Lanzarote, u mnogočemu sličan susjednoj Fuerteventuri, obilježen je vulkanima i poljima lave koji stvaraju „marsovske krajolike”, ali i prekrasnim bijelim i zlatnim plažama.
Otok sam posjetio na dvomjesečnom putovanju na kojem sam istražio sve veće otoke arhipelaga, osim El Hierra. Bilo da je riječ o avanturi s ruksakom, road tripu ili all inclusive odmoru, u ovom vodiču naći ćeš mnogo korisnih savjeta i ideja za što bolju organizaciju putovanja.
Brzi izbornik

Staza prema Caldera Blanca.
Lanzarote, kao i ostali Kanarski otoci, ima ugodnu klimu tijekom cijele godine pa se može uživati u svim godišnjim dobima. Ipak, mnogo toga ovisi o tome što očekuješ od putovanja.
Temperature u proljetnim mjesecima mogu doseći 22–23 stupnja, pa i koji stupanj više krajem svibnja, kada su oborine koje se povremeno mogu javiti u ožujku i travnju praktički odsutne. Zbog toga je svibanj posebno idealan za one koji žele izbjeći gužve i cijene koje inače obilježavaju glavnu ljetnu sezonu.
Na Lanzaroteu i na Kanarskim otocima općenito lipanj, srpanj i kolovoz smatraju se glavnom sezonom. Klima je izvrsna, a oborina nema. Krajem srpnja počinje se zagrijavati i voda oceana. Naravno, to je ujedno i najgužvanije i najskuplje razdoblje godine.

Caleta de Famara iz zraka.
Rujan je odličan mjesec za posjet otoku: plaže su manje pune (osobito pred kraj mjeseca), vrijeme je izvrsno, a ocean je topliji nego ljeti. U listopadu, a posebno u studenome, raste vjerojatnost oborina i temperature počinju padati, no sve u svemu to i dalje može biti ugodno razdoblje za posjet otoku.
I usred zime – u prosincu, siječnju i veljači – Lanzarote može biti zanimljivo odredište, iako valja imati na umu da se u prosincu bilježi vrhunac oborina, koje zatim slabe do svibnja.
Ipak, oborine su relativno skromne, a tijekom dana, dok sunce sja, temperature mogu mirne duše doseći i prijeći 20 stupnjeva. Dakle, nemoj očekivati da ćeš se ugodno kupati, ali ako tražiš samo malo sunca i blage temperature, nećeš se razočarati, i zato što Lanzarote ima mnogo toga za ponuditi i izvan plaža.
Kanarski otoci su u svakom pogledu dio Španjolske pa, kao i za bilo koju drugu zemlju unutar Europske unije, nisu potrebni viza ni putovnica. Za posjet otoku dovoljna je valjana osobna iskaznica. Ako pak nisi državljanin EU-a, primjenjuje se vizna politika schengenskog prostora.

Saline de Janubio.
Radi praktičnosti odlučio sam mjesta od interesa navesti od juga prema sjeveru; taj bi redoslijed trebao biti osobito koristan onima koji odluče posjetiti Lanzarote dolazeći s Fuerteventure. Ako te zanima, ovdje možeš pogledati video mojeg putovanja (na talijanskom, ali možeš uključiti titlove).

Napomena: u vodiču ćeš više puta naći poveznice na https://www.alltrails.com/. Ako želiš koristiti izvanmrežnu navigaciju izravno iz aplikacije AllTrails, moraš prijeći na pro verziju. Taj problem možeš zaobići tako da s desktop verzije stranice preuzmeš koordinate u formatu „Google Earth KML” pa ih učitaš u Organic Maps, koja je apsolutno jedna od mojih omiljenih aplikacija za putovanja.
Grad koji je godinama bio običan ribarski zaselak sada je jedno od najvažnijih turističkih odredišta na otoku. Smješten je na krajnjem jugozapadu Lanzarotea, a luka nudi svakodnevne veze s obližnjom Fuerteventurom. Playa Blanca smatra se „up market” odredištem s mnogo luksuznih hotela i resorta s pet zvjezdica.
Postoji pješačka šetnica koja povezuje područje luke (Marina Rubicon) sa svjetionikom Punta Pechiguera prolazeći kroz najstariji i najtradicionalniji dio grada, gdje se nalazi istoimena plaža Playa Blanca. Druge dvije gradske plaže su: Playa Flamingo, zapadnije prema svjetioniku, i Playa Dorada, na pola puta između marine i centra. Inače se nema što drugo raditi osim obilaska brojnih barova, restorana i trgovina u gradu.
Costa De Papagayo
Vjerojatno najpopularnije plaže u okolici Playe Blance, pa čak i na cijelom otoku, nalaze se uz obalu Costa de Papagayo. Riječ je o nizu doista zgodnih uvala odvojenih visokim liticama.
Cijelo se područje nalazi unutar zaštićenog područja, a uz makadamsku cestu koja vodi do plaža nalazi se nešto poput naplatne kućice na kojoj se za ulaz plaća 3 € po automobilu. Navodno je moguće doći i pješice iz Playe Blance, staza počinje blizu Sandos Papagayo i dopire do Playa Mujeres, prve u nizu upravo opisanih uvala. Ostale su Playa Caleton del Cobre, Playa Caleton San Marcial, Playa del Pozo, Playa de la Cera, Playa del Papagayo i Playa Caleta de Congrio. Playa del Papagayo vjerojatno je najljepša, ali je i prilično mala pa stoga i prepuna. Nema trgovina u kojima se može kupiti hrana ili voda, samo nekoliko restorana odmah iznad Playe del Papagayo.

