Honduras, često odredište koje se zanemaruje zbog loše reputacije u pogledu sigurnosti, ipak je uspio steći ime među putnicima, ponajprije zahvaljujući Utili i Roatanu, dvama karipskim otocima koji čine dio otočja Bay Islands.
Ali Honduras nije samo Bay Islands. Zemlja naime ima veliku raznolikost flore i faune te neke od najspektakularnijih i najbolje očuvanih ruševina Maya, a sve to po doista smiješnim cijenama zbog kojih je bez sumnje jedna od najjeftinijih zemalja cijele Srednje Amerike.
I iako je istina da Honduras još uvijek pati od problema s bandama i nasiljem općenito, mnogo je sigurniji nego što se misli, osobito u turističkim područjima. Proveo sam par tjedana putujući njime s ruksakom i u ovom vodiču pronaći ćeš sve informacije i savjete koji su ti potrebni da što bolje organiziraš svoje putovanje.
Brzi izbornik

Zalazak sunca na Utili. Instagram!
U Hondurasu klima može jako varirati ovisno o nadmorskoj visini, ali se ipak mogu izdvojiti dvije sezone.
Kišnu sezonu, koja traje od svibnja do studenoga, obilježavaju kratke oluje koje se javljaju uglavnom poslijepodne, te vrućina i vlaga.
Dok su tijekom sušne sezone, od prosinca do travnja, kiše doista rijetke, a temperature ugodne. Ovo se smatra najboljim razdobljem za odlazak u Honduras, ali i najskupljim, osobito oko božićnih blagdana.
To rečeno, ja sam posjetio zemlju tijekom kišne sezone u kolovozu i, unatoč ponekom pljusku, klima nikad nije bila problem. Čini se da su najgori mjeseci listopad i studeni.
Posjednici talijanske putovnice dobivaju turističku vizu u trajanju od 90 dana u trenutku ulaska u zemlju (pravila ovise o državljanstvu, zato provjeri što vrijedi za tebe).
Napomena: Honduras je zajedno s Gvatemalom, Nikaragvom i Salvadorom dio sporazuma CA-4, dogovora između ove četiri zemlje koji predviđa maksimalni boravak od 90 dana. Ako dakle, primjerice, provedeš 40 dana u Nikaragvi, zatim odeš u Honduras na još 20 dana i u Salvador na još 20 prije ulaska u Gvatemalu, to znači da ćeš dobiti samo 10 dana vize u trenutku ulaska u Gvatemalu.
Vizu je moguće produljiti za još 90 dana za cijelu regiju jednostavno prelaskom granice prema Meksiku ili Belizeu na sjeveru te Kostariki na jugu, kopnom, ili dolaskom zrakoplovom iz bilo koje druge zemlje, čak i u jednom danu, takozvanim „visa runom”.
Alternativno, vizu je moguće produljiti za još 90 dana u imigracijskom uredu jedne od četiri zemlje; taj se postupak može provesti samo jednom, a trošak ovisi o zemlji.
Pri ulasku u zemlju plaća se pristojba od 3 $.
Honduras službeno zahtijeva cijepljenje protiv žute groznice ako si nedavno (u posljednjih 11 dana) boravio u zemlji s rizikom (veći dio Južne Amerike i središnje Afrike). Čini se da je ta provjera diskrecijska, ali ako dolaziš iz neke od tih zemalja, preporučljivo je cijepiti se kako bi izbjegao probleme. Hepatitis A i hepatitis B uvijek se preporučuju.
Za ažurne informacije o vizama i ostalome preporučujem da provjeriš preporuke za putovanja ministarstva vanjskih poslova svoje zemlje (na primjer, hrvatskog Ministarstva vanjskih i europskih poslova).

Papiga na ruševinama Copana.
Honduras je druga najveća zemlja Srednje Amerike, ali, kao što vidiš na karti, većina turističkih odredišta zgodno je koncentrirana na sjeverozapadu pa su sva putovanja prilično kratka.
U ovom vodiču često ćeš naići na reference na cijene. Lokalna valuta zove se „lempira”, a kratica joj je „HNL” ili jednostavno „L”. Ponekad se, osobito u turističkim područjima, koristi i američki dolar.
Tečaj je otprilike 1€ = 30 HNL. Za aktualni tečaj preporučujem da baciš pogled na ovu stranicu.

