Gran Canaria je otok koji je doista nevjerojatan jer ima baš svega: gradiće u kolonijalnom stilu, plaže, gotovo pustinjske predjele i, dublje u unutrašnjosti, planine i šumu koje stvaraju alpski krajolik u snažnom kontrastu s obalom, samo nekoliko kilometara niže.
Otok sam posjetio tijekom dvomjesečnog putovanja na kojem sam istražio sve veće otoke arhipelaga, osim otoka El Hierro. Bilo da je riječ o avanturi s ruksakom, road tripu ili all inclusive odmoru, u ovom vodiču naći ćeš hrpu korisnih savjeta i ideja za što bolju organizaciju putovanja.
Brzi izbornik

Roque Bentayga.
Gran Canaria i općenito Kanarski otoci uživaju dobru klimu tijekom cijele godine pa u njima možeš uživati u svim godišnjim dobima. Međutim, mnogo ovisi o tome što očekuješ od putovanja.
Tijekom proljetnih mjeseci temperature mogu doseći 22–23 stupnja, a krajem svibnja i koji stupanj više, kada padalina, koje se povremeno mogu pojaviti u ožujku i travnju, praktički nema. Zbog toga je svibanj osobito idealan za one koji žele izbjeći gužvu i visoke cijene koje obilježavaju glavnu ljetnu sezonu.
Na Gran Canariji lipanj, srpanj i kolovoz smatraju se glavnom sezonom. Klima je odlična, padalina nema, a krajem srpnja i voda oceana počinje se zagrijavati. Naravno, to je i najprometnije i najskuplje razdoblje godine.
Rujan je vjerojatno najbolji mjesec za posjet otoku: plaže su manje pretrpane (osobito pred kraj mjeseca), vrijeme je odlično, a ocean je topliji nego ljeti. I listopad je dobar mjesec, vjerojatnost padalina raste, ali sve u svemu i dalje je ugodno. U studenome se pak vjerojatnost pljuskova znatno povećava, a temperature padaju, što označava početak zimskog razdoblja.
Iako je zima na Gran Canariji posve drukčija od zime u kontinentalnoj Europi i, ne slučajno, Kanari su popularno odredište u božićno vrijeme, prosinac je – sudeći po podacima – apsolutno najkišniji mjesec!
Unatoč tome padaline su ipak razmjerno rijetke, a tijekom dana, dok sunce sja, temperature mogu doseći 20 stupnjeva čak i u siječnju i veljači. Ukratko, ne očekuj da ćeš se izležavati na suncu ili se ugodno kupati bez ronilačkog odijela, ali ako sve što tražiš jest malo sunca i blage temperature, nećeš ostati razočaran.

Kanari su u svakom pogledu dio Španjolske pa se stoga, kao i za svaku drugu zemlju unutar Europske unije, ne traže ni viza ni putovnica. Za posjet otoku dovoljna je naime važeća osobna iskaznica (ako si državljanin EU-a). Ako pak nisi državljanin Europske unije, primjenjuje se vizna politika schengenskog prostora.
Radi praktičnosti mjesta za posjet navodit ću u smjeru suprotnom od kazaljke na satu, počevši od glavnog grada Las Palmasa i slijedeći otprilike obalu prije nego što završim u središtu otoka. Ako te zanima, ovdje je video s mojeg putovanja (na talijanskom, ali možeš uključiti titlove).

Napomena: Više ćeš puta u vodiču naići na poveznice na https://www.alltrails.com/. Ako želiš koristiti offline navigaciju izravno iz aplikacije Alltrails, moraš prijeći na pro verziju. Problem možeš zaobići tako da koordinate preuzmeš s desktop verzije stranice u formatu „Google Earth KML”, a zatim ih učitaš u Organic Maps, koji je apsolutno jedna od mojih omiljenih aplikacija za putovanja.
Las Palmas de Gran Canaria nije samo najveći grad cijelog arhipelaga i glavni grad otoka, nego i jedan od najnaseljenijih gradova cijele Španjolske. Iako sam osobno radije provodio vrijeme drugdje, grad, ovisno o tome što tražiš, svakako ima mnogo toga za ponuditi.
Najstariji dio grada, a time i onaj od najvećeg povijesnog interesa, razvija se oko Catedral de Santa Ana; ovdje se nalazi i muzej Casa de Colón – posvećen putovanju Kristofora Kolumba, a osobito ulozi koju su imali Kanarski otoci – te Museo Canario, posvećen povijesti otoka prije dolaska Španjolaca. Najljepša plaža u gradu nalazi se pak na sjeveru, u središtu novijeg dijela grada: Playa Las Canteras duga je otprilike 3 km i ima lijepu šetnicu uz more punu barova i restorana. Playa El Confital sjeverno od grada pak nije prikladna za kupanje, ali je izuzetno popularna među surferima jer ima ono što se smatra jednim od najboljih „tube valova” u cijeloj Europi.
Ostale atrakcije koje treba razmotriti su Jardín Botánico Canario Viera y Clavijo i akvarij Poema del Mar.