Playa de Papagayo.
Las Salinas de Janubio
Ove se solane nalaze oko 10 km sjeverno od Playe Blance i doista su dojmljivo mjesto. Erupcija 1730. stvorila je prirodnu lagunu, a 1895. izgrađene su prve solane. Preporučujem posjet u suton radi najljepšeg svjetla. Preporučujem ova dva vidikovca (jedan, dva) ili pak ovaj posljednji, na kojem se nalazi restoran s pogledom na solane.
Ako te zanima, nude se i vođene ture i naravno moguće je kupiti sol… i ne samo to! Ovdje se nalazi trgovina i nude se ture. Kad si već tamo, možeš pogledati i Playa del Janubio, vulkansku plažu koja se nalazi tamo gdje se solane susreću s morem; nije prikladna za kupanje, ali je svejedno očaravajuće mjesto.

Saline de Janubio.
Kako doći do Playe Blance
Tijekom dana postoje česti autobusi za Arrecife (linija 60), Puerto del Carmen i zračnu luku (linija 161); linije i red vožnje možeš pogledati na ovoj poveznici. Kao što sam spomenuo, postoje česte veze za Corralejo na Fuerteventuri i iz njega, na ovoj stranici možeš pogledati polaske svih kompanija (relacija Playa Blanca – Corralejo).
Smještaj u Playi Blanci
Kao što sam spomenuo, Playa Blanca je „up market” odredište i ne nudi osobito jeftina rješenja, osobito za putnike koji putuju sami. U svakom slučaju možeš pogledati Casa Salzano , Bungalows Playa Limones, Rosales i Palmeras Garden. (Ažuriranje 2026.: Rosales se više ne može rezervirati online. Slična alternativa je Jardin del Sol 22.)

Costa de Papagayo.
Ovo malo selo uz more ima lijepu rivu s karakterističnim bijelim zgradama, a u njemu su snimljene i neke scene filma s Penélope Cruz u glavnoj ulozi. U svakom slučaju, osim što je samo po sebi simpatično i nudi mogućnost jela u jednom od restorana s pogledom na ocean (ne baš jeftinih), to malo selo je i idealna baza za razgledavanje dojmljive lagune Charco de Los Clicos, zelene lagune nastale unutar nekadašnjeg vulkanskog čunja, koja ovu doista dojmljivu boju duguje jednoj vrsti alge koja buja u vodi.

Charco de Los Clicos.
Laguna, a tehnički i susjedna plaža (Playa de los Clicos), zatvorene su za javnost, ali sam tijekom posjeta ipak primijetio priličan broj ljudi… osobno nisam sišao i mislim da je pogled s vidikovca više nego dovoljan. Do njega se stiže kratkom stazom (vjerojatno najviše dvjesto metara) koja počinje na ovom parkiralištu, gdje preporučujem ostaviti auto i za obilazak El Golfa.
Također iz El Golfa kreće jedina službena staza koja prolazi kroz nacionalni park Timanfaya. Riječ je o stazi dugoj otprilike 13 km koja prati obalu sve do Playa de la Madera.
Dojmljiva je to staza koja vodi preko polja lave s oceanom na dohvat ruke i prekrasnim pogledima na stjenovitu obalu. Ipak, ne preporučujem prijeći je cijelu: prvo, koliko god bila lijepa, na duge staze prilično je monotona, a drugo, treba se vratiti istim putem, što znači prehodati više od 25 km.
Ja sam stao otprilike 3 km prije Playe de la Madera i vratio se, što je bilo više nego dovoljno (ukupno oko četiri i pol sata hoda brzim korakom). Ukratko, hodaj koliko želiš, ali zapamti da se moraš vratiti istim putem pa nemoj čekati da se skroz iscrpiš da bi se odlučio vratiti, i zapamti da osobito ljeti može biti doista vruće. Nema ni trunke hlada. Parkiralište se nalazi na ovom mjestu na kraju sela, točno tamo gdje staza počinje.

Uz obalnu stazu.
Doista je to simpatično selo koje je, kako se čini, čak dvaput proglašeno najljepšim selom u Španjolskoj. Malo središte koje se razvija oko Plaza de Los Remedios zaista je ugodno mjesto za provesti nekoliko sati, možda uz nešto za jelo u nekom od barova i restorana oko trga. Osim toga nema mnogo toga za raditi ili vidjeti, ali preporučujem da selo iskoristiš kao bazu za istraživanje juga otoka.

Plaza de Los Remedios.
Ako ti se šeta među karakterističnim vinogradima Lanzarotea, popni se na vrh Montañe Tinasoria, riječ je o stazi dugoj oko 7 km koja se može proći za otprilike 2 sata. Prolazi se kroz vinograde zaštićene kamenim građevinama koje ih štite od jakog vjetra i stvaraju jednostavno jedinstven prizor. Kao što je navedeno na ovoj stranici, ako se prati GPS trag, u jednom se trenutku dolazi do privatne ceste, ali dovoljno je skrenuti otprilike 150 metara prije, na ovom mjestu, i popeti se cestom na kojoj nema nikakve zabrane. Vjerojatno je i ova potonja privatna cesta, ali tijekom našeg posjeta nije bilo znakova koji bi pozivali da se ne prolazi, a svi vinogradari koje smo sreli ljubazno su nas pozdravili bez ikakvih problema.
Smještaj u Yaizi
Kao što je predloženo gore, preporučujem da Yaizu koristiš za istraživanje juga otoka, prvo jer se nalazi na doista strateški središnjem položaju, a drugo jer nudi jeftiniji smještaj nego Playa Blanca. Love Yaiza, Habitaciones tía Ela i Finca Esperanza sve su dobra povoljna rješenja, osobito ako ne putuješ sam. (Ažuriranje 2026.: Habitaciones tía Ela više se ne može rezervirati online. Slična alternativa je Chill 12 Guest House.)