Glavni grad jedan je od onih gradova koji iskreno nema mnogo za ponuditi i, zajedno sa San Pedro Sulom, najbolje ga je izbjegavati osim kao usputnu stanicu između dva odredišta. Dva su grada naime nažalost poznata po visokim stopama kriminala.
Ja sam ondje proveo samo nekoliko sati i nije mi ostavio osobito lijep dojam, po mom mišljenju bolje je što prije nastaviti dalje. Možda zvuči očito, ali toplo ti savjetujem da ne šećeš gradom pješice sam osim u samom centru i u svakom slučaju nikad noću.
Nisam ondje osobno bio, ali Comayagua, koja se nalazi samo nekoliko sati od glavnog grada, doista je dobro očuvano malo kolonijalno mjesto koje su mi preporučili.
Kako doći do Tegucigalpe
Izravni autobusi voze u glavni grad iz svih većih gradova zemlje, ali i prema Salvadoru, Gvatemali i Nikaragvi.
Smještaj u Tegucigalpi
Nije turističko odredište pa nema mnogo opcija kad su u pitanju hosteli. Pogledaj Hospedaje Casa de Luna za povoljnu sobu. (Ažuriranje 2026.: Hospedaje Casa de Luna više se ne može rezervirati online. Slična alternativa je La Posada del Capitán.)

Kolonijalni grad Comayagua.
Jezero Lago de Yojoa najveće je u cijeloj zemlji. Riječ je jednostavno o drevnom krateru koji je sada ispunjen vodom. Područje je pretežno planinsko i doista bogato florom i faunom, ima 400 vrsta ptica i 800 vrsta biljaka.
Područje je okruženo s najmanje nekoliko parkova i rezervata u kojima je moguće raditi mnogo aktivnosti, među kojima kajakaštvo, planinarenje, ribolov i promatranje ptica, ali je moguće posjetiti i neke plantaže kave u okolici.
Osobito je popularna među putnicima D&D brewery, doista lijep lodge usred šume koji nudi mnogo aktivnosti koje možeš raditi samostalno ili uz pomoć vodiča prisutnog u prostoru objekta. Sve je dobro opisano na stranici, baci pogled!
Ne propusti slap Pulhapanzak (Google Maps) nedaleko odatle, doista spektakularan.
Ako se odlučiš za smještaj u lodgeu, što ja preporučujem, znaj da, iako su cijene smještaja odlične, sa spavaonicama od 10 $ (ažurirano u listopadu 2026.; ima i privatnih soba i bungalova), nema kuhinje, a najbliže mjesto je otprilike 10 minuta autobusom pa si „prisiljen” jesti u restoranu koji nije super jeftin. Za informaciju, cijela regija smatra se izuzetno sigurnom.
Kako doći do jezera Lago de Yojoa
Jezero se nalazi uz cestu koja povezuje Tegucigalpu sa San Pedro Sulom pa je lako dostupno autobusom. Pozivam te da pogledaš ovu stranicu, ondje su izuzetno detaljne informacije polazeći iz svih glavnih turističkih odredišta zemlje.

Slap Pulhapanzak.
Ako želiš stići do Bay Islands, onda je La Ceiba obavezna stanica jer trajekt polazi upravo odavde. Ujedno je odlična baza za istraživanje obližnjeg nacionalnog parka Pico Bonito, koji mnogi smatraju najljepšim u Hondurasu.
Nažalost, nemam mnogo informacija o tome jer nisam imao vremena posjetiti park, ali doista detaljan vodič možeš pronaći na ovoj stranici.
Smještaj u La Ceibi
Ja sam stigao kasno za poslijepodnevni trajekt pa sam morao prenoćiti u hostelu Guacamayos i sljedećeg jutra uhvatiti trajekt. Hostel nije ništa posebno, ali je čist i povoljan; u svakom slučaju, ako možeš, izbjegni noćenje u La Ceibi.
Kako doći do La Ceibe
La Ceiba ima izravne autobuse iz Tegucigalpe i San Pedro Sule nekoliko puta dnevno.

Ronilački centar Alton.
Evo konačno Bay Islands, ujedno i razloga zbog kojeg mnogi posjećuju Honduras. Dva glavna otoka su Utila i Roatan. Cijene na ta dva otoka slične su, iako se čini da je Utila nešto jeftinija i s odličnim noćnim životom, pa je stoga posjećenija među putnicima s ruksakom, dok je Roatan više otok za obitelji sa „starijim” turistima, brojnim hotelima i resortima.
Oba otoka ipak nude ronjenje i certifikate po smiješnim cijenama, naime jedno je od najjeftinijih mjesta na svijetu za stjecanje ronilačke dozvole. Tečaj PADI open water i advanced prodaje se za otprilike 300 $. Ima mnogo „dive shopova” koji nude pakete svih vrsta i cijena već od trenutka kad siđeš s trajekta.
Ja sam osobno platio 275 $ za cijeli tečaj, smještaj tijekom cijelog trajanja tečaja i dva ronjenja (fun dives) na kraju. Centar se zove Alton’s dive center, objekt i usluga koju nudi po mom su mišljenju odlični, ali siguran sam da su i drugi centri jednako dobri; ja preporučujem da prošetaš glavnom ulicom i vidiš što svaka trgovina ima za ponuditi.
Ronjenje je bez sumnje glavna aktivnost na otocima i razlog zbog kojeg ih mnogi posjećuju, ali ipak ostaju karipski otoci s plažama iz snova, kristalno bistrom vodom i opuštenom atmosferom gdje ne moraš nužno roniti.
Kako doći do Utile i Roatana
Najjeftiniji način da stigneš do njih je trajekt koji polazi iz La Ceibe. Postoje dva polaska (otprilike sat vremena, 720L ~ 30 $) plus jedna veza dnevno: trajekt La Ceiba – Utila. Pogledaj ovdje trajekt La Ceiba – Roatan.

