Ova golema država u Sjevernoj Americi prostire se na oko 2 milijuna kvadratnih kilometara i ima više od 10.000 km obale. Jedna je od 10 najposjećenijih zemalja na svijetu i ima ponešto za svačiji ukus: karipske plaže, planine, pustinje, ruševine, kolonijalne gradove i još mnogo toga.
Više od mjesec dana putovao sam s ruksakom po zemlji, a u ovom vodiču naći ćeš hrpu savjeta i informacija za što bolju organizaciju vlastitog putovanja.
Brzi izbornik

Piramide u Teotihuacanu blizu Mexico Cityja.
Ljeto, koje traje od lipnja do listopada, teoretski je kišna sezona, ali oborine se jako razlikuju ovisno o regiji.
U središnjem dijelu zemlje sezona je najizraženija, no dnevne oborine obično se zgusnu u nekoliko poslijepodnevnih sati (Chiapas je savezna država u kojoj najviše pada kiša). Duž obale oborine su rjeđe, ali je visoka vlažnost zraka, dok na sjeveru gotovo nikad ne pada kiša.
Između rujna i listopada traje sezona uragana, duž obale oborine su češće i naravno postoji mogućnost da naletiš na tropske oluje.
Studeni označava početak sušne sezone i vjerojatno je najbolji mjesec za istraživanje zemlje jer su kiše tek završile, vegetacija je bujna, a glavna sezona još nije počela. Od prosinca do travnja vrijeme je izvrsno i zato se podudara s glavnom sezonom, osobito na Yucatánu.
Ipak, Meksiko se mirno može posjetiti tijekom cijele godine; ja sam osobno bio na prijelazu iz rujna u listopad, dakle za sezone uragana, često je padala kiša poslijepodne, ali samo nekoliko sati i nikad nije bio veći problem.

Izlazak sunca na laguni Bacalar.
Vlasnici talijanske putovnice po ulasku u zemlju dobivaju turističku vizu u trajanju od 180 dana (pravila ovise o državljanstvu, zato provjeri što vrijedi za tebe).
Viza je besplatna, ali postoji turistička pristojba od 717 MXN koja se plaća pri izlasku iz zemlje. Neke zrakoplovne tvrtke uključuju je u cijenu karte. Ja sam ušao kopnom iz Gvatemale i morao sam je platiti. Sačuvaj potvrdu!
Za ulazak u Meksiko nije potrebno nikakvo obvezno cijepljenje, ali se preporučuju cjepiva protiv hepatitisa A i hepatitisa B.
Za ažurirane informacije o vizama i ostalom savjetujem da pogledaš preporuke za putovanja ministarstva vanjskih poslova svoje zemlje (na primjer, hrvatskog Ministarstva vanjskih i europskih poslova).

Slap u šumi blizu ruševina Palenquea.
Kad je riječ o organizaciji putovanja u Meksiko, zemlju koja je sama veća od svih država Srednje Amerike zajedno, jasno je da bi za razgledavanje cijele zemlje trebalo provesti mjesece, ako ne i godine.
Klasična ruta putovanja po Meksiku u osnovi se proteže od Mexico Cityja do poluotoka Yucatán. Lako ju je slijediti i može se kombinirati sa susjednom Gvatemalom i Belizeom. Ovaj vodič, kao što vidiš na karti, uglavnom govori o tim mjestima koja su po mom mišljenju dobar kompromis između plaža, gradova i ruševina, između prirode i kulture.
U ovom vodiču cijene su izražene u lokalnoj valuti. Službena valuta u Meksiku zove se „meksički peso”, skraćeno „MXN” ili jednostavno „P”.
Tečaj je otprilike 1€ = 21MXN. Za aktualni tečaj savjetujem ti da pogledaš ovu stranicu.

Glavni grad, s 10 milijuna stanovnika, kojih je čak više od 20 milijuna ako se uzme u obzir cijelo metropolitansko područje. Mnoge četvrti koje čine grad nisu baš preporučljive i općenito nemaju mnogo toga ponuditi turistima, ali je srce grada zaista fascinantno i vrijedi ga posjetiti.
U centru grada, a osobito u području oko Zócala, glavnog trga (Google Maps), ima hrpa povijesnih zgrada, crkava i muzeja. Od muzeja preporučujem antropološki (Google Maps), jedan od najboljih na svijetu, ili muzej Fride Kahlo (Google Maps) koji, međutim, osobno nisam posjetio.
Nekoliko ulica od glavnog trga nalazi se La Lagunilla (Google Maps), golema tržnica koju se svakako isplati posjetiti; ako ti se da, možeš se pridružiti besplatnoj pješačkoj turi.

Antropološki muzej u Mexico Cityju.
Poznat i kao „Grad bogova”, arheološko je nalazište na 40 km sjeverno od Mexico Cityja (Google Maps). Ovdje se nalaze neke od najvećih piramida na svijetu, koje je sagradila najveća pretkolumbovska civilizacija sa stanovništvom koje je dosezalo 150.000 ljudi.
Nalazište je zaista dojmljivo i zaslužuje barem pola dana; lako se do njega stiže autobusom s autobusnog kolodvora Terminal Autobuses del Norte (nalazi se uz liniju 5 metroa na postaji istoga imena, Google Maps), autobusi polaze svakih 20 minuta s vrata Puerta 8, 60 MXN u jednom smjeru.
Ulaz u arheološki park košta 80 MXN i uključuje ulaz u muzej. Preporučujem posjet ujutro jer se dosta hoda, a nalazište je potpuno izloženo suncu; na vrh piramida može se popeti, pa je bolje izbjegavati najtoplije sate.
Napomena: Kad završiš obilazak, ne moraš se vraćati do ulaza, isplati se izaći na „puertu 3” gdje su isti autobusi koji prolaze otprilike svakih 20 minuta natrag prema Mexico Cityju.