Prema vrhu Montañe Tinasoria.
Ovo malo obalno selo doista je izvan klasičnih turističkih ruta Lanzarotea pa je stoga idealno odredište za svakoga tko želi steći dojam o tome kakav je otok bio prije dolaska turista. Kamenita plaža nije osobito lijepa, ali na šetnici uz more nalazi se par restorana u kojima se može dobro pojesti uz pogled.
Iz Playe Quemade moguće je i doći do Playa la Casa lijepom stazom koja prati obalu. Do plaže se stiže samo pješice ili morem, a ponosi se doista posebnim vrtom (pogledaj fotografije na Google Mapsu). Posjet mi je preporučila jedna djevojka koja živi na otoku. Nažalost, taj sam dan stigao poslijepodne bez volje za hodanjem pa sam se ograničio na obližnju Playa de la Arena.

Playa de Papagayo.
Nacionalni park Timanfaya nedvojbeno je jedna od nezaobilaznih postaja tijekom tvojeg putovanja na Lanzarote. Nažalost, parkom smiju voziti samo turistički autobusi, a ne privatni automobili, pa privatna osoba ostavlja auto na parkiralištu i kupuje kartu za jedan od autobusa koji smiju voziti unutar parka. Tu kartu treba kupiti na ulazu u park na ovom mjestu, blagajna se otvara svaki dan u 9:30, a zatvara u 16:00. Kad kupiš kartu (12 € po odrasloj osobi), automobilom nastavljaš do ovog parkirališta; odavde se s upravo kupljenom kartom možeš ukrcati u autobus (preporučujem sjesti na stranu suprotnu od vozača) koji obilazi park uz razna zaustavljanja, ukupno oko 40 minuta.

Duž autobusne rute.
Iako imaš osjećaj da radiš nešto krajnje turističko, sve u svemu mislim da je to lijepo iskustvo. Tamo gdje je parkiralište nalazi se klasična suvenirnica i restoran koji koristi peć zagrijavanu toplinom koju vulkan još i danas isijava, kako je pokazao kratki skeč koji su rendžeri parka izveli i prije nego što sam se uopće ukrcao u autobus.
Alternativa vožnji autobusom za razgledavanje parka i njegova marsovskog krajolika je vožnja na devi, cijena je 12 € po životinji pa ako se podijeli na dvoje, to je 6 € po osobi, oko dvadeset minuta. Auto treba ostaviti na ovom mjestu. Osobno nisam veliki ljubitelj životinja koje se koriste u turističke svrhe pa sam odlučio to preskočiti, ali moj prijatelj je to napravio i svidjelo mu se. Naravno, moguće je napraviti i vožnju autobusom i onu na devi, ali ako želiš samo jednu od te dvije i tražiš najbolje poglede, po riječima mog prijatelja, vožnja autobusom je pravi izbor.
Da bi dovršio posjet nacionalnom parku Timanfaya, preporučujem svratiti u Centro de Visitantes. Ondje je doista zanimljiva stalna izložba koja objašnjava podrijetlo otoka s njegovim nedavnim vulkanskim erupcijama te floru i faunu koje su naselile ovaj naizgled negostoljubiv krajolik. Na ulazu u centar za posjetitelje moguće je i prijaviti se za gledanje dvaju dokumentarnih filmova u trajanju od dvadeset minuta koji se prikazuju u maloj kino-dvorani: ovisno o terminu nude se na više jezika, ali ako se ne varam, nažalost talijanski nije među njima. Također na ulazu moguće je prijaviti se za simulaciju vulkanske erupcije: zid koji ispušta dim i „lavu” i koji se osvjetljava uz poneki zvuk u pozadini, osobno sam ga našao jadnim, ali djeci bi mogao biti zanimljiv. Ulaz, dokumentarci i simulacija potpuno su besplatni.

Nacionalni park Timanfaya.
Ovaj park prirode doslovno obavija nacionalni park Timanfaya, a s obzirom na blizinu, krajolik je vrlo sličan onom u nacionalnom parku, s tom prednošću što ima mnogo staza kojima se može hodati bez kršenja ikakvih zakona.

Montaña de las Lapas.
Ovo je vjerojatno jedna od najpopularnijih staza na otoku, oko 9 km i ukupno 500 metara visinske razlike, nije baš šetnja, ali je ipak izvediva za mnoge, 2:30–3:30 sata. Kao što ime sugerira, hoda se preko polja lave do podnožja Caldere Blance, gdje se penje do grebena i prelazi ga gotovo cijelog prije nego što se spusti i vrati prema parkiralištu, istom stazom kojom se došlo. U svakom slučaju možeš pogledati GPS tragove koje nalaziš na ovoj stranici.
Valja imati na umu da, kao i na svim ostalim izletima na otoku, nema ni trunke hlada, a središnji sati dana, osobito tijekom ljeta, mogu biti doista vrući. Osim toga, na vrhu kaldere ima dionica na kojima je staza blago izložena, ništa posebno u normalnim vremenskim uvjetima, ali na dan mog posjeta puhao je tako jak vjetar da smo se u jednom trenutku radije vratili.

Caldera Blanca.
Kratka staza bez visinske razlike koja samo obilazi Montañu Coloradu, oko 3 km i potrebno je otprilike 45 minuta. Parkiraj auto na ovom mjestu. Pogledi s vrha Caldere Blance znatno su bolji, ali je ipak ugodna šetnja. Postoji staza koja vodi na vrh vulkana i neki je GPS tragovi prate, ali prema oznakama na licu mjesta čini se da više nije dopušteno. Ovdje nalaziš opis staze, kao što ćeš primijetiti na karti na upravo navedenoj poveznici, po želji se ruta može produljiti i uključiti posjet obližnjim Montañi Cardoni i Montañi Negri.

