Tenerife, najveći otok Kanarskog otočja, poznat je ponajprije po plažama, resortima i noćnom životu, pa mi na prvi pogled baš i nije bio omiljeni otok. Moram ipak priznati da zapravo nudi mnogo više: marsovske krajolike nacionalnog parka Teide, gustu šumu parka Anaga, litice masiva Teno koje se strmo spuštaju u more i više nego nekoliko gradova s mnoštvom kolonijalne arhitekture.
Ukratko, možda najraznovrsniji otok otočja, koji bi trebao zadovoljiti manje-više svakoga, od najaktivnijih i najpustolovnijih putnika do onih koji možda radije provode dane na plaži.
Tenerife sam posjetio tijekom dvomjesečnog putovanja na kojem sam istražio sve veće otoke otočja, osim El Hierra. Bilo da je riječ o avanturi s ruksakom, road tripu ili odmoru sve uključeno, u ovom vodiču naći ćeš mnoštvo korisnih savjeta i ideja za što bolju organizaciju putovanja.
Brzi izbornik

Monte Teide.
Tenerife, kao i ostatak Kanarskih otoka, ima dobru klimu tijekom cijele godine pa se može uživati u svim godišnjim dobima. Ipak, ovisno o godišnjem dobu treba prilagoditi svoja očekivanja.
U proljetnim mjesecima temperature mogu doseći 22–23 stupnja, a koji stupanj više prema kraju svibnja. U to su doba oborine, koje se povremeno mogu pojaviti u ožujku i travnju, praktički odsutne, pa je svibanj osobito idealan za one koji žele izbjeći gužvu i cijene karakteristične za glavnu ljetnu sezonu.
Na Tenerifeu i na Kanarima općenito lipanj, srpanj i kolovoz smatraju se glavnom sezonom. Klima je izvrsna, a oborina nema. Pred kraj srpnja počinje se zagrijavati i voda oceana. Naravno, ovo je razdoblje s najviše gužve i najskuplje.
Rujan je izvrstan mjesec za posjet otoku: vrijeme je dobro, temperatura vode doseže godišnji vrhunac, a osobito se u drugoj polovici mjeseca izbjegavaju ljetne gužve. S listopadom, a osobito sa studenim, povećava se vjerojatnost oborina i temperature počinju padati, ali sve u svemu to je i dalje ugodno razdoblje za posjet otoku.
Čak i usred zime, u prosincu, siječnju i veljači, Tenerife svakako može biti zanimljivo odredište, no valja imati na umu da se u prosincu bilježi vrhunac oborina, koje zatim slabe sve do svibnja.
Oborine su ipak relativno rijetke i, osim ako nisi osobito nesretan, trebao bi moći u potpunosti uživati u boravku. Recimo to ovako: posjet Tenerifeu zimi nije baš idealno razdoblje, ali ako si spreman riskirati kišu, sumnjam da ćeš biti razočaran. Možda nećeš provoditi dane na plaži i u kupanju, ali, kao što ćemo vidjeti, postoji mnoštvo drugih aktivnosti kojima se možeš baviti. Važno je zapamtiti da poneseš nešto toplije odjeće jer na visini može biti stvarno hladno… na Teideu može i padati snijeg!

Uz sjevernu obalu otoka.
Kanari su u svakom pogledu dio Španjolske pa tako, kao i za bilo koju drugu zemlju unutar Europske unije, nisu potrebni viza ni putovnica. Za posjet otoku dovoljna je naime važeća osobna iskaznica. Za državljane izvan EU-a vrijede pak pravila o vizama schengenskog prostora.
Mjesta su navedena u smjeru suprotnom od kazaljke na satu, počevši od glavnog grada Santa Cruz de Tenerife, a to je vjerojatno i redoslijed koji ima „najviše smisla” ako razmišljaš o putovanju s obilaskom otoka. Ako te zanima, ovdje je video s mog putovanja (na talijanskom, ali možeš uključiti titlove).

Napomena: Više puta u vodiču naći ćeš poveznice na https://www.alltrails.com/. Ako želiš koristiti offline navigaciju izravno iz aplikacije AllTrails, moraš prijeći na pro verziju. Taj problem možeš zaobići tako da koordinate preuzmeš s desktop verzije stranice u formatu „Google Earth KML” i zatim ih učitaš u Organic Maps, koji je uvjerljivo jedna od mojih omiljenih aplikacija za putovanja.
Svakako ne toliko fotogeničan kao La Laguna, Santa Cruz de Tenerife turisti uglavnom zaobilaze i ima autentičniju, lokalniju atmosferu; sigurno nije najljepši grad na otoku, ali ipak može biti zanimljivo odredište i dobra baza za istraživanje sjevera Tenerifea. Na primjer, Playa Las Teresitas, koju mnogi smatraju najljepšom plažom na otoku, udaljena je samo 15 minuta, a po želji se lako može doći i autobusom.
Ako te zanima, u gradu ima podosta muzeja, među kojima muzej prirodne povijesti i arheologije (Museo de Naturaleza y Arqueología), galerija umjetnina, muzej znanosti i svemira (Museo de la Ciencia y el Cosmos) te naposljetku mali muzej s besplatnim ulazom koji pripovijeda povijest Castillo de San Cristóbal.
Smještaj u Santa Cruzu de Tenerife
Tenerife Experience Hostel i Wanderlust Hostel dva su izvrsna hostela, savršena ako putuješ sam. Ako tražiš privatnu sobu ili bilo što što nije hostel, pogledaj Casa Weyler.

Playa Las Teresitas.
La Laguna, osim što je zgodno smještena u podnožju masiva Anaga, i sama je lijep grad u kolonijalnom stilu koji vrijedi istražiti. Središte grada, bogato povijesnim zgradama, barovima i restoranima koji mu daju živahnu atmosferu, UNESCO-ov je lokalitet i bez sumnje jedno od najljepših u cijelom otočju. Posebno: Plaza del Adelantado i okolica, Catedral de La Laguna ili Nuestra Señora de los Remedios, Plaza de la Junta Suprema i okolica. Naposljetku, preporučujem da svratiš na gradsku tržnicu koja je otvorena svaki dan od 7:00 do 14:00.
Za kraj, ako u La Lagunu dolaziš autom, nije nimalo lako naći besplatan parking; da sam na tvom mjestu, išao bih izravno na Parking Las Quinteras, koji se plaća, ali je ipak jeftin i nalazi se na dva koraka od centra.

Ulicama San Cristóbala de La Laguna.
Smještaj u La Laguni i Santa Cruzu de Tenerife
Dva izvrsna hostela u samom centru su Aguere Nest Hostel i Patio Hostel. Ako tražiš privatnu sobu ili bilo što što nije hostel, pogledaj Casa Lagunera.

Gradska tržnica.
Ruralni park Anaga prekriva gotovo cijeli istoimeni masiv, a time i sjeveroistok otoka Tenerifea. Obilježava ga gusta lovorova šuma (laurisilva) na većim visinama, s dubokim dolinama koje postupno postaju sve ogoljenije kako se spuštaju do mora.
U ovom dijelu vodiča naći ćeš prije svega nekoliko preporuka za staze koje možeš proći unutar parka, ali i plaže, mjestašca i vidikovce, ukratko sve što se može vidjeti i raditi na sjeveroistoku Tenerifea.