Na vrhu Piramide Sunca u Teotihuacanu.
Smještaj u Mexico Cityju
Mexico City Hostel dobar je hostel. Mirna atmosfera i izvrsna lokacija, doslovno na dva koraka od Zócala.
Kako doći do Mexico Cityja
Za kraće i duže udaljenosti postoje izravni autobusi prema vrlo mnogo odredišta, a za dulja putovanja savjetujem da pogledaš unutarnje letove koji su u nekim slučajevima zaista jeftini. Sa svih autobusnih kolodvora, a i sa zračne luke, postoji izravan pristup metrou koji je jeftin i učinkovit.
Puebla je bila prvi grad u središnjem Meksiku koji Španjolci nisu osnovali na ruševinama nekog drevnog naselja. Tijekom kolonijalnog razdoblja, zahvaljujući strateškom položaju između Veracruza i Mexico Cityja, bila je drugi najvažniji grad i još se i danas može vidjeti ono što je bio njegov nekadašnji sjaj.
Zócalo (Google Maps) je zaista lijep i postao je UNESCO-ovo nalazište 1987.; svuda su dobro očuvane kolonijalne zgrade i dojmljiva katedrala, osobito navečer kad je osvijetljena, a vrijedi prošetati i susjednim ulicama.
Popeo sam se i do „Los Fuertes” (Fuerte de Loreto i Fuerte de Guadalupe) koji se nalazi na vrhu brda Cerro de Guadalupe, koje dominira gradom. Išao sam pješice i bila je to lijepa šetnja; na vrhu je lijep park, a pogled je izvrstan (Google Maps); osim toga, utvrde se mogu razgledati.

Katedrala u Puebli.
Cholula je grad udaljen samo 10 km od Pueble, u mjestu se nalazi 45 crkava i jedno arheološko nalazište (po mom mišljenju ne osobito dojmljivo). Simbol grada je katedrala koja je izgrađena na vrhu piramide Tepanapa, koja dominira gradom, najveće piramide na svijetu po volumenu.
Nažalost, za mog posjeta pristup vrhu piramide/katedrale bio je zatvoren zbog nedavnog potresa, ali stvari su se u međuvremenu mogle promijeniti. U svakom slučaju, ipak su se mogli razgledati tuneli ispod piramide i arheološko područje (Google Maps) koje je okružuje, kao i muzej (Google Maps) u kojem su za mog posjeta prikazivali 3D video o raznim arheološkim nalazištima Meksika. Ulaz na nalazište, koji uključuje i muzej, iznosi 85 pesosa.
Cholulu sam iz Pueble posjetio u jednom danu pa ne govorim iz osobnog iskustva, ali rečeno mi je da je noćni život izvrstan jer je to pretežno sveučilišni grad. Iz centra Pueble isplati se uzeti autobus na ovom mjestu, vožnja autobusom traje 20–30 minuta, 7,50 pesosa.

Katedrala na vrhu piramide u Choluli.
Riječ je o najmanjem vulkanu na svijetu i nalazi se u jednom od predgrađa Pueble (Google Maps), točnije u La Libertadu. Nije ništa spektakularno, ali je lijep način da provedeš par sati. Uzmi autobus duž Avenide 11 oriente prema Libertadu i izađi na glavnom trgu koji je ujedno i zadnja stanica autobusa; vulkan se nalazi usred trga.
Kako doći do Pueble
Grad je samo dva sata udaljen od Mexico Cityja, a autobusi polaze otprilike svakih 20 minuta s kolodvora TAPO (poznat i kao Terminal de Oriente, postaja metroa San Lazaro, Google Maps), ali i sa zračne luke Benito Juarez te s kolodvora Terminal del Norte, odakle je, međutim, polazaka manje; vožnja traje otprilike 2 sata, 160–200 MXN.
Smještaj u Puebli
Hostal Casa De Arcos izvrstan je, zaista uredan hostel na dva koraka od centra, prostrane i velike spavaonice, opuštena atmosfera.
Oaxaca mi je bez sumnje bila omiljeni grad na putovanju po Meksiku. Njezine ulice imaju zaista opuštenu atmosferu, a ipak se uvijek ima što zanimljivo vidjeti: neki ulični umjetnik, demonstracije ili, ako imaš sreće kao ja, čak i prilično neobično vjenčanje.

Svadbeno slavlje.
Kao i uvijek, područje oko Zócala (Google Maps) najživlje je područje grada i ondje se nalaze najzanimljivije kolonijalne zgrade; prošetaj i do obližnje tržnice Mercado Benito Juarez (Google Maps). Nekoliko ulica sjevernije ne propusti Ex Convento de Santo Domingo (Google Maps), otvoren za posjetitelje svaki dan osim ponedjeljkom od 10:00 do 20:00, 90 MXN.
Još jedno mjesto koje mi se posebno svidjelo bio je botanički vrt koji je također dio bivšeg samostana. Za posjet je potrebno pridružiti se vođenoj turi, ali je bilo zaista zanimljivo i preporučujem je. Tura se nudi triput dnevno na španjolskom, a na drugim jezicima naizmjence svaki drugi dan. Tura na španjolskom košta 50 MXN, naspram 100 MXN za druge jezike; na dnu ove stranice nalaze se rasporedi.
Unaprijed napominjem da nalazište nisam posjetio jer sam stigao nakon gotovo godinu dana putovanja i bezbroj arheoloških nalazišta, ali kaže se da je jedno od najdojmljivijih u regiji (Google Maps).
Postoje brojne ture koje polaze iz Oaxace, ali ako želiš posjetiti nalazište samostalno, možeš jednostavno uzeti shuttle od hotela Riviera de Angel (Google Maps) za 90 MXN. Ulaz na nalazište košta 80 MXN.

Teren za igru loptom u ruševinama Monte Albána.
Riječ je o nadrealnom mjestu, izvoru vode na nadmorskoj visini od oko 1700 metara koji je oblikovao niz prirodnih bazena koji kulminiraju golemim okamenjenim slapom, a sve začinjeno spektakularnim pogledom na dolinu.
Nažalost, mjesto zbog snažne turističke prisutnosti i svega što uz to ide gubi dio svoje čarolije, ali ipak ostaje nešto jedinstveno.
Nalazište je udaljeno oko 2 sata od grada i do njega se može doći i javnim prijevozom: s bejzbolskog stadiona uzmi autobus prema Mitli (18 pesosa, 1 sat), odakle potom ima camionetas prema Hierve el Agua, 40 pesosa.