Montaña Colorada.
Ako ti hodanje nije po volji i želiš napraviti samo jedan izlet, ovo je vjerojatno najbolji izbor. Ostavi auto na ovom mjestu (oko 1 km južnije od parkirališta Montañe Colorade). I u ovom je slučaju riječ o kratkoj šetnji, oko 4 km bez visinske razlike, otprilike sat vremena. Ovdje nalaziš GPS trag. U svakom slučaju, ovaj put je osim obilaska oko vulkana moguće i ući u kalderu, gdje boje stijena, vegetacija i stjenovite formacije stvaraju osobito slikovito mjesto.

Unutar kaldere Montañe del Cuervo.
Poznata i kao Montaña Los Rodeos, riječ je o još jednom vulkanu, samo što se ovaj put može popeti na vrh i uživati u pogledu od 360 stupnjeva na polja lave i vulkane koji ovdje-ondje izviru. Ako se odlučiš popeti na vrh, to je 9 km i 400 m visinske razlike, oko 2 sata, a inače je jednostavno moguće obići ga uokolo kako je opisano ovdje.
GPS trag povezane rute naime ne uključuje uspon na vrh planine koji ipak preporučujem, i zato što bi bez uspona ruta bila doista monotona. Po želji, umjesto da auto ostaviš na ovom mjestu kako je predloženo, možeš nastaviti autom do podnožja vulkana. Cesta je neasfaltirana, ali u dobrom stanju.

Na vrhu Montañe de la pena de Santa Catalina.
Za kraj ovog odjeljka posvećenog Parque Natural de los Volcanes, za one avanturističkije moguće je proći podzemnim lava-tunelom zvanim Cueva de las palomas. Ja sam ušao na ovom mjestu a izašao na ovom, ali naravno nitko ti ne brani da to napraviš obrnuto. Unutra je mrkli mrak pa je ključno imati svjetiljku, ona na mobitelu može biti dovoljna, ali idealno bi bilo imati čeonu svjetiljku kako bi ruke ostale slobodne. Moj je prijatelj to napravio u japankama, ali to svakako ne preporučujem, teren je blago rečeno neravan. Za otprilike deset minuta trebalo bi izaći s druge strane. Nedvojbeno lijep način da se malo probudi osjećaj za avanturu.

Moj prijatelj Andrea u Cueva de las palomas.
Ako tražiš barove, restorane, a ponajprije noćni život, Puerto del Carmen nedvojbeno je idealno odredište na otoku. Tijekom mog posjeta zbog covida je grad bio pomalo mrtav, ali siguran sam da je u običnoj godini, osobito tijekom ljeta, tamošnji noćni provod najbolji koji otok može ponuditi.
Usput: plaža uopće nije loša, a ponajprije je opremljena svime potrebnim: tuševima, ležaljkama, suncobranima, ali i terenima za odbojku na pijesku. Opet, riječ je o krajnje turističkom i prepunom odredištu, ali ako je to ono što tražiš, nećeš se razočarati.
Smještaj u Puerto del Carmenu
Možda je zbog razdoblja, ali moj prijatelj i ja odsjeli smo u Apartamentos Panorama za manje od 20 € po osobi, prostrani apartmani s kuhinjskim kutkom, kutkom za sjedenje, terasom, izvrsnom lokacijom, teretanom i bazenom. Druge zanimljive opcije čini se da su Apartamento Princess, Pension Magec i Habitaciones Dona Cris. (Ažuriranje 2026.: Apartamento Princess više se ne može rezervirati online. Slična alternativa je Apartamentos Agua Marina.)

Jedan od dva ulaza u Cueva de las palomas.
Glavni grad otoka nije baš lijep grad niti nezaobilazno odredište, toliko da ti, ako ti je vrijeme ograničeno, savjetujem da ga provedeš negdje drugdje. Ipak, ako ti se dogodi da posjetiš grad, Playa Reducto nadohvat centra nije toliko loša, a kad si već tu, možeš prošetati rivom do Castillo de San Gabriel. Također je područje stare luke prilično karakteristično i, po mom mišljenju, najljepše u gradu.
Naposljetku, iako osobno nisam bio, Playa de las Cucharas sjeverno od grada su mi preporučili i čini se da je simpatična.

Na rivi u Arrecifeu.
Ovo bogom zaboravljeno selo bez sumnje je jedno od najizoliranijih. Više nego selo, riječ je o zaselku bijelih kuća koje se ističu između plavetnila mora i crne vulkanske zemlje koja ga okružuje. Čini se da ovdje više nitko ne živi stalno, tišina i pustoš vladaju, osobito tijekom niske sezone.
U selu apsolutno nema što raditi osim uživati u malo mira, nema čak ni barova ni restorana. Plaža (Playa Teneza) nije prikladna za kupanje. Malo izvan sela, na ovom mjestu mogu se promatrati valovi koji se razbijaju o stjenovitu obalu.

Caserio de Tenezar.
Osnovan 1402. godine, Teguise je najstariji grad na Kanarskim otocima i više od 450 godina bio je glavni grad otoka. Povijesna jezgra grada koja se razvija oko Iglesia de Nuestra Señora de Guadalupe odražava njegovu povijest i bez sumnje je jedna od najljepših i najkarakterističnijih na cijelom arhipelagu. Barova i restorana duž ulica u centru zasigurno ne nedostaje.
Nedjeljom ujutro održava se doista popularna tržnica, nisam bio, ali ako uspiješ uskladiti posjet s tim danom u tjednu, to bi svakako moglo biti nešto zanimljivo za vidjeti.
Smještaj u Teguiseu
Joyhouse je izvrsno povoljno rješenje nedaleko od Teguisea, a u svakom slučaju dobra lokacija za istraživanje središta otoka.

