Fuerteventura je zahvaljujući svojim brojnim plažama, odličnoj klimi tijekom cijele godine i izvrsnim uvjetima za surfanje i windsurfing nedvojbeno jedan od najpoznatijih i najpopularnijih otoka Kanarskog arhipelaga, osobito među Talijanima.
Otok sam posjetio na dvomjesečnom putovanju na kojem sam istražio sve veće otoke arhipelaga, osim El Hierra. Bilo da je riječ o avanturi s ruksakom, road tripu ili all inclusive odmoru, u ovom vodiču naći ćeš mnogo korisnih savjeta i ideja za što bolju organizaciju putovanja.
Brzi izbornik

Isla de Los Lobos.
Kao što sam spomenuo, Fuerteventura i općenito Kanarski otoci uživaju ugodnu klimu tijekom cijele godine pa se mogu posjetiti u svim godišnjim dobima. Ipak, mnogo toga ovisi o tome što očekuješ od putovanja.
U proljetnim mjesecima temperature mogu doseći 22–23 stupnja, pa i koji stupanj više krajem svibnja, kada su oborine, koje se povremeno mogu javiti u ožujku i travnju, praktički odsutne. To svibanj čini posebno idealnim za one koji žele izbjeći gužve i cijene koje inače obilježavaju glavnu ljetnu sezonu.
Lipanj, srpanj i kolovoz na Fuerteventuri smatraju se glavnom sezonom. Klima je izvrsna, oborina nema, a krajem srpnja počinje se zagrijavati i voda oceana. Naravno, to je ujedno i najgužvanije i najskuplje razdoblje godine.
Video mojeg putovanja (na talijanskom, ali možeš uključiti titlove). Pretplati se na kanal!
Rujan je vjerojatno najbolji mjesec za posjet otoku: plaže su manje pune (osobito pred kraj mjeseca), vrijeme je izvrsno, a ocean je topliji nego ljeti. I listopad je dobar mjesec, vjerojatnost oborina raste, ali sve u svemu je ipak ugodno. U studenome se pak vjerojatnost poneke kiše znatno povećava, a temperature padaju, što označava početak zimskog razdoblja.
Iako se zima na Fuerteventuri uvelike razlikuje od one u kontinentalnoj Europi i – ne slučajno – Kanarski otoci popularno su odredište u božićno vrijeme, prosinac je, po podacima, apsolutno najkišovitiji mjesec.
Ipak, oborine su relativno skromne, a tijekom dana, dok sunce sja, temperature mogu doseći 20 stupnjeva i u siječnju i veljači. Dakle, nemoj očekivati da ćeš se sunčati ili ugodno kupati bez neoprena, ali ako tražiš samo malo sunca i blage temperature, nećeš se razočarati.
Kanarski otoci su u svakom pogledu dio Španjolske pa, kao i za bilo koju drugu zemlju unutar Europske unije, nisu potrebni viza ni putovnica. Za posjet otoku dovoljna je valjana osobna iskaznica. Ako pak nisi državljanin EU-a, vrijede pravila o vizama schengenskog prostora.

P.S. Znam da mnogi odluče spojiti putovanje na Fuerteventuru s obližnjim Lanzaroteom; ako je tako, možeš pogledati moj vodič za putovanje na Lanzarote.
Napomena: u vodiču ćeš više puta naći poveznice na https://www.alltrails.com/. Ako želiš koristiti izvanmrežnu navigaciju izravno iz aplikacije AllTrails, moraš prijeći na pro verziju. Taj problem možeš zaobići tako da s desktop verzije stranice preuzmeš koordinate u formatu „Google Earth KML” pa ih učitaš u Organic Maps, koja je apsolutno jedna od mojih omiljenih aplikacija za putovanja.
Odjeljak „što vidjeti i raditi” svojih vodiča obično počinjem glavnim gradom odredišta, što bi u ovom slučaju bio Puerto del Rosario. Grad ipak nije osobito zanimljiv i mislim da je praktičnije početi s Corralejom jer se čini da je to središte za mnoge samostalne putnike i mlade koji odluče posjetiti otok.
Kao što sam upravo rekao, vrlo mnogo ljudi, osobito mlađih, odluče se smjestiti u Corralejou. Grad na sjeveroistoku otoka naime je mjesto u kojem je noćni život zasigurno najprisutniji. Ako te to posebno zanima, onda ne traži dalje. Uličice povijesne jezgre i rivu krase barovi i restorani u kojima se može piti aperitiv i večerati prije odlaska u neki klub. Na ovoj stranici (na engleskom) nalaziš nekoliko savjeta.