Slap Hierve el Agua.
Smještaj u Oaxaci
Hostal de Las Américas izvrstan je hostel na dva koraka od centra, novi i čist objekt, zaista ljubazno i susretljivo osoblje. (Ažuriranje 2026.: Hostal de Las Américas je zatvoren. Slična alternativa je Hostal Andaina.)
Kako doći do Oaxace
Iz Mexico Cityja, ali i iz obližnje Pueble, polazaka ima mnogo na dan, otprilike 6–7 sati. Ako stižeš iz San Cristóbala, pogledaj stranicu ADO, vožnja traje otprilike 11 sati.
Slavni Puerto Escondido poznat je po izvrsnim uvjetima za surfanje i odličnom noćnom životu. Nekoć mirno ribarsko selo, danas se može smatrati klasičnom „turističkom zamkom” s izrazito višim cijenama nego u ostatku zemlje i krajnje prenapučen. Ako ipak misliš da bi mogao biti zanimljivo odredište, ovdje možeš naći vodič o raznim plažama Puerto Escondida.
Ako tražiš opušteniju i autentičniju atmosferu, preporučujem neko mjesto južnije uz obalu, na primjer Zipolite.
Kako doći do Puerto Escondida
Postoje brojni izravni autobusi koji polaze iz Mexico Cityja i Oaxace. Možeš pogledati ADO.
Zipolite je odredište koje sve više raste u popularnosti, osobito među putnicima s ruksakom, idealno je mjesto za svakoga tko traži morsko mjestašce opuštene atmosfere, neprenapučene plaže i zaista povoljnih cijena.
U mjestu nema mnogo toga za raditi osim uživanja na plaži, možda uz dobro društvo ili dobru knjigu. Moguće je i surfati.

Voda je tako prljava zbog jakih kiša!
Smještaj u Zipoliteu
Ja sam spavao u hostelu „El Carrizal Hostel”, vrlo hipi atmosfera i nije baš vrhunac čistoće, ali iznimno jeftino, samo 50 pesosa po noći. Francuskinja, vlasnica objekta, pravi je lik. Hostel vjerojatno nije za svakoga, ali ima hrpa drugih, također povoljnih opcija (zatvoren od studenoga 2023.). Pogledaj Maracuyá Hostal Zipolite.
Kako doći do Zipolitea
Ado ima dosta polazaka (i noću) prema obližnjoj Pochutli (9–10 sati), odakle potom voze colectivos prema Zipoliteu, otprilike pola sata. Brža i jeftinija, ali manje udobna alternativa je uzeti jedan od minibusa koji tijekom dana voze između Pochutle i Oaxace, otprilike 7 sati. Cesta je mjestimice puna serpentina, što bi nekima moglo biti problem.
San Cristóbal je šarmantan kolonijalni grad u srcu planina savezne države Chiapas. Sam grad, sa svojim kolonijalnim zgradama, brojnim crkvama i trgovima, nedvojbeno je glavna atrakcija, ali mogu se posjetiti i brojna sela u kojima su majanska kultura i tradicija još uvijek snažne.
Kao što sam već rekao, grad sam po sebi zaslužuje barem jedan dan istraživanja; savjetujem da se popneš stubama koje vode do crkve Iglesia de Guadalupe ili Iglesia Antonio. S obje se pružaju lijepi pogledi na grad.

Vidikovac Iglesia Antonio.
Od svih sela Maya koja okružuju grad, San Juan Chamula nedvojbeno je najposjećenije. Ovdje ćeš naći crkvu u kojoj su se katolički i majanski obredi tijekom godina pomiješali na zaista osobit način (Google Maps). Crkva je doslovno prekrivena svijećama i neprestano se prinose darovi bogovima; ja to nisam vidio, ali rečeno mi je da se ponekad prinose i životinjske žrtve.
Ulaz u crkvu košta 10 pesosa ako se ne varam, a nije dopušteno fotografirati ni snimati video, iskustvo u najmanju ruku zanimljivo. U selu nema mnogo toga za raditi, ali možeš prošetati do tržnice (Google Maps) ili pogledati obližnje groblje (Google Maps) koje nije baš tradicionalno. Selo je udaljeno samo 20 minuta od San Cristóbala, colectivosi polaze s postaje za mikrobuse blizu glavne tržnice (lokacija), 20 pesosa.

Groblje u San Juan Chamuli.
Riječ je o nizu zaista dojmljivih slapova i prirodnih bazena (Google Maps); kao i uvijek, možeš se pridružiti turi, koja obično uključuje posjet jezerima Montebello, ili se osloniti na javni prijevoz kako sada objašnjavam.
Uzmi autobus (Google Maps) ili colectivo (Google Maps) prema Comitánu, otprilike 2 sata (colectivosi su brži i jeftiniji); od terminala u Comitánu (Google Maps) na otprilike 3 ulice dalje nalaze se shuttleovi koji voze do El Chiflóna (Google Maps), otprilike 40 minuta, 40 pesosa. Ulaz na slapove košta 80 pesosa. Staza je zaista kratka, ali je pogled na glavni slap „Velo de la Novia” zaista spektakularan.

Slap El Chiflón.
Kanjon nisam osobno posjetio, ali je prilično popularna atrakcija. Na nekim mjestima dubok je više od kilometra. Tura obično uključuje dio puta pješice do dna kanjona, a zatim se brodom plovi dijelom kanjona uzduž rijeke koja ga presijeca. Na ovoj stranici nalaziš vodič koji objašnjava kako samostalno organizirati izlet.
Smještaj u San Cristóbalu de las Casas
Hostel el Mirador nalazi se na dva koraka od crkve Guadalupe o kojoj sam ranije govorio, ima lijep unutarnji vrt i izvrstan doručak uključen u cijenu, a malo je udaljen od centra. (Ažuriranje 2026.: Hostel el Mirador više se ne može rezervirati online. Slična alternativa je Puerta Vieja Hostel.)
Kako doći do San Cristóbala de las Casas
Postoje izravni autobusi od gotovo svih mogućih odredišta i prema njima; znaj da su prema Palenqueu colectivosi brži i jeftiniji od autobusa, treba presjesti u Ocosingu, ali to je pitanje nekoliko minuta.
Ako dolaziš iz Gvatemale ili nastavljaš prema njoj i ne želiš uzeti turističke shuttleove (puno skuplje), prvo uzmi colectivo izravno do Comitána (isti kao za El Chiflón), a odande potom voze drugi colectivosi izravno do granice „Ciudad Cuauhtémoc”. Ovdje nalaziš detaljan članak o tome kako nastaviti prema Quetzaltenangu.