Teguise.
Caleta de Famara malo je mjesto na sjeverozapadu otoka iznimno popularno među surferima. Zaljev naime nudi optimalne uvjete za surfanje i kitesurfing, privlačeći tisuće zaljubljenika svake godine.
Atmosfera je u malom mjestu koje posjećuju uglavnom surferi doista opuštena i ugodna. Ako želiš pohađati koji sat surfanja ili iznajmiti opremu, škola i trgovina zasigurno ne nedostaje, ali i ako želiš jednostavno malo razgledati, promatrati surfere i kitesurfere u vodi ili provesti dan opuštanja na plaži, Caleta de Famara nije nimalo loša.

Caleta de Famara iz zraka.
Iako je bliže Haríi nego Caleti de Famara, svakako preporučujem skoknuti do Mirador del risco de Famara. Do ovog se vidikovca stiže na kraju makadamske ceste koja je ipak u dobrom stanju, a nudi nevjerojatne poglede na zaljev Famara ispod i dojmljivu liticu. Za avanturističkije preporučujem posjetiti Cueva de Las Cabras koja se nalazi nedaleko.
Špilja doslovno uklesana u stijenu i obješena u prazno, s pristupom koji je blago izložen i neopremljen osim nekoliko stepenica. Djeca i osobe koje osobito teško podnose visinu trebali bi to izbjeći, ali i oni koji se poput mene ne osjećaju baš ugodno u ovakvim situacijama uspjeli su sići bez prevelikih problema. U svakom slučaju, mjesto je doista čarobno i toplo ga preporučujem, ali pazi kamo stavljaš noge!

Cueva de Las Cabras.

Mirador del risco de Famara.
Haría i okolica vjerojatno su najautentičnije i najmanje turističko područje otoka. Brdoviti krajolik na sjeveru otoka koji nudi bijeg od popularnijeg juga. Središte mjesta obiđe se za najviše deset minuta, ali je ipak očaravajuće. Možda je to bila niska sezona, uz covid krizu, ali činilo mi se kao da sam se vratio u prošlost.
Kao da to nije dovoljno, ovdje se nalazi kuća-muzej Césara Manriquea koja je, kako se čini, u istom stanju u kojem je bila kad je umjetnik umro, čak i s nedovršenim radovima u ateljeu. Tijekom mog posjeta muzej je bio zatvoren zbog covida pa nisam ušao, ali mislim da bi mogao biti zanimljiv posjet, osobito ako te zanima svijet umjetnosti.
Naposljetku, ako ti se šeta, preporučujem prošetati do Mirador Rincón de Haría odakle se pruža izvrstan pogled i na dolinu u kojoj se razvija Haría i na more te Caletu de Famara u daljini.

Haría.
Cueva de los Verdes i Jameos del Agua nalaze se nekoliko kilometara jedan od drugog i u biti su dio istog podzemnog lava-tunela. Posjet Cuevi de los Verdes moguć je isključivo uz vodiča, tura koja se nudi na španjolskom i engleskom košta 10 eura i traje otprilike 45 minuta, polasci su česti i dovoljno je jednostavno doći na ulaz. Objašnjava se podrijetlo špilje i lava-tunela općenito, uz mnoštvo drugih informacija.
Meni je bilo prilično zanimljivo i, osobito ako nikad nisi vidio nešto slično, mislim da apsolutno vrijedi cijenu ulaznice. Unutar špilje uređena je staza sa stepenicama i rukohvatima, što bi trebalo osigurati jednostavan pristup svakome tko nema ozbiljnih problema s kretanjem, ima čak i mali auditorij unutra!

Auditorij unutar Cuevas de los Verdes.
Kao što sam spomenuo, nisam pak bio u Jameos del Agua, tj. nastavku istog lava-tunela. U svakom slučaju, kad se plati ulaz od 10 €, slobodno se može razgledavati. Unutra su bar, auditorij za koncerte i dva umjetna jezerca/bazena. Recenzije su podijeljene: ima onih koji kažu da, koliko god lijep bio, apsolutno ne vrijedi cijenu ulaznice i onih koji pak tvrde da je ova tvorevina Césara Manriquea, koja spaja prirodne i umjetne strukture, nešto što se ne smije propustiti, ti odluči.
Naposljetku, nedaleko od Cueve de los Verdes nalazi se cueva de los siete lagos. Preporučili su mi posjet uz napomenu da se pripremim za plivanje, ali prema recenzijama na Google Mapsu pristup je zabranjen i čini se da je čak i zatvoren, nisam osobno provjerio, ali mislim da se može vjerovati pa bih to izbjegao.

Cuevas de Los Verdes.
Ovaj vidikovac je bez sumnje najpoznatiji i najpopularniji na otoku. Građevina podignuta 1974., iza koje i ovdje stoji ruka Césara Manriquea, nudi prekrasne poglede na otok La Graciosa i arhipelag Chinijo. U građevini se nalazi bar za koji se mora platiti ulaz od 5 €. Nije mnogo, ali odlučio sam ne ući, a kao što mnogi pišu, može se jednostavno uživati u istom pogledu uz cestu na ovom mjestu i svejedno ostaviti auto na parkiralištu bara. I u ovom slučaju, ti odluči.

La Graciosa viđena s Mirador del Río.
Ovaj gradić na sjeveru otoka raskrižje je za svakoga tko želi posjetiti obližnji otok La Graciosa, odavde naime polaze trajekti koji više puta dnevno prelaze morski tjesnac između dvaju otoka. Mali lučki gradić nije ništa posebno, ali u okolici ima mnogo plaža (na engleskom) simpatičnih za posjet. Posebno preporučujem Playa Caletón Blanco.