Saladar de las Lagunillas.
Surfanje, plaže i dine
Kao što sam spomenuo, otok je popularno odredište među ljubiteljima surfanja i kitesurfinga. Ako te zanima, postoje brojne škole koje nude uvodne lekcije ili višednevne tečajeve. Dok sam bio tamo – bila je niska sezona – hostel u kojem sam odsjeo nudio je lekciju s instruktorom, malu grupu, svu opremu i prijevoz do plaže za samo 25 €. U glavnoj sezoni vjerojatno ćeš potrošiti i dvostruko, ali ako je to nešto što želiš probati, vjerojatno nema mnogo boljih mjesta u Europi.
U mjestu ima nekoliko simpatičnih plaža do kojih se mirne duše može doći ako odsjedneš i blizu centra: Playa de Corralejo Viejo, Playa de los Veriliotos i Playa del Medio. Malo južnije, unutar istoimenog parka prirode, nalaze se poznate dine Corralejo, ovdje ima i drugih pješčanih plaža koje su znatno manje pune, ali i manje prikladne za kupanje; to su plaže koje uglavnom posjećuju kitesurferi, ali su ipak prekrasne: Playa del Pozo, Playa Larga i Playa de los Matos.
Dio obale sjeverozapadno od Corralejoa, koji preporučujem prijeći autom do El Cotilla o kojem ću govoriti kasnije, obilježen je pak stjenovitim plažama. Ipak se može naći i poneka lijepa uvala: Playa El Majanicho, poznata i kao „Popcorn Beach” zbog zanimljivog šljunka na plaži, Caleta de Beatriz, Punta Blanca, Punta Gorda i Caleta del Marrajo tik uz Faro del Tostón.

Dine Corralejo u suton.
Isla de los Lobos
Otok je dio prirodnog rezervata i od 1982. nije stalno naseljen. Nalazi se nadohvat Corralejoa i idealno je mjesto da provedeš dan. Postoji nekoliko polazaka dnevno iz luke; nećeš imati poteškoća pronaći štandove koji prodaju karte! U biti su svi jednaki, cijena je 13,50 € za povratnu vožnju brodom i 1,50 € za obradu dozvole za ulazak na otok (ovu bi se dozvolu tehnički moglo zatražiti besplatno na ovoj stranici najmanje 5 dana unaprijed). Povratak je „otvoren” u smislu da možeš uzeti bilo koji od brodova bez potrebe da unaprijed odlučuješ. U svakom slučaju preporučujem da kreneš rano ujutro, osobito ako namjeravaš prijeći stazu pješice jer nema ni trunke hlada, a posebno ljeti može biti doista vruće.
Kad dođeš na otok, preporučujem da pješice prijeđeš krug koji od mola vodi preko El Puertita, zatim do svjetionika Punta Martiño na sjeveru i naposljetku se penje na vrh Montaña la Caldera; odande se pruža fantastičan pogled na sam otok, ali i na Fuerteventuru i Lanzarote. Priušti si nekoliko sati opuštanja na Playa de la Concha prije povratka na molo i vraćanja u Corralejo.
Cijeli se krug može mirne duše proći za 2–3 sata, oko 10 km, stazu je doista lako pratiti i može se pogledati ovdje.
Alternativno, ako ti se ne hoda, možeš jednostavno kratko razgledati malo lučko selo El Puertito pa se uputiti prema lijepoj Playa de la Concha ili možda napraviti lijepu vožnju katamaranom oko otoka.

Playa de la Concha.
Trekking
Zasigurno nije izlet koji se ne smije propustiti, ali ako ti se hoda, vulkan Bayuyo na samom ulazu u Corralejo nudi izvrsnu priliku da provedeš nekoliko sati. S vrha se pružaju prekrasni pogledi na okolicu Corralejoa i općenito na pusti krajolik koji obilježava otok.
Osobno sam slijedio kružnu stazu opisanu ovdje, dugu oko 8 km, koja se može proći za 1,5–2,5 sata, ali postoje i staze koje se penju izravno iz Corralejoa (pogledaj Organic Maps). Možeš uključiti i obližnju Montanu Coloradu i vulkan Calderón Hondo slijedeći stazu opisanu ovdje za ukupno oko 14 km ili alternativno ovaj izlet ostaviti za drugi dan slijedeći ovu rutu dugu oko 5 km.