Playa Las Canteras.
Smještaj u Las Palmasu
Pura Vida Las Palmas i Agüita House ako putuješ sam i tražiš nešto povoljno, dva su odlična rješenja u samom centru i nadomak plaže. Za privatne sobe pogledaj A Casa Mia.

Las Palmas viđen s Playe El Confital.
Otok svakako nudi puno zanimljivije izlete, ali ako tražiš lijep način za razgibavanje nogu nadomak glavnog grada, mislim da je Caldera de Bandama izvrsna opcija, prikladna i za obitelji s djecom ili za one koji nisu baš u formi.
Krug, koji u biti vodi grebenom drevne kaldere, može se prijeći u sat vremena ili nešto više i, iako mislim da je nemoguće izgubiti se, na ovoj stranici nalaziš sve potrebne informacije. Ako ti se ne hoda ili jednostavno želiš bolji pogled, preporučujem da se popneš na Pico de Bandama, koji nadvisuje kalderu i do kojeg se mirne duše može doći automobilom. Ako te zanima, do Kaldere možeš doći autobusnom linijom 311 iz Las Palmasa.

Uz stazu koja ide grebenom kaldere.

Pogled s vrha Pica de Bandama.
Smješten nešto više od desetak kilometara od Las Palmasa, grad Arucas – sa svojom ikoničnom katedralom i brojnim zgradama u kolonijalnom stilu koje obilježavaju povijesnu jezgru – svakako je odredište koje vrijedi istražiti. Osobito tijekom onoga što bi mogao biti road trip uz sjevernu obalu otoka, gdje se nalaze drugi doista zanimljivi gradići, također u kolonijalnom stilu, koje je moguće posjetiti u jednom danu.
Kao što je najavljeno, crkva San Juan Bautista svakako je glavna atrakcija u gradu, ali ni uličice i brojne zgrade koje okružuju Plaza de San Juan i Plaza de la Constitución u povijesnoj jezgri nisu nimalo manje vrijedne. Parque Municipal, poznat i kao Parque de Las Flores, izvrsno je mjesto za opuštanje i za posjet Gradskom muzeju. Ako te zanima, odmah izvan središta grada nalazi se mali botanički vrt, Jardín de la Marquesa, i destilerija ruma. Naposljetku, Mirador de Arucas nudi najbolje poglede na grad, a osobito na crnu katedralu koja se uzdiže nad bijelim zgradama koje je okružuju.

Crkva San Juan Bautista.
Mali gradić još je jedan kolonijalni dragulj uz sjevernu obalu otoka. Povijesna jezgra doista je kompaktna pa nemoj očekivati da ćeš provesti tko zna koliko vremena istražujući je, ali mislim da se posjet isplati uključiti. Nažalost, tijekom mog posjeta ikonična Basilica de Nuestra Senora bila je u obnovi, ali susjedne ulice pune šarenih kuća i kolonijalne arhitekture ipak su užitak za oči, osobito Calle Real de la Plaza koja vodi upravo do bazilike.

Calle Real de la Plaza.
Firgas je još jedno doista simpatično selo u kolonijalnom stilu na maloj udaljenosti od Terora koje svakako zaslužuje posjet.
Zanimljivi za posjet svakako su El Paseo de Canarias, stubište s maketama svih otoka arhipelaga, Fuente Paseo de Canarias, još jedno stubište s višerazinskom fontanom u sredini, te mali trg ispred Iglesia De San Roque.

El Paseo de Canarias.
Špilje Valerón jedno su od najvažnijih arheoloških nalazišta na otoku. Riječ je o skupu špilja (otprilike 300) isklesanih u stijeni prije sedamsto do tisuću godina. Ne zna se sa sigurnošću čemu su služile; neki kažu da je to bila jednostavno žitnica s posebnim prostorima za razne obitelji, a drugi tvrde da je riječ o samostanu, vjerojatno nikada nećemo saznati sa sigurnošću.
Nažalost, tijekom mog posjeta lokalitet je bio zatvoren zbog Covida pa ga nisam imao prilike osobno posjetiti, ali mislim da je to nedvojbeno nešto zanimljivo što vrijedi uključiti u vlastiti itinerar. Posjet je moguće obaviti samostalno uz plaćanje 3 € po osobi, a po želji nude se i vođene ture.

Špilje Valerón.
Još jedna zanimljiva točka uz sjevernu obalu je naselje Gáldar koje, iako nije toliko kompaktno kao Firgas ili Teror, ipak se može obići u kratkom vremenu. I ovdje je povijesna jezgra u kolonijalnom stilu nedvojbeno ugodno mjesto za šetnju i možda za neki zalogaj u jednom od brojnih restorana koji se nalaze uz Calle Capitan Quesada i u okolici Plaze de Santiago, glavnog gradskog trga.
Za ljubitelje arheologije moguće je posjetiti i „Cueva Pintada”, arheološko nalazište u samom središtu grada gdje se mogu diviti zidnim slikama iz predhispanskog doba. Ulaz je dopušten samo uz vođeni obilazak koji traje otprilike sat i pol i košta 3 €.
Napominjem naposljetku da ako se nalaziš na otoku u prosincu ili svibnju, svake se godine održava festival zvan Gáldar en Flor; tom prigodom Calle Capitan Quesada, glavna ulica povijesne jezgre, ispuni se cvijećem i biljkama i čini se da je to doista jedinstven spektakl.