Jedno od mojih prvih ronjenja.
Copan Ruinas je malo mjesto koje nudi sve vrste usluga potrebnih svakome tko želi posjetiti poznate maya ruševine Copana.
Ruševine nemaju golemih hramova poput onih u Tikalu ili Teotihuacanu, ali ima mnoštvo dobro očuvanih skulptura i hijeroglifa kakvih se u toj količini ne može naći nigdje drugdje. Bez sumnje su među najljepšima koje sam vidio tijekom putovanja po Srednjoj Americi.
Ruševine se nalaze samo 1 km od mjesta pa se do njih može mirno doći pješice ili jednim od brojnih tuk-tuka koji čekaju odmah izvan mjesta. Preporučujem da odeš ujutro čim se lokalitet otvori u 8:00 kako bi izbjegao najtoplije središnje sate; ulaz košta 15 $. Po mom mišljenju dva-tri sata dovoljna su za razgledavanje lokaliteta.
Nakon završetka posjeta preporučujem da odeš i na drugi lokalitet zvan „Las sepulturas”, koji se nalazi otprilike kilometar i pol od prvog, uz glavnu cestu udaljavajući se od grada (Google Maps). Ovaj lokalitet nije jednako impresivan, ali je mnogo manje posjećen i svakako vrijedi posjetiti, jer je uključen i u kartu.
Mnogi se tijekom boravka u Copan Ruinasu ograniče samo na ruševine (i ja sam među njima), ali ako te zanima, znaj da postoje prirodne toplice zvane „Luna Jaguar Aguas Termales” do kojih se lako može doći iz mjesta, čak i autobusom; ulaz košta 10 $ (Google Maps). Još jedno mjesto vrijedno posjeta je „Macaw Mountain”, centar za oporavak divljih ptica koji se nalazi nekoliko minuta taksijem od centra; ulaz košta 10 $ (Google Maps).

Ruševine Copana.
Smještaj u Copan Ruinasu
Hostel Iguana Azul odličan je hostel koji preporučujem.Kako doći do Copan Ruinasa
Izravni autobusi voze iz Tegucigalpe i La Ceibe s prijevoznikom Hedman Alas, ali su skupi. Ako stižeš iz La Ceibe, preporučujem da uzmeš autobus Diana Express za San Pedro Sulu, iz Tegucigalpe uzmi bilo koji autobus za San Pedro Sulu. Kad stigneš ovdje, uzmi minibuseve Casassola Express, 160L.
Za dolazak u Salvador prelaskom granice kod „El Poya” uzmi autobus za La Entradu (40L), ondje presjedni i uzmi onaj za Ocotepeque (L90), odavde voze minibusevi ili zajednički taksiji do granice (L20). Nakon prelaska granice često voze izravni autobusi za San Salvador. Sve je doista vrlo jednostavno i nikad nisam morao čekati više od 10 minuta između dva autobusa, ali ipak pokušaj krenuti rano ujutro.
Ovu rutu nisam osobno prošao, ali sljedeće bi informacije trebale biti točne. Minibusevi iz Copan Ruinasa do granice „El Florido” svakih 20 minuta (20L), autobusi za Chiquimulu svakih 10 minuta (16Q), odavde izravni autobus za Guatemala City, 45Q, otprilike 4 sata.
Napomena: postoje i turistički shuttleovi koji prelaze ove relacije, ali su mnogo skuplji od javnog prijevoza.
Mnogi uključuju Honduras samo u dulje putovanje, dotaknuvši možda samo Copan polazeći iz Gvatemale, drugi ga prelaze zaustavljajući se samo na Bay Islands i u Copanu u roku od tjedan dana. Ako ipak planiraš putovanje samo po Hondurasu, preporučujem ti sljedeći itinerar.
Sljedeći je itinerar zamišljen s dolaskom i odlaskom iz Tegucigalpe, ali i San Pedro Sula ima međunarodnu zračnu luku u koju možeš letjeti.