Katedrala u San Cristóbalu.
Palenque je naziv i grada i poznatih ruševina, udaljenih oko 6 km od centra. Grad iskreno nije ništa posebno, iako područje oko glavnog trga i nije tako loše; u svakom slučaju, ja savjetujem smjestiti se odmah izvan ruševina u „El Panchanu”, o kojem ću detaljno govoriti u odjeljku „smještaj”.
Ruševine su naravno glavna atrakcija, ali je Palenque i odlična baza za istraživanje drugih nalazišta koja nisu predaleko.
Ako odsjedaš u gradu, znaj da colectivosi voze svakih 10–15 minuta, praktični su i učinkoviti, 25 pesosa (Google Maps). Postoje dva ulaza u ruševine, toplo preporučujem onaj sporedni odmah nakon muzeja (Google Maps), otprilike 1,5 km prije glavnog ulaza; naime, tamo je kratka staza kroz džunglu s malim slapom (Google Maps) uz put.
Ruševine zaista vrijede, a ako ih posjetiš rano ujutro (nalazište se otvara u 8:00), nisu ni previše pretrpane; iskopana je samo središnja akropola pa nalazište nije jako veliko, par sati po mom mišljenju je dovoljno. Ulaz na nalazište košta 90 pesosa, a treba platiti i ulaz u nacionalni park, 105 pesosa.

Ruševine Palenquea.
Riječ je o nizu slapova koji su u određenom smislu slični El Chiflónu. Mogu se mirno posjetiti u jednom danu iz Palenquea, a ako putuješ lagano, posjet možeš kombinirati s prijelazom do San Cristóbala ili obrnuto.
Slapovi se, naime, nalaze uz cestu koja vodi do Ocosinga pa jednostavno možeš uzeti colectivo koji ide tamo. Polaze s ovog mjesta i koštaju 60 pesosa. Zatim moraš izaći na ovom mjestu i uzeti jedan od colectivosa koji voze do slapova za 30 pesosa; ako želiš, možeš i pješačiti. Ulaz na slapove košta 40 pesosa.
Za kraj, mogu se posjetiti obližnje ruševine Yaxchilána (Google Maps), nisam ih osobno posjetio jer je do njih, čak i bez oslanjanja na turu, ipak razmjerno skupo doći. Ruševine, naime, nisu dostupne kopnom, već treba uzeti brod iz Frontere Corozal u trajanju od otprilike 40 minuta, cijena kreće od 800 MXN naviše; možda se u grupi isplati, u svakom slučaju, sudeći po fotografijama ruševine ne djeluju tako dojmljivo.

Slap Agua Azul.
Smještaj u Palenqueu
Kao što sam prethodno najavio, savjetujem da se smjestiš u „El Panchanu”, kompleksu smještajnih objekata svih vrsta i nekoliko restorana doslovno uronjenih u džunglu na ulazu u nacionalni park, na dva koraka od ruševina.
Osobno preporučujem spavanje u Jungle Palace, nude cabanas (male bungalove) zaista povoljno. Ništa luksuzno, ali definitivno odlična opcija. U svakom slučaju, u okolici ima i drugih opcija. Tamo je jedna zaista simpatična gospođa koja vodi mali „restoran” odmah izvan objekta, hrana je jeftina, ali je podsjeti da nisi bogati „gringo”.
Kako doći do Palenquea
Iz San Cristóbala ima čestih autobusa, ali upamti da su colectivosi koji idu preko Ocosinga brži i jeftiniji. Prema poluotoku Yucatán jedine su izravne veze prema Méridi s ADO. Ako pak nastavljaš prema Gvatemali, granicu možeš prijeći u Fronteri Corozal kao što je detaljno opisano u vodiču posvećenom Gvatemali.
Poluotok Yucatán nedvojbeno je najturističnija i najskuplja regija zemlje, osobito duž takozvane „rivijere Maya” gdje su mjesta poput Cancuna i Playa del Carmena već puna resorta i općenito krajnje utabana i popularna godinama, osobito među sjevernoameričkim turistima.
U svakom slučaju, ima mnogo odredišta koja se svakako isplati posjetiti.
Krenimo od onoga što je glavno čvorište poluotoka, to jest od Cancuna. Ukratko, to nije mjesto koje bih ti rado preporučio osim ako ne tražiš all inclusive odmor u hotelu/resortu uz more, ali sumnjam da bi inače čitao ovaj vodič!
Grad se po mom mišljenju može opisati kao golemi zabavni park za Amerikance koji ga doslovno preplavljuju, osobito tijekom školskih praznika. Ako ipak tražiš nekoliko dana plaže i noćnog izlaska, vjerojatno nije tako loše, u svakom slučaju moj je savjet da ga preskočiš.