Ulicama Gáldara.
Ovo malo ribarsko selo smješteno na krajnjem sjeverozapadu otoka osobito je popularno kao mjesto za ronjenje, a i plaža (Playa de Sardina del Norte) nije nimalo loša. Plaža je u pravilu znatno sunčanija od drugih opcija na sjeveru otoka i u skladu s onim što južna obala nudi što se tiče vremena, uz prednost da je manje pretrpana od plaža na jugu.
Grad je prije svega najpogodnija polazna luka za trajekte za Tenerife i obrnuto. Najstariji dio grada, odnosno ono što je bilo ribarsko selo, poznat je pod imenom Puerto de Las Nieves. Ovdje se nalaze najstarije i najkarakterističnije zgrade i velik izbor barova i restorana. I dvije glavne gradske plaže, Playa de las Nieves i plaža uz stari mol, nalaze se točno na šetnici Puerto de Las Nieves. To su šljunčane plaže, ali ipak simpatične i pogodne za kupanje.
Još jedno savršeno mjesto za kupanje, jer je zaštićeno od oceanskih valova, jesu prirodni bazeni koji se nalaze sjeverno od mjesta. Valja ipak naglasiti da su, iako zaštićeni od morskih struja, izloženi vjetru, što nije slučaj s plažama u mjestu.
Ako tražiš pješčanu plažu koja nije prepuna, a opet je blizu Agaetea, pogledaj Playa Guayedra. Smještena u dolini punoj palmi, doista je simpatična plaža i slabo posjećena jer cesta nije u odličnom stanju. Osim toga, nakon što parkiraš auto, moraš sići pješice; kad je plima, međutim, plaža gotovo potpuno nestaje i nije zaštićena od struja kao druge dvije plaže ili prirodni bazeni.
Središte grada Agaete pomaknuto je dublje u unutrašnjost i nalazi se kod Iglesia Matriz de Nuestra Señora de la Concepción; malo središte s klasičnim bijelim zgradama i balkonima simpatično je – po mojem mišljenju na otoku svakako ima i boljega. U svakom slučaju mislim da Agaete može biti izvrsna baza za istraživanje sjeverozapada otoka i istodobno imati more nadomak ruke.
Smještaj u Agaeteu
Casa Calma Yoga Guesthouse izvrsno je rješenje i za one koji putuju sami i spremni su spavati u spavaonici i za one koji žele privatnu sobu a da ne potroše bogatstvo.

Playa de las Nieves.
Nedaleko od Agaetea, spuštajući se uz obalu prema jugu, nalazimo prirodni park Tamadaba, koji se proteže od oceana do planina i nudi nekoliko opcija za one koji ga namjeravaju istražiti pješice ili automobilom.
Vožnja starom obalnom cestom GC-200 naime je užitak za oči bez ikakva truda. Nažalost, cesta je prekinuta odronom kod Montaña Blanca (na ovom mjestu). Trenutačno, zbog postojanja nove ceste koja teče paralelno, lokalne vlasti nemaju nikakvu namjeru očistiti je pa imaš dvije opcije: voziti cestom do mjesta gdje je prekinuta, a zatim isto učiniti s druge strane, ili otići izravno do Mirador del Balcón, preskačući „sjevernu stranu” ceste. Potonji je lijep vidikovac s platformom koja viri nad liticom, doista slikovit.
Što se tiče izleta koje treba prijeći pješice, evo nekoliko koje preporučujem.

Mirador del Balcón.
Charco Azul je mali slap do kojeg se dolazi pješice slijedeći stazu opisanu na ovoj stranici ili ovu drugu stazu, ako preferiraš dulji krug. U oba se slučaja kreće iz sela El Risco. U podnožju slapa moguće je i kupanje, ali znaj da u punom ljetu, kad ne pada kiša, voda može biti stajaća i stoga nepogodna za kupanje.

Charco Azul.
Ovo je prekrasna staza koja nije previše zahtjevna – nema naime velikih visinskih razlika – a vodi do prekrasnog vidikovca s kojeg se pružaju fantastični pogledi na obalu i prema sjeveru i prema jugu. Staza je opisana na ovoj stranici i vodi do podnožja Roque Faneque. Za kraću i pristupačniju verziju koja jamči sličan pogled preporučujem da prošetaš do Mirador Llanos de La Mimbre, polazna je točka manje-više ista.

Pogled iz podnožja Roque Faneque.
Naposljetku, ako te udaljenost i visinska razlika ne plaše, preporučujem da pogledaš ovaj krug koji ima odlične recenzije i mislim da je otprilike ono što neki vodiči spominju kao Camino de San Pedro. Nažalost, zbog nedostatka vremena nisam ga uspio prijeći.
Smještaj u prirodnom parku Tamadaba
Unutar parka moguće je kampirati u za to predviđenim zonama kampa Llanos de la Mimbre, koji se može rezervirati preko posebnog portala. Alternativno, Agaete je vjerojatno najbolja baza.
Spuštajući se prema jugu u smjeru Maspalomasa, Los Azulejos zanimljivo su usputno stajalište koji ne zahtijeva nikakvo skretanje. Riječ je o planinskim hrptima bez vegetacije s prilično neobičnim bojama koje potječu od minerala što čine stijenu.
Tijekom mjeseci s najčešćim padalinama stvaraju se pravi prirodni bazeni u kojima se može kupati. Ja sam se ograničio na divljenje panorami s ceste, ali ako namjeravaš kupati se ili u svakom slučaju imati drukčiju perspektivu, na ovom mjestu postoji staza koja se uspinje uz planinu.