U blizini Punta de Hidalga.
Ovaj popularni izlet spaja surov planinski krajolik s lokacijama kulturnog interesa poput Chinamade, gdje se nalaze ostaci brojnih kuća-špilja. Postoji mnogo različitih načina da se ova šetnja prijeđe. Najjednostavniji, i onaj koji sam osobno odabrao, sastoji se u polasku iz Punta de Hidalga i usponu ovom stazom do Chinamade, gdje se po želji može nešto pojesti u Restaurante La Cueva prije povratka istim putem. Po želji se može napraviti i kratko skretanje do Mirador Aguaide.
Kad stigneš u Chinamadu, možeš nastaviti do Las Carboneras ili, ako nisi osobito u formi, ovaj dio proći u suprotnom smjeru: krenuti baš iz Las Carboneras i spustiti se do Chinamade slijedeći ovu stazu; udaljenost je slična, ali se štedi puno visinske razlike, što stvari nemalo olakšava.
Još jedna osobito popularna mogućnost, jer se tako potpuno izbjegava uspon, sastoji se u polasku iz Cruz del Carmena i prolasku cijelom stazom PR-TF 10 opisanom na ovoj stranici. To je deset kilometara potpuno nizbrdo – mnogima primamljivo – a jedini „problem” je što se tako moraš osloniti na neku taksi službu ili, krenuvši iz La Lagune, ujutro uhvatiti autobus za Cruz del Carmen (linija 275), a zatim, kad siđeš u Punta de Hidalgo, uhvatiti drugi autobus za povratak u La Lagunu (linija 050).
Kad završiš izlet ili ako se jednostavno nađeš u ovim krajevima, preporučujem da svratiš do prirodnih bazena u Bajamaru i Punta de Hidalgu. Izvrstan način da se oporaviš od umora te se osvježiš ili opustiš.
Uz stazu koja vodi do Chinamade.
Sendero de los Sentidos (staza osjetila) je ona koju preporučujem svakome tko nije veliki šetač, ali želi dobiti okus lovorove šume (laurisilva) koja obilježava ovaj dio otoka. Postoje tri različite staze koje u biti teku jedna paralelno s drugom, ali se mogu kombinirati u krug, kao na primjer onaj opisan na ovoj stranici. Početna točka je zajednička i riječ je o Cruz del Carmenu, gdje se nalazi i posjetiteljski centar parka. U svakom slučaju, koju god stazu odlučiš slijediti, preporučujem da uključiš Mirador del Llano de los Loros, kao što se uostalom radi i u upravo povezanoj stazi.
Kad već govorimo o vidikovcima, naravno da ih u okolici ima jako mnogo i nemoguće bi bilo nabrojiti ih sve, ali u okolici Cruz del Carmena posebno preporučujem Mirador de Jardina, Mirador Pico de Inglés i Camino Viejo al Pico del Inglés; potonji nije vidikovac, nego cesta usječena u stijenu, djelomično prekrivena mahovinom, koja je pogodna za nekoliko fotografija.

Mirador de Jardina.
Ova staza poznata pod imenom „El Pijaral” smatra se jednom od najljepših na otoku, ali nažalost (ili na sreću) pristup je ograničen na najviše 45 osoba dnevno, pa je potrebno zatražiti potpuno besplatnu dozvolu na ovoj stranici. Budući da je toliko popularna i da je broj mjesta tako ograničen, preporučljivo je rezervirati više tjedana unaprijed; ja sam, na primjer, ostao praznih ruku. U svakom slučaju, ako budeš imao više sreće od mene, staza počinje na ovom mjestu, duga je oko 7 km i prijeđe se za otprilike 2 sata. Ne bih se upuštao bez dozvole, prvo iz poštovanja, drugo jer se riskira kazna od 600 €.

Sendero de los Sentidos.
Ovo je još jedna mogućnost za uživanje u izvrsnim pogledima bez nužnog napornog hodanja. Ukupno je to oko 4 km s 200 metara visinske razlike, a staza je ona opisana na ovoj stranici. Ako su iz bilo kojeg razloga i četiri kilometra preteška, odmah izvan malog sela Taborno, prislonjenog uz planine i već samo po sebi fascinantnog, ipak postoje barem par vidikovaca koji su doista pristupačni, poput Mirador Fuente del Lomo.
S tog se mjesta naime već izdaleka vidi Roque de Taborno, kojeg neki od milja zovu „Matterhorn Tenerifea” zbog oblika koji podsjeća na poznati vrh. U svakom slučaju, ono što po mom mišljenju vrijedi još više od samog Roquea jesu izvrsni pogledi na obalu s vidikovca u podnožju planine.

Vidikovac u podnožju Roquea de Taborno.
Smješteno u jednoj od najizoliranijih dolina ruralnog parka Anaga, malo mjesto Taganana bilo je jedno od prvih naselja konkvistadora koji su kasnije kolonizirali cijeli otok. Mala povijesna jezgra, crkve, tradicionalne kuće i terasasti nasadi daju jedinstvenu atmosferu ovom mjestu, koje je i idealno polazište za brojne izlete te nezaobilazna usputna točka ako želiš doći do nekih od najizoliranijih plaža na krajnjem sjeveroistoku otoka.
Doista popularan izlet iz Taganane je onaj do Playe de Tamadiste. Mnogi odluče ići i vratiti se istom stazom, slijedeći put uz obalu opisan na ovoj stranici. Alternativa koju preporučujem, iako je malo duža, je ovaj krug koji prolazi kroz selo Afur i vraća se obalnom stazom (ili obrnuto). Tako izbjegavaš vraćanje istim putem i imaš krajolik koji se tijekom dana više mijenja. U blizini groblja, na ovom mjestu, nalazi se velik parking; vozi oprezno, ceste unutar mjesta doista su uske.

Pogled na Tagananu na povratku s Playe de Tamadiste.
Nažalost, moje putovanje uz obalu moralo se prekinuti na Playi del Roque de las Bodegas, lijepoj plaži osobito pogodnoj za surfere početnike, nekoliko kilometara od Benija, koja se pokazala kao plan B za taj dan. Cesta između Las Bodegasa i Benija bila je naime zatvorena zbog radova.
Dok čitaš ovaj vodič, radovi bi vjerojatno trebali biti gotovi, a moj je savjet da posjetiš poznatu Playu de Benijo, koja se sa svojim ikonskim stjenovitim stupovima što izranjaju iz vode i liticom koja se strmo spušta u more smatra jednom od najslikovitijih na otoku. Pazi ipak, jer kao i na svim plažama na sjevernoj obali Tenerifea, treba biti oprezan pri kupanju jer struje mogu biti doista jake.
Osim toga, polazeći iz Benija moguće je proći krug kojem je cilj svjetionik Anaga, koji mnogi opisuju kao jedan od najljepših unutar ruralnog parka Anaga; dug je oko 15 km i s više od 1000 metara visinske razlike nije baš šetnja parkom. Sve potrebne informacije nalaze se na ovoj stranici. Ako te zanima, postoji i kraća verzija kruga, od otprilike 5 km, a u biti se kad stigneš u El Draguillo umjesto nastavka prema svjetioniku put skrati. Ruta je opisana ovdje.

Zalazak sunca u Taganani.
Došao je trenutak da se prebacimo na južnu padinu ruralnog parka Anaga, a posebno na plažu Las Teresitas, koja se smatra jednom od najljepših na otoku i potpuna je suprotnost onima koje smo dosad spomenuli uz sjevernu obalu. Prostrana pješčana plaža naime je savršena za kupanje, i za djecu, ima sve moguće i nemoguće sadržaje s tuševima, spasiocima, barovima i restoranima izravno na plaži, a za one koji se kao ja boje sunca, ima puno hlada zahvaljujući biljkama u stražnjem dijelu plaže. Ukratko, nemoj očekivati zabačenu plažu s malo ljudi, ali ako to nije ono što tražiš, sigurno nećeš biti razočaran; znaj ipak da se zbog popularnosti i blizine Santa Cruza de Tenerife, osobito vikendom, na cesti do nje stvaraju prave kolone.
Ako tražiš manje prenapučenu alternativu, uz obalu prema sjeveru, Playa de Las Gaviotas je plaža s crnim pijeskom puno manje posjećena, ali popularna među surferima; manje je pogodna za kupanje i bez ikakvih sadržaja, a svakako ima mirniju i zabačeniju atmosferu.

Santa Cruz de Tenerife i Teide u daljini.
Igueste de San Andrés malo je selo sjeverno od Playe de Las Teresitas; cesta do njega, koja prolazi uz obalu, već je sama po sebi slikovita, a mali centar s uskim ulicama kojima se hoda samo pješice doista je simpatičan. Šljunčana plaža nije osobito lijepa, ali ono što sigurno vrijedi su izleti koje se odavde mogu napraviti.