Pogled s vrha vulkana Bayuyo.
Smještaj u Corralejou
Kaktus Beach House je doista jeftin hostel i sve u svemu nimalo loš, osobito s obzirom na središnji položaj. Preporučujem rezervirati unaprijed jer je hostel bio pun i za mog posjeta u svibnju. Tri nešto skuplje alternative koje nisu jednako dobro smještene su Ohana Guest House, Claro i Aloha Surf House. (Ažuriranje 2026.: Ohana Guest House je zatvorena. Slična alternativa je La Fresa Guest House Corralejo.)
Kako doći do Corralejoa
Kao što ćemo vidjeti dalje u vodiču, iako nije nužno (tehnički se gotovo svugdje može javnim prijevozom), toplo preporučujem da unajmiš auto za istraživanje otoka, a najpraktičnije je to vjerojatno učiniti izravno u zračnoj luci po dolasku. U svakom slučaju, ako poput mene želiš provesti nekoliko dana u Corralejou prije posjeta ostalim dijelovima otoka, možeš uštedjeti nešto novca i odgoditi najam za nekoliko dana. U tom slučaju iz zračne luke možeš uzeti liniju 3 prema Puerto del Rosariju, gdje ćeš morati promijeniti autobus i uzeti liniju 6 koja vodi do Corralejoa. Autobusi voze često, a vožnja košta 4,80 €. Alternativno je moguće uzeti shuttle, koji košta nešto malo više, rezervacijom na ovoj stranici najmanje nekoliko dana unaprijed, osobito u glavnoj sezoni. Luka Corralejo je ujedno mjesto odakle polaze i gdje stižu trajekti za Lanzarote (relacija Corralejo – Playa Blanca).

Playa Larga.
Krenuvši iz Corralejoa i prateći obalu prema zapadu, stiže se do gradića El Cotillo. Ondje se može posjetiti Torre del Tostón – nekoć korištenu kao promatračnicu za gusare – koja se uzdiže nad selom s visine litice.
Pogled je izvrstan, kula iskreno nije ništa posebno, ali se ipak isplati obići. Unutra je mala izložba, ali tijekom mog posjeta bila je zatvorena zbog covida. Odavde preporučujem sići u selo gdje je nekoliko lijepih ulica s mnoštvom restorana u kojima se može dobro pojesti, a posebno preporučujem one nasuprot Playa del Muellito.
Ostale lijepe plaže za posjet u okolici El Cotilla su Playa La Concha na sjeveru i Playa del Castillo na jugu, potonja manje pogodna za kupanje.

El Cotillo.
Kako doći do El Cotilla
Kao što je ranije spomenuto, dolazeći iz Corralejoa, toplo preporučujem da slijediš cestu uz obalu (kako je opisano u odjeljku „Surfanje, plaže i dine”). Cesta je neasfaltirana, ali u odličnom stanju, a usput se može napraviti mnogo zanimljivih zaustavljanja. Ako nemaš auto, iz Corralejoa ima autobusa otprilike svaki sat, dok su izravne veze iz Puerto del Rosarija rjeđe.
Smještaj u El Cotillu
El Cotillo ne nudi baš jeftina rješenja i mirne duše se može posjetiti u jednom danu s Corralejom kao bazom. Ako se odlučiš prenoćiti, osobito u društvu, Casa Mate Cotillo Mar i Cotillo Arena nude ne preskupe apartmane koji mogu primiti do tri osobe. El Hotelito ako pak tražiš hotel.

Popcorn beach.
Fuerteventura i Kanarski otoci općenito imaju mnogo prirodnih bazena; riječ je o tokovima lave koji su, kao što ime sugerira, oblikovali prave bazene slane vode u kojima se može plivati u zaklonu od jakih struja koje obilježavaju mnoge plaže. Aguas Verdes, na pola puta između El Cotilla i Ajuya, jedan je od primjera. Posjet mi je toplo preporučila jedna djevojka koju sam upoznao u hostelu u Corralejou i, iskreno, bio sam djelomično razočaran očekivanjima koja sam si stvorio. Dakle, ako nemaš odbrojene dane, svrati barem da vidiš nešto neobično!
Do prirodnih bazena: kad siđeš do Playa del Valle, hodaj po litici prema sjeveru do ovog mjesta.

