovakvih dimenzija udaljenosti mogu zabrinjavati, ali jamčim ti da je kretanje iznenađujuće učinkovito, čak i za one koji putuju s ograničenim budžetom i ne mogu si priuštiti unutarnje letove.

Vlakovi u Indiji

Vlakovi su bez sumnje najbolji način putovanja po Indiji, udobni, relativno brzi i jeftini idealni su za sve putnike s ruksakom. Željeznički sustav dobro je razvijen i vlakovi stižu u praktički sve veće gradove, uz iznimku sjevera zemlje gdje planine to čine nepraktičnim.

Evo nekoliko praktičnih savjeta. Većina vlakova ima 5 razreda, po redu cijene:

  • „2s” ili „Second sitting” najjeftiniji je, ali ga snažno ne preporučujem, ljudi su nagurani. Nema klimatizacije.
  • „SL” ili „Sleeper” već je dobra opcija, kupei imaju osam „ležajeva” i putuje se relativno udobno, ali nema klimatizacije pa se tijekom ljetnih mjeseci umire od vrućine.
  • „3A” ili „AC 3-Tier” najpopularnija je opcija među putnicima, raspored je identičan kao u „Sleeperu”, ali ovdje ima klimatizacije, osobno sam gotovo uvijek putovao ovdje. Za noć se dobivaju plahte i jastuk.
  • „2A” ili „AC 2-Tier” u odnosu na „3A” ima dva ležaja manje, a svaki ležaj ima svoju zavjesicu.
  • „1A” ili „AC First Class” prvi razred ima zaista prostrane kupee s dva ili četiri ležaja, a čini se da kupaonice imaju i tuš.

Raspored 3AC i Sleepera.

Jedini je problem vlakova to što se za većinu dionica moraju rezervirati barem par dana unaprijed, a u slučaju iznimno prometnih dionica čak i tjednima!

Praktički svaki hostel/hotel/agencija može rezervirati vlak, ali naravno ta usluga košta pa preporučujem da se jednostavno registriraš na službenoj stranici; na ovoj stranici nalaziš detaljan vodič na engleskom za slučaj da imaš problema. Ja sam koristio indijski broj i nisam imao problema, a ako bi koristio talijanski broj, registracija bi mogla biti teža.

Neki se žale da ne mogu platiti stranom karticom, ali dovoljno je aktivirati tu opciju ako nije prisutna: idi na „my profile”, zatim „preferred bank list” i odaberi „international cards”.

Naposljetku, tijekom rezervacije mogao bi vidjeti kartu prodanu u „WL” ili „Waiting list”, što znači da si među „pričuvama” u slučaju da netko otkaže svoju kartu; osim toga često se navodi i vjerojatnost dobivanja karte, na primjer ako si WL10 tjedan dana prije polaska, karta ti je praktički osigurana.

Ako ti se ne da previše mučiti s registracijom na stranici i voljan si platiti nešto dodatno, jednostavno možeš koristiti 12Go.

Autobusi u Indiji

Tamo gdje ne stižu vlakovi, budi bez brige, stižu autobusi, koji su i izvrsna alternativa za one koji nemaju volje unaprijed rezervirati kartu za vlak. Autobusi naime obično imaju slobodnih mjesta i u zadnji čas.

Praktički svaka država u Indiji ima svoju autobusnu kompaniju koja je često najjeftinija opcija, iako ne uvijek i najudobnija. Takozvani VIP autobusi koji nude ležaj poput onog u vlaku naime pripadaju privatnim kompanijama.

Situacija s autobusima mnogo je manje komplicirana: Redbus ima iznimno potpun popis autobusa na duge i srednje relacije, bilo privatnih bilo državnih, a strane kartice bez problema se prihvaćaju.

Prema osobnom iskustvu, ako želiš uštedjeti, ipak je bolje kupiti kartu izravno od dotične kompanije bez prolaska kroz Redbus. Više sam puta jednostavno potražio autobus u aplikaciji, a zatim kartu kupio u uredu i tako uštedio, iako je to ponekad zaista nepraktično.

Još jedna aplikacija koja zaista dobro funkcionira, i za autobuse i za vlakove, je Ixigo, a često se nude i cashbackovi i razni popusti i na Ixigu i na Redbusu.