Playa Antequera gledana s vidikovca.
Osobito je popularan onaj do Playe Antequera; do nje se može doći isključivo pješice nakon prilično duge staze ili brodom (u mjestu se reklamirao izlet s Nautica Nivaria), zbog čega ostaje jedna od najmanje posjećenih plaža sjevernog Tenerifea i istodobno jedna od najljepših. Nažalost, u Igueste sam stigao kasno poslijepodne pa nisam imao stvarnog vremena doći do plaže, ali sam se ipak popeo do vidikovca slijedeći stazu opisanu na ovoj stranici, odakle se pruža izvrstan pogled i na Playu Antequera i na Santa Cruz de Tenerife s Teideom u pozadini. Ako želiš doći do plaže, staza koju treba slijediti u biti je ista i u cijelosti je opisana na ovoj stranici; po želji možeš proći i krug, a da se po dolasku na plažu ne vraćaš istom stazom, kako je opisano na ovoj stranici. Valja napomenuti da se u oba slučaja, odmah nakon izlaska iz sela San Andrés, predlaže kratko skretanje do „El Semáforoa”; riječ je o malo puta, ali ne mislim da se isplati.

Igueste de San Andrés.
U ovom dijelu naći ćeš mnoštvo izleta koje možeš napraviti u ruralnom parku Teno, uz sve one turistički zanimljive gradove koji se nalaze uz sjevernu obalu otoka, osim onih već spomenutih u dijelu posvećenom ruralnom parku Anaga i sjeveroistoku Tenerifea.

Casa de los Balcones.
Povijesna jezgra grada nedvojbeno je jedna od najljepših na otoku; fascinantne kamenom popločane ulice i brojne zgrade u kolonijalnom stilu čine ga po mom mišljenju nezaobilaznom postajom uz sjevernu obalu Tenerifea. Među glavnim zanimljivostima su crkva Nuestra Señora de la Concepción, Jardín Victoria i Casa de los Balcones, potonja je kuća-muzej koja pripovijeda povijest i kulturu otoka. Ako tražiš mjesto gdje možeš jesti tipična kanarska jela a da ne potrošiš bogatstvo, preporučujem Bar Los Castillos na dva koraka od centra. Da pri parkiranju ne poludiš, postoji parking koji se plaća na dva koraka od Plaza Casañas.

Playa El Bollullo.
Osim toga, na nekoliko kilometara od grada nalazi se jedna od najljepših plaža sjevernog Tenerifea, Playa El Bollullo. Ova plaža s crnim pijeskom, uklopljena među litice koje se strmo spuštaju u more, idealno je odredište ako želiš izbjeći gužve koje su uobičajene na plažama južnog Tenerifea. U svakom slučaju, kao što sam više puta rekao u ovom vodiču, uz sjevernu obalu struje mogu biti jake. Do plaže se može doći autom na kraju ceste mjestimice prilično uske; jedina mogućnost parkiranja je kod Restaurante Bollullo, a cijena je 3 € za cijeli dan. Alternativno, postoji staza koja ide uz obalu i dolazi iz Puerto de La Cruza.
Naposljetku, otprilike na pola puta između La Orotave i Icoda de los Vinos preporučujem da se nakratko zaustaviš na Mirador de San Pedro; pogledi su izvrsni, ima restoran i po želji se može proći i kratka staza uz obalu.

Ulicama La Orotave.
Smještaj u La Orotavi
Hostel Tenerife je hostel u samom centru, savršen za one koji putuju sami ili jednostavno putuju štedljivo. Izvrsno rješenje na nekoliko kilometara od centra pak je El Refugio de Maria.

Mirador de San Pedro.
Ovaj gradić postao je poznat zahvaljujući golemom zmajevcu zvanom jednostavno „El Drago”, koji se nalazi u središtu grada i procjenjuje se da ima između 600 i 800 godina. Iskreno, očekivao sam vidjeti stablo monstruoznih dimenzija i bio sam pomalo razočaran, ali mislim da sam grad svejedno vrijedi posjetiti. Mala povijesna jezgra je simpatična i osim El Draga mogu se posjetiti muzej banane, Mariposario del Drago (tropski vrt koji je dom za više od 800 leptira) i Museo del Malvasia.
Za kraj, nedaleko od Icoda de Los Vinos mogu se obaviti vođeni obilasci špilje Cueva del Viento, koja je dio najvećeg sustava lavinih tunela u Europi, šestog po veličini na svijetu. Za posjet je potrebno sudjelovati u organiziranoj turi koja traje otprilike dva sata, a može se rezervirati i online na ovoj stranici (početna stranica službene web stranice). Osobno je nisam obišao, ali prema recenzijama djeluje kao lijepo iskustvo.

El Drago.
Smještaj u Icodu de los Vinos
Drago Nest Hostel je najjeftinije rješenje, osobito za one koji putuju sami. Dvije druge zanimljive mogućnosti su Casa Antonio Guest House i Mirador Playa San Marcos.
Garachico je godinama bio jedna od glavnih luka otoka, a time i jedan od najbogatijih gradova. Nažalost, niz događaja, a osobito erupcija iz 1706. koja je u cijelosti pomela staru luku, označio je kraj zlatnog doba grada, koji se od tada više nije dalje razvijao. Unutar Parquea de la Puerta de Tierra mogu se vidjeti ostaci drevnih vrata koja su vodila u grad. Srećom, povijesna jezgra nije stradala i smatra se među najljepšima na otoku, posebno Plaza de la Libertad i susjedne uličice.
Na šetnici uz more u Garachicu nalazi se i niz prirodnih bazena u kojima se možeš kupati zaštićen od valova ili se jednostavno šetati. I Playa de Garachico, premda nije osobito lijepa, izvrsno je mjesto za kupanje jer je zaštićena od valova. Ako dolaziš autom, na ovom mjestu nalazi se velik besplatan parking na dva koraka od centra.
Naposljetku, u okolici grada nalazi se niz vidikovaca na kojima se svakako isplati zaustaviti, među njima: Mirador de El Guincho, Mirador de La Atalaya i Mirador de Garachico.

Prirodni bazeni u Garachicu.
Smještaj u Garachicu
Jedini hostel u gradu je Trevejo Hostel, povoljno smješten u samom centru. A ako tražiš sobu ili povoljan apartman, moraš otići izvan grada i odabrati rješenja poput Aptos Las Salinas.

Iglesia de Nuestra Señora de los Ángeles.
Ova dva mala gradića na maloj udaljenosti jedan od drugog idealna su baza za istraživanje sjevernog dijela ruralnog parka Teno, osobito ako želiš manje turističku alternativu u odnosu na Garachico, Icod de los Vinos i La Orotavu. Oba mjesta imaju doista simpatičan glavni trg i autentičniju, lokalniju atmosferu u odnosu na ostala turističkija odredišta na sjevernoj obali; ako je to ono što tražiš, uz to što imaju „strateškiji” položaj, onda se svakako isplati razmisliti o smještaju ovdje. U blizini Los Silosa nalazi se i mali prirodni bazen te kostur kita.
Smještaj u Los Silosu i Buenavisti del Norte
Estudio Casco i Luz del Mar dvije su izvrsne mogućnosti u Los Silosu, a u Buenavisti del Norte pogledaj Tabaiba Guesthouse i Casa emblemática.

Plaza De La Luz, Los Silos.
Parque rural de Teno prekriva planinsko područje na sjeverozapadu otoka Tenerifea. Sa svojim okomitim liticama koje se strmo spuštaju u more, dubokim klisurama i time što je manje posjećen od ruralnog parka Anaga i nacionalnog parka Teide, daje osjećaj izoliranosti od ostatka otoka, što mu daje tajanstvenu atmosferu.

Obala ruralnog parka Teno.
Posjet Punti de Teno mnogi smatraju vrhuncem ovog dijela otoka. Osobno, možda zbog velikih očekivanja, nije me osobito impresionirao, ali mislim da svejedno vrijedi posjetiti ovaj svjetionik koji doista daje osjećaj da si na kraju svijeta. Ipak, nema puno toga za raditi osim diviti se liticama Los Gigantesa u daljini i možda se okupati na Playi Punta de Teno; ulaz u svjetionik zabranjen je javnosti.
Važno je naglasiti da je pristup cesti koja vodi do Punta de Teno ljeti ograničen samo na ovlaštena vozila od 9:00 do 20:00, a zimi, u jesen i u proljeće od 10:00 do 19:00. Na ovom mjestu nalazi se prava rampa s osiguranjem, što znači da, ako želiš posjetiti svjetionik u tim terminima, imaš dvije mogućnosti: hodati uz cestu (otprilike 6 km) ili uzeti autobus 369 koji otprilike svakih sat vremena prometuje između Buenavista del Norte i Punta de Teno; cijena je 1 €, a ovdje je najbliže stajalište i može se parkirati auto uz cestu.