Prirodni bazeni Aguas Verdes.
Osnovana 1404. godine, Betancuria je godinama bila najvažniji grad cijelog arhipelaga, a potom glavni grad Fuerteventure do 1860.
Savršeno je selo za stanku za ručak i kratku šetnju da protegneš noge dok nastavljaš put prema jugu.
Još prije dolaska u selo, ako dolaziš sa sjevera, preporučujem svratiti na Mirador Corrales de Guize. Odavde je moguće nastaviti pješice do vrha Morro de la Cruz odakle se pruža izvrstan pogled i na istočni dio otoka. Na ulazu u selo (opet dolazeći sa sjevera) i uz glavnu cestu ima doista malo parkirnih mjesta, ali postoji veliko parkiralište na ovom mjestu s javnim zahodom i besplatnim wifijem.
Kad stigneš u Betancuriju, nema doista mnogo toga za raditi, a kad obiđeš glavni trg ispred Iglesia de Santa Maria nema ni nekih drugih znamenitosti za vidjeti. Uživaj u opuštenoj atmosferi i možda u dobrom toplom obroku u jednom od restoranića koji okružuju trg.
Izlet do Ermita de la Peña je prilično kratka staza koja vodi do male osamljene kapele odmah izvan Betancurije.

Glavni trg u Betancuriji.
Ovo malo ribarsko selo, nešto južnije od Betancurije, zasigurno zaslužuje posjet. Osim što je osobito dojmljivo sa svojom crnom plažom koja kontrastira s plavetnilom mora i svojim šarenim kućicama, moguće je posjetiti takozvane Cuevas de Ajuy, odnosno špilje Ajuy, do kojih se dolazi na kraju kratke, doista ugodne šetnje uz liticu.
Nažalost, plaža nije najbolja za kupanje. Struje su naime doista jake, ali se svejedno možeš sunčati i osvježiti noge u oceanu. Snažan kontrast između crne plaže i plavog oceana čini je jednom od mojih omiljenih plaža na Fuerteventuri.
Smještaj u Ajuyu
Ako odlučiš prenoćiti ovdje, Apartamento Garcey nudi apartmane po doista konkurentnim cijenama.

Ajuy.
Pájara, glavni grad najjužnije pokrajine Fuerteventure, još je jedan doista simpatičan gradić u kojem se možeš zaustaviti na obrok ili jednostavno popiti kavu u jednom od barova uz glavnu cestu, pokraj trga ispred Iglesia de Nuestra Señora de Regla. I u ovom slučaju, kao i za Betancuriju, nemoj očekivati ne znam što, samo simpatično selo u kojem se možeš zaustaviti na šetnju i možda nešto pojesti.
Na ovom mjestu, nadohvat malog središta, nalazi se prostrano parkiralište s javnim zahodom. Nedaleko je i javni bazen u kojem se tehnički ljeti može kupati.
Ako ti se ide na kratak izlet, oko 17 kilometara južnije od mjesta, unutar Parco Rural de Betancuria, nalazi se relativno popularna staza koja povezuje El Cardón s eremitažom La Virgen del Tanquito, malim svetištem uklesanim u stijenu. Na ovoj stranici nalaziš opis staze (SL-FV 53).

Špilja u Ajuyu.
Ne baš turističko odredište, a još manje nezaobilazno, prostranu plažu Gran Tarajal uglavnom posjećuju mještani pa se zato može smatrati autentičnijim iskustvom od drugih plaža na otoku. More je ovdje obično mirno i prikladno za kupanje. Šetnica, puna barova, restorana i trgovina, ugodno je mjesto za šetnju.
Osim toga nema se baš što drugo raditi. Preporučujem da odeš izvan grada, oko deset kilometara od centra, i dođeš do Faro de La Entallada odakle se pruža izvrstan pogled na obalu. To je najbliža točka Kanarskih otoka Africi i, čini se, ako vrijeme dopušta, moguće je vidjeti afričku obalu. Cesta za uspon prilično je uska i, osobito posljednja dionica, ima nekoliko mjesta na kojima prolazi samo jedan automobil, ali promet nikad nije gust.

Vidikovac kod Faro de Entallada.
Costa Calma je klasičan resortski grad prikladan za svakoga tko traži klasičnu „odmorišnu atmosferu”. Hoteli, resorti i apartmani namijenjeni turistima ovdje dominiraju. Plaža, koju osobito vole Nijemci, dobro je opremljena i prikladna za kupanje. Malo sjevernije nalaze se zoološki vrt (Oasis Wildlife Fuerteventura) i botanički vrt (Fuerteventura Botanical Garden).
Malo južnije od resorta koji obilježavaju Costa Calmu nalazimo pak upravo suprotno: Laguna de Sotavento i njezina plaža naime nemaju nikakvih sadržaja, samo vrlo dugačak neokrnjen dio obale obilježen izuzetno finim bijelim pijeskom. Voda lagune je plitka, a ni usred zime temperatura ne pada ispod 21 stupnja. Jedina negativna strana je stalni vjetar koji pak privlači tisuće windsurfera i kitesurfera. Uvjeti su toliko optimalni da svakog srpnja plaža ugošćuje Svjetsko prvenstvo u windsurfingu i kitesurfingu. Na suprotnoj strani u odnosu na Costa Calmu, na krajnjem jugu Lagune de Sotavento, nalazi se još jedna lijepa plaža: Risco del Paso.