Cancun na horizontu, viđen s Isla Mujeres, u društvu nekoliko momaka iz hostela.
Smještaj u Cancunu
The Boat House Cancun izvrstan je hostel na dva koraka od autobusnog kolodvora pa je idealan za provesti jednu noć prije odlaska na sljedeće odredište.
Isla Mujeres je otok koji se nalazi nasuprot Cancuna. Otok je bio posljednja etapa mog dugog putovanja po Latinskoj Americi i zato su dani provedeni ovdje imali u najmanju ruku osobit okus.
U svakom slučaju, plaže otoka su prekrasne i, unatoč maloj udaljenosti od Cancuna, mnogo manje pretrpane nego na kopnu. Ja sam bio krajem listopada i otok je bio iznimno ugodan za boravak, vjerojatno nije isto tijekom glavne sezone, u svakom slučaju otok je bolji od Cancuna u svakom pogledu.
Na otoku nema mnogo toga za raditi osim izležavanja na plaži; ja sam s nekoliko momaka iz hostela unajmio golf auto kako bih istražio južni dio otoka gdje se nalaze „ruševine”, lijep dan, ali iskreno ne propuštaš ništa.
Smještaj na Isla Mujeres
Mayan Monkey Isla Mujeres jedan je od rijetkih hostela na otoku, simpatičan iako ne baš jeftin.
Kako doći do Isla Mujeres
Postoji barem nekoliko kompanija koje voze tu liniju i polaze s tri različite točke u Cancunu. Daleko najjeftiniji trajekt je onaj koji polazi iz Punta Sama (Google Maps), to je trajekt koji prevozi i vozila pa je sporiji od ostalih, ali košta manje. Raspored polazaka možeš naći na ovoj stranici. Alternativa koja je brža, ali skuplja je Ultramar.
Do Punta Sama voze colectivosi koji prolaze ulicom nasuprot autobusnom kolodvoru.

Divovski mjehurići od sapuna na plaži na Isla Mujeres.
Riječ je o prvom turističkom odredištu spuštajući se prema jugu od Cancuna; napominjem da nisam bio osobno, ali svi ljudi s kojima sam razgovarao opisali su mi ga kao Cancun u malom, Wikitravel ga čak definira kao „resort town”.
Ako dakle tražiš odredište s lijepim plažama i odličnim noćnim životom za svoj odmor, vjerojatno nije tako loše, ali ako tražiš nešto autentičnije i jeftinije, bolje je potražiti drugdje.
Kako doći do Playa del Carmena
Iz Cancuna često voze colectivosi, otprilike 45 minuta (Google Maps).
Cozumel je otok koji se nalazi nasuprot Playa del Carmenu; napominjem da ni ovdje nisam bio, i to samo zbog nedostatka vremena, jer prema onome što sam čitao i prema pričama drugih putnika otok izgleda kao zaista nevjerojatno mjesto.
Smatra se jednim od najboljih mjesta na svijetu za ronjenje i to je nedvojbeno glavna aktivnost. Glavno naselje je mjesto San Miguel na zapadnoj strani otoka, ali ako unajmiš automobil ili skuter, preporučuje se istražiti istočni dio, slabo razvijen, gdje krajolikom dominiraju zapanjujuće plaže.
Postoje i neka arheološka nalazišta, ali ne vjerujem da su dojmljiva kao druga koja se mogu naći na Yucatánu.
Kako doći do Cozumela
Polazeći iz Playa del Carmena, trajekti voze otprilike svakog sata. Putovanje traje 35–40 minuta, a nude ga dvije kompanije, Ultramar koja je kao i uvijek najskuplja, a jeftinija alternativa je Mexico Waterjets.

Mislim da je Tulum najbolje odredište duž takozvane „rivijere Maya”: opuštenija atmosfera, razumnije cijene nego u Cancunu i Playa del Carmenu i fantastične plaže. Osim toga idealna je baza za istraživanje obližnjih ruševina Tuluma i Cobe, nedaleko odavde, te mnogih cenotea (vrste špilje sa slatkom vodom).
Mjesto je maleno i tijekom dana nije osobito živo, ali navečer ljudi izađu na ulice i sve oživi; ima nekoliko lokala, ali ako tražiš autentičniju atmosferu, preporučujem ovaj trg ili Parque dos Aguas, gdje sam navečer slučajno naletio na koncert. Barem jednom jedi u Antojitos, hrana je ukusna i iznimno jeftina.
Ruševine (Google Maps) zasigurno nisu najimpozantnije koje se mogu vidjeti, ali ih kontekst u kojem se nalaze čini jedinstvenima: nalazište se naime nalazi na litici koja se strmo spušta u kristalno more i bijele plaže.
Ruševine su iznimno popularne i zato savjetujem da ih posjetiš rano ujutro, prije nego stignu autobusi puni turista iz Playa del Carmena i Cancuna; nalazište se otvara u 8:00.
Do ulaza u ruševine lako se dolazi bilo kojim colectivom koji ide prema sjeveru jer se ulaz nalazi samo kilometar od glavne ceste; ako želiš, možeš ići i pješice ili biciklom, naime ima otprilike 4 km od centra. Ulaz u ruševine košta 95 pesosa.

Arheološko nalazište Tulum.
Malo je mjesto između Playa del Carmena i Tuluma poznato po tome što u glavnoj uvali raste alga koju morske kornjače rado jedu, pa ih zaista ima stotine! (Google Maps)
Obavezno je ulaziti u vodu s prslukom za spašavanje koji onemogućuje ronjenje i uznemiravanje kornjača; osim toga postoje određena područja u kojima je moguće snorkelati, dok neka nisu dostupna. Opremu je lako iznajmiti na licu mjesta. Ulaz na plažu košta 120 pesosa.
Do Akumala i u ovom slučaju dovoljno je uzeti bilo koji colectivo koji ide prema sjeveru, plaža se nalazi manje od 1 km od glavne ceste.

Jedna od stotina kornjača u uvali Akumal.
Zasigurno nisu najdojmljivije ruševine u regiji, ali imaju „El Castillo”, zaista visok hram i jedan od rijetkih na koji se još uvijek može popeti; s vrha se pružaju nevjerojatni pogledi na okolnu džunglu (Google Maps).
Do ruševina se mirno može doći colectivom iz Tuluma, otprilike sat vremena (Google Maps). Ulaz košta 95 pesosa.

El Castillo u Cobá.
Ima ih doslovno na stotine u regiji, najpopularniji mogu biti iznimno skupi, Dos Ojos (Google Maps) primjerice košta čak 400 MXN. U mnogim cenoteima može se roniti ili jednostavno snorkelati.
Ja sam osobno u Tulumu posjetio samo Cenote Calavera (Google Maps) koji me nije posebno oduševio; Gran Cenote (Google Maps) nedaleko odavde, čini se, omiljen je mnogima. Ovdje (na engleskom) nalaziš recenzije i fotografije nekih cenotea.
Smještaj u Tulumu
Maui Hostels Tulum dobar je hostel odmah izvan centra.
Kako doći do Tuluma
Autobusi i colectivosi često voze duž obale prema Playa del Carmenu i Cancunu na sjeveru, ali i prema Bacalaru na jugu i Valladolidu na istoku. Postaja colectivosa (Google Maps).