Los azulejos.
Maspalomas, zajedno s obližnjim Playom del Inglés, San Agustínom i San Fernandom, čini aglomeraciju koju možemo definirati kao veliki resort bogat turističkim sadržajima na svakoj strani.
Što se mene tiče, ništa uzbudljivo, ali ako sve što tražiš jest odredište za miran odmor sa svim potrebnim uslugama, onda svakako možeš razmotriti Maspalomas i okolicu. Moj suputnik, na primjer, odlučio je sudjelovati na satu surfanja u jednoj od brojnih škola surfanja u gradu i bio je sretan. Prema onome što su mi rekli, i noćni život, iako svakako ne na razini Balearskih otoka, vjerojatno je među najboljim što otok može ponuditi.
Ono što me međutim oduševilo, makar samo radi snimanja nekoliko fotografija, bilo je istraživanje Reserva Natural Especial de Las Dunas de Maspalomas. Te dine koje dopiru sve do mora nude naime osobit i fascinantan prizor. Posjet preporučujem osobito u zalazak sunca, a još bolje u zoru. Ovdje se nalazi vidikovac koji ujedno omogućuje lak pristup dinama, gdje se možeš zabavljati penjući se i spuštajući ili jednostavno diviti zalasku sunca. Ako dolaziš automobilom, preporučujem ovo parkiralište: možda je to bilo zbog razdoblja, ali bilo je iznenađujuće poluprazno i doslovno nadomak dinama. Ako te zanima, na zapadnoj strani dina, na ovoj lokaciji, moguće je organizirati jahanje deva.
Dine Maspalomasa.
Naposljetku, Playa de Maspalomas i Playa del Inglés, koje se nalaze zapadno odnosno istočno od dina, lijepe su pješčane plaže pogodne za kupanje koje zajedno čine dugačak neprekinuti pojas plaže od preko 6 km. Čak i u glavnoj sezoni, ako si spreman malo hodati, možeš pronaći svoj kutak mira; zapamti da središnji dio kod dina posjećuju nudisti.
Smještaj u Maspalomasu
Grad ne nudi tko zna kakve opcije za putnike koji putuju jeftino, osobito ako se putuje sam. U svakom slučaju preporučujem da pogledaš Inez & Flor Nice Rooms i Casa Victoria.

Playa del Inglés.
Uz južnu obalu, u „okolici” Maspalomasa, ima na desetke drugih popularnih plaža; iz očitih vremenskih razloga nisam ih posjetio sve, ali ako si tip za plažu, preporučujem da zabilježiš.
U regiji zapadno od Maspalomasa, koja nosi ime Mogán, nalaze se neke plaže doslovno stvorene s idejom da zadovolje potrebe turista. Te su umjetne plaže posebno simpatične, sa zlatnim pijeskom i naravno pogodne za kupanje te sa svim potrebnim sadržajima. Plaže koje spadaju u taj opis su: Playa de Amadores, Playa Anfi del Mar, Playa de Mogán i Playa de Puerto Rico.
Druge plaže, ne toliko simpatične, ali znatno manje pretrpane, jesu Playa de Pasito Blanco, Playa de Patalavaca i Playa de San Agustín. Iako nije baš uz južnu obalu otoka, toplo preporučujem Playa de Tufia. Ova mala plaža, koju većinom posjećuju mještani, ima autentičnu atmosferu, a mali zaljev zaštićen od vjetra pogodan je ne samo za kupanje nego je i savršen za snorkeling.
Naposljetku, ako umjetne ili pretrpane plaže nisu za tebe, Playa de Güigüí – do koje se dolazi samo brodom ili pješice na kraju ne baš jednostavne staze opisane na ovoj stranici – svakako može biti zanimljiva opcija za provesti dan. Neki tamo provedu i noć, ali osim što je tehnički nezakonito, treba paziti na morske mijene.

Playa de San Agustín.

Playa de Tufia.
Nisam bio osobno, ali dok se penješ ili spuštaš prema središtu otoka, svakako vrijedi razmisliti o kratkom zaustavljanju u Barranco de las Vacas. Riječ je o malom kanjonu koji izdaleka podsjeća na Antelope Canyon u Arizoni. Kratka staza počinje na ovom mjestu, auto treba ostaviti uz cestu i čini se da nema puno parkirnih mjesta. Među raznim recenzijama ima korisnih informacija o tome gdje parkirati i gdje naći početak staze; preporučujem da ih pogledaš ako ga odlučiš posjetiti.