Put prema Pico de la Zarza.
Grad, iako nije čisto turistički, ne može se pohvaliti autentičnom atmosferom poput Gran Tarajala. Šetnica vrvi barovima, restoranima i lokalima otvorenima do kasno, a smještajnih objekata zasigurno ne nedostaje. Ovdje stižu i polaze i trajekti za Gran Canariju i Tenerife (relacije Morro Jable – Las Palmas, odnosno Morro Jable – Santa Cruz de Tenerife).
U svakom slučaju, iako Morro Jable nije najautentičniji i najšarmantniji grad na otoku, prostrana plaža (Playa del Matorral) od bijelog pijeska dugačka više od četiri kilometra doista je simpatična i savršena ako se želiš opustiti unajmljivanjem suncobrana i ležaljke. More je obično mirno, savršeno za kupanje.
Doista simpatičan izlet koji toplo preporučujem svakome tko se želi malo potruditi je uspon na Pico de la Zarza, koji je sa svojih 807 metara nadmorske visine najviša točka otoka.
Staza opisana na ovoj stranici probija se kroz Parque Natural Jandía i počinje na periferiji Morro Jablea na ovom mjestu. Ukupno je oko 13 km, penje se i spušta istom rutom koju je doista lako pratiti i koja je dobro označena i na Organic Maps, brzim korakom popeo sam se za otprilike sat i pol, a spustio za oko sat vremena, ali vjerojatno je većini potrebno 2–3 sata za uspon i 1:30–2 sata za spuštanje. Kad stigneš na vrh, pružaju se fantastični pogledi na plažu Cofete. Preporučujem uspon ujutro jer je staza potpuno izložena suncu, bez ni trunke hlada, a osobito bez vjetra može biti doista vruće.

Pogled s vrha Pico de la Zarza.
Malo selo Cofete daje ime obližnjoj plaži koja je bez sumnje jedna od najljepših na cijeloj Fuerteventuri. Koliko god lijepa i slikovita bila, nije pogodna za kupanje zbog jake struje i visokih valova koji je obilježavaju. U svakom slučaju zasigurno vrijedi posjetiti, nećeš se razočarati: planine koje se strmo spuštaju u more doista su nešto jedinstveno i priskrbile su joj prvenstvo da bude jedan od najljepših dijelova obale u Europi.
Do Cofetea se stiže na kraju makadamske ceste koja je ipak uglavnom u dobrom stanju. Vidio sam mnoštvo Fiata 500 kako je svladavaju bez problema! Sama cesta je slikovita i po želji ima dosta vidikovaca na kojima se možeš zaustaviti (posebno preporučujem ovo mjesto zbog parkiranja). Kad stigneš, kao što je već rečeno, nema mnogo toga za raditi osim šetnje plažom. Plaža uopće nije opremljena, a u selu, koje izgleda kao straćarsko naselje, ima par restorana.
Ako te zanima, možeš posjetiti obližnju Casa Winter, kuću koja je danas muzej, a koristili su je nacistički generali u bijegu prema Južnoj Americi nakon završetka Drugog svjetskog rata. Naposljetku, za one avanturističkije, postoji i mogućnost da do Cofetea dođeš pješice kroz „Gran Valle”. Slijedi stazu opisanu na ovoj stranici (PR FV 55). Auto možeš parkirati na ovom mjestu.

Casa Winter.
Faro de Jandía, na vrhu istoimenog poluotoka, najjužnija je točka otoka Fuerteventure. Dovršen 1864., jedan je od najstarijih svjetionika na svim Kanarskim otocima i još uvijek je u funkciji. Nema mnogo toga za raditi ili vidjeti osim promatranja oceana i obaveznog fotografiranja. Preporučujem da posjet kombiniraš s Cofeteom i posjetiš i svjetionik Punta Pesebre, malo sjevernije. U okolici ima mnogo doista simpatičnih uvala poput Playa de los Ojos.