Uspon prema Teno Alto.
Posljednja alternativa, koju osobito preporučujem svakome tko je spreman potruditi se, jest proći takozvani „Camino del Risco” opisan na ovoj stranici. Staza je prilično zahtjevna, osobito u prvom dijelu koji je sav uzbrdo do Teno Alta, gdje se po želji može ručati prije nastavka hoda. U svakom slučaju, ne bi ti trebalo više od 4–6 sati. Kao što ćeš primijetiti na karti, hodanje počinje točno ondje gdje se nalazi ranije spomenuta rampa, a i na ovom mjestu moguće je parkirati auto; odavde se uspinješ do sela Teno Alto prije nego što se spustiš prema moru i izađeš na cestu na otprilike par kilometara od svjetionika.

Spust prema svjetioniku Punta de Teno.
Otprilike na mjestu gdje se staza križa s cestom nalazi se autobusno stajalište na kojem možeš pričekati i uštedjeti si 2 km pješice do svjetionika. Naravno, ako te ne zanima posjet svjetioniku, možeš jednostavno pričekati prvi autobus za Buenavistu del Norte. Jedini pravi problem je to što za povratak do auta, nažalost, ne postoji službeno stajalište kod rampe, a vozač je kategorički odbio napraviti iznimku; ako bude tako i u tvom slučaju, prvo sljedeće stajalište je na par kilometara u smjeru Buenavista del Norte i kad siđeš, ne preostaje ti ništa drugo nego vratiti se pješice po auto.

Los Gigantes viđeni s Punta de Teno.
Ovo je varijanta koju sam sam sastavio kombinirajući par staza i apsolutno je preporučujem; na ovoj stranici nalaze se svi detalji. Za kraću verziju možeš izbjeći varijantu koja vodi na vrh Risco Verdea, odakle se pruža pogled od 360 stupnjeva na planine Teno, cestu koja vodi u selo Masca i čak i na Teide u daljini.
U svakom slučaju, ne očajavaj: i bez uspona na vrh Risco Verdea staza koja počinje prolaskom kroz šumu, čim se dosegne greben planine, jamči izvrsne poglede na obalu ispod. Najtoplije preporučeno. Za početak hodanja auto možeš ostaviti uz cestu u Las Portelasu na ovom mjestu.

Teide viđen s vrha Risco Verdea.
Malo selo Masca bez sumnje je jedno od najslikovitijih na otoku, a ujedno je i polazište jednog od najikoničnijih izleta unutar ruralnog parka Teno. Iz malog sela naime je moguće spustiti se barrancom Masca, dubokom klisurom koja vodi sve do mora. Prije nego što progovorimo o izletu, ipak je dobro reći koju riječ o selu.
Masca je odredište jednako popularno koliko i izolirano, do kojeg se dolazi samo vijugavom cestom kroz planine, ali – s obzirom na ograničen parking u mjestu i nemogućnost parkiranja uz cestu, koja je mjestimice doista uska – na parkingu u mjestu dopušteno je stajati najviše dva sata. To je razdoblje potpuno dovoljno za razgledavanje malog sela, i zato što osim nekoliko fotografija i možda nečega za pojesti nema baš puno toga za raditi; stvar se ipak mijenja ako se odlučiš spustiti do Playe de Masca i završiti ranije spomenuti izlet kroz barranco.

Barranco de Masca.
U tom je slučaju ključno napraviti nekoliko stvari. Staza je do prije nekog vremena bila otvorena javnosti bez ikakvih ograničenja, ali nakon nekoliko nesreća sada je strogo regulirana. Prije svega, mjesto treba rezervirati online preko službene web stranice; ja sam imao sreću to napraviti potpuno besplatno tijekom „probnog razdoblja”, ali rečeno mi je da će uskoro koštati 16 € po osobi. Kad stigneš u malo selo, moraš se prijaviti u posjetiteljskom centru gdje se održi kratki briefing i dobiješ kacigu koju nosiš tijekom cijelog izleta zbog opasnosti od odrona kamenja. Osoblje je izrazito strogo oko vrste obuće koju nosiš: obavezno moraš imati planinarske cipele ili barem cipele za trekking, a s običnim tenisicama ulaz se zabranjuje.
S obzirom na ograničenje parkiranja od dva sata i činjenicu da je preporučeno vrijeme za završetak izleta 6–7 sati (hodajući brzim tempom meni je trebalo manje od tri sata), do mjesta je potrebno doći javnim prijevozom ili taksijem, kao što je detaljno objašnjeno ovdje. Osobno sam uzeo autobus u 8:15 iz Santiaga del Teide i mislim da je to najbolja opcija, osobito ako dolaziš s juga. Dopuštam si dodati da je, usprkos onome što piše na mnogim stranicama, moguće platiti izravno običnom debitnom karticom.

Barranco de Masca.
Nakon ovog vrlo dugog uvoda (u svakom slučaju savjetujem ti da pažljivo pročitaš sve informacije na službenoj web stranici), šetnja je, usprkos gnjavaži s parkingom i raznim pravilima koja treba poštovati, doista ugodna i preporučujem je osobito ako će ulaz još uvijek biti besplatan kad budeš čitao ovaj vodič. Za 16 € po osobi, ako se potvrdi, vjerojatno svoj novac možeš bolje iskoristiti, ali ako budžet nije problem, sumnjam da ćeš biti razočaran.

Selo Masca.
Ova ruta, poznata i kao „Tamaimo Loop”, opisana na ovoj stranici, doista je ugodan i ne predug izlet koji se može proći za otprilike 2–3 sata i nudi fantastične poglede na obalu s gradom Los Gigantes i Puertom de Santiago, dolinu Tamaimo i La Gomeru u daljini. Staza je, iako relativno kratka, mjestimice strma i potpuno izložena pa u sunčan dan može biti doista vruće. Da bi si uštedio šetnju kroz mjesto i malo puta, auto možeš parkirati izravno na ovom mjestu.
Ako želiš produljiti rutu, možeš pješačiti do Mirador El Agujero; osobno nisam, i zato što sumnjam da se panorama puno mijenja.

Puerto de Santiago.

Panorama uz stazu.
Smještaj za istraživanje ruralnog parka Teno
Za sjeverni dio parka moj je savjet da prespavaš između Los Silosa i Buenavista del Norte, iako zapravo ni Garachico, Icod de los Vinos i La Orotava nisu predaleko. Ili, ako kao ja ne prezireš šator, snažno preporučujem kamp-zonu: Los Pedregales, lijep kamp s toaletima i tuševima u izvrsnom okruženju i, iznad svega, potpuno besplatan, pod uvjetom da imaš rezervaciju. Što se tiče južnog dijela parka, tu je Santiago del Teide, koji nažalost nema puno povoljnih opcija za putnike samce; ako ne putuješ sam, pogledaj Casa Fina ili, alternativno, iako malo dalje, uvijek možeš kampirati u San José de Los Llanos ili prespavati u Arena Nest Hostelu u Puerto de Santiagu.

Zalazak sunca viđen iz kampa Los Pedregales.
Ako se spuštaš uz obalu između ruralnog parka Teno i Los Cristianosa, naići ćeš na barem par odredišta koja vrijedi posjetiti. Prije svega Los Gigantes i Puerto de Santiago, koji se tehnički mogu koristiti kao baza za istraživanje parka Teno ujutro i provođenje ostatka dana na plaži.

Los Gigantes viđeni s vidikovca.
Oba su grada izrazito turistička i mogu se smatrati klasičnim kupališnim odredištima, ali ako je to ono što tražiš ili ti barem ne smeta, nećeš biti razočaran. Playa de los Gigantes, osim što je lijepa plaža, nudi izvrsne poglede na poznatu liticu; za najbolji vidikovac preporučujem da se popneš ovamo, osobito za zalaska sunca. A u Puerto de Santiagu ne propusti prirodni bazen i Playa Chica ili Playa de Santiago.

Playa Chica ili Playa de Santiago.
Naposljetku, Playa Abama, iako prenapučena, doista je lijepa i savršena za kupanje. Plaža je javna i pristup je zajamčen svima, ali neslužbeno je plaža petozvjezdičnog hotela Ritz Carlton i stoga je doista dobro održavana, sa svim potrebnim sadržajima. Valja napomenuti da, iako je moguće sići autom, dolje nema parkinga pa uštedi vrijeme, parkiraj izravno ovdje i siđi pješice.