Caleta de Sebo.
Što reći, otok je doista graciozan! Šalu na stranu, posjet otoku s Lanzarotea zasigurno je odličan način da se provede dan. Kao što sam spomenuo, polasci su česti, a liniju voze dvije kompanije: Biosfera Express i Lineas Romero. Za odrasle cijena je 26 € za povratnu kartu, prijelaz traje otprilike pola sata.
Jednom na otoku, ako se želiš malo namučiti, moguće je proći biciklistički krug koji počevši od Caleta del Sebo vodi prvo do Playa de las Conchas a zatim do malog naselja Casas de Pedro Barba da bi se naposljetku vratio u Caleta del Sebo. Ukupno je to oko 18 km i može se proći za otprilike 2–3 sata ovisno o tempu. Ako nisi veliki ljubitelj bicikla i ne da ti se naprezati, vjerojatno bih to izbjegao. Po mom mišljenju jedina etapa kruga koja se uistinu isplati je Playa de las Conchas pa bi, ako želiš, jednostavno mogao doći do plaže i vratiti se, uštedjevši oko 8 km. Vidio sam ljude koji su tu dionicu prešli pješice. U svakom slučaju iznajmljivanje bicikla u luci doista je jednostavno, ima više trgovina s istim cijenama, 10 € cijeli dan za običan brdski bicikl i 25 € ako želiš električni.

Playa de Las Conchas.
Kad završiš biciklistički krug ili alternativno umjesto samog kruga, toplo preporučujem prošetati do Playa Francesca: prekrasne uvale u kojoj se može kupati (za razliku od Playe de las Conchas) i provesti ostatak dana prije povratka na Lanzarote. Preporučujem da je prijeđeš pješice, a ne biciklom jer je ova strana otoka iznimno pjeskovita pa vožnja biciklom uopće nije zabavna. Za neumorne, moguće je popeti se na vrh obližnje Montaña Amarilla (staza ucrtana u Organic Maps) ili nastaviti uz obalu do Playa La Cocina.
I za dolazak do Playe de las Conchas i do Playe Francesca, ako uopće ne želiš hodati ni voziti bicikl, po dolasku u luku možeš organizirati prijevoz džipovima koji služe kao taksi.
Napominjem da je, ako putuješ sa šatorom, moguće besplatno kampirati na plaži odmah izvan Caleta del Sebo, uz rezervaciju boravka na web-stranici španjolske vlade.
Za kraj ovog odjeljka, ako tražiš još ideja za izlete na otoku, preporučujem da pogledaš ovu stranicu. Za opće informacije o tome što raditi i vidjeti na otoku stranica turismolanzarote.com (na engleskom) doista je detaljna i siguran sam da može ponuditi dodatne ideje uz sve što je dosad opisano.

Playa Francesca.
Savršeno mi je jasno da mnogi posjećuju otok Lanzarote i više su nego sretni provesti sve raspoloživo vrijeme na jednoj lokaciji, ograničivši se na poneki jednodnevni izlet.
Iako su itinerari koji slijede zamišljeni za putovanje u stilu road tripa, s obzirom na prilično male udaljenosti mogu ih koristiti i oni koji se odluče za drugačiju vrstu putovanja i koriste „bazu” na otoku. Udaljenosti između pojedinih odredišta prilično su kratke pa je to apsolutno izvedivo. U svakom slučaju, uzmi ovo što slijedi kao inspiraciju za izradu itinerara prema svojim interesima i u svjetlu svega dosad opisanog.

Stara luka u Arrecifeu.
Mislim da je ovaj kratki itinerar prikladan za one koji žele spojiti posjet otoku s obližnjom Fuerteventurom i imaju ograničeno vrijeme. Naravno, tri dana nisu mnogo, ali mislim da su dovoljna da se vide glavne atrakcije otoka. Ako dolaziš s Fuerteventure, prati itinerar u nastavku; ako pak nastavljaš put prema Fuerteventuri, prati itinerar obrnutim redoslijedom.
Playa Blanca (1 noć)
1. dan:
Dolazak na Lanzarote s Fuerteventure. Provedi dan na plažama Costa de Papagayo, a navečer idi pogledati zalazak sunca na solanama Janubio.
Yaiza (1 noć)
2. dan:
Ujutro posjeti nacionalni park Timanfaya, ručaj u Yaizi, a poslijepodne možeš proći obalnom stazom El Golfo prije nego što pogledaš zalazak sunca na Charco de Los Clicos.
Teguise (1 noć)
3. dan:
Posjeti Teguise pa se uputi prema Haríi, usput svrativši na Mirador del risco de Famara. Nakon posjeta Haríi siđi prema Cueva de los Verdes i Jameos del Agua, a ostatak poslijepodneva provedi na Playa Caletón Blanco prije nego što odeš pogledati zalazak sunca na Mirador del Río.

El Golfo.
S par dana više uključi poneki izlet u Parque Natural de los Volcanes i jedan dan na La Graciosi.
Playa Blanca (1 noć)
1. dan:
Dolazak na Lanzarote s Fuerteventure. Provedi dan na plažama Costa de Papagayo, a navečer idi pogledati zalazak sunca na solanama Janubio.
Yaiza (2 noći)
2. dan:
Ujutro posjeti nacionalni park Timanfaya, ručaj u Yaizi, a poslijepodne možeš proći obalnom stazom El Golfo prije nego što pogledaš zalazak sunca na Charco de Los Clicos.
3. dan:
Izlet na Caldera Blanca, a ako ti se još hoda, možeš napraviti kratki izlet na Montaña del Cuervo ili možda do Cueve de las Palomas.
Teguise (2 noći)
4. dan:
Posjeti Teguise pa se uputi prema Haríi, usput svrativši na Mirador del risco de Famara. Nakon posjeta Haríi siđi prema Cueva de los Verdes i Jameos del Agua, a ostatak dana provedi na Playa Caleton.
5. dan:
Provedi dan na La Graciosi, a navečer idi pogledati zalazak sunca na Mirador del Río.