Pogled sa svjetionika Jandía.
Još jedan resortski grad, u nekim pogledima sličan već spomenutima Costa Calmi i Morro Jableu. Ovdje se gradsko središte sastoji uglavnom od smještajnih objekata, barova, restorana i trgovina.
Plaža sa zlatnim pijeskom (Playa del Castillo) doista je simpatična, nalazi se unutar zaljeva s iznimno mirnom vodom i stoga je savršena za plivanje. Ima sve što bi mogao očekivati od uređene plaže (ne samo tuševe, suncobrane i ležaljke nego i pedaline, kajake, plutajuće tobogane itd. itd.), što je čini osobito prikladnom i omiljenom među obiteljima s djecom.
Osim toga, nedaleko od obale nalaze se izvrsna mjesta za ronjenje.
Vodič završavam gradom koji je od 1860. glavni grad otoka. Mi smo se u Puerto del Rosariju zaustavili samo nekoliko sati da pogledamo nogometnu utakmicu nakon što smo poslijepodne proveli na obližnjoj Playa Blanca. Playa Blanca, smještena južno od grada, uređena je plaža i smatra se jednom od najboljih na otoku za početnike u surfanju.
Tijekom našeg kratkog posjeta nismo bili osobito impresionirani gradom, ali po mom mišljenju je ipak zanimljiviji od mnogih drugih resortskih gradova na otoku. Postoji šetnica na kojoj je ugodno šetati i mnoštvo restorana – kao što je La Marea – gdje sam za samo 9 € pojeo lijep file tune s roštilja s prilozima.
Za informaciju, i plaža u centru blizu luke (Playa de los Pozos ili Playa Chica) nije se činila tako loša i zasigurno je prikladna za kupanje.

Faro del Tostón.
Savršeno mi je jasno da mnogi posjećuju otok Fuerteventuru i više su nego sretni provesti sve raspoloživo vrijeme na jednoj lokaciji, ograničivši se na poneki jednodnevni izlet. Iako su itinerari koji slijede zamišljeni za putovanje u stilu road tripa, s obzirom na prilično male udaljenosti mogu ih koristiti i oni koji se odluče za drugačiju vrstu putovanja i koriste „bazu” na otoku. U svakom slučaju, uzmi ovo što slijedi kao inspiraciju za izradu itinerara prema svojim interesima i u svjetlu svega dosad opisanog.
Četiri ili pet dana na Fuerteventuri, iako malo, po mom su mišljenju više nego dovoljni da se vide najvažnije znamenitosti otoka.
Corralejo (2 noći)
1. dan:
Dolazak na Fuerteventuru. Ostatak dana provedi na plažama Corralejoa.
2. dan:
Izlet na Isla de Los Lobos.
Ajuy (1 noć)
3. dan:
Vozi uz obalu do El Cotilla. Kratko se zaustavi u Betancuriji i na Mirador Risco de las Peñas prije nego što nastaviš prema Ajuyu. Posjeti špilje i uživaj u lijepom zalasku sunca.
Morro Jable (1 noć)
4. dan:
Kratka stanka u Pajari prije vožnje do Cofetea i, ako stigneš, do svjetionika Jandía. Prenoći u Morro Jableu.
5. dan:
Ako ti let to dopušta, provedi jutro na plaži u Morro Jableu prije odlaska u zračnu luku.

Playa de Solapa.
S tjedan dana na raspolaganju, u odnosu na upravo opisani petodnevni itinerar, proveo bih jednu noć više u Corralejou, možda uz lekciju surfanja, izlet ili jednostavno opuštanje na plaži, i još jednu noć u Morro Jableu za uspon na Pico de la Zarza.
Corralejo (3 noći)
1. dan:
Dolazak na Fuerteventuru. Ostatak dana provedi na plažama Corralejoa.
2. dan:
Izlet na Isla de Los Lobos.
3. dan:
Odaberi između lekcije surfanja, izleta na vulkan Bayuyo i Montanu Coloradu ili jednostavno malo opuštanja.
Ajuy (1 noć)
4. dan:
Vozi uz obalu do El Cotilla. Kratko se zaustavi u Betancuriji i na Mirador Risco de las Peñas prije nego što nastaviš prema Ajuyu, posjeti špilje i uživaj u lijepom zalasku sunca.
Morro Jable (2 noći)
5. dan:
Kratka stanka u Pajari prije vožnje do Cofetea i, ako imaš vremena, svrati do svjetionika Jandía. Vrati se u Morro Jable na noćenje.
6. dan:
Izlet na Pico de la Zarza.
7. dan:
Ako ti let to dopušta, provedi jutro na plaži u Morro Jableu prije odlaska u zračnu luku.
S deset dana na raspolaganju, ili možda dva tjedna, zasigurno počinje biti mjesta za neke cijele dane opuštanja na plaži, poneku burnu noć, lekcije surfanja i windsurfinga, dodatne šetnje, a možda i za razmatranje nekoliko dana na obližnjem Lanzaroteu.