Barranco de las Vacas.
Ušuškana među planinama u središtu otoka, nadomak glavnih zanimljivosti ruralnog parka Nublo, Tejeda nije samo idealna baza za istraživanje parka, nego i izuzetno ugodno mjestašce u kojem možeš provesti nekoliko sati opuštanja po njegovim ulicama ili se možda osvježiti u gradskom bazenu (ulaz košta 4 €).
Uz cestu koja se spušta u mjesto nije uvijek lako parkirati, ali na ovom mjestu nalazi se veliko besplatno parkiralište.

Tejeda.
Ruralni park Nublo nalazi se u srcu otoka i nudi jedinstvene alpske krajolike, u snažnom kontrastu s onim što se nalazi samo nekoliko kilometara niže u dolini. Ako te planinarenje osobito ne zanima, provesti dan u parku mislim da je više nego dovoljno, ali ako ti se naprotiv sviđa hodanje ili jednostavno želiš provesti nekoliko dana uronjen u prirodu, onda ostanak od nekoliko dana u parku svakako može biti dobra ideja.
Naravno, ima hrpa staza i izleta među kojima možeš birati; u nastavku navodim one koje sam osobno prešao. Tehnički se neke od tih staza ne nalaze unutar Parque rural del Nublo, ali su svejedno u okolici u središtu otoka; radi jednostavnosti pretvarajmo se da jesu!
Roque Nublo, stijena simbol otoka po kojoj park nosi ime, bez sumnje je nešto što se ne smije propustiti. Ako imaš vremena samo za jedan dugi izlet, toplo preporučujem krug koji je detaljno opisan na ovoj stranici. Pazi ipak, jer je riječ o prilično zahtjevnoj stazi. Naime, čak i hodajući izrazito brzim tempom, trebalo mi je otprilike tri i pol sata da je prijeđem, ne baš šetnja šumom.
Znatno kraća alternativa za svakoga tko želi posjetiti ikonični Roque Nublo uz minimalan napor opisana je na ovoj stranici. Riječ je o nešto više od 3 km i apsolutno je najkraća staza do podnožja monolita. Uz cestu kod početka staze nalazi se prilično veliko parkiralište koje se, s obzirom na popularnost mjesta, može brzo napuniti, osobito u glavnoj sezoni. Moj je savjet doći rano ujutro ili u kasno poslijepodne kako bi se izbjegli i najtopliji središnji sati. Ako namjeravaš prijeći ranije spomenuti krug, iako se predlaže da se krene s Mirador de Degollada Becerra (toplo preporučujem da ga posjetiš u zalazak sunca automobilom!), upozoravam da je u biti svaka točka dobra; ja sam, na primjer, krenuo izravno iz kampa Llanos de la Pez.

Roque Nublo.
Na 1949 m nadmorske visine Pico de la Nieve najviša je točka otoka i nudi nevjerojatne poglede sve do oceana, s Tenerifeom i planinom Teide u daljini. Do vrha se mirne duše može doći automobilom, ali za voljne preporučujem da slijede kratku stazu opisanu na ovoj stranici. Krenuvši iz kampa Bailico i izbjegavši tako dionicu uz cestu, krug se mirne duše može prijeći za otprilike dva sata, uz zadovoljstvo što si pješice stigao na najvišu točku otoka.
Idealno bi bilo popeti se u zalazak sunca, a zatim se spustiti sa svjetiljkom ili, kao što sam ja učinio, popeti se pješice tijekom dana, a zatim se navečer vratiti autom radi zalaska sunca. Preporučujem da stigneš na vrijeme jer je parkiralište prilično malo, a mjesto doista popularno, osobito u zalazak sunca, toliko da je i u niskoj sezoni bila gužva.

Pogled s Pica de la Nieve s Teideom u pozadini.
Krug, opisan na ovoj stranici, teče s obje strane Barranca de Guayadeque (klanca) i nakratko prolazi borovom šumom prema središtu otoka. I ovdje se, budući da je riječ o krugu, može krenuti iz bilo koje točke. Ako dolaziš iz središta otoka, možeš parkirati na ovom mjestu, kao što sam ja učinio, bez daljnjeg spuštanja u dolinu.
U svakom slučaju, od staza koje sam prešao unutar parka, ova mi se najmanje svidjela. Nemoj me krivo shvatiti, svejedno je to ugodna šetnja, ali ako su ti dani odbrojani, dugi krug oko Roque Nubla i Pico de la Nieve bolje su opcije.
Naposljetku ističem krug Cascada Bonita koji je opisan na ovoj stranici; trebao je biti moj posljednji izlet na otoku, ali nažalost cesta koja je vodila do početka staze bila je prekinuta zbog odrona. U svakom slučaju recenzije su odlične i ako tražiš još neku ideju za provesti dan na otoku, svakako bih razmislio o tome.