Playa Abama.
U ovom dijelu naći ćeš mnoštvo izleta koje možeš napraviti u nacionalnom parku Teide, uz neka odredišta uz južnu obalu otoka.
Ako na svom putovanju na Tenerife tražiš noćni život, vrlo vjerojatno je Los Cristianos odredište koje tražiš, osobito obližnja Playa de Fañabé u Costi Adeje, okružena barovima i diskotekama, epicentar ludog provoda na otoku.
Glavna gradska plaža Playa de Las Vistas pak se smatra jednom od najljepših, ali i najprenapučenijih na jugu Tenerifea. Prostrana plaža, budući da se nalazi u centru grada, ima sve potrebne sadržaje, a uz šetnicu ne nedostaje barova i restorana.
Ukratko, Los Cristianos, kao uostalom i veći dio ovog dijela obale, izrazito je turistički i može se usporediti s klasičnim kupališnim odredištem kao što bi mogao biti Jesolo ovdje kod mene. Osobno sam radije proveo vrijeme drugdje i zadržao sam se samo jedan dan, došavši trajektom s La Gomere. Ovisno o vrsti putovanja koje imaš na umu, međutim, Los Cristianos mogao bi biti ono što tražiš. Nemam diskoteka ni klubova koje bih preporučio, ali ako želiš pojesti ukusno pile na ražnju uz mali trošak, svrati u Bar Deportivo.

Playa de Las Vistas.
Smještaj u Los Cristianosu
Dijelio sam sobu u Banana Surf Houseu i ne mogu a da ga ne preporučim: čist, povoljan i s malom kuhinjom za pripremu jela. Ako tražiš sobu bliže plaži, pogledaj Casa Endorfina. Nažalost, Tenerife Hostel, koji se čini jedinim hostelom u Los Cristianosu, ima jako loše recenzije.
Unaprijed napominjem da ovaj dio obale nisam osobno posjetio; bio je u planu, ali zbog nedostatka vremena sam ga morao preskočiti jer sam radije hodao po raznim parkovima, no mislim da vrijedi napisati dva retka jer se plaže unutar Reserve Natural Especial de Montaña Roja smatraju među najljepšima na otoku.
Posebno Playa del Médano, koja je zbog optimalnih uvjeta vjetra popularna osobito među windsurferima, ali je prikladna i za obične kupače ili općenito za one koji žele provesti dan na plaži jer je ovaj dio blizu mjesta zaštićen i od vjetra i od valova. S druge strane, čini se da Playu de la Tejita, na suprotnoj strani Montañe Roje, posjećuju nudisti.

Teide.
Ovaj nacionalni park sa svojim marsovskim krajolikom doista je fascinantan i nije slučajno najposjećeniji park u Europi. Tehnički je dovoljno proći kroz njega autom zaustavljajući se na nekoliko vidikovaca uz cestu da bi se uživalo u tim jedinstvenim panoramama, ali još je bolje istražiti ga pješice. Želiš li prošetati kratko ili krenuti na višesatni izlet sve do samog uspona na Teide, u nastavku je nekoliko ruta za sve razine težine. Ako želiš cjelovit popis svih staza koje prolaze parkom, pogledaj ovu stranicu.

Duga nad Roques de García.
Ako imaš malo vremena ili jednostavno želiš proći nezahtjevnu stazu, ovo je prava opcija za tebe. Krug počinje na Mirador de la Ruleta i detaljno je opisan na ovoj stranici, iako ti jamčim da je ruta doista očita i da sigurno ne trebaju GPS koordinate; u biti se obilazi oko podnožja stijenskih formacija koje nose ime Roques de García. Ako odlučiš prijeći krug u smjeru suprotnom od kazaljke na satu, čeka te strm završni uspon od otprilike 200 metara, a ako ga prijeđeš u smjeru kazaljke na satu, nakon početnog spusta visinska je razlika manje koncentrirana. Ako ti se baš ne ide pješice, i sam Mirador de la Ruleta nudi izvrsne poglede.

Roques de García i Teide u pozadini.
Ruta opisana na ovoj stranici malo je zahtjevnija od kruga Roques de García, ali je ipak dostupna mnogima. Uz cestu, na ovom mjestu, nalazi se parking kod početka staze, koja se, ako bi ipak bila preteška, može drastično skratiti penjanjem samo do Mirador de Samara, odakle su pogledi najbolji. Kontrast između crnih lavinih polja i mladih zelenih borova s Teideom u pozadini doista je fotogeničan.

Mirador de Samara.
Ruta opisana na ovoj stranici znatno je dulja od prethodne dvije, ali budući da je uglavnom ravna, ipak nije preteška. Većina staze razvija se uz ravnicu u podnožju Teidea, a cilj joj je La Fortaleza, ravan masiv koji donekle podsjeća na tvrđavu, s kojeg se pruža izvrstan pogled na Teide i šume doline Orotava iza leđa. Ako imaš malo vremena, mislim da postoje bolje opcije, ali sve u svemu to je ipak lijep izlet.

La Fortaleza.
Osobno sam slijedio ovu stazu u smjeru kazaljke na satu (važno za reference u nastavku) i u svojim putnim bilješkama zapisao sam: „strmo, razrovano i loše označeno”. To je zato što mislim da se staza koja se u GPS tragu koristi za zatvaranje prstena kruga godinama ne koristi i više nije službeno prohodna, toliko da postoje barem dva znaka koji upozoravaju da je staza koja vodi na vrh Montañe Guajara „slijepa”.
Ja nisam odolio iskušenju i usprkos jasnim oznakama, kad sam stigao na vrh, ipak sam odlučio sići s prednje strane, duž dionice staze „strme, razrovane i loše označene”; čak sam se i zabavljao radeći to, ali to svakako nije nešto što preporučujem. U biti, da izbjegneš probleme, a prije svega da se ne ozlijediš, mislim da je puno bolje sići istim putem kojim si došao i na prvom raskrižju skrenuti desno. Gledajući kartu trebalo bi biti prilično očito što mislim ili alternativno možeš se jednostavno vratiti istim putem kojim si došao; tako staza ne predstavlja nikakvu poteškoću, osim visinske razlike.
U svakom slučaju, na 2718 metara nadmorske visine pogledi s vrha Montañe Guajara, s Monte Teideom točno ispred i oceanom iza leđa, vjerojatno su među najljepšima koje park može ponuditi. Ako si spreman malo se potruditi, snažno preporučujem ovaj izlet.

Teide viđen s vrha Montañe Guajara.
Evo nas kod zvijezde parka, odnosno uspona na sam Monte Teide. Doista postoji mnogo različitih opcija za uspon na vrh ili barem da mu se približiš; pokušat ću dati sve od sebe da ih nabrojim sve što jasnije mogu.
U svim slučajevima želim naglasiti da je za dolazak na sam vrh, uz nekoliko iznimki o kojima se govori niže, apsolutno nužno ishoditi dozvolu preko službene web stranice parka jer je dnevni pristup ograničen na određen broj osoba. Dozvola koja u biti jamči pristup stazi „Telesforo Bravo” je besplatna, ali je dobro zatražiti je dosta unaprijed i, prije svega, ne zaboravi ponijeti sa sobom i dozvolu i dokument koji je korišten za njezino traženje!
Ukratko, da bi prošao dionicu staze „Telesforo Bravo” koja ide od postaje žičare do vrha Monte Teidea, imaš tri opcije: ishoditi dozvolu preko službene web stranice, rezervirati turu koja uključuje dozvolu ili proći kontrolnu točku prije 9:00 ujutro.