Cenote Calavera.
Valladolid je mali grad u središtu poluotoka koji me ugodno iznenadio; centar čuva mnoštvo kolonijalnih zgrada u dobrom stanju, a atmosfera je izrazito autentičnija nego u bilo kojem drugom gradu koji sam posjetio na Yucatánu.
Osim toga idealna je baza za posjet obližnjim ruševinama Chichén Itzá, izbjegavajući horde ljudi koje stižu u kasno prijepodne iz Cancuna i Playa del Carmena.
Valladolid je zaista malen i mirno se može istražiti pješice, iako ja savjetujem da iznajmiš bicikl na jedan dan i istražiš i obližnji cenote o kojem ću sada govoriti.
Ovaj cenote (Google Maps) izvrsna je alternativa popularnijem cenoteu Zaci (Google Maps) koji se nalazi točno u centru grada. Do njega se može doći taksijem (otprilike 70 pesosa) ili iznajmljivanjem bicikla za otprilike 80 pesosa, samo je 5 km od centra mjesta.
Cenote je zaista fora, s hrpom korijenja koje se spušta niz zidove sve do vode, a prije svega zaista je malo posjećen. Unutar posjeda nalazi se lijep bazen. Kad sam ja bio, bilo je moguće platiti samo ulaz u cenote (30 pesosa), ali prema onome što su mi dojavili, sada ima samo dvije vrste ulaznica: pristup bazenu i cenoteu za 150 pesosa ili 300 pesosa s hranom i pićem u baru.

Cenote u Haciendi San Lorenzo.
Poznate ruševine koje se smatraju jednim od 7 svjetskih čuda modernog doba nedvojbeno su najposjećenije u cijeloj regiji i doslovno su preplavljene turistima koji stižu na jedan dan, osobito iz Cancuna i Playa del Carmena.
Valladolid, koji je samo 45 minuta autobusom, idealna je baza za istraživanje ruševina prije nego što stignu gužve. Savjetujem da uzmeš prvi colectivo u 7:00 (polaze na raskrižju Calle 46 i Calle 39 na ovom mjestu) kako bi na ulaz stigao na vrijeme za otvaranje u 8:00. Ulaz na nalazište košta 614 pesosa, što je zaista puno. Nisam uvjeren da se isplati po toj cijeni.
Za kraj, ako ne želiš sudjelovati u organiziranoj turi za posjet Las Coloradasu, najbolje je mjesto za polazak Valladolid; u ovom članku nalaziš točne upute kako do njih stići javnim prijevozom.

Piramida u Chichén Itzá.
Smještaj u Valladolidu
Hostel Tunich Naj dobro je smješten, na dva koraka od centra i autobusnog kolodvora, zaista ljubazno osoblje.
Kako doći do Valladolida
S autobusnog kolodvora (Google Maps) ima nekoliko polazaka dnevno prema svim većim gradovima poluotoka.
Otok nisam osobno posjetio jer su vremenske prognoze bile zlokobne 🙂 ali su mi ga preporučili mnogi putnici. Riječ je o karipskom otoku koji je manje posjećen od popularnijih Isla Mujeres i Cozumela.
Najbolje se do njega stiže iz Valladolida i Cancuna preko grada Chiquilá odakle trajekti polaze otprilike svakih pola sata tijekom dana. Ovdje (na engleskom) nalaziš članak o tome.

Otok Holbox iz zraka.
Mérida, glavni grad Yucatána i ujedno prvi grad koji su „osnovali” konkvistadori. Grad čuva mnoštvo kolonijalnih zgrada, a povijesna jezgra je općenito zaista lijepa.
Nema neke posebne atrakcije koju treba vidjeti, nego je atrakcija sam grad. Ipak ima nekoliko mjesta koja se nedvojbeno isplati posjetiti: Plaza de la Independencia (Google Maps), glavni trg na kojem se navečer uvijek nešto događa (ovdje nađi raspored događanja), Palacio del Gobierno (Google Maps) i katedrala (Google Maps). Postoji i tura po području s 3 cenotea, ovdje nalaziš detaljan članak.
Smještaj u Méridi
Hostal Catedral Merida izvrstan je hostel u samom centru Méride.
Kako doći do Méride
Mérida je prilično velik grad i ima izravne veze prema svim većim gradovima poluotoka, čak i prema Palenqueu. Autobusni kolodvor zgodno je smješten blizu centra (Google Maps).

Nisam bio osobno, ali riječ je o još jednom dobro očuvanom kolonijalnom gradu koji je još uvijek daleko od masovnog turizma, na obali Meksičkoga zaljeva. Povijesna jezgra proglašena je UNESCO-ovom baštinom 1999., a obilježavaju je kamenom popločane ulice i zgrade živih boja.
Ovdje (na engleskom) nalaziš izvrstan članak koji detaljno govori o gradu.
Kako doći do Campechea
Najpraktičniji i najbrži način da stigneš do Campechea je iz obližnje Méride koja je udaljena samo 2 sata i ima autobuse koji voze naprijed-natrag otprilike svakog sata. Ali postoje i izravni autobusi iz Ciudad del Carmena i Cancuna, iako rjeđi.
Bacalar, a preciznije istoimena laguna, mjesto je u najmanju ruku nevjerojatno, pravi dragulj koji je, srećom, još uvijek malo posjećen od turista na odmoru koji se često zaustavljaju sjevernije uz obalu.
Bez ikakve sumnje, glavna atrakcija ovdje je laguna Bacalar, poznata i kao „Laguna de los 7 colores” zbog nevjerojatnih nijansi plave i azurne koje se mogu vidjeti.
Može se posjetiti mala utvrda (Google Maps) blizu mjesnog trga koja, iskreno, gledana izvana ne izgleda kao ništa posebno.
Napomena: Iz mjesta pristup laguni nije lak jer je pun privatnih posjeda/hotela/hostela, ali postoji gradski mol s kojeg se može pristupiti.
Smještaj u Bacalaru
Yaxche Hostel nije ništa posebno i nije uz samu lagunu kao mnogi drugi objekti, ali ima još jedan posjed izvan grada do kojeg se svaki dan nudi besplatan shuttle. Područje je zaista dobro opremljeno, s ljuljačkama u vodi, sjenicama, malim barom/restoranom i nekoliko soba. Ovdje je voda mnogo čišća, a budući da je izvan mjesta, daje dojam da si izvan svijeta.
Kako doći do Bacalara
Sa sjevera (Tulum, Playa del Carmen i Cancun) ima nekoliko polazaka dnevno s ADO-om ili MAYAB-om (jeftiniji), ali ima i colectivosa koji prolaze kroz Felipe Carrillo Puerto gdje treba presjesti. Iz Chetumala na jugu najpovoljniji su način zajednički taksiji koji polaze s ovog mjesta.