Taksi u Indiji

Taksiji i tuk tukovi u Indiji nalaze se praktički posvuda, vještina cjenkanja je ključna, a dobra strategija je pitati svoj hostel/hotel koliko bi određena dionica trebala koštati ako nekamo ideš. Još jedna tehnika s kojom ne možeš pogriješiti je ponuditi pola od onoga što ti traže.

Osobito u gradovima, ako imaš lokalnu SIM karticu, isplati se koristiti aplikacije poput Ubera i Ole, koja je osnovana upravo u Indiji i malo je jeftinija. U oba je slučaja ponuđena cijena ipak bolja od one koju bi dobio nakon 10 minuta cjenkanja.

Taksi u Nubra Valleyju.

Motor u Indiji

Mnogo putnika odluči tijekom putovanja po Indiji kupiti motor, a to je osobito popularno na sjeveru zemlje, gdje su spektakularne ceste i planinski prijevoji pravi raj za motocikliste. Vlastitim je vozilom osim toga moguće doći do mjesta koja su inače slabo dostupna. Ikonični Royal Enfieldi na tržištu rabljenih vozila obično se prodaju za oko 2000 dolara.

Najam varira ovisno o radnom obujmu, ali obično iznosi između 1000 i 2000 rupija dnevno. Mnogi odluče unajmiti motore kako bi istražili Spiti Valley iz Manalija i okolicu Leha. S obzirom na stanje cesta, savjetujem to samo iskusnim motociklistima.

Autostop u Indiji

Autostop funkcionira prilično dobro, a osobito sam ga na sjeveru zemlje koristio više puta, a da nikad nisam dugo čekao. Ako apsolutno ne želiš platiti prijevoz, dobro je to reći jer se može dogoditi da ti zatraže malu naknadu. Autostop se ne preporučuje djevojkama koje putuju same.

Troškovi putovanja u Indiju

Dakle, koliko košta putovanje u Indiju? Malo, ako si backpacker ili svejedno putuješ jeftino. Indija je bez sumnje jedna od najjeftinijih zemalja na svijetu; ako se potrudiš i putuješ polako, bez problema se može preživjeti s budžetom od samo 10–15 € dnevno.

Čak i kad često mijenjaš mjesto i priuštiš si pokoji užitak, dakle putuješ s malo više „stila”, teško ćeš potrošiti više od 20–25 € dnevno.

Troškovi smještaja u Indiji

U većim gradovima i turističkim odredištima hostela je mnogo, jeftini su i većinom zaista simpatični i čisti, usprkos onome što bi se moglo pomisliti. Dobar hostel obično košta oko 4–5 € po noći u spavaonici, a za privatnu sobu očekuj da ćeš platiti otprilike dvostruko.

Neki lanci hostela, na primjer Moustache (ali ne samo on), nude povoljnije cijene onima koji svoj boravak rezerviraju izravno u hostelu ili preko njihove službene stranice, vrijedi pogledati ili pitati na recepciji.

Izvan klasičnih turističkih odredišta hostela je malo i zamjenjuju ih takozvani guesthousei; moje se iskustvo u tom pogledu jako razlikuje: imao sam odlične boravke, ponekad malo manje dobre, u svakom slučaju ništa skandalozno, napravi kratki pregled i ne bi trebao imati problema.

Za kraj, couchsurf, osobito u velikim gradovima, čini se iznimno popularnim; ako imaš zaista ograničen budžet ili jednostavno želiš doći u kontakt s mještanima, baci pogled.

Suveniri u Indiji.

Troškovi prijevoza u Indiji

Kao što je već rečeno, iako je riječ o zemlji u razvoju, mreža javnog prijevoza iznimno je učinkovita, ali i zaista jeftina! Autobus na duge relacije (10–12 sati) okvirno košta 6–8 €, a vlakovi, osobito ako se zadovoljiš „Sleeper Classom”, koštaju još manje!

Troškovi atrakcija u Indiji

Jedino što je „zaista skupo” jesu ulaznice za spomenike i razne atrakcije, koje su za turiste obično 10–20 puta skuplje nego za mještane; 600 rupija, otprilike 7 €, čini se prilično standardnim kad je riječ o građevinama i spomenicima kojima upravlja država.