Negdje uz sjevernu obalu otoka.
Mislim da je tjedan dana idealno razdoblje da se bez žurbe vide sve najvažnije znamenitosti Lanzarotea.
Playa Blanca (1 noć)
1. dan:
Dolazak na Lanzarote s Fuerteventure. Provedi dan na plažama Costa de Papagayo, a navečer idi pogledati zalazak sunca na solanama Janubio.
Yaiza (3 noći)
2. dan:
Posjeti nacionalni park Timanfaya ujutro, ručaj u Yaizi, a poslijepodne se popni na Montañu Tinasoria.
3. dan:
Izlet obalnom stazom El Golfo, na povratku možeš otići na plažu pa pogledati zalazak sunca na Charco de Los Clicos.
4. dan:
Izlet na Caldera Blanca, a ako ti se još hoda, možeš napraviti i kratki izlet na Montaña del Cuervo ili možda do Cueve de las Palomas.
Puerto del Carmen (1 noć)
5. dan:
Dan opuštanja na plaži i, ako te zanima, malo noćnog života. Ako si tip osobe koja traži mirniju atmosferu, vjerojatno bih odabrao neko drugo odredište. Po želji možeš surfati u Caleta de Famara i možda posjetiti Caserio de Tenezar.
Teguise (2 noći)
6. dan:
Posjeti Teguise pa se uputi prema Haríi, usput svrativši na Mirador del risco de Famara. Nakon posjeta Haríi siđi prema Cueva de los Verdes i Jameos del Agua, a ostatak dana provedi na Playa Caleton.
7. dan:
Provedi dan na La Graciosi, a navečer idi pogledati zalazak sunca na Mirador del Río.

Šetnica u El Golfu.
S deset dana na raspolaganju u itinerar se mogu mirne duše uključiti cijeli dani opuštanja, a da pritom ne moraš praviti kompromise u pogledu stvari koje ćeš raditi i vidjeti. Uz toliko vremena preporučujem da slijediš itinerar od tjedan dana i dodaš nekoliko dana za provesti na plaži ili u svakom slučaju bez nužnog osjećaja „potrebe za razgledavanjem”.

Ulicama Teguisea.
Osim ako ne planiraš provesti odmor uz more bez previše kretanja, mislim da je izrazito preporučljivo imati automobil tijekom putovanja na Lanzarote ili ga barem iznajmiti za dio boravka.
Tijekom putovanja po Kanarskim otocima gotovo uvijek sam auto iznajmljivao preko Cicara: cijene su konkurentne, može se mirne duše platiti bez kreditne kartice, ne traži se depozit, osiguranje je uključeno i nema franšiza, a ponajprije imaju urede u svim lukama i zračnim lukama otoka, što je doista praktično za onoga tko planira putovanje s više odredišta.
Mnoge druge kompanije pak imaju urede samo u zračnoj luci, što je doista nezgodno ako umjesto u zrakoplov želiš predati auto u luci i ukrcati se na trajekt prema drugom otoku.
Ukratko, ako ti je na umu road trip među otocima ili iz bilo kojeg razloga ne želiš vraćati auto u zračnoj luci, Cicar je vjerojatno najbolja opcija. U svim ostalim slučajevima svakako se isplati razmotriti i druge agencije za najam automobila pogledavši stranice poput Discover Cars.
U svakom slučaju, bilo da je riječ o Cicaru ili bilo kojoj drugoj kompaniji, ako imaš točne datume, preporučujem rezervirati auto nekoliko tjedana unaprijed jer se tako može uštedjeti doista mnogo u odnosu na najam u zadnji čas.
Osim toga, valja napomenuti da gotovo sve kompanije tehnički ne dopuštaju vožnju po makadamu; mi smo to radili više puta, ali ako ti se pojavi kakav problem, riskiraš da ćeš morati platiti iz vlastitog džepa.
Naposljetku, postoje kompanije koje tehnički dopuštaju odvoženje automobila na drugi otok trajektom pod uvjetom da ga vratiš na otoku polaska. Mnoge na papiru uopće ne dopuštaju napuštanje otoka, naravno, nitko ne provjerava u luci, ali ako ti zatreba pomoć, mogli bi početi problemi.
Moj je savjet, ako ti zatreba, da iznajmiš drugi auto za svaki otok koji posjetiš ili se barem dobro informiraj o tome što ti je dopušteno, a što nije.

Cestama Lanzarotea.
Ako putuješ sam i želiš uštedjeti u odnosu na cijenu najma automobila, na umu ti je samo nekoliko izleta koje možeš organizirati kroz organizirane ture, ne da ti se voziti ili iz bilo kojeg drugog razloga ne želiš iznajmiti auto, javni prijevoz nije nimalo loš i može se doći praktički do bilo kojeg odredišta na otoku… uz malo planiranja. Na ovoj stranici nalaziš razne linije i red vožnje.
Jedine dvije zrakoplovne kompanije koje obavljaju unutarnje letove među otocima su CanaryFly i BinterCanarias. Cijene su obično vrlo slične, ali općenito se kompanija Binter čini nešto jeftinijom i ima posebne tarife za osobe mlađe od 29 godina. U svakom slučaju preporučujem da pogledaš obje i, ako je moguće, rezerviraš najmanje nekoliko tjedana unaprijed za najbolje ponude.