Nevjerojatna laguna Bacalar.
Palenque -> Flores
Put sam prešao u suprotnom smjeru, ali ne bi trebalo biti nikakve razlike; u svakom slučaju savjetujem da kreneš rano ujutro. Iz Palenquea rečeno mi je da colectivosi izravno prema Fronteri Corozal voze samo ujutro; u tom slučaju, nema problema, uzmi bilo koji colectivo koji ide prema jugu i zamoli da te izbace na ovom raskrižju. Odande taksiji čekaju za odlazak u mjesto.
Kad stigneš u mjesto, prođi imigraciju, a zatim nastavi prema rijeci gdje se nalaze mali brodovi koji voze do La Tecnice za 40 pesosa. Odande potom voze autobusi izravno prema Floresu; autobus staje na imigraciji i čeka te dok žigošeš putovnicu.
San Cristóbal de las Casas -> Quetzaltenango
Ovu dionicu nisam osobno prošao, ali možeš je naći detaljno opisanu ovdje.
Pogledaj moj vodič za putovanje po Gvatemali.
Prijelaz granice je zaista lak, do Chetumala je jednostavno doći iz bilo kojeg grada na Yucatánu, a odande potom česti polasci voze prema Belize Cityju s terminala Mercado Nuevo (jeftiniji) ili s terminala ADO (skuplji i s rjeđim polascima).
Napomena: Tražit će ti se plaćanje turističke pristojbe od 717 pesosa. Pristojba je legitimna, ali neke zrakoplovne tvrtke uključuju je u cijenu karte pa je možda nećeš morati platiti; potraži među detaljima cijene karte i sačuvaj je kao dokaz za predočenje.
U nastavku navodim itinerare od dva, tri i četiri tjedna; naravno, ne postoji savršen itinerar za zadano razdoblje, stoga, imajući na umu ono što si dosad pročitao, uzmi ono što slijedi kao inspiraciju i prilagodi to prema svojim interesima/budžetu!
Pod pretpostavkom da ti je zračna luka dolaska Cancun, savjetujem da se odmah isti dan prebaciš u Tulum, osim ako nije kasna večer.

Tulum (4 noći)
1. dan:
Prijevoz Cancun – Tulum.
2. dan:
Posjeti ruševine Tuluma i ostatak dana provedi na plaži.
3. dan:
Posjeti Akumal.
4. dan:
Posjeti ruševine Cobe ili koji cenote u okolici.
Bacalar (2 noći)
5. dan:
Prijevoz Tulum – Bacalar.
6. dan:
Cijeli dan na laguni.
Valladolid (3 noći)
7. dan:
Prijevoz Bacalar – Valladolid.
8. dan:
Dan u cenoteu u Haciendi San Lorenzo Oxman.
9. dan:
Posjeti Chichén Itzá ujutro, a možda i cenote Zaci u centru grada pri povratku.
Isla Holbox ili Isla Mujeres (4 noći)
10–11–12–13. dan:
Iz Valladolida možeš mirno otići do Holboxa ili se vratiti u Cancun i ukrcati se na trajekt prema Isla Mujeres; Holbox je manje turistički i razvijen, za razliku od Isla Mujeres, ali mislim da su oba odličan izbor.
14. dan:
Povratak.
Pod pretpostavkom da ti je zračna luka polaska i dolaska Mexico City, ja preporučujem sljedeći itinerar.

Mexico City (2 noći)
1. dan:
Oporavi se od jet laga i možda ukratko istraži povijesnu jezgru.
2. dan:
Posjeti piramide u Teotihuacanu.
Puebla (2 noći):
3. dan:
Prijevoz iz Mexico Cityja. Istraži povijesnu jezgru.
4. dan:
Posjeti obližnji grad Cholulu.
Oaxaca (3 noći)
5. dan:
Prijevoz u Oaxacu, poslijepodne istraži povijesnu jezgru.
6. dan:
Posjeti Hierve el Agua.
7. dan:
Posjeti ruševine Monte Albána. Noćni autobus prema San Cristóbalu.
San Cristóbal de las Casas (3 noći)
8. dan:
Uživaj u gradu i možda poslijepodne posjeti San Juan Chamulu.
9. dan:
Posjeti slapove El Chiflón.
10. dan:
Dan opuštanja u gradu.
Palenque (2–3 noći)
11. dan:
Prijevoz u Palenque.
12. dan:
Posjeti slap Agua Azul.
13. dan:
Posjeti ruševine Palenquea. Ako ruševine posjetiš ujutro, imaš dovoljno vremena za autobus prema Villahermosi s ADO poslijepodne, a zatim večernji let prema Mexico Cityju s VivaAerobus; sve je to prilično jeftino ako se rezervira na vrijeme i uštedjet će ti dug dan u autobusu.
14. dan:
Povratak iz Mexico Cityja.
Ako želiš provesti nekoliko dana na moru, moj je savjet da preskočiš Pueblu i iz Oaxace odeš u Zipolite.
S tri tjedna na raspolaganju ja bih se iskreno ipak usredotočio na jednu od dviju regija (središnji Meksiko i Oaxaca ili poluotok Yucatán), slijedeći dakle jedan od dvaju upravo opisanih itinerara, možda provodeći koji dan više u nekom od odredišta ili dodajući jednu/dvije etape.
Rekavši to, ako imaš na umu neko odredište koje apsolutno ne želiš propustiti u obje regije, savjetujem da pogledaš unutarnje letove jer bi ti uštedjeli hrpu vremena i u pravilu nisu preskupi.
S mjesec dana na raspolaganju ne bi trebao imati nikakvih problema posjetiti obje regije i obići mnoga odredišta opisana u ovom vodiču. Moj je savjet kombinirati dva dvotjedna itinerara noćnim autobusom iz Méride u Palenque ili obrnuto ili pak nekim unutarnjim letom.