Barranco de Guayadeque.
Smještaj u ruralnom parku Nublo
Ako si spreman spavati u šatoru, toplo preporučujem kamp zonu Llanos de la Pez. Ondje sam proveo tri noći, a osim što je na strateškom položaju u središtu parka, ima sve potrebne sadržaje. U suprotnom su Tejeda i okolica vjerojatno najbolja opcija. Mountain Hostel Finca La Isa i Ecoturismo Casa Cueva nude i ležajeve u spavaonici i privatne sobe po dobrim cijenama.
Ovaj odjeljak posvećen onome što vidjeti i raditi na Gran Canariji zaključujem osvrtom na ono što je za mnoge razlog velikog interesa jer se otok smatra jednim od najboljih mjesta na svijetu za ronjenje.
Osobno, iako sam pokušao više puta i stekao i neke certifikate, nisam baš lud za ronjenjem, ali ako te to već zanima ili te ideja mami, otok bi mogao biti dobro mjesto za početak. Sardina del Norte, na primjer, osobito je poznata po mantama u jesen, Las Palmas ima najveći brodolom na cijelim Kanarima, Arinaga na istoku po lokalitetu „El Cabron”, a općenito cijeli jug otoka, osobito oko Mogána. Na ovoj stranici nalaziš više informacija; u svakom slučaju mogućnosti sigurno ne manjka i siguran sam da ne bi trebao imati problema s pronalaskom nekog ronilačkog centra.

Mirador de Degollada Becerra.
Savršeno znam da mnogi posjećuju Gran Canariju i više su nego sretni provesti sve raspoloživo vrijeme na jednom mjestu, ograničavši se na poneki dnevni izlet. Iako su itinerari koji slijede osmišljeni za putovanje u pokretu u stilu road tripa, s obzirom na prilično male udaljenosti mogu ih koristiti i oni koji se odluče za drukčiji tip putovanja i koriste „bazu” na otoku ili u svakom slučaju ne mijenjaju mjesto spavanja svaki drugi dan. U svakom slučaju, uzmi ono što slijedi kao poticaj za izradu itinerara prema vlastitim interesima i u svjetlu svega opisanog dosad.
Tri su dana malo za posjet otoku, ali ako dolaziš s obližnjeg Tenerifea u kratki posjet, to „savršeno” ima smisla i svejedno možeš uživati u onome što Gran Canaria nudi.
Agaete (1 noć)
1. dan:
Bilo da stigneš u zračnu luku, u luku Agaete ili u luku Las Palmas, malo se mijenja osim mjesta gdje odlučiš prespavati. U svakom slučaju preporučujem da prvi dan provedeš istražujući sjevernu obalu: Arucas, Teror, Firgas, Cenobio de Valerón i Gáldar.
Tejeda (1 noć)
2. dan:
Izlet na Roque Nublo, odaberi između kratke i duge verzije. Istraži Tejedu i popni se na Pico de la Nieve za zalazak sunca.
Maspalomas (1 noć)
3. dan:
Pišem Maspalomas, ali zapravo bi dan mogao provesti na bilo kojoj od plaža uz južnu obalu. Pogledaj zalazak sunca na dinama.
S dva dana više na raspolaganju svakako se može uključiti još koje odredište i malo dublje istražiti otok.
Agaete (1 noć)
1. dan:
Bilo da stigneš u zračnu luku, u luku Agaete ili u luku Las Palmas, malo se mijenja osim mjesta gdje odlučiš prespavati. U svakom slučaju preporučujem da prvi dan provedeš istražujući sjevernu obalu: Arucas, Teror, Firgas, Cenobio de Valerón i Gáldar.
Tejeda (2 noći)
2. dan:
Prođi starom obalnom cestom GC-200, posjeti Mirador del Balcón, a zatim se popni prema Parque natural de Tamadaba gdje možeš prijeći izlet na Roque Faneque ili jednostavno do Mirador Llanos de La Mimbre; druga je opcija izlet do Charco Azul. Za noć stigni u Tejedu i okolicu.
3. dan:
Izlet na Roque Nublo, odaberi između kratke i duge verzije. Istraži Tejedu i popni se na Pico de la Nieve za zalazak sunca.
Maspalomas (2 noći)
4. dan:
Pišem Maspalomas, ali zapravo bi dan mogao provesti na bilo kojoj od plaža uz južnu obalu. Pogledaj zalazak sunca na dinama.
5. dan:
Dan koji možeš jednostavno provesti na plaži ili možda baveći se nekom aktivnošću koja te zanima, kao što bi mogli biti surfanje ili ronjenje.