Uz Circuito Montaña de la Botija.
Ovo je sigurno najbrža i najjednostavnija opcija, ali i najskuplja i, za što god to vrijedi, po mom mišljenju manje zadovoljavajuća, no savršeno shvaćam da je mnogima jedina opcija. Karta u jednom smjeru košta 21 €, a povratna 37 € i može se kupiti online na ovoj stranici. Ako te zanima, nude se i brojni drugi paketi koji uključuju prijevoz do žičare uz vođene ture; neki uključuju i dozvolu za uspon na sam vrh, pa se ne moraš brinuti da ćeš dozvolu ishoditi na vrijeme, kako je ranije savjetovano. Ako te zanima, ovdje je cjelovit popis. U biti, žičarom se stiže na 3555 metara, a odavde, ako želiš na sam vrh, nužno je prijeći posljednjih 163 metra visinske razlike, što samo po sebi nije puno, ali uvjeravam te da bi, ako nisi aklimatiziran ili barem u dobroj formi, mogli biti prava muka. Zapamti i da je za prelazak ove posljednje dionice, od postaje žičare do samog vrha, potrebno ishoditi dozvolu preko službene web stranice ili alternativno kupiti jedan od paketa koji je uključuju.
Ako te ne zanima uspon na vrh ili nisi uspio dobiti dozvolu, pogled se, iskreno, ne mijenja puno, a moj je savjet da prošetaš do Mirador La Fortaleza, odakle se pruža izvrstan pogled prema sjeveroistoku Tenerifea. Nažalost, ne mogu to potvrditi jer je na dan mog uspona otok bio zahvaćen „calimom”, kako mještani nazivaju izmaglicu uzrokovanu pijeskom Sahare koji nosi vjetar.
Naposljetku, činjenica da se može kupiti samo karta u jednom smjeru nudi i mogućnost da se na vrh vulkana popneš pješice, a zatim siđeš žičarom ili obrnuto. Ali prijeđimo sada na ostale opcije.

„Panorama” s vrha Teidea.
Kad je riječ o pješačkom usponu na vrh vulkana, alternativa svakako ne manjka.
Apsolutno „najkraća verzija” po udaljenosti je ona koju sam osobno prošao i opisana je na ovoj stranici. Kao što se vidi, za uspon mi je trebalo otprilike tri i pol sata, uz dvije prilično duge stanke za doručak i uživanje u panorami, a za silazak nešto više od dva sata. Treba ipak reći da sam već bio aklimatiziran i, prije svega, relativno utreniran; iako to nije neki podvig, ipak je to gotovo 1400 metara visinske razlike, a iznad tri tisuće metara nadmorska visina počinje se osjećati, pa bi ti, ako nisi u dobroj formi, moglo biti prava tortura.
Želim i naglasiti da – iako sam odabrao apsolutno najkraću rutu – staza u početnom dijelu (do spajanja sa „službenom” opisanom niže) uopće nije ugodna jer je doista strma, nije baš laka za praćenje i s puno pijeska/sipine koji uopće ne olakšavaju uspon, a potom ni silazak. Ništa nemoguće, ali svakako nešto što treba uzeti u obzir. Ako se odlučiš za ovu kratku verziju, spoj staze nalazi se uz cestu na ovom mjestu, a nekoliko stotina metara prije ima mjesta za barem par auta ovdje i ovdje.
„Službena staza” od početka je manje tehnička. Ruta koju treba slijediti opisana je na ovoj stranici; tako se ruta produljuje za otprilike 3 km ukupno, u odlasku i povratku, ali iz očitih razloga, budući da je visinska razlika manje-više ista, početni dio uspinje se blaže i po manje zahtjevnom terenu; na tebi je izbor.

Uspon prema vrhu.
Ako te zanima, postoji još duža alternativa, odnosno uspon sa suprotne strane preko Pico Viejo. Ova je staza zahtjevnija jer se dodaju i kilometri i visinska razlika, ali je svakako valjana opcija za svakoga tko želi proći manje prometnu stazu. Na ovoj stranici nalaze se sve potrebne informacije. Usput rečeno, i sam uspon na Pico Viejo, bez nastavka prema Monte Teideu, svakako može biti zanimljiv izlet; nalazi se na ovoj stranici.
U sva tri slučaja još jednom podsjećam da je za dolazak na sam vrh potrebno ishoditi dozvolu, kao što je ranije rečeno, ili alternativno proći kontrolnu točku koja se nalazi u visini dolazne postaje žičare prije 9:00 ujutro, od kada je dozvola obavezna.
Ovo je alternativa koju preporučujem svakome tko se želi na vrh vulkana popeti pješice, ali se ne osjeća spremnim to napraviti u jednom danu ili jednostavno želi vidjeti zoru s vrha a da se ne mora buditi u nemoguće sate. Planinarski dom može se rezervirati na ovoj poveznici, po mogućnosti dosta unaprijed jer postoji samo 54 ležaja koji se, kako se čini, rezerviraju mjesecima unaprijed, osobito u glavnoj sezoni.
Prednost spavanja u domu, osim što uspon čini lakšim, jest u tome što ti, ako uspiješ osigurati ležaj, nije potrebna dozvola za uspon do vrha, jer se nalazi na 3260 metara pa bi i uz polazak bez prevelike žurbe trebao uspjeti proći kontrolnu točku prije 9:00. Povrh toga, svoj ruksak ili barem dio stvari možeš ostaviti u domu, popeti se do vrha i zatim pokupiti sve kad siđeš.

Teide viđen s vrha La Fortaleze.
Koju god opciju odabereš, osobito ako se odlučiš za uspon na vrh u zoru, zapamti da se nalaziš na gotovo 4000 metara, u to doba dana (ali i kasnije) može biti stvarno hladno čak i usred ljeta, pa se odjeni u skladu s tim i zapamti da, ako polazak u zoru znači suočavanje s hladnoćom, polazak poslijepodne uz stazu bez trunke hlada znači pržiti se na suncu. Dok sam se spuštao u rano poslijepodne, vidio sam patnju na licu onih koji su me u usponu pitali koliko je još do vrha.
Za kraj ovog dijela posvećenog tome što vidjeti i raditi na Tenerifeu, a posebno u nacionalnom parku Teide, iako to sigurno nije nešto što se ne smije propustiti, preporučujem da barem jednom, za dolazak u park ili odlazak iz njega, prođeš „carretera de la Esperanza” ili TF 24. Cesta je doista ugodna i pruža zanimljive prizore.

Teide viđen s Mirador de Samara.
Smještaj u nacionalnom parku Teide
Postoji barem nekoliko valjanih opcija koje možeš koristiti kao bazu za istraživanje nacionalnog parka Teide; ako budžet nije problem, najbolja je apsolutno sigurno Parador de Las Cañadas del Teide, čiji je središnji položaj na dva koraka od svih glavnih atrakcija parka doista teško nadmašiti, ali za povoljnije opcije možeš razmisliti o Vilafloru, osobito Hotel El Sombrerito i Hotel Rural Vilaflor. Ili, ako si spreman malo više voziti, ali uz prednost da si bliže moru, Arona je još jedna dobra opcija sa smještajem kao što su Finca Chimaca i VistalRoque. Odavde polaze i neke zanimljive staze, koje međutim nisam osobno prošao, poput one koja vodi na Roque del Conde, s kojeg se pruža pogled od 360 stupnjeva na jug Tenerifea.
Ako si spreman spavati u šatoru, kamp-zona Las Lajas vjerojatno je ona s najboljim položajem; ondje sam proveo tri noći i iako sigurno postoje bolji kampovi, s obzirom na to da je besplatan (uz prethodnu rezervaciju), sigurno se ne može žaliti. Dva druga kampa nešto dalje izvan parka, ali ipak odlične opcije, su Zona de Acampada de Chío i Ramón el Caminero.