Lago de Yojoa (3 noćenja)
1. dan:
Ako možeš, izbjegni noćenje u Tegucigalpi ili San Pedro Suli i odmah idi na Lago de Yojoa.
2. dan:
Posjeti slap Pulhapanzak.
3. dan:
Transfer do La Ceibe, trajekt prema Utili poslijepodne.
Bay Islands (5 noćenja)
4.–7. dan:
Ako te zanima stjecanje ronilačke dozvole, treba ti najmanje 4 puna dana; kontaktiraj neki ronilački centar unaprijed za više informacija, inače jednostavno uživaj na otoku i njegovim plažama. Možeš ipak ići na snorkeling, ići na izlete brodom itd. itd. I naravno napraviti poneko ronjenje ako već imaš dozvolu.
Copan Ruinas (2 noćenja)
8. dan:
Transfer do Copan Ruinasa.
9. dan:
Istraži ruševine.
10. dan:
Povratak kući.
Ako imaš više dana na raspolaganju, razmisli o posjetu nacionalnom parku Pico Bonito kod La Ceibe i možda provedi koji dan više na Bay Islands ili u Copan Ruinasu, gdje ipak ima drugih zanimljivih aktivnosti. Sve to kako bi se dovršio mogući itinerar od dva tjedna.
Autobusi su bez sumnje najjeftiniji i najpraktičniji način kretanja po zemlji. Nažalost, neke tvrtke imaju vlastiti privatni terminal, zbog čega neka putovanja nisu odmah jednostavna, osobito u Tegucigalpi. Istraži unaprijed, možda pitajući u svom smještaju.
Hedman Alas je luksuzna tvrtka u Hondurasu. To su autobusi kojima nikad nisam putovao jer su znatno skuplji od konkurencije, ali ako tražiš ono najbolje, onda ne traži dalje.
Za kratke udaljenosti popularni su takozvani „chicken busevi” i minibusevi: mogu biti jako puni, ali su doista jeftini.

Trajekt La Ceiba – Utila.
Taksiji se smatraju najsigurnijim načinom kretanja po gradu i uvečer bi ih uvijek trebalo koristiti. Taksimetar se ne koristi pa dogovori cijenu prije polaska kako bi izbjegao probleme; prema mom iskustvu ipak su prilično pošteni.
Česti su letovi između Tegucigalpe, San Pedro Sule, La Ceibe i Bay Islands. Prijevoznici su Aerolineas Sosa i Avianca koja posluje pod imenom Isleña/TACA. Autobusi su znatno jeftiniji, ali ako nemaš problema s budžetom, letenje, osobito prema otocima, može ti uštedjeti dosta vremena.
Autostop je uobičajen u ruralnim područjima gdje autobusi prolaze rijetko, ali ga se u gradu apsolutno treba kloniti.
Koliko košta putovanje u Honduras? Trošak putovanja u Honduras uvelike ovisi o vrsti aktivnosti kojima ćeš se baviti. Ako računaš roniti svaki dan, naravno da troškovi rastu, ali za sve ostalo to je doista jeftina zemlja.
Hosteli su jeftini, s cijenama od 220–250 HNL po noći i privatnim sobama od 550–600L (ažurirano u listopadu 2026.). Neki obiteljski hoteli mogu biti jeftiniji od hostela, s cijenama od 400 HNL za dvokrevetnu sobu (ažurirano u listopadu 2026.).
Hrana u lokalnim restoranima je jeftina i dobar se obrok može dobiti za 60–70 HNL. Ulična hrana je još jeftinija. Preporučujem da probaš „baleadas”, vrstu tortilja koje se u jednostavnoj verziji poslužuju s kremom od graha, sirom i lukom. Ukusne su i obično koštaju samo 10 HNL komad.

Baleada s jajima.
Autobusi i javni prijevoz općenito doista su jeftini i koštaju u prosjeku 1–2 $ po satu vožnje. Drukčije je s nekim luksuznijim autobusnim tvrtkama, poput Hedman Alasa koji ipak ostaje jeftin prema europskim standardima.
Za smanjenje naknada za konverziju valute i podizanje gotovine ovdje pronalaziš moj vodič kroz najbolje kartice za putovanja.
Je li Honduras siguran?
Prema statistikama Honduras je jedna od zemalja s najvišom stopom ubojstava na svijetu i to može navesti na pomisao da je bolje držati se podalje. Valja ipak reći da sve to nasilje uglavnom ima veze s lokalnim bandama koje međusobno ratuju, osobito u velikim gradovima.
Stoga koristi zdrav razum, slijedi moje savjete i vidjet ćeš da nećeš imati nikakvih problema; ruralna i turistička područja doista su sigurna.
Organiziraš putovanje u Honduras? Pogledaj ove članke:
Savjeti za organizaciju jeftinog putovanja
Imaš pitanja? Ili svježe informacije? Slobodno ostavi komentar ili mi se javi na Instagramu!
Za donacije / virtualne pizze i piva 🙂