Po mojem mišljenju tjedan dana pravi je kompromis ako želiš otkriti glavne atrakcije otoka bez potrebe za previše kompromisa.
Las Palmas (1 noć)
1. dan:
Istraži povijesnu jezgru Las Palmasa i ostalo što grad nudi. Poslijepodne provedi na plaži ili posjeti obližnju Caldera de Bandama.
Agaete (1 noć)
2. dan:
Istraži sjevernu obalu: Arucas, Teror, Firgas, Cenobio de Valerón i Gáldar.
Tejeda (3 noći)
3. dan:
Prođi starom obalnom cestom GC-200, posjeti Mirador del Balcón, a zatim se popni prema Parque natural de Tamadaba gdje možeš prijeći izlet na Roque Faneque ili jednostavno do Mirador Llanos de La Mimbre; druga je opcija izlet do Charco Azul. Za noć stigni u Tejedu i okolicu.
4. dan:
Izlet na Roque Nublo, odaberi između kratke i duge verzije. Istraži Tejedu i popni se na Pico de la Nieve za zalazak sunca.
5. dan:
Odaberi još jedan izlet koji ćeš prijeći unutar parka.
Maspalomas (2 noći)
6. dan:
Pišem Maspalomas, ali zapravo bi dan mogao provesti na bilo kojoj od plaža uz južnu obalu. Pogledaj zalazak sunca na dinama.
7. dan:
Dan koji možeš jednostavno provesti na plaži ili možda baveći se nekom aktivnošću koja te zanima, kao što bi mogli biti surfanje ili ronjenje.
S deset dana ili možda dva tjedna na raspolaganju doista se može putovati uzduž i poprijeko, provodeći više od nekoliko dana opuštajući se na plaži a da ne moraš nužno biti „aktivan” svaki dan. Iskoristi upravo opisani tjedni itinerar uključivši poneki dan opuštanja tu i tamo ili možda obavivši neku aktivnost koja te zanima, kao što bi mogli biti satovi surfanja, shopping ili što god.
Kao što sam više puta natuknuo u ovom vodiču, osim ako ne planiraš odmor uz more bez previše kretanja, imati auto tijekom putovanja na Gran Canariju ili ga barem unajmiti za dio boravka mislim da se izuzetno preporučuje.
Tijekom putovanja po Kanarima gotovo sam uvijek na kraju unajmljivao auto kod Cicara (na engleskom): cijene su konkurentne, može se mirne duše platiti bez kreditne kartice, ne traži se polog, osiguranje je uključeno i nema franšiza, a prije svega imaju urede u svim lukama i zračnim lukama Kanara. Što je doista praktično za one koji imaju na umu putovanje u pokretu između otoka. Većina drugih tvrtki ima urede samo u zračnoj luci, što može biti doista nezgodno ako umjesto u zrakoplov želiš predati auto u luci i ukrcati se na trajekt prema drugom otoku.
Dakle, ako imaš na umu road trip među otocima ili iz bilo kojeg razloga ne želiš vraćati auto u zračnoj luci, Cicar je vjerojatno najbolja opcija. U svim ostalim slučajevima svakako vrijedi razmotriti i druge rent-a-car tvrtke pogledavši stranice poput Discover Cars. U svakom slučaju, bilo da je Cicar ili bilo koja druga tvrtka, ako imaš točne datume, preporučujem da auto rezerviraš nekoliko tjedana unaprijed; tako se može doista puno uštedjeti u odnosu na najam u zadnji čas.
Osim toga, valja primijetiti da tehnički nijedna tvrtka ne dopušta vožnju po makadamu; mi smo to učinili više puta, ali ako bi imao ikakvih problema, riskiraš da ćeš morati plaćati iz vlastitog džepa.
Naposljetku, ima tvrtki koje tehnički dopuštaju da automobil trajektom odvedeš na drugi otok pod uvjetom da ga vratiš na otoku polaska; mnoge na papiru uopće ne dopuštaju napuštanje otoka; naravno, nitko ne kontrolira u luci, ali ako bi ti zatrebala pomoć, mogli bi početi problemi.
Moj je savjet, ako ti zatreba, unajmiti drugi auto za svaki otok koji posjetiš ili se barem dobro informirati o tome što ti je dopušteno, a što nije.

Roque Nublo.
Ako putuješ sam i želiš uštedjeti u odnosu na cijenu najma automobila, ne da ti se voziti ili iz bilo kojeg drugog razloga ne želiš unajmiti auto, javni prijevoz nije nimalo loš i uz malo planiranja može se doći praktički do svakog odredišta na otoku.
Tvrtke koje upravljaju autobusima javnog prijevoza su dvije: Global (ovdje nalaziš razne linije) povezuje sve glavne gradove otoka, dok Guaguas Municipales djeluje uglavnom u glavnom gradu Las Palmasu.
Jedine dvije zrakoplovne tvrtke koje obavljaju unutarnje letove između otoka su CanaryFly i BinterCanarias. Cijene su obično vrlo slične, ali u pravilu se čini da je Binter malo povoljniji i ima posebne tarife za osobe mlađe od 29 godina. U svakom slučaju pogledaj obje, a ako je moguće, rezerviraj barem nekoliko tjedana unaprijed za najbolje ponude.
Jeftinija alternativa letovima, a osobito praktičnija za kretanje između otoka, jesu trajekti. Jasno je da je, ako trebaš stići na La Palmu s Gran Canarije, svakako bolje letjeti, ali za Fuerteventuru, a osobito obližnji Tenerife, trajektom se ne samo štedi nego je i puno udobnije jer ne moraš doći u zračnu luku dva sata ranije, nego jednostavno možeš otići u luku sat vremena prije ili čak manje, kupiti kartu i ukrcati se bez nužne rezervacije putovanja unaprijed.
U biti, ako nemaš dobro utvrđen itinerar, kretanje trajektom daje ti puno više fleksibilnosti. U svakom slučaju, postoji nekoliko tvrtki koje prometuju između otoka.
Direct Ferries je stranica koja okuplja sve tvrtke, a ako želiš, možeš rezervirati i svoje karte.
Konkretno, s Gran Canarije ima nekoliko polazaka dnevno iz Agaetea i Las Palmasa prema Santa Cruz de Tenerife s tvrtkama Fred Olsen, Naviera Armas i Trasmediterranea. Polasci prema Morro Jableu na Fuerteventuri pak su iz Las Palmasa, opet s tvrtkama Fred Olsen, Naviera Armas i Trasmediterranea.