La Gomera viđena s Teno Alta.
Savršeno znam da mnogi posjećuju Tenerife i više su nego sretni provesti svo raspoloživo vrijeme na jednoj lokaciji ograničivši se na nekoliko jednodnevnih izleta, dok su itinerari koji slijede zamišljeni za putovanje s obilaskom u stilu road tripa, no to ne znači da se ne mogu prilagoditi manje „zahtjevnom” tipu putovanja. U svakom slučaju, uzmi ono što slijedi kao inspiraciju za izradu itinerara prema svojim interesima i u svjetlu svega što je dosad opisano.
Mislim da su tri dana minimum ako želiš posjetiti Tenerife. Naravno, morat ćeš birati, ali na kraju ovog boravka trebao bi ipak imati predodžbu o tome što otok nudi.
La Laguna (1 noć)
1. dan:
Istraži ruralni park Anaga tijekom dana birajući jednu od preporučenih ruta. Osobno bih, da moram birati, prošao Senderos de Los Sentidos, a zatim krenuo prema Roqueu de Taborno ili alternativno, ako radije provodiš više vremena na plaži, prema Playi de Las Teresitas. Večer provedi ulicama La Lagune.
Vilaflor (1 noć)
2. dan:
Posveti dan istraživanju nacionalnog parka Teide. Mogao bi odabrati jednu od kraćih ruta ujutro, a poslijepodne se popeti na vrh žičarom, ili se popeti i spustiti pješice posvetivši tome cijeli dan. Ili se odluči za neke od kraćih ruta i uživaj u Teideu u daljini, a da se ne moraš penjati na njega. Na tebi je izbor.
Santiago del Teide (1 noć)
3. dan:
Posjeti Mascu i prođi izlet kroz Barranco de Masca ili bih alternativno odabrao Cumbre de Bolico i Risco Verde. Navečer idi gledati zalazak sunca u Los Gigantes.
S dva dana više u odnosu na itinerar od tri dana, osobno bih odlučio provesti cijeli dan istražujući sjevernu obalu (La Orotava, Icod de Los Vinos i Garachico), a još jedan iskoristiti za izlet koji te najviše inspirira u jednom od raznih parkova i koji nisam uključio u itinerar od tri dana. Alternativno bi jednostavno mogao provesti dan na plaži negdje.

Las Carboneras.
S itinerarom od tjedan dana svakako se sve može posjetiti malo mirnije i uključiti nekoliko etapa uz sjevernu obalu; naravno, morat ćeš birati, ali mislim da je to dobar vremenski raspon za istraživanje otoka.
La Laguna (2 noći)
1. dan:
Istraži ruralni park Anaga tijekom dana birajući jednu od preporučenih ruta. Osobno bih, da moram birati, prošao Senderos de Los Sentidos, a zatim krenuo prema Roqueu de Taborno ili alternativno, ako radije provodiš nešto vremena na plaži, prema Playi de Las Teresitas. Večer provedi ulicama La Lagune.
2. dan:
Savjetujem da provedeš još jedan dan u ruralnom parku Anaga i odabereš jednu od predloženih staza. Vjerojatno bih se odlučio za šetnju od Punta de Hidalga do Chinamade ili Las Carboneras, a ostatak dana proveo bih na prirodnim bazenima u Bajamaru ili Punta de Hidalgu.
Buenavista del Norte ili Los Silos (2 noći)
3. dan:
Provedi dan istražujući sjevernu obalu otoka: La Orotava, Icod de Los Vinos i Garachico. Idealno bi trebao prespavati u jednom od mjesta Buenavista del Norte ili Los Silos.
4. dan:
Posjeti Punta de Teno prolazeći Camino del Risco.
Santiago del Teide (1 noć)
5. dan:
Posjeti Mascu i prođi izlet kroz Barranco de Masca ili bih alternativno odabrao Cumbre de Bolico i Risco Verde. Navečer idi gledati zalazak sunca u Los Gigantes.
Vilaflor (2 noći)
6. dan:
Mogao bi odabrati jednu od kraćih ruta ujutro, a poslijepodne se popeti na vrh žičarom, ili se popeti i spustiti pješice posvetivši tome cijeli dan, ili se odlučiti za neke od kraćih ruta i uživati u Teideu iz daljine, a da se ne moraš penjati na njega. Na tebi je izbor.
7. dan:
Odaberi jednu od ostalih ruta unutar parka. Osobno bih se odlučio za uspon na Montañu Guajara.

Uz stazu koja vodi do Chinamade.
Deset dana daje ti malo više fleksibilnosti u odnosu na itinerar od tjedan dana, koju možeš iskoristiti za dublje istraživanje raznih odredišta i uključivanje još nekoliko izleta u raznim parkovima, kako predlažem, ali nitko ti ne brani uključiti i nekoliko dana na plaži.
La Laguna (3 noći)
1. dan:
Tijekom dana istraži ruralni park Anaga birajući jednu od preporučenih ruta. Osobno bih, da moram birati, prošao Senderos de Los Sentidos, a zatim krenuo prema Roqueu de Taborno ili alternativno prema Playi de Las Teresitas ako radije provodiš nešto vremena na plaži. Večer provedi ulicama La Lagune.
2. dan:
Odaberi jednu od predloženih staza unutar ruralnog parka Anaga. Vjerojatno bih se odlučio za šetnju od Punta de Hidalga do Chinamade ili Las Carboneras, a ostatak dana proveo bih na prirodnim bazenima u Bajamaru ili Punta de Hidalgu.
3. dan:
Odaberi jednu od predloženih staza unutar ruralnog parka Anaga. Vjerojatno bih se odlučio za krug od Taganane do Afura i Playe de Tamadiste, ali i staza koja povezuje Igueste de San Andrés s Playom Antequera te ona od Benija do svjetionika Anaga svakako su dvije izvrsne opcije za ispunjavanje dana.
Buenavista del Norte ili Los Silos (3 noći)
4. dan:
Provedi dan istražujući sjevernu obalu otoka: La Orotava, Icod de Los Vinos i Garachico. Idealno bi trebao prespavati u jednom od mjesta Buenavista del Norte ili Los Silos.
5. dan:
Posjeti Punta de Teno prolazeći Camino del Risco.
6. dan:
Prođi krug Cumbre de Bolico i Risco Verde.
Santiago del Teide (1 noć)
7. dan:
Posjeti Mascu i prođi izlet kroz Barranco de Masca. Navečer idi gledati zalazak sunca u Los Gigantes.
Vilaflor (2 noći)
8. dan:
Provedi dan na plaži i navečer stigni u Vilaflor. Playa Abama i Playa de Santiago izvrsne su opcije, ili bi mogao provesti cijeli dan na plažama Los Cristianosa.
9. dan:
Mogao bi odabrati jednu od kraćih ruta ujutro, a poslijepodne se popeti na vrh žičarom, ili se popeti i spustiti pješice posvetivši tome cijeli dan, ili se odlučiti za neke od kraćih ruta i uživati u Teideu izdaleka, a da se ne moraš penjati na njega. Na tebi je izbor.
10. dan:
Odaberi jednu od ostalih ruta unutar parka. Osobno bih se odlučio za uspon na Montañu Guajara.

Mirador del Llano de los Loros.
S dva tjedna na raspolaganju imaš sve vrijeme da istražiš otok bez ikakve žurbe. Moj je savjet da slijediš upravo opisani itinerar od deset dana i ovdje-ondje uključiš nekoliko dana opuštanja koje ćeš provesti na plaži ili jednostavno opuštajući se u nekom odredištu koje ti se posebno dojmilo.
Iako javni prijevoz nije toliko loš, mislim da je najam automobila daleko najbolji način za istraživanje otoka. Ceste mogu biti prometne, ali uz poneku rijetku iznimku široke su i u odličnom stanju.
Tijekom putovanja po Kanarima gotovo sam uvijek na kraju unajmljivao auto kod Cicara: cijene su konkurentne, može se mirne duše platiti bez kreditne kartice, ne traži se depozit, osiguranje je uključeno i nema franšiza, a prije svega imaju urede u svim lukama i zračnim lukama Kanara. Doista praktična stvar za one koji imaju na umu putovanje s obilaskom otoka. Većina ostalih tvrtki ima urede samo u zračnoj luci, što može biti doista nezgodno ako umjesto da se ukrcaš u zrakoplov želiš predati auto u luci i ukrcati se na trajekt prema drugom otoku.
Ukratko, ako imaš na umu road trip između otoka ili iz bilo kojeg razloga ne želiš vraćati auto u zračnoj luci, Cicar je vjerojatno najbolja opcija; u svim ostalim slučajevima svakako vrijedi razmotriti i druge rent-a-car tvrtke pogledavši stranice poput Discover Cars. U svakom slučaju, bilo da je riječ o Cicaru ili bilo kojoj drugoj tvrtki, ako imaš točne datume, preporučujem da auto rezerviraš nekoliko tjedana unaprijed; tako se može uštedjeti doista puno u odnosu na najam u zadnji čas.
Osim toga, valja primijetiti da praktički sve tvrtke tehnički ne dopuštaju vožnju po makadamu; mi smo to učinili više puta, ali ako bi imao nekih problema, riskiraš da moraš plaćati iz vlastitog džepa.
Naposljetku, postoje tvrtke koje tehnički dopuštaju prijevoz auta trajektom na drugi otok pod uvjetom da ga vratiš na otoku polaska; mnoge na papiru uopće ne dopuštaju napuštanje otoka; naravno, nitko ne provjerava u luci, ali ako bi ti zatrebala pomoć, mogli bi početi problemi.
Moj je savjet, ako ti zatreba, da unajmiš drugi auto za svaki otok koji posjetiš ili barem da se dobro informiraš o tome što ti je dopušteno, a što nije.