Uz cestu koja vodi do Cofetea.
Kao što sam više puta spomenuo u ovom vodiču, osim ako ne planiraš provesti odmor uz more bez previše kretanja, mislim da je izrazito preporučljivo imati automobil tijekom putovanja na Fuerteventuru ili ga barem unajmiti za dio boravka.

Mirador de Guise y Ayose.
Tijekom putovanja po Kanarskim otocima gotovo uvijek sam na kraju auto unajmljivao preko Cicara: cijene su konkurentne, može se mirne duše platiti bez kreditne kartice, ne traži se depozit, osiguranje je uključeno i nema franšiza, a ponajprije imaju urede u svim lukama i zračnim lukama Kanarskih otoka. Doista praktično za onoga tko planira putovanje s više odredišta među otocima. Većina drugih kompanija ima urede samo u zračnoj luci, što može biti doista nezgodno ako umjesto u zrakoplov želiš predati auto u luci i ukrcati se na trajekt prema drugom otoku.
Ukratko, ako ti je na umu road trip među otocima ili iz bilo kojeg razloga ne želiš vraćati auto u zračnoj luci, Cicar je vjerojatno najbolja opcija, u svim ostalim slučajevima svakako se isplati razmotriti i druge agencije za najam automobila pogledavši stranice poput Discover Cars. U svakom slučaju, bilo da je riječ o Cicaru ili bilo kojoj drugoj kompaniji, ako imaš točne datume, preporučujem rezervirati auto nekoliko tjedana unaprijed jer se tako može uštedjeti doista mnogo u odnosu na najam u zadnji čas.
Osim toga, valja napomenuti da gotovo sve kompanije tehnički ne dopuštaju vožnju po makadamu; mi smo to radili više puta, ali ako ti se pojavi kakav problem, riskiraš da ćeš morati platiti iz vlastitog džepa. Naposljetku, postoje kompanije koje tehnički dopuštaju odvoženje automobila na drugi otok trajektom pod uvjetom da ga vratiš na otoku polaska; mnoge na papiru uopće ne dopuštaju napuštanje otoka, naravno, nitko ne provjerava u luci, ali ako ti zatreba pomoć, mogli bi početi problemi.
Moj je savjet, ako ti zatreba, da unajmiš drugi auto za svaki otok koji posjetiš ili se barem dobro informiraj o tome što ti je dopušteno, a što nije.

Calderón Hondo.
Ako putuješ sam i želiš uštedjeti u odnosu na cijenu najma automobila, ne da ti se voziti ili iz bilo kojeg drugog razloga ne želiš unajmiti auto, javni prijevoz nije nimalo loš i uz malo planiranja može se doći praktički do bilo kojeg odredišta na otoku (ima i autobusa koji voze do Cofetea). Na ovoj stranici nalaziš razne linije i red vožnje.
Jedine dvije zrakoplovne kompanije koje obavljaju unutarnje letove među otocima su CanaryFly i BinterCanarias. Cijene su obično vrlo slične, ali općenito se kompanija Binter čini nešto jeftinijom i ima posebne tarife za osobe mlađe od 29 godina. U svakom slučaju pogledaj obje i, ako je moguće, rezerviraj najmanje nekoliko tjedana unaprijed za najbolje ponude.
Jeftinija alternativa letovima, a ponajprije praktičnija za kretanje s otoka na otok, su trajekti. Jasno je da je, ako s Fuerteventure trebaš doći na La Palmu, zasigurno bolje letjeti, ali za Gran Canariju, Tenerife i osobito obližnji Lanzarote, ne samo da se štedi trajektom nego je i mnogo udobnije jer se ne moraš pojaviti u zračnoj luci dva sata ranije, nego možeš jednostavno doći u luku sat vremena prije ili čak i manje, kupiti kartu i ukrcati se, bez nužne rezervacije putovanja unaprijed.
Ukratko, ako nemaš dobro utvrđen itinerar, putovanje trajektom daje ti mnogo više fleksibilnosti. U svakom slučaju, postoji nekoliko kompanija koje voze među otocima, Direct Ferries je stranica koja okuplja sve kompanije i po želji možeš rezervirati svoje karte.
Konkretno, s Fuerteventure ima nekoliko polazaka dnevno iz Corralejoa prema Playi Blanci na Lanzaroteu s kompanijama Fred Olsen, Lineas Romero i Naviera Armas. Dok iz Morro Jablea prema Las Palmasu na Gran Canariji voze samo Fred Olsen i Naviera Armas. Trajekti prema Santa Cruz de Tenerife polaze iz Morro Jablea i Puerto del Rosarija s kompanijom Naviera Armas.