„Otočići” među poljima lave.
Jeftinija alternativa letovima, a ponajprije praktičnija za kretanje s otoka na otok, su trajekti. Kao opće pravilo, sve dok je riječ o najbližem otoku ili najviše sljedećem – dakle u slučaju Lanzarotea putovanja prema Gran Canarii i osobito Fuerteventuri – ne samo da se štedi trajektom nego je i mnogo udobnije jer se ne moraš pojaviti u zračnoj luci dva sata ranije, nego možeš jednostavno doći u luku sat vremena prije ili čak i manje, kupiti kartu i ukrcati se, bez nužne rezervacije putovanja unaprijed.
Ukratko, ako nemaš dobro utvrđen itinerar, putovanje trajektom daje ti mnogo više fleksibilnosti. Ako pak, primjerice, želiš doći na La Palmu s Lanzarotea, jasno je da je zrakoplov ne samo mnogo brži nego i jeftiniji.
Postoji ipak nekoliko trajektnih kompanija koje voze među otocima, Direct Ferries je stranica koja okuplja sve kompanije i po želji je možeš koristiti za rezervaciju svojih karata.
Konkretno, s Lanzarotea ima nekoliko polazaka dnevno iz Playe Blance prema Corraleju na Fuerteventuri s kompanijama Fred Olsen, Lineas Romero i Naviera Armas. Iz Arrecifea pak prema Las Palmasu na Gran Canarii voze samo Naviera Armas i Trasmediterranea.

Vinogradi Lanzarotea.
Koliko košta putovanje na Lanzarote? Naravno, ovisi, tko čita moj blog zna da putujem izrazito štedljivo i putovanje po Kanarskim otocima nije bilo iznimka. Naime, uspio sam se držati budžeta od 1000 € mjesečno, odnosno nešto više od 30 € dnevno sve uključeno. Ako tražiš ideje kako uštedjeti, pogledaj ovaj članak.
Savršeno mi je jasno da nisu svi voljni ili zainteresirani živjeti životom putnika s ruksakom, ali dobra vijest je da su Kanarski otoci ipak relativno jeftino odredište za europske standarde. Cijene su općenito niže nego na samom kopnu Španjolske jer su otoci svojevrsna posebna regija gdje je PDV samo 7 %, a na mnoga se potrošna dobra uopće ne plaća. Za dva primjera, cijena benzina je oko 1 € po litri, a večera u restoranu, ako nemaš velike zahtjeve, košta oko 10 € ili nešto više. Ukratko, to nisu cijene Latinske Amerike, ali za europske standarde zaista se nema na što požaliti.

Playa La Famara.
Budući da govorimo o troškovima, mislim da je dobro reći koju riječ o onome što je zasigurno odličan način da ih držiš pod kontrolom… a to je kampiranje. Divlje kampiranje na Lanzaroteu, kao i na ostalim otocima, tehnički je ilegalno, ali u stvarnosti je naširoko tolerirano. Ako postaviš šator podalje od znatiželjnih pogleda, ne bi trebao imati nikakvih problema, a još bolje ako, s obzirom na vrlo skromne oborine koje obilježavaju ljetno razdoblje, šator uopće ne postavljaš.
Tijekom boravka na Lanzaroteu, sve noći koje sam proveo „kampirajući” samo bih napuhao kampersku podlogu kad bi došlo vrijeme za spavanje. Ali ponavljam, tehnički je ilegalno, izbor je tvoj. Ako želiš ostati unutar zakona, postoje samo tri službena kampa, onaj na Playa el Salado na La Graciosi, Camping de San Juan i Camping Papagayo (na talijanskom). Nažalost, posljednja dva, kojima izravno upravlja vlada Lanzarotea, tijekom vremena su više puta zatvarana i čini se da su zatvorena i trenutačno. Preporučujem da provjeriš.
Naposljetku, za pronalazak mjesta za kampiranje na Kanarskim otocima preporučujem aplikaciju park4night, zamišljenu ponajprije za one koji žele prenoćiti u kamperu, kombiju ili automobilu. Fantastičan je izvor i za one koji jednostavno žele pronaći osamljeno mjesto za postavljanje šatora ili za jednostavno polaganje podloge, kao što smo mi često činili.

Noć provedena na plaži Playa Caletón Blanco.
Za smanjenje naknada za mjenu valute i podizanje gotovine ovdje nalaziš moj vodič kroz najbolje kartice za putovanja.
Lanzarote i Kanarski otoci općenito apsolutno su sigurno odredište s doista niskom stopom kriminala i preporučuju se i obiteljima s djecom. Ipak, kao i za svako drugo odredište, treba koristiti zdrav razum, a pridržavati se klasičnih savjeta o sigurnosti nikad ne škodi.
Jedine dvije napomene koje osjećam da trebam dati odnose se na to da budeš iznimno oprezan gdje se kupaš: budući da je riječ o oceanu, struje mogu biti iznimno opasne, osobito povratne struje koje te mogu brzo odnijeti na pučinu s potencijalno kobnim posljedicama. Upoznao sam jednog gospodina kojeg je odnijelo na pučinu s njegovom djecom i ispričao mi je kako je već vidio kraj, ne baš lijepo iskustvo. Općenito, sjeverna obala otoka ne smatra se pogodnom za kupanje.
Osim toga, vrlo mnoge od najizoliranijih plaža nemaju spasioce, a osobito izvan sezone mogao bi vrlo lako biti jedina prisutna osoba. Ukratko, pogotovo ako nisi iskusan plivač, budi oprezan.
Naposljetku, ako se odlučiš iznajmiti auto, pobrini se da ne ostaviš nikakve vrijedne predmete unutra kad je bez nadzora. Nažalost, razbijena stakla na parkiralištima i natpisi koji pozivaju da se ništa ne ostavlja u autu previše su česti.

Ulicama Haríe.
Planiraš li putovanje na Lanzarote? Pogledaj ove članke:
Imaš pitanja? Ili svježe informacije? Slobodno ostavi komentar ili mi se javi na Instagramu!
Za donacije / virtualne pizze i piva 🙂