Camino Viejo al Pico del Inglés.
Ako putuješ sam i želiš uštedjeti u odnosu na trošak najma auta, ne da ti se voziti ili iz bilo kojeg drugog razloga ne želiš unajmiti auto, javni prijevoz nije nimalo loš i uz malo planiranja može se doći do praktički bilo kojeg odredišta na otoku. Na ovoj stranici nalaze se razne linije i red vožnje i možeš isplanirati svoje putovanje. Na više sam stranica pročitao da je za plaćanje vožnji nužno kupiti karticu Ten+, i tako sam napravio, ali jedina dva puta kad sam se vozio autobusom da bih stigao u Mascu i vratio se iz Punta de Teno, vidio sam ljude kako mirne duše plaćaju običnom debitnom karticom.
Ažurirano u listopadu 2026.: danas na svim linijama TITSA-e možeš platiti pojedinačnu kartu izravno u vozilu, gotovinom ili beskontaktnom karticom Visa ili Mastercard (i pametnim telefonom), pa Ten+ nije obavezna. Ako se često voziš autobusom, ipak se isplati: kartica košta 2 €, a punjenjem vožnje koštaju manje, a postoje i pretplate od 10 € (24 sata) i 50 € (7 dana). Ažurirane cijene nalaze se na službenoj web stranici TITSA-e.
Jedine dvije zrakoplovne tvrtke koje obavljaju unutarnje letove između otoka su CanaryFly i BinterCanarias. Cijene su obično vrlo slične, ali općenito se čini da je Binter malo jeftiniji i ima posebne cijene za osobe mlađe od 29 godina. U svakom slučaju pogledaj obje i, ako možeš, rezerviraj barem nekoliko tjedana unaprijed za najbolje ponude.
Jeftinija alternativa letovima, a prije svega praktičnija za kretanje između otoka, je trajekt. Jasno je da je, ako s Tenerifea trebaš doći na Lanzarote, svakako bolje letjeti, ali za odlazak na Gran Canariju i La Gomeru trajektom se ne samo štedi, nego je i puno ugodnije jer se ne moraš javiti dva sata prije, kao u zračnoj luci, već možeš jednostavno doći u luku sat vremena prije ili čak i manje, kupiti kartu i ukrcati se, bez nužne rezervacije putovanja unaprijed.
U biti, ako nemaš dobro unaprijed utvrđen itinerar, kretanje trajektom daje ti puno više fleksibilnosti. U svakom slučaju, postoji nekoliko tvrtki koje prometuju između otoka; Direct Ferries je stranica koja okuplja sve tvrtke i po želji možeš rezervirati svoje karte.
Konkretno, Tenerife ima nekoliko dnevnih polazaka iz Los Cristianosa prema La Gomeri, La Palmi i El Hierru, dok iz Santa Cruza ima polazaka prema Gran Canariji.

Playa El Bollullo.
Koliko košta putovanje na Tenerife? Naravno, ovisi; tko čita moj blog zna da putujem izrazito štedljivo i moje putovanje po Kanarima nije bilo iznimka. Uspio sam zadržati budžet od 1000 € mjesečno, odnosno nešto više od 30 € dnevno sve uključeno. Ako tražiš ideje kako uštedjeti, pogledaj ovaj članak.
Savršeno shvaćam da nisu svi spremni ili zainteresirani voditi život putnika s ruksakom, ali dobra je vijest da su Kanari ipak relativno povoljno odredište po europskim standardima. Cijene su općenito niže nego u samoj kontinentalnoj Španjolskoj jer su otoci svojevrsna posebna regija gdje se umjesto PDV-a plaća IGIC, samo 7 %, a na mnoga se potrošna dobra uopće ne plaća. Evo dva primjera: cijena benzina je oko 1 € po litri, a večera u restoranu, ako nemaš velikih zahtjeva, košta oko 10 € ili nešto više. Ukratko, to nisu cijene Latinske Amerike, ali po europskim standardima sigurno se nema na što žaliti.
Budući da govorimo o troškovima, mislim da je dobro reći koju riječ o onome što je sigurno izvrstan način da ih se smanji: kampiranju. Divlje kampiranje na Tenerifeu tehnički je ilegalno, ali u stvarnosti je uvelike tolerirano. Ako šator postaviš podalje od znatiželjnih pogleda, ne bi trebao imati nikakvih problema, a još bolje ako, s obzirom na vrlo rijetke oborine koje obilježavaju ljetno razdoblje, šator uopće ne postaviš.

Roques de García.
Tijekom boravka na Tenerifeu, sve noći koje sam proveo „kampirajući” uvijek sam se samo ograničio na napuhavanje kamperskog madraca kad je bilo vrijeme za spavanje. Ali ponavljam, tehnički je ilegalno, na tebi je izbor.
Ako želiš ostati u okvirima zakona, vlada otoka stavlja na raspolaganje podosta zona u kojima se može kampirati legalno i besplatno. Cjelovit popis nalazi se na ovoj stranici, gdje se slijedeći korake može rezervirati svoje mjesto. Neki od tih kampova doista su spartanski, drugi su pravi „luksuz”. Kao što sam spomenuo tijekom vodiča, posebno preporučujem Los Pedregales kao bazu za istraživanje sjeverozapada otoka i Las Lajas za nacionalni park Teide.
Naposljetku, za pronalazak mjesta za kampiranje na Kanarima preporučujem aplikaciju park4night, zamišljenu ponajprije za one koji žele prenoćiti u kamperu, kombiju ili autu. To je fantastičan izvor i za one koji jednostavno žele pronaći osamljeno mjesto za postavljanje šatora ili samo bacanje madraca na tlo, kao što smo često radili mi.

Plaza De La Luz, Los Silos.
Za smanjenje naknada za konverziju valute i podizanje gotovine ovdje je moj vodič kroz najbolje kartice za putovanja.
Tenerife i Kanarski otoci općenito apsolutno su sigurno odredište, s doista niskom stopom kriminala, a preporučuju se i obiteljima s djecom. Ipak, kao i za svako drugo odredište, treba koristiti zdrav razum, a slijediti klasične savjete o sigurnosti nikad ne škodi.
Jedine dvije napomene koje bih dao: prva je da treba biti iznimno oprezan gdje se kupaš; kao što si primijetio tijekom ovog vodiča, više sam puta naglasio da neke plaže nisu prikladne za kupanje. Budući da je riječ o oceanu, struje mogu biti iznimno opasne, a osobito povratne struje mogu te brzo odnijeti na pučinu s potencijalno kobnim posljedicama. Imao sam priliku upoznati jednog gospodina koji je sa svojom djecom završio odnesen na pučinu i ispričao mi je kako je već vidio kraj; nimalo ugodno iskustvo.
Osim toga, mnoge od najizoliranijih plaža nemaju spasioce, a osobito u niskoj sezoni mogao bi biti jedina osoba prisutna. Ukratko, osobito ako nisi iskusan plivač, budi oprezan i zapamti da je sjeverna obala otoka općenito manje prikladna za kupanje od južne obale.

Ulicama San Cristóbala de La Laguna.
Što se tiče izleta, čak i tijekom mog posjeta u svibnju bilo je prilika kad je tijekom dana bilo prilično vruće, a osobito unutar nacionalnog parka Teide, na visini i bez trunke hlada, zaštita od sunca i održavanje hidratacije ključni su.
Naposljetku, ako odlučiš unajmiti auto, pobrini se da u njemu ne ostaviš nijedan vrijedan predmet kad je bez nadzora. Nažalost, razbijena stakla na parkiralištima i natpisi koji pozivaju da se ništa ne ostavlja u autu previše su česti.
Ako planiraš putovanje na Tenerife, pogledaj ove članke:
Imaš pitanja? Ili svježe informacije? Slobodno ostavi komentar ili mi se javi na Instagramu!
Za donacije / virtualne pizze i piva 🙂