Roque Nublo s Tenerifeom i Teideom u daljini.
Koliko košta putovanje na Gran Canariju? Naravno, ovisi; tko čita moj blog zna da putujem izuzetno štedljivo i moje putovanje na Kanare nije bilo iznimka. Uspio sam se držati budžeta od 1000 € mjesečno, odnosno nešto više od 30 € dnevno, sve uključeno. Ako tražiš ideje kako uštedjeti, pogledaj ovaj članak.
Savršeno sam svjestan da nisu svi spremni ili zainteresirani voditi život putnika s ruksakom, ali dobra vijest je da su Kanari svejedno razmjerno jeftino odredište prema europskim standardima. Cijene su općenito niže nego na samom kopnu Španjolske jer su otoci svojevrsna posebna regija gdje PDV iznosi samo 7 %, a na mnoga se potrošna dobra uopće ne plaća. Za dva primjera, cijena benzina je otprilike 1 € po litri, a večera u restoranu, ako nemaš velikih zahtjeva, košta otprilike 10 € ili nešto više. Ukratko, to nisu cijene Latinske Amerike, ali prema europskim standardima zasigurno se nema na što požaliti.
Budući da govorimo o troškovima, mislim da je dobro reći dvije riječi o onome što je svakako izvrstan način da ih zadržiš pod kontrolom: kampiranju. Slobodno kampiranje na Gran Canariji tehnički je nezakonito, ali u stvarnosti se uvelike tolerira, toliko da ni mještani ne prave previše problema, a ja sam jednu noć proveo na Playi de Aguadulce nadomak dvojice mještana koji su spavali u šatoru. Ako se smjestiš podalje od znatiželjnih pogleda, ne bi trebao imati nikakvih problema, a još bolje ako, s obzirom na iznimno malo padalina u ljetnom razdoblju, uopće ne postaviš šator.
Tijekom boravka na Gran Canariji nekoliko sam noći „kampirao” na plaži, pri čemu sam se ograničio na napuhavanje kampirske podloge kad je bilo vrijeme za spavanje. Ali ponavljam, tehnički je nezakonito, izbor je na tebi.
Ako želiš ostati u zakonskim okvirima, vlada otoka stavlja na raspolaganje neke uređene zone gdje se može kampirati legalno i besplatno; neke sam spomenuo tijekom vodiča, a na ovoj poveznici nalaziš cjelovit popis. Toplo preporučujem da rezerviraš na vrijeme, a osobito da napraviš račun potreban za rezervaciju jer taj korak sam može potrajati nekoliko dana, budući da se nakon izrade mora provjeriti slanjem osobne isprave na navedenu e-mail adresu.
Naposljetku, za pronalaženje mjesta za kampiranje na Kanarima preporučujem aplikaciju park4night, osmišljenu ponajprije za one koji žele prenoćiti u kamperu, kombiju ili autu. Fantastičan je izvor i za one koji jednostavno žele pronaći osamljeno mjesto za postavljanje šatora ili polaganje podloge, kao što smo često činili mi.

Nevjerojatni zalasci sunca na Mirador de Degollada Becerra.
Da smanjiš naknade za tečajne razlike i podizanje gotovine, ovdje pronalaziš moj vodič kroz najbolje kartice za putovanja.
Gran Canaria i Kanarski otoci općenito apsolutno su sigurno odredište, s doista niskim stopama kriminala, i preporučuju se čak i obiteljima s djecom. Rekavši to, kao i za svako drugo odredište, treba koristiti zdrav razum, a ne škodi ni slijediti klasične savjete o sigurnosti.
Jedine dvije napomene koje osjećam da trebam dati jesu da izuzetno pripaziš gdje se kupaš; kao što si primijetio, više sam puta tijekom ovog vodiča naglasio da neke plaže nisu pogodne za kupanje. Budući da je riječ o oceanu, struje mogu biti iznimno opasne, osobito povratne struje koje te mogu brzo odnijeti na pučinu s potencijalno kobnim posljedicama. Imao sam priliku upoznati jednog gospodina koji se našao odnesen na pučinu sa svojom djecom i ispričao mi je kako je već vidio kraj, nimalo lijepo iskustvo.
Osim toga, mnoge od najizoliranijih plaža nemaju spasioce, a osobito u niskoj sezoni mogao bi biti jedina prisutna osoba. Ukratko, osobito ako nisi iskusan plivač, budi oprezan.
Naposljetku, ako se odlučiš unajmiti auto, pobrini se da ne ostaviš nikakve vrijedne predmete unutra kad je bez nadzora. Nažalost, razbijena stakla na parkiralištima i natpisi koji pozivaju da se ništa ne ostavlja u autu previše su česti.
Ako planiraš putovanje na Gran Canariju, pogledaj ove članke:
Imaš pitanja? Ili svježe informacije? Slobodno ostavi komentar ili mi se javi na Instagramu!
Za donacije / virtualne pizze i piva 🙂