Autobusi i colectivosi (minibusevi/kombiji) daleko su najjeftiniji i najpopularniji način kretanja po zemlji. U većini odredišta opisanih u ovom vodiču posluje kompanija „ADO” koja je zapravo skup mnogih različitih kompanija okupljenih pod istim imenom.
Voze različite vrste autobusa, više ili manje luksuzni, na tebi je izbor; ja sam uvijek putovao najjeftinijom opcijom i autobusi su uvijek bili dobre razine. Ako se karte kupe nekoliko dana unaprijed, znatno su jeftinije.
Osobito na Yucatánu primijetio sam da se karte za autobuse druge klase turistima na kolodvoru u pravilu ne nude, ako želiš nešto uštedjeti, pitaj.
Što se tiče colectivosa, oni imaju fiksne cijene i na relacijama koje pokrivaju imaju zaista česte polaske, u pravilu su brži i jeftiniji od običnih autobusa i toplo ih preporučujem, osobito za kratke i srednje udaljenosti.

Kolodvor colectivosa u Meksiku.
S obzirom na veličinu zemlje i duga putovanja, često se isplati razmotriti poneki unutarnji let koji srećom može biti iznimno jeftin.
Dvije glavne niskotarifne aviokompanije su: Volaris i VivaAerobus. Letio sam s VivaAerobusom iz Mexico Cityja u Chetumal za otprilike 30 €. Za najbolje tarife, međutim, treba rezervirati unaprijed.
Općenito su taksiji zaista jeftini po europskim mjerilima. Samo neki taksiji koriste taksimetar (uglavnom u gradovima), drugi ga ne koriste i u tom slučaju savjetujem da dogovoriš cijenu prije ulaska kako bi izbjegao nepotrebne rasprave po dolasku na odredište. U nekim gradovima moguće je koristiti Uber ili Cabify.
Kao i u gotovo svim zemljama Latinske Amerike, autostop je zaista popularan u ruralnim područjima, a manje u okolici velikih gradova. U nekim slučajevima vozač bi mogao očekivati nadoknadu troškova.
Koliko košta putovanje u Meksiko?
Trošak putovanja po Meksiku jako ovisi o vrsti aktivnosti kojima ćeš se baviti, a i o posjećenoj regiji. Yucatán je primjerice jedna od najskupljih saveznih država zemlje, a Chiapas jedna od najjeftinijih; u svakom slučaju, putujući jeftino samostalni putnik ne bi trebao imati nikakvih problema s dnevnim budžetom od otprilike 30–40 € dnevno, a ovisno o posjećenoj regiji može se spustiti i na 20–25 €.
Hrana u Meksiku nije samo ukusna nego i zaista jeftina. „Street food” doista je dio meksičke kulture i čak i najmanje mjesto ima mali štand koji poslužuje tacose, quesadille i tortas po smiješno niskim cijenama.
Taco se obično prodaje po 6–8 pesosa po komadu, ali ponekad i jeftinije, a za neke 3 tacosa čine obrok, dakle otprilike 1 euro troška. U San Cristóbalu na glavnom trgu naišao sam na gospođu koja je prodavala tri izvrsna tamalesa s piletinom za 10 pesosa i jednostavna jela poput enchilada ili juha za 30–40 pesosa! Dakle, ako se ograničiš na jelo ondje gdje jedu mještani ili u svakom slučaju u lokalnim restoranima, hrana je iznimno jeftina.

Tradicionalna taqueria na ulicama Meksika.
Prijevoz je zaista jeftin, iako međugradski autobusi na duge relacije mogu biti razmjerno skupi u usporedbi s drugim zemljama Srednje Amerike, osobito ako se ne rezerviraju unaprijed. Ako imaš dobro definiran itinerar, rezerviraj unaprijed!
Za kraj, ne zaboravi pogledati unutarnje letove za duge relacije; ako se rezerviraju unaprijed i putuješ lagano samo s ručnom prtljagom, mogu biti zaista jeftini.
Cijene smještaja jako variraju ovisno o regiji, ali računaj da ćeš platiti oko 10 € za krevet u spavaonici u saveznim državama Chiapas i Oaxaca, dok smo na Yucatánu i u Mexico Cityju općenito bliže 15 €; doručak je često uključen u cijenu.
Da smanjiš naknade za konverziju valute i podizanje gotovine, ovdje ti je moj vodič za najbolje kartice za putovanja.
Je li Meksiko siguran? Prema mom osobnom iskustvu, apsolutno da.
Nažalost, Meksiko se godinama povezuje s trgovinom drogom i nasilnim zločinima koji su stvarnost. Treba reći da su ti problemi usko povezani s određenim područjima i vrlo rijetko utječu na turizam. Ovdje nalaziš zaista zanimljivu kartu koja pokazuje kako su tipično turističke savezne države ujedno i najsigurnije.
Ipak, kao u svim zemljama u razvoju (ali ne samo u njima!) treba koristiti zdrav razum, pa primjerice hodanje noću sam ulicama Mexico Cityja zasigurno nije preporučljivo; rekavši to, ja sam obišao zemlju koristeći isključivo javni prijevoz i šetajući sam po gradovima, i to u ne baš preporučljivo vrijeme, bez ikakvih problema; slijedi moje savjete i vidjet ćeš da će sve biti u redu.
Organiziraš putovanje u Meksiko? Pogledaj ove članke:
Imaš pitanja? Ili svježe informacije? Slobodno ostavi komentar ili mi se javi na Instagramu!
Za donacije / virtualne pizze i piva 🙂