Besplatno podizanje gotovine u Indiji

Dvije banke koje mi nikad nisu stvarale probleme i omogućuju podizanje gotovine bez ikakve naknade (uz pravu karticu) su Bank Of Baroda i State Bank of India.

Za kraj, apsolutno nemoj zaboraviti cjenkati se oko svake cijene; od svih zemalja u kojima sam bio, Indija je daleko ona u kojoj je kultura cjenkanja najukorijenjenija i, osobito kad su u pitanju turisti, riječ je o pravim prijevarama. Nažalost, bijelca se vrlo često doživljava kao hodajuću vreću novca, sve je pregovorljivo: tuk tukovi koji 9 od 10 puta izbace nevjerojatne iznose, smještaj, suveniri, pa čak i hrana!

Sigurnost putovanja u Indiju

Je li Indija sigurna zemlja? Je li putovanje po Indiji sigurno? To su pitanja koja su mi postavljana više puta. Kratak je odgovor da, vjerujem da je iznimno teško osjećati se ugroženo u Indiji. Što se sigurnosti tiče, u mnogim se pogledima može usporediti s jugoistočnom Azijom, nasilni su zločini iznimno rijetki i iako apsolutno ne preporučujem hodati sam noću po periferiji velikih gradova, uz malo zdravog razuma i slijedeći nekoliko praktičnih savjeta teško ćeš imati ikakvih problema. Priča se mijenja kad je riječ o prijevarama kako je opisano u prethodnom odlomku, ali one zaista malo imaju veze s tvojom sigurnošću.

Jedan od najvećih problema na koje nailaze putnici tiče se samo ženskog spola. Iako ga iz očitih razloga nisam osjetio na vlastitoj koži, upoznao sam barem par djevojaka koje su imale nekih problema tijekom putovanja po Indiji, na primjer neugodne poglede. Jedna mi je djevojka rekla da su je pipali u noćnom autobusu, a općenito ponašanje Indijaca prema stranim djevojkama može biti iznimno neprimjereno. Nemam posebnih savjeta u tom pogledu osim da se pokušaš odijevati skromno i, ako je moguće, birati sjedala pokraj drugih djevojaka (Redbus ih prikazuje ružičastom bojom).

Putovati po Indiji, a ne dobiti proljev, čini se praktički nemogućim, osobito ako si u zemlji tek kratko i nemaš vremena potrebnog da privikneš želudac. Uvijek izbjegavaj prati zube vodom iz slavine. Općenito pazi na to što piješ, a ako želiš učiniti uslugu i okolišu i svom džepu, koristi bocu s filtrom!

Iako je upotreba marihuane iznimno tolerirana na sjeveru zemlje, osobito među turistima, valja biti iznimno oprezan jer policija, na sreću ili nesreću, zna da ti može izvući poprilično novca. Govorim isključivo po čuvenju, ali i prema riječima mještana, sve se može riješiti plaćanjem prave svote, pa je kako bi se izbjegli ozbiljniji problemi bolje izvaditi gotovinu i riješiti stvar što je brže moguće prije nego što se umiješa previše ljudi!

Za kraj, osobito ako namjeravaš ići na trekking na više od 3500 metara na sjeveru zemlje, jedina dva osiguranja koja pokrivaju tu aktivnost (koliko ja znam) su World Nomads, koji omogućuje osiguranje trekkinga do 6000 metara (dodavanjem kao dodatne aktivnosti, kako je prikazano na ovoj stranici) i TrueTraveller, koji dodavanjem paketa „Extreme Pack” nudi pokriće za trekking iznad 4600 m. Kao što je rečeno, većina ostalih osiguranja staje na 3500 metara, a neka i manje.

Planiraš putovanje u Indiju? Pogledaj ove članke:

Koji putni ruksak odabrati

Što ponijeti na put

Imaš pitanja? Ili svježe informacije? Slobodno ostavi komentar ili mi se javi na Instagramu!

Za donacije / virtualne pizze i piva 🙂

Svidio ti se članak? Spremi ga na Pinterest!




Odgovori