Isla de Los Lobos s Fuerteventurom u pozadini.
Koliko košta putovanje na Fuerteventuru? Naravno, ovisi, tko čita moj blog zna da putujem izrazito štedljivo i putovanje po Kanarskim otocima nije bilo iznimka. Uspio sam se držati budžeta od 1000 € mjesečno, odnosno nešto više od 30 € dnevno sve uključeno. Ako tražiš ideje kako uštedjeti, pogledaj ovaj članak.
Savršeno mi je jasno da nisu svi voljni ili zainteresirani živjeti životom putnika s ruksakom, ali dobra vijest je da su Kanarski otoci ipak relativno jeftino odredište za europske standarde. Cijene su općenito niže nego na samom kopnu Španjolske, jer su otoci svojevrsna posebna regija gdje je PDV samo 7 %, a na mnoga se potrošna dobra uopće ne plaća. Za dva primjera, cijena benzina je oko 1 € po litri, a večera u restoranu, ako nemaš velike zahtjeve, košta oko 10 € ili nešto više. Ukratko, to nisu cijene Latinske Amerike, ali za europske standarde zaista se nema na što požaliti.

Budući da govorimo o troškovima, mislim da je dobro reći koju riječ o onome što je zasigurno odličan način da ih držiš pod kontrolom: kampiranje. Divlje kampiranje na Fuerteventuri tehnički je ilegalno, ali u stvarnosti je naširoko tolerirano. Ako postaviš šator podalje od znatiželjnih pogleda, ne bi trebao imati nikakvih problema, a još bolje ako, s obzirom na vrlo skromne oborine koje obilježavaju ljetno razdoblje, šator uopće ne postavljaš.
Tijekom boravka na Fuerteventuri, sve noći koje sam proveo „kampirajući” samo bih napuhao kampersku podlogu kad bi došlo vrijeme za spavanje. Ali ponavljam, tehnički je ilegalno, izbor je tvoj. Ako želiš ostati unutar zakona, vlada otoka svake godine stavlja na raspolaganje javna područja za kampiranje, a ta područja namijenjena kampiranju čini se da su svake godine ista, ali ipak bi trebalo zatražiti dozvolu online na web-stranici Cabildo de Fuerteventura.
Naposljetku, za pronalazak mjesta za kampiranje na Kanarskim otocima preporučujem aplikaciju park4night, zamišljenu ponajprije za one koji žele prenoćiti u kamperu, kombiju ili automobilu. Fantastičan je izvor i za one koji jednostavno žele pronaći osamljeno mjesto za postavljanje šatora ili za jednostavno polaganje podloge, kao što smo mi često činili.

Noć provedena na plaži Laguna de Sotavento.
Za smanjenje naknada za mjenu valute i podizanje gotovine ovdje nalaziš moj vodič kroz najbolje kartice za putovanja.
Fuerteventura i Kanarski otoci općenito apsolutno su sigurno odredište s doista niskom stopom kriminala i preporučuju se i obiteljima s djecom. Ipak, kao i za svako drugo odredište, treba koristiti zdrav razum, a pridržavati se klasičnih savjeta o sigurnosti nikad ne škodi.
Jedine dvije napomene koje osjećam da trebam dati odnose se na to da budeš iznimno oprezan gdje se kupaš; kao što si vjerojatno primijetio, u ovom sam vodiču više puta naglasio da su neke plaže prikladne za kupanje. Budući da je riječ o oceanu, struje mogu biti iznimno opasne, osobito povratne struje koje te mogu brzo odnijeti na pučinu s potencijalno kobnim posljedicama. Upoznao sam jednog gospodina kojeg je odnijelo na pučinu s njegovom djecom i ispričao mi je kako je već vidio kraj, ne baš lijepo iskustvo.
Osim toga, mnoge od najizoliranijih plaža nemaju spasioce, a osobito izvan sezone mogao bi biti jedina prisutna osoba. Ukratko, pogotovo ako nisi iskusan plivač, budi oprezan.
Naposljetku, ako se odlučiš unajmiti auto, pobrini se da ne ostaviš nikakve vrijedne predmete unutra kad je bez nadzora. Nažalost, razbijena stakla na parkiralištima i natpisi koji pozivaju da se ništa ne ostavlja u autu previše su česti.
Planiraš li putovanje na Fuerteventuru? Pogledaj ove članke:
Imaš pitanja? Ili svježe informacije? Slobodno ostavi komentar ili mi se javi na Instagramu!
Za donacije / virtualne pizze i piva 🙂