Ova mala zemlja bez izlaza na more, smještena između Tibeta i Indije, sadrži čak osam od deset najviših vrhova na svijetu – među njima, naravno, i Mount Everest – grad Lumbini, rodno mjesto Gautame Bude, osnivača budizma, i naposljetku kulturnu baštinu vrijednu poštovanja.
Proveo sam gotovo dva mjeseca u Nepalu putujući s ruksakom, prešao nekoliko trekinga i posjetio glavne turističke atrakcije. Bilo da je riječ o putovanju usmjerenom na planine ili o kulturnom putovanju, u ovom vodiču naći ćeš sve savjete i informacije potrebne da ga što bolje organiziraš, kao i uvijek s posebnim obzirom na proračun.
Brzi izbornik

Monkey Temple u Katmanduu.
Veći dio Nepala ima umjerenu klimu tijekom cijele godine, s četiri jasno odvojena godišnja doba. Mnogi smatraju jesen (rujan, listopad i studeni) najboljim razdobljem za posjet (osobito oni koji žele na trekking) jer nakon monsuna koji obilježavaju ljeto i odnose zagađenje i prašinu, vidljivost planina je optimalna, kao i temperature, koje na maloj visini nisu previsoke, a u visinama nisu preniske. Uz to, dva od najvažnijih festivala u zemlji – Dasain i Tihar – održavaju se upravo u tom razdoblju.
Kao što si naslutio, jesen je daleko najskuplje i najgužvitije razdoblje (osobito listopad), pa je smještaj na velikoj visini uz glavne trekinge stalno posve popunjen.
U svakom slučaju, Nepal se vrlo dobro može posjetiti tijekom cijele godine, pod uvjetom da se aktivnosti i odredišta uključeni u putovanje prilagode razdoblju; evo pregleda ostalih godišnjih doba.
Zima (prosinac, siječanj i veljača): nudi uglavnom sunčanu i stabilnu klimu. Odlično je razdoblje za posjet cijelom Teraiju, tj. regiji na jugu zemlje u podnožju divova Himalaje, i dolini Katmandua, gdje zbog razmjerno niske prosječne nadmorske visine nema snijega, pa iako jutra mogu biti prilično svježa, ostatak dana nudi ugodne temperature.
U ovom razdoblju trekking na maloj visini je moguć, a uz odgovarajuću opremu, osim u slučaju obilnih snježnih padalina, tehnički je moguće popeti se u visine i proći neke od najpopularnijih trekinga, poput onog do baznog kampa Everesta i kruga oko Annapurne, ali to zasigurno nije idealno razdoblje za to.
Proljeće (ožujak, travanj i svibanj): ovo je druga najpopularnija sezona za posjet zemlji. Temperature i vidljivost za trekking dobri su, ali se poslijepodne često nakuplja vlaga, a vrhovi se prekriju oblacima.
U svakom slučaju, prednost manje prometnih staza, uz cvjetanje brojnih biljaka i cvijeća (ponajprije rododendrona), čini proljeće odličnim razdobljem za posjet zemlji, osobito za one koji žele na trekking i izbjeći najjaču sezonu jeseni.
Ljeto (lipanj, srpanj i kolovoz): u Nepalu je ovo razdoblje monsuna, koji obično stižu tijekom prvih tjedana lipnja i mogu potrajati čak do rujna. Zasigurno je zanimljivo razdoblje za posjet zemlji, kad priroda doslovno oživi, zrak je čist, a leptiri su posvuda. Trekking se ipak uglavnom ne preporučuje, osim u nekim područjima poznatima kao „rain shadow”. Ovdje su oborine znatno manje nego u ostatku zemlje, a jedno od njih je sjeverni dio kruga oko Annapurne (Manang, Upper Pisang, Muktinath) gdje su oborine zaista znatno manje; u svakom slučaju, osobito na maloj visini, rizik od blokiranih cesta zbog odrona i prisutnost pijavica zaista su stvari koje treba uzeti u obzir.

Hram Pashupatinath u Katmanduu.
Krenimo od vize za ulazak u zemlju. Viza je obvezna, ali na sreću posjednici talijanske putovnice (s rokom valjanosti duljim od 6 mjeseci) dobivaju vizu zvanu Visa On Arrival (VOA) u trenutku ulaska u zemlju (pravila ovise o državljanstvu, zato provjeri što vrijedi za tebe). Postupak je iznimno jednostavan i pregledan, ali nažalost nije besplatan.
Postoje tri opcije:
15 dana – 30 USD.
30 dana – 50 USD.
90 dana – 125 USD.
Viza se može lako produljiti do najviše 150 dana po kalendarskoj godini (1. siječnja – 31. prosinca), iako to nije baš jeftino. Ovdje nalaziš troškove; vjerojatno je bolje izaći i ponovno ući s novom vizom, u svakom slučaju s turističkom vizom nije moguće ostati u zemlji dulje od 150 dana po kalendarskoj godini.
Službeno su potrebne i dvije fotografije za osobne dokumente (veličine kao za putovnicu) kako bi se dovršio postupak izdavanja vize po dolasku u zračnu luku/kopneni granični prijelaz, ali ako ispuniš online obrazac (ostaje u sustavu 15 dana, pa ga nemoj ispunjavati previše unaprijed) nisu potrebne i vrlo vjerojatno uštediš priličnu količinu vremena po dolasku, osobito u zračnoj luci u Katmanduu, gdje možeš otići ravno na imigraciju bez ispunjavanja obrasca na licu mjesta. Savjetujem da to napraviš.
Vizu u zračnoj luci Tribhuvan teoretski je moguće platiti kreditnom karticom, ali u praksi, prema onome što sam pročitao, ovisi o danu! Ja sam pokušao i rekli su mi da nije moguće; u svakom su slučaju prihvaćene sve glavne valute (uključujući eure), a da bi izbjegao nepovoljan tečaj, idealno bi bilo platiti u američkim dolarima, ali ne bih se previše zamarao time osim ako ih već nemaš.
Što se tiče kopnenih graničnih prijelaza (ovdje nalaziš cjelovit popis), čini se da se prihvaćaju isključivo američki dolari, pa se prilagodi.
Nepal ne zahtijeva nikakva obvezna cijepljenja, ali se preporučuju hepatitis A i B.
Za ažurirane informacije o vizama i svemu ostalom savjetujem da provjeriš preporuke za putovanja ministarstva vanjskih poslova svoje zemlje (na primjer, hrvatskog Ministarstva vanjskih i europskih poslova) na ovoj stranici.

Ulicama Katmandua.
U ovom su vodiču cijene izražene u lokalnoj valuti zvanoj „nepalska rupija”, često skraćeno jednostavno „NPR”. Tečaj je otprilike 1€ = 170 NPR. Za aktualni tečaj savjetujem da pogledaš ovu stranicu.

Katmandu je najveći grad i glavni grad zemlje, ovdje se nalazi i jedina međunarodna zračna luka pa je stoga polazna točka za većinu onih koji posjećuju Nepal. Ovdje nalaziš kratak video o danima provedenima u Katmanduu (na talijanskom, ali možeš uključiti titlove).
Grad i njegova okolica mogu te mirno zaokupiti danima, među trgovima, hramovima i povijesnim četvrtima. Ima samo muke s izborom, a naravno i šetnja ulicama Thamela, turističke četvrti grada, ima svoj smisao, osobito ako tražiš neki suvenir za ponijeti kući. Evo glavnih turističkih lokaliteta u Katmanduu i okolici.
Kathmandu Durbar Square
Ovo je bez sumnje najikoničniji trg Katmandua i općenito Nepala (Google Maps), riječ je o UNESCO-ovu lokalitetu koji u sebi okuplja brojne hramove i palače. Nažalost, kao i većina povijesnih lokaliteta u ovom gradu, zgrade su ozbiljno stradale u potresu 2015. i još su u obnovi, ali ih svakako vrijedi posjetiti.
Do trga se bez problema može doći pješice iz Thamela i iskreno to savjetujem: ulice kroz koje se prolazi vrve životom. Savjetujem posjet rano ujutro, kad trg doslovno oživi i brojni mještani napune razne hramove i donose svoje darove.
Ulaz za strance doista je skup, riječ je naime o 1000 NPR, ali ući pomiješavši se s gomilom ili kroz neku sporednu uličicu nije nimalo teško.

Kathmandu Durbar Square.
Swayambhunath Stupa (Monkey Temple)
Ovaj hram, smješten na vrhu brežuljka koji dominira Katmanduom (Google Maps), nudi odlične poglede na grad i cijelu dolinu. Glavna stupa s Budinim očima i zlatnim šiljkom koji se proteže prema nebu doista je fascinantna, kao i svi mali hramovi koji je okružuju.
Cijelo je područje doslovno preplavljeno majmunima (ne bez razloga hram je prozvan „Monkey Temple”), što ga čini još zanimljivijim, osobito za one koji se nikad nisu susreli s tim simpatičnim stvorenjima.
Ne zaboravi posjetiti i donji dio kompleksa koji gleda prema zapadu. Rekli su mi da je ulaz koštao 200 NPR, ali vjerojatno sam, ušavši sporednim stubištem, nehotice izbjegao plaćanje.
Do lokaliteta možeš mirno doći pješice iz Thamela, to je naime samo 3 km kroz prilično neturističke četvrti, ili uzeti jedan od brojnih minibusa koji voze ovom cestom sjeverno od Thamela; odredište koje ćeš čuti kako se viče ili koje moraš pitati je „Swayambhu”, a cijena je samo 15 NPR.

Swayambhunath Stupa (Monkey Temple).
Hram Pashupatinath
Više nego o hramu, riječ je o kompleksu hinduističkih hramova (Google Maps). Glavni, posvećen Shivi, najveći je u zemlji i jedan od najsvetijih, pristup tom hramu rezerviran je samo za hinduiste, ali ostatak kompleksa dostupan je svima.
Ulaz je i u ovom slučaju prilično skup, 1000 NPR, ali kad stigneš na glavni ulaz, dovoljno je skrenuti desno i prijeći rijeku da bi besplatno istražio kompleks.
Do lokaliteta iz Thamela ja sam jednostavno otišao pješice, to je naime samo 4 km, ali ako radije koristiš javni prijevoz, moguće je sjesti u autobus plave linije na ovom mjestu u blizini Ratna Parka, 20 rupija. Naravno, taksi je uvijek opcija.

Kompleks Pashupatinath.
Boudhanath Stupa
Jedna je od najvećih na svijetu i doista je impresivan lokalitet, stupa se nalazi unutar kružnog trga koji je zaista prekrasan i bez sumnje je jedno od mojih omiljenih mjesta u Katmanduu (Google Maps).
Savjetujem da posjet kombiniraš s obližnjim hramom Pashupatinath koji je udaljen manje od 2 km pješice; i ovdje se, ako želiš, može izbjeći plaćanje ulaza od 400 NPR ulaskom na jedan od brojnih sporednih ulaza na trg.
Za povratak prema Thamelu dovoljno je ući u jedan od autobusa plave linije koji voze cestom ispred glavnog ulaza u stupu i iskrcavaju te u blizini Ratna Parka za 25 rupija.

Boudhanath Stupa.
Patan Durbar Square
Patan je tehnički najstariji grad cijele doline Katmandua, a danas, budući da je udaljen samo 5 km od središta glavnog grada, zapravo je dio gradskog područja Katmandua i gotovo ga je nemoguće razlikovati od ostatka grada.
Patan čuva profinjenu arhitekturu koju čine brojne povijesne palače, a vrhunac je jedan od najljepših trgova cijele regije, Patan Durbar Square (Google Maps). Trg je iznimno ugodan za boravak i najživlji je kasno poslijepodne, kad ga mještani koriste kao mjesto okupljanja.
I ovdje je ulaz prilično skup, 1000 NPR, ali ako želiš, moguće je ući na jedan od sporednih ulaza i izbjeći plaćanje.
Da bi stigao do Patana iz Thamela, savjetujem da uzmeš minibus za „Lagankhel” na ovom mjestu, cijena je 15–20 rupija; savjetujem da izađeš na ovom stajalištu i odavde nastaviš pješice prema trgu, koji je odavde udaljen samo 1 km.

Patan Durbar Square.
Kirtipur
Kirtipur je odredište znatno manje popularno od dosad spomenutih, toliko da tijekom svog poslijepodneva provedenog šetajući ulicama Kirtipura nisam sreo nijednog drugog turista.
Grad se nalazi samo 5 km od središta Katmandua, a stari je dio smješten na vrhu brežuljka gdje je promet praktički nepostojeći i ograničen na poneki skuter; ulaz na sve zanimljive lokalitete je besplatan. To je odličan način da upoznaš stari Nepal, daleko od masovnog turizma, a na dva koraka od glavnog grada.
Pola dana više je nego dovoljno za obilazak grada: glavna zanimljiva mjesta su hram Tri Ratna, Dev Pukko (središte grada s pripadajućom kraljičinom palačom), hram Bagh Bhairab i naposljetku hram Uma Maheshwor. Hodati i gubiti se ulicama starog grada samo je po sebi doista zanimljivo i odličan način da provedeš par sati.
Naposljetku, prije povratka u Katmandu toplo savjetujem da jedeš u restoranu Newa Lehana, ovdje poslužuju odličnu tradicionalnu hranu, a kvaliteta je doista izvrsna, toliko da mnogi mještani posjećuju Kirtipur isključivo zbog jela ovdje.
Do Kirtipura je zaista lako doći, autobusi polaze često s Ratna Bus Parka i trebaju otprilike 25 minuta do Naya Bazaara u podnožju starog grada, 20 rupija.

Hram Uma Maheshwor.
Bhaktapur
Grad Bhaktapur nalazi se otprilike 12 km od Katmandua i poznat je pod mnogim imenima: grad kulture, živa baština, muzej na otvorenom itd. itd. Bhaktapur je naime bio glavni grad doline Katmandua sve do 15. stoljeća i čuva brojne povijesne zgrade i spomenike. Nažalost, mnoge su od tih građevina teško oštećene u potresu 2015., ali grad ipak zadržava svoj šarm.
Najvažnije mjesto zasigurno je poznati Bhaktapur Durbar Square (Google Maps) gdje se nalazi palača u kojoj je do 1769. boravila kraljevska obitelj, a koja je sada sjedište National Art Gallery. Ostala vrijedna mjesta u Bhaktapuru su trg Taumadhi i hram Dattatreya.
Do Bhaktapura iz Katmandua zaista je lako doći, jer autobusi polaze često s Bhaktapur Bus Parka, 30 rupija.

Bhaktapur Durbar Square.
Namo Buddha
Namo Buddha je malo selo u kojem se nalazi samostan Thrangu Tashi Yangtse (Google Maps), jedno od najvažnijih hodočasničkih mjesta za budiste u cijelom Nepalu i jedno od najsvetijih na svijetu. Legenda kaže da je to mjesto gdje je Buda, u prethodnom životu proživljenom kao princ, dao svoje tijelo na hranu tigrici i njezinim mladuncima.
Do sela iz Katmandua relativno je lako doći, možeš uzeti lokalni autobus s Ratna Park Busa prema Banepi (2–3 sata) i tamo prijeći na onaj za Namo Buddhu.

Samostan Thrangu Tashi Yangtse.
Smještaj u Katmanduu
Proveo sam dva tjedna u Katmanduu isprobavajući različite smještaje, najprije s tatom, a zatim sam, čekajući vizu za Indiju. Evo mojih savjeta.
Gurung’s Home – Basnoslovno niske cijene i za spavaonicu i za privatne sobe.
The Sparkling Turtle Backpackers Hostel – Odličan hostel po vrlo dobroj cijeni s doista ljubaznim osobljem. Jedina mana je lokacija, naime nalazi se otprilike 3 km od središta Thamela, blizu Monkey Templea, a inače je vrlo preporučljiv.
Andes House – Čiste i povoljne privatne sobe u samom središtu Thamela.

Patan Durbar Square.
Pokhara je drugi po veličini grad nakon Katmandua i idealno polazište za većinu trekinga u regiji Annapurne.
Smještena na jezeru Phewa, ima znatno opuštenije i manje kaotično ozračje od glavnog grada, ali za one koji traže povijesne/kulturne lokalitete vjerojatno ostavlja pomalo za željeti; no ako tražiš prirodu, onda sigurno nećeš biti razočaran.
Većina ljudi grad posjeti kratko prije ili poslije jednog od brojnih trekinga koje regija nudi, ali ako imaš na raspolaganju nekoliko dana, evo nekoliko mjesta koja bi mogao posjetiti u Pokhari i okolici.
Jezero Phewa
Jezero Phewa, na kojem se grad nalazi, odlično je mjesto za provesti nekoliko sati jednostavno šećući uz njegove obale ili možda unajmivši čamac na vesla s veslačem ili bez njega.
Usred jezera nalazi se i mali otočić na kojem je jedan od najpoznatijih hinduističkih hramova u gradu (Google Maps).

Jezero Phewa.
Sarangkot Viewpoint
Ovo je vjerojatno najspektakularniji vidikovac u cijelom gradu. Zora je bez sumnje idealan trenutak za posjet ovom mjestu i gledanje kako sunce izlazi iznad masiva Annapurne.
Pokušaj stići barem 20 minuta prije zore, iz Pokhare je to otprilike 40 minuta taksijem po cesti koja nije baš u odličnom stanju, cijena taksija 2000 rupija (Google Maps).
International Mountain Museum
Zanimljiv muzej o planinama Nepala, lokalnim zajednicama, penjačima te flori i fauni regije (Google Maps). Pripovijedaju se i povijesne ekspedicije te utjecaj globalnog zatopljenja na planine, ukratko, mjesto koje će svaki ljubitelj planina zasigurno smatrati zanimljivim.
Ulaz košta 500 rupija, do muzeja se može doći pješice za otprilike 45 minuta od lakesidea, a taksi košta otprilike 300 NPR.
The World Peace Pagoda
Poznata i kao Pokhara Shanti Stupa (Google Maps), riječ je o budističkoj pagodi koja s vrha Anadu Hilla dominira gradom i jezerom. Do nje se može doći na nekoliko načina; budući da se nalazi nešto više od 5 km od Lakesidea (gdje se nalaze gotovo svi hoteli), može se mirno ići pješice, put je dobro ucrtan na Organic Maps.
Alternative su kratko prelaženje jezera čamcem (700 rupija u jednom smjeru, 1000 povratno) i zatim nastavak pješice otprilike 45 minuta ili taksi do pagode i zadnja dionica pješice.

World Peace Pagoda.
Mahendra Gupha i Chameri Gufa
Riječ je o dvjema špiljama koje nisu baš spektakularne, a nalaze se otprilike 10 minuta hoda jedna od druge; prva (Google Maps) u sebi ima mali hram i nekoliko zanimljivih stijenskih formacija, dok je druga (Google Maps) u osnovi puna šišmiša.
Devis Falls
Mali slap na dva koraka od grada koji te zasigurno neće zaokupiti satima, ulaz košta 100 rupija (Google Maps).
Ostale aktivnosti koje se mogu organizirati u Pokhari su letovi paraglajderom, cijena u tandemu je oko 50 $, rafting, bungee jumping, ziplining i yoga retreatovi.
Smještaj u Pokhari
HOTEL FORESTWAY Hostel & Backpackers – Odličan povoljan hostel 50 metara od jezera koji nudi i privatne sobe.
Hotel Santana – Ako tražiš isključivo povoljnu privatnu sobu u kojoj ćeš spavati prije ili poslije trekkinga, ne traži dalje.
Kako doći do Pokhare
Iz Katmandua prema Pokhari turistički autobusi polaze svako jutro u 7:00 s ovog mjesta sjeverno od Thamela i stižu na Tourist Bus Park u Pokhari za otprilike 6–7 sati; cijena ide od 600–700 NPR za standardne autobuse do gotovo 3000 NPR za luksuzne autobuse. Lokalni mikrobusi koštaju 400–600 rupija, ali putovanje može biti doista neudobno. Ako želiš, moguće je uzeti i noćni autobus, ali s obzirom na prirodu ceste vjerojatno nije najbolje rješenje. Postoje i brojni dnevni letovi, otprilike 40 minuta, oko 100 $ u jednom smjeru.
Ako stižeš iz Indije, iz pograničnog grada Sunaulija voze dnevni autobusi prema Pokhari za 600 NPR, otprilike 8 sati.

Hram Talbarahi.
Lumbini je rodno mjesto Bude i hodočasničko odredište za svakoga tko se zanima za svijet budizma.
Hramova je jako mnogo, izgradile su ih brojne zemlje, a svi su koncentrirani unutar ograničenog područja koje se bez problema može obići u jednom danu, možda unajmljenim biciklom (Google Maps).
Smještaj u Lumbiniju
Lumbini Garden Lodge – skromne privatne sobe po poštenim cijenama; ako tražiš nešto luksuzno, pogledaj Hotel Buddha Maya Garden.
Kako doći do Lumbinija
Iz Pokhare i Katmandua voze dnevni autobusi, ali do Lumbinija je moguće doći i iz Varanasija jer se grad nalazi nekoliko kilometara od indijskog graničnog prijelaza Sunauli. Kad prijeđeš granicu, stigni do Bhairahawe zajedničkim džipom, a zatim uđi u autobus za Lumbini.

Hram Maya Devi.
Bandipur je još uvijek malo poznato odredište. Riječ je o malom selu među brdima Nepala koje nudi miran kutak, idealan za one koji žele provesti nekoliko dana u opuštanju ili kratkim šetnjama.
Glavna je atrakcija vjerojatno Tundikhel, vidikovac s kojeg se za vedra dana u daljini vide snježni vrhovi. Postoje ipak i drugi kratki izleti, poput onog do vrha Gurunche Dade (Google Maps).
Smještaj u Bandipuru
Samira Homestay i Kayastha Lodge obje su odlične i doista povoljne opcije. Ako tražiš nešto luksuznije, pogledaj Bandipur Kaushi i Bandipur Chhen, obje izgledaju odlično.
Kako doći do Bandipura
Iz Pokhare ili Katmandua uzmi bilo koji autobus za Dumbre Bazaar ili, u većini slučajeva, autobus koji prolazi kroz Dumbre Bazaar; odavde relativno često polaze zajednički džipovi prema Bandipuru.

Tundikhel.
Nacionalni park Chitwan dom je brojnih životinja, među kojima su: nosorozi, slonovi, tigrovi, krokodili i brojne vrste ptica. Park se prostire na ravnom, vlažnom i bujnom području, osobito u razdoblju monsuna.
Dva grada koji služe kao raskrižje i polazišna baza za istraživanje parka su Sauraha i Meghauli. Odavde se bez problema mogu organizirati ture i safariji za svačiji ukus i džep; ako želiš, sve je moguće organizirati iz Katmandua ili Pokhare, ili online, ali na licu mjesta zasigurno ćeš dobiti najbolje cijene.
Za bilo koju aktivnost unutar parka potrebno je platiti ulaz od 1700 NPR i ni na koji način nije moguće ući unutra bez vodiča/organizirane ture.
Osobno nisam posjetio park, pa te pozivam da pročitaš ovaj vodič (na engleskom).
Kako doći do nacionalnog parka Chitwan
Bilo da park odlučiš posjetiti iz Saurahe ili Meghaulija, moraš proći kroz grad Narayangarh, odakle često polaze autobusi za oba odredišta. Ovdje se nalazi i zračna luka koja nudi letove prema Pokhari i Katmanduu te iz njih.
Prema Meghauliju postoje i izravni autobusi iz Katmandua koji polaze svako jutro s Kalanki Bus Parka. Općenito, turistički autobusi koji polaze iz Katmandua i Pokhare s odredištem „Chitwan National Park” voze pak do Saurahe, ali staju na kolodvoru otprilike 7 km od grada, odakle onda vjerojatno treba uzeti taksi.

Nosorozi u nacionalnom parku Chitwan.
Napomena: Nažalost, od 1. travnja 2023. neće više biti moguće proći mnoge trekinge u Nepalu bez pratnje vodiča. Mislim da je to prava sramota, još jedna odluka diktirana pohlepom koja se skriva iza „sigurnosnih pitanja”. Nadam se da će nepalska vlada u budućnosti preispitati odluku, ali trenutno je to stvarnost. Srećom, koliko sam shvatio, problem nastaje kad se želi dobiti TIMS (Trekker’s Information Management System), koji međutim nije potreban za trekking do baznog kampa Everesta, pa se čini da je regija Everesta za sada pošteđena, kao što se može pročitati ovdje: https://explorersweb.com/solo-trekking-banned-nepal/. Rekavši to, mislim da je bolje pričekati neko izravno svjedočanstvo prije nego što se krene s idejom da vodič nije potreban. Za sve one trekinge koji zahtijevaju TIMS to je zasigurno kraj samostalnog trekinga.
Za mnoge je putovanje u Nepal sinonim za trekking, a tijekom mojih dvaju mjeseci boravka u zemlji trekking je zauzimao velik dio mog vremena. Dvije su regije daleko najpopularnije i najlakše dostupne za višednevne trekinge, bez sumnje regija Annapurne i ona Khumbua, gdje se nalazi Everest.
Napisao sam dva detaljna vodiča za obje regije koji uključuju više trekinga i moguće varijante.
Trekking u regiji Annapurne: na ovoj stranici detaljno su opisani krug oko Annapurne, trekking do Poon Hilla i trekking do baznog kampa Annapurne.
Napomena: Za trekking u regiji Annapurne treba zatražiti dozvole (sve je detaljno objašnjeno na gornjoj poveznici); među raznim podacima (broj putovnice, itinerari itd. itd.) tražit će ti i broj tvog putnog osiguranja; ako namjeravaš proći krug ili bazni kamp, toplo savjetujem da sklopiš policu World Nomads, jedinu policu koja mi je poznata a nudi (među dodatnim aktivnostima) osiguranje do 6000 metara nadmorske visine.
Na ovoj stranici objašnjavam kako odabrati to osiguranje, a ako te nisam uvjerio, pogledaj moj članak o putnom osiguranju.
Trekking u regiji Khumbu (Everest): na ovoj stranici detaljno je opisan klasični itinerar prema baznom kampu Everesta, moguće varijante i naposljetku trekking triju prijevoja (Three Passes Trek).

Ja i tata na prijevoju Thorong uz krug oko Annapurne.
Ostali trekinzi prema udaljenijim regijama koji vjerojatno zahtijevaju pomoć lokalnih vodiča/agencija, a u nekim slučajevima i kampiranje nekoliko noći, su:
Manaslu: riječ je o trekingu od otprilike 14 dana koji obilazi osmi najviši vrh na svijetu (8156 m). Po težini je usporediv s krugom oko Annapurne i baznim kampom Everesta, a prijeđe ga samo oko 2000 ljudi godišnje, uglavnom iz dva razloga: prije 2010. bilo je potrebno kampirati barem jednu noć, a i danas su lodgeovi vrlo osnovni u usporedbi s onima na drugim rutama; drugo, regija i dalje zahtijeva posebnu dozvolu koja u osnovi traži prisutnost dvaju ili više vodiča. Podrazumijeva se da za one koji traže samostalno iskustvo troškovi rastu, a zauzvrat je ruta znatno manje gužvita i autentičnija od Annapurne i Everesta. Na ovoj stranici nalaziš vodič.
Kanchenjunga: trekking do baznog kampa Kanchenjunge (treće najviše planine na svijetu) traje otprilike desetak dana i smješten je u udaljenom području na istoku Nepala, dostupnom zrakoplovom iz Katmandua za otprilike 40 minuta ili nakon 40 sati vožnje autobusom. I ovdje je riječ o zaštićenom području dostupnom samo uz pomoć vodiča/organizirane ture. Na ovoj stranici nalaziš vodič (na engleskom).
Upper Mustang: regija je za strane trekkere službeno otvorena tek prije otprilike 15 godina, a pristup njoj i dalje je vrlo ograničen i potrebno je da te prati vodič. Do 1950. regija je čak bila neovisna od ostatka Nepala. Budući da se nalazi u takozvanom „rain shadowu”, područje je prikladno za trekking i tijekom razdoblja monsuna.
Ostala područja s ograničenim pristupom su Dolpo, Mugu i Jumla. Naravno, postoje desetci drugih manje ili više dugih i popularnih trekinga, ali ovi upravo spomenuti općenito su glavni.

Bazni kamp Everesta.
Preporučiti itinerar za Nepal doista je teško jer mnogi zemlju posjećuju isključivo zbog trekkinga, ne posvećujući vrijeme drugim odredištima, pa se ograničavam na preporuku kratkog itinerara za slučaj da te ne zanima nijedan trekking, a zatim iznosim nekoliko razmatranja za slučaj da imaš više vremena na raspolaganju i zanima te jedan od popularnijih trekinga.
Deset dana nije jako mnogo, ali je svakako moguće kako treba posjetiti Katmandu i okolicu plus još neko odredište. Ovisno o tvojim interesima mogao bi dodati jedan od kraćih trekinga, poput onog do Ghorepani – Poon Hill ili baznog kampa Annapurne.
Ako se odlučiš za višednevni trekking, uz tako malo vremena na raspolaganju savjetujem da ga napraviš na početku putovanja kako bi izbjegao moguće neprilike. Ako se pak odlučiš da nećeš ići ni na jedan trekking, evo kako bi mogao podijeliti dane.

Katmandu (3 noći)
1. dan:
Oporavi se od jet laga, ukratko istraži Thamel.
2. dan:
Ujutro posjeti hram Pashupatinath i obližnju Boudhanath Stupu, poslijepodne se popni do Swayambhunath Stupe (Monkey Temple), a naposljetku se uputi prema Kathmandu Durbar Squareu za zalazak sunca, kad se trg napuni ljudima.
3. dan:
Savjetujem da dan provedeš između Patana i Bhaktapura.
Chitwan (2 noći)
4. dan:
Autobus Katmandu – Chitwan ujutro. Organiziraj aktivnosti za sljedeći dan ili čak za isti dan.
5. dan:
Park Chitwan.
Pokhara (3 noći)
6. dan:
Autobus Chitwan – Pokhara.
7.–8. dan:
Istraži Pokharu i okolicu.
Katmandu (2 noći)
9. dan:
Autobus Pokhara – Katmandu.
10. dan:
Povratak kući.
S dva tjedna na raspolaganju, dugi trekinzi poput kruga oko Annapurne i baznog kampa Everesta izvedivi su, ali su rokovi vrlo tijesni, a izbori nametnuti. Za bazni kamp Everesta let za Luklu je nužan i ionako nema velike rezerve, dok za krug oko Annapurne savjetujem da se krene najmanje iz Jagata i da se trekking završi u Muktinathu.
Bolje opcije za ovo vremensko razdoblje su, po mom mišljenju, kraći trekinzi poput onog do Ghorepani – Poon Hill ili baznog kampa Annapurne, a preostale dane posvetiti nekom drugom odredištu ili jednostavno otprilike slijediti itinerar od 10 dana.
S tri tjedna imaš na raspolaganju dovoljno vremena da razmotriš jedan od duljih trekinga poput kruga oko Annapurne (okvirno 10–20 dana ovisno o odabranom itineraru) ili baznog kampa Everesta (okvirno 12–20 dana ovisno o odabranom itineraru). Imat ćeš i nekoliko dodatnih dana u slučaju da nešto ne ide po planu ili ćeš moći istražiti neko drugo odredište unutar zemlje.
U svakom slučaju, moj je savjet da prednost daš trekkingu koji, zbog lošeg vremena ili raznih neprilika, može oduzeti nekoliko dana više od planiranog, i tek tada preostale dane posvetiš nekom drugom odredištu.

Zora na Chukhung Riju.
Unatoč malim dimenzijama, svako kretanje kopnom zahtijeva mnogo više vremena nego što se misli, nemoj se nikako dati zavarati brojem kilometara. Cesta koja povezuje Katmandu i Pokharu, dva glavna grada u zemlji, duga je samo 200 km, ali zbog zaustavljanja, prometa i terena koji nije baš idealan za kopneni prijevoz, autobusom treba ne manje od 6–7 sati.
Autobusi u Nepalu mogu se podijeliti u tri kategorije:
Mikrobus: osobito popularni na gradskim linijama, to su u osnovi minivanovi s 10–12 mjesta koji ipak mogu bez problema primiti i 20 ljudi ako je potrebno. Brz su i učinkovit način kretanja, ali osobito u satima prometnih gužvi mogu biti zaista puni i nisu baš udobni.
Lokalni autobus (Local Bus): sustav nije baš dobro organiziran i često je teško shvatiti odakle polaze, ali uz malo istraživanja to je doista jeftin način kretanja, sporiji od mikrobusa i turističkog autobusa. Lokalni autobusi naime staju doslovno posvuda da bi ljudi ušli i izašli, što oduzima puno vremena. Uz to je uobičajena praksa napuniti autobus do vrha, uključujući prolaz.
Turistički autobus (Tourist Bus): kao što samo ime kaže, to su autobusi namijenjeni turistima ili općenito onima koji si mogu priuštiti potrošiti nešto više. Ne očekuj ništa luksuzno, ali barem je mjesto dodijeljeno, nema ljudi koji stoje i, osim nekoliko unaprijed određenih stanki za jelo ili toalet, putovanje obično prolazi prilično glatko. Ta vrsta autobusa ipak u osnovi opslužuje četiri odredišta: Katmandu, Chitwan, Lumbini i Pokharu.
Džip: za mnoga odredišta postoje džipovi koji služe kao autobusi. Često povezuju udaljena odredišta gdje su uvjeti na cesti užasni, a u nekim slučajevima voze istim relacijama kao i autobusi, nudeći bržu uslugu, iako ne nužno udobniju. Standardna je praksa staviti jednu osobu pokraj vozača, a zatim dva reda po 4 osobe umjesto 3 (umjesto prtljažnika postoji red sjedala), što može biti doista neudobno na dugim dionicama.

Naš autobus među planinama Nepala.
Taksiji su po europskim standardima doista jeftini i općenito odličan način kretanja na kratkim i srednjim udaljenostima za one koji nemaju baš ograničen proračun i traže malo više udobnosti. Sjeti se dogovoriti cijenu prije ulaska, cjenkanje je apsolutno preporučljivo.
Taksi od međunarodne zračne luke do središta Thamela službeno košta 700 NPR, ali cjenkanjem se može spustiti na 500–600 NPR. To je otprilike 8 km i, ovisno o dobu dana, 20–30 minuta.
Postoji nekoliko kompanija koje nude unutarnje letove između glavnih gradova zemlje, ali i prema udaljenim odredištima. Često je riječ o malim dvomotornim zrakoplovima u ne baš izvrsnom stanju, a cijene nisu baš jeftine; u mnogim slučajevima, međutim, doslovno se uštedi desetke sati u odnosu na cestovni prijevoz, pa ako ti proračun dopušta, mogu biti odlična opcija.
Valja uzeti u obzir i to da se mnogi letovi često otkazuju zbog vremenskih uvjeta, osobito prema visokoplaninskim odredištima gdje vrijeme može biti nestabilno i tijekom lijepog doba godine, pa si uvijek ostavi nekoliko dana rezerve.
Glavne zrakoplovne kompanije su: Yeti Air i Buddha Air.
Koliko košta putovanje u Nepal? Malo, vrlo malo, za samostalna putovanja od 2–3 tjedna; ako se putuje jeftino, trošak leta i tvog putnog osiguranja vjerojatno će premašiti troškove nastale po dolasku na odredište. Evo pregleda troškova.
Napomena: Ako namjeravaš ići na trekking, imaj na umu da cijene rastu što se više penješ, u nekim slučajevima čak i do 7 ili 8 puta u odnosu na cijenu koju bi platio na dnu doline.
Hrana je izuzetno jeftina, nacionalno jelo zvano „Dal Bhat” obično se sastoji od riže, kuhanog povrća, juhe od leće, ali ponekad može biti puno složenije i posluživati se s mesom, jogurtom, rotijem (kruhom) itd. itd.
Takvo jelo u lokalnom restoranu može koštati čak samo 100 NPR i vrlo često uključuje i dodatnu porciju. Čak i u ne baš jeftinim restoranima ili u turističkim područjima zemlje teško je potrošiti više od 500 NPR za jedno jelo.

Tanjur momoa (slični raviolima).
Vožnje lokalnim autobusima u gradu teško koštaju više od 15–25 rupija, taksiji koštaju okvirno 50–100 rupija po kilometru, ali na dugim relacijama cijena znatno pada. Turistički autobus iz Katmandua prema Pokhari ili Chitwanu košta otprilike 700–2000 NPR ovisno o odabranoj usluzi. Unutarnji letovi prilično su skupi, letovi od 30–40 minuta koštaju otprilike 100 $.
Za kraj, dnevni budžet od 15–20 € na dan u Nepalu trebao bi biti više nego dovoljan za većinu ljudi. Ako želiš neki savjet kako uštedjeti na putovanju, pogledaj ovaj članak.
Mjesto u spavaonici dobrog hostela košta od 400 do 600 NPR.
Privatna soba u guest houseu ili hostelu od 800 do 1000 NPR.
Dobra hotelska soba od 1000 do 2000 NPR.
Lodge / Tea house uz trekinge često daju sobu besplatno uz uvjet da se konzumiraju obroci, a u protivnom cijena sobe obično ide od 100 do 500 NPR ovisno o nadmorskoj visini.

Tipičan planinski lodge.
Da bi smanjio naknade za zamjenu valute i podizanje gotovine, ovdje nalaziš moj vodič kroz najbolje kartice za putovanja.
Nepal je općenito doista sigurna zemlja, čak i za one koji putuju sami; jedine prave mjere opreza treba poduzeti u planinama, osobito na velikoj visini, gdje planinska bolest može imati teške posljedice.
Evo četiri korisna savjeta za izbjegavanje planinske bolesti:
Postoje i neki lijekovi poput Diamoxa (acetazolamid) koji pomažu u sprječavanju planinske bolesti, ali iskreno, nemam iskustva s tim i nisam veliki obožavatelj lijekova; po mom mišljenju bolje je slušati vlastito tijelo umjesto oslanjati se na lijekove: aklimatiziraj se polako i, ako se simptomi pogoršaju, siđi na manju visinu. Imaj ipak na umu da je Diamox lijek koji zahtijeva liječnički recept i da ga neki trekkeri uzimaju preventivno, pa ako razmišljaš o njegovu korištenju, porazgovaraj o tome sa svojim liječnikom prije polaska.
Što se ostalog tiče, s malo zdravog razuma ne bi trebao imati nikakvih problema vezanih uz sigurnost, ali osobito u Katmanduu neke su „prijevare” prilično česte; izbjegavaj „svece” koji ti se nude blagosloviti te i zatim te salijeću da im daš novac zauzvrat, ili majke koje ti priđu govoreći da ne žele novac, a onda te odvedu da kupiš hranu koju vrate čim skreneš za ugao kako bi dobile gotovinu. Općenito, u glavnom gradu budi nepovjerljiv prema svakome tko ti priđe sa sumnjivim ponudama ili zahtjevima.
U svakom slučaju, pozivam te da pogledaš moje savjete za sigurno putovanje bilo gdje u svijetu.
Za kraj, osobito ako namjeravaš ići na trekking na više od 3500 metara, jedina tri osiguranja koja pokrivaju tu aktivnost (koliko ja znam) su World Nomads, koji omogućuje osiguranje trekkinga do 6000 metara dodavanjem kao dodatne aktivnosti, TrueTraveller, koji dodavanjem paketa „Extreme Pack” nudi pokriće za trekking iznad 4600 m, i naposljetku SafetyWing, koji pokriva trekking do 6000 metara dodavanjem paketa „Adventure Sports”. Kao što je rečeno ranije, većina ostalih osiguranja staje na 3500 metara, a neka i niže.
Napomena: S obzirom na prijevarne prakse nekih lokalnih turoperatora, u slučaju da ti zaista zatreba evakuacija helikopterom, važno je pokušati kontaktirati osiguranje kako bi se sve organiziralo i izbjegli sporovi.
Planiraš putovanje u Nepal? Pogledaj ove članke:
Imaš pitanja? Ili svježe informacije? Slobodno ostavi komentar ili mi se javi na Instagramu!
Za donacije / virtualne pizze i piva